TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 6.5.2019.
Vjerujemo da i vi u vašoj blizini imate prijatelja, člana obitelji ili radnu kolegicu, koji, neovisno o prilici, dobu, vremenu, zrače negativnošću.
Razgovor s njima u vama stvara osjećaj nelagode, stresa i krivnje, čak i u situacijama u kojima apsolutno ništa niste skrivili. Toksični ljudi emotivno iscrpljuju, zbog čega je iznimno važno, zbog vašeg osobnog rasta, na vrijeme prepoznati takve osobe i umanjiti ili u potpunosti prekinuti vezu s njima. Vaše vrijeme, koje je dragocjeno, trebali biste usmjeriti samo na osobe koje vas nasmijavaju, inspiriraju i čine boljim osobama. Što je zajedničko toksičnim osobama i kako prepoznati ovaj obrazac ponašanja, otkrivamo u nastavku.
UMANJUJU SVAKI VAŠ USPJEH
Bez obzira je li krivac za to osjećaj nesigurnosti ili ljubomora, iskren prijatelj bi se trebao veseliti svim vašim uspjesima – bez obzira je li riječ o povišici, uspješnom drugom spoju, novom detalju za vaš interijer ili zanimljivom gadgetu koji ste kupili. Kada vam prijatelj na vaš osjećaj ponosa jer ste napokon skuhali domaći kruh odgovara s info da je on to znao već prošle godine i svi su ga pohvalili, onda znate da se ta osoba ne zna radovati vašim uspjesima. I ne samo to, u njima vidi konkurenciju, a ne motivaciju ili osjećaj sreće.
ČINE DA SE OSJEĆATE LOŠE U GOTOVO SVAKOJ SITUACIJI
Pozvali ste prijatelje na druženje kod sebe doma, kako biste proslavili vaš rođendan, no, jedan od uzvanika neprestano nezadovoljno komentira baš svaki element proslave – od stolica, uređenja, menija… i ne samo to, odmah ističe kako ste loše kreirali kompletan koncept zbog čega se osjećate loše. Toliko loše da poželite napraviti nešto posebno za tu osobu. A onda, na svakom vašem narednom druženju ističe kako je bila na toj proslavi, iako joj nije bilo zabavno. Fokus stavlja na sebe, u potpunosti ignorirajući trud koji ste uložili u proslavu.
VI I VAŠA SVAKODNEVNICA NIKADA NISTE TEMA RAZGOVORA
Svaki odnos, zasniva se na međusobnom razgovoru, dijeljenju i slušanju. Toksični ljudi na svaku vašu anegdotu koju pokušate ispričati, odgovaraju s prekidom vaše priče i započinju novu, u potpunosti usmjerenu na njih.
TEKST: Adelisa Mašić
Neke priče ne počinju velikim planom, već osjećajem da nešto ne štima.
Iz tog osjećaja krenula je priča Goce i Danke, psihološkinja i psihoterapeutkinja iz Banja Luke koje su odlučile da mentalno zdravlje prestane biti tema rezervisana za 'četiri zida' i stručne termine.
Njihov rad ne pokušava biti 'lak za konzumiranje'. Nije tu da vam bude ugodno u svakom trenutku, nego da vas zadrži dovoljno dugo da se desi nešto stvarno i to se osjeti već u načinu na koji govore o svojim počecima.
‘Narativ je nastao iz čistog bunta prema površnosti’, kažu, prisjećajući se trenutka kada su shvatile da mnogi ljudi nakon edukacija odlaze sa još većim osjećajem nedovoljnosti nego prije. Umjesto stvarne promjene, ostajala bi samo kratkotrajna inspiracija koja se izgubi čim se vratimo u realnost.
‘Inspiracija je jeftina droga’, dodaju, bez potrebe da ublaže poruku, jer njihov fokus nikada nije bio na tome kako da se osjećamo bolje na kratko, nego kako da izdržimo ono što stvarno jesmo, bez uljepšavanja.
Kad psihoterapija prestane biti privatna stvar
Ono što Gordanu i Danku izdvaja nije samo znanje, nego način na koji ga dijele. Umjesto da ostane u okviru individualnog rada, psihoterapiju su odlučile iznijeti među ljude, u prostor gdje se lične teme ne skrivaju nego prepoznaju.
I tu dolazi do zanimljivog pomaka. Kada sjedite u sali i slušate tuđe priče, shvatite da ono što ste smatrali isključivo svojim nije ni rijetko ni neobično.
‘Vidjeti tuđu ranjivost uživo, bez filtera, je najbrži način da prestaneš mrziti sopstvenu’, objašnjavaju. U toj rečenici je možda najpreciznije objašnjeno zašto njihov pristup funkcioniše.
Ponekad nije dovoljno razumjeti sebe. Nekad je potrebno vidjeti sebe u drugima da bi stvari konačno sjele na svoje mjesto.
Odnosi nisu problem nego ogledalo
Ako postoji tema kojoj se uvijek vraćaju, to su odnosi. Ne kao nešto što treba ‘popraviti’, nego kao prostor u kojem se najjasnije vidi ko smo zapravo.
Partnerstvo, roditeljstvo, porodica… sve su to situacije u kojima izlazi na površinu ono što inače uspijevamo sakriti i tu nastaje ona poznata iscrpljenost.
Ne zato što su odnosi sami po sebi teški, nego zato što u njih unosimo sve ono što ne želimo nositi sami.
Kako kažu, ‘ne učimo kako da više voliš, nego kako da prestaneš koristiti druge da bi pobjegla od sopstvene praznine’. Nije najugodnija rečenica koju ćete čuti, ali je vjerovatno jedna od onih koje ostanu.
‘U trenutku kada prestanemo očekivati da nas drugi ‘spase’ od nas samih, odnosi počinju izgledati drugačije’, dodale su Gordana i Danka.
Onaj osjećaj da si ‘previše’
Ako postoji nešto što gotovo svi prepoznajemo, to je osjećaj da tražimo previše. Previše pažnje, previše razumijevanja, previše sigurnosti.
Goca i Danka taj osjećaj ne vide kao problem, nego kao posljedicu načina na koji smo naučeni da funkcionišemo. U svijetu u kojem se cijeni prilagodljivost, biti ‘lagan’ postaje ideal, a sve što odstupa od toga počinje izgledati kao višak.
Zato njihov pristup ide u potpuno drugom smjeru. ‘Ne učimo kako da tražiš manje da bi te lakše voljeli, nego kako da podneseš to što si nekome previše', kažu.
Ta promjena perspektive možda nije najlakša, ali nosi jedno tiho olakšanje, jer u trenutku kada prestanete smanjivati sebe, prestaje i potreba da stalno tražite potvrdu izvana.
Narativ kao logičan nastavak njihove priče
Iz svega što rade kroz svoj Terapeutov kutak, prostor u kojem godinama otvaraju teške, ali važne teme, prirodno je nastao i Narativ. Ne kao izdvojen projekat, nego kao produžetak njihovog rada, samo u formatu koji se doživljava uživo, među ljudima.
Narativ danas funkcioniše kao jednodnevno iskustvo koje okuplja učesnike oko tema koje svi živimo, ali ih rijetko izgovaramo naglas. Kako i same najavljuju, riječ je o ‘događaju koji mijenja odnose’ i ove godine održava se 16. maja u Banja Luci, a karte možete kupiti na njihovoj stranici.
Kroz predavanja, panel diskusije i pažljivo oblikovan prostor za razmjenu, Narativ ne nudi gotove odgovore, nego otvara pitanja koja ostaju i nakon što se dan završi.
Ne doživljava se kao klasičan event, nego kao prostor u kojem se razgovori o odnosima nastavljaju, ovaj put u prostoriji punoj ljudi spremnih da ga čuju i da se u njemu prepoznaju.
Foto: @terapeutov.kutak
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
