TEKST: Marija Perić
DATUM OBJAVE: 15.8.2022.
Treća večer Sarajevo Film Festivala i sinoć je probudila prepoznatljivu festivalsku energiju i pretvorila Sarajevo u centar svih događanja.
Noć su obilježile dodjela nagrada Počasnog Srca Sarajeva poznatom glumcu Madsu Mikkelsenu, a dodijeljena su Srca Sarajeva i za najbolje TV serije.
Foto: sff.ba
Foto: sff.ba
Prije emotivne dodjele koja se, sigurni smo, završila uz proslavu priznanja koja su dobili, gosti su imali priliku prošetati i crvenim tepihom ispred Narodnog pozorišta. Dugo iščekivani glumac Mads Mikkelsen bio je pozdravljen i od strane brojnih fanova među gledateljima, a za crveni tepih i dodjelu nagrade birao je elegantno i klasično tamno sivo odijelo koje je izgledalo odlično uz kravatu i rupčić s uzorkom. Primijetili smo i poseban detalj na njegovom odijelu - pin sa minijaturnim Srcem Sarajeva koje je savršena oda Festivalu.
Glumca Madsa, kao i ostale goste, na crvenom je tepihu pozdravila Maja Čengić Miralem koja je za treću večer birala dizajn Jasne Hadžimehmedović-Bekrić. Kratka toaletna haljina dobila je svoj zaplet zahvaljujući transparentnom dijelu haljine sa točkicama. Rese na ramenima kao i vrpca oko struka dodatno su naglasili efektnost izdanja, a ova mala crna haljina izgledala je odlično uz jednostavne crne sandale, podignutu kosu i upečatljivi ruž na usnama.
Maji se i ovog puta na crvenom tepihu pridružio voditelj Danko Delibašić. On je birao odijelo u nijansama smeđe boje, gdje su sako u nešto svijetloj nijansi i hlače u nešto tamnijoj nijansi osigurali savršenu usklađenost sa Majinim izdanjem. Danko je uz odijelo birao i kravatu u boji breskve, crne cipele i bijelu košulju.
Selektorica Takmičarskog programa za igrani i kratki film Sarajevo Film Festivala, Elma Tataragić, također je dočekala goste na crvenom tepihu Festivala. Treću večer je nosila crni kombinezon koji je bio izuzetno profinjen odabir. Sa svega nekoliko detalja poput volana na ramenima dobio je posebnu prozračnost i eleganciju, a kombinezon su savršeno zaokružile sandale u žutoj boji koje su komplimentirale njeno izdanje u neutralnoj boji.
Dama koja uvijek ostaje zapamćena po svojim izdanjima na crvenom tepihu Sarajevo Film Festivala svakako je Sarah Čerkez koja je i ove godine birala Amira Pertesi kreaciju. Obučena u boju Festivala, njeno izdanje savršen je balans trendovskih proreza, ali i svevremenskih nabora i lepršavog šlepa. Haljina nas je neodoljivo podsjećala na zlatno doba Hollywooda, a profinjenost s kojom je Sarah nosila ovu kreaciju naglasila je njenu ženstvenost. Detalji na haljini, kao i zlatni nakit u potpisu brenda Ashk Jewelry savršeno su zaokružili ovo posebno izdanje.
Tijekom večeri veliku pozornost je ukrala i Martina Saira kreacijom u potpisu Armina Hodžića. Voluminozni i naglašeni rukavi na koje se nastavlja dugački šlep pružili su element iznenađenja na crvenom tepihu. Nakit ručno izrađen od bakra bio je jedinstven detalj koji je dao punk prizvuk elegantnom izdanju što je stvorilo posebnu stilsku zaigranost. Činjenica da je Martina birala puštenu kosu i jednostavan make up dodatno je naglasila upečatljivost njene duge uske bijele haljine. I da, uskoro ekskluzivno na Bonjour.ba u posebnoj reportaži možete čitati o Martininom spremanju i pripremama za crveni tepih Sarajevo Film festivala.
Veselimo se i ostalim izdanjima i događajima tijekom Sarajevo Film Festivala.
***
Foto: Marko Jovančić za Bonjour.ba
TEKST: Ada Ćeremida
Dok se dani skraćuju i sve više vremena provodimo u zatvorenom, Sarajevo se pretvara u grad koji svjetli iznutra.
Teatar, ples i savremena umjetnost preuzimaju gradske prostore, podsjećajući nas da jesen ne znači kraj, već početak sezone introspekcije, pokreta i kreativne energije.
Ovaj vikend donosi više od običnog bijega od hladnoće, to je prilika da osjetimo puls grada kroz predstave koje diraju, debate koje propituju i performanse koji brišu granice između umjetnika i publike. Ako ste tražili trenutak da se ponovo povežete sa scenom, emocijom i sobom ovaj vikend je onaj pravi.
Još samo dva dana Festivala MESS, ali dovoljno da se podsjetimo zašto teatar u Sarajevu ostaje njegovo najvažnije kulturno uporište.
Dok se jesen lagano spušta nad grad, reflektori i dalje sijaju punim sjajem, a scene Narodnog pozorišta, SARTR-a i Pozorišta mladih pretvaraju se u mjesta introspekcije, emocije i katarze.
Ovaj vikend donosi retrospektivu stvaralaca koji su obilježili pozorišnu historiju, ali i predstave koje hrabro propituju savremeni svijet. Sarajevo je, makar na još nekoliko dana, pozornica bez kraja, a MESS njen najsnažniji glas.
U petak, Akademija scenskih umjetnosti postaje mjesto susreta umjetnosti i sjećanja. Zijah A. Sokolović, dobitnik Zlatnog lovorovog vijenca za doprinos umjetnosti teatra, obilježit će svoj višedecenijski put promocijom trećeg izdanja knjige „Glumac... je glumac... je glumac“.
Više od pet decenija rada, stotinu nagrada i hiljade izvedbi pretočeni su u priču o istrajnosti, integritetu i vjeri u pozorište kao prostor nade i otpora. Sokolovićev trenutak priznanja je povratak korijenima teatra, tamo gdje sve počinje: između glumca i publike.
Kasnije te večeri, u 21:30, SARTR će ugostiti predstavu „Knjiga mojih života“ u produkciji Anton Podbevšek Teatra i Plesnog teatra Ljubljana. Inspirisana autobiografskim esejima Aleksandra Hemona, režija Ivane Đilas spaja piščeve i vlastite priče o emigraciji, gubitku i ponovnom pronalasku identiteta.
U prostoru SARTR-a, poznatom po emotivnoj blizini s publikom, predstava postaje ispovijest o pripadanju, jeziku i tišini koja ponekad govori više od riječi.
U 19:30 u Narodnom pozorištu Sarajevo, predstava „Ogledalo“ rumunskog reditelja Bülenta Özdila otvara vrata Tarkovskovog svijeta kroz teatar, performans i vizuelnu umjetnost.
Priča o Alekseju, čovjeku koji se u ogledalu svojih uspomena suočava s djetinjstvom, ljubavima i prošlošću, pretvara se u poetsku studiju identiteta. Kroz snove, sjećanja i fragmente stvarnosti, publika ulazi u prostor gdje se prošlost i sadašnjost razlijevaju, a granica između života i umjetnosti nestaje u svjetlu reflektora.
U subotu u 18:00 u Pozorištu mladih, Omladinsko pozorište Bileća donosi predstavu „Ožiljci“ potresan prikaz nasilja među mladima kroz pokret, muziku i metaforu.
Bez oslanjanja na tekst, predstava stvara atmosferu u kojoj tijelo, ritam i tišina postaju glavni jezici komunikacije. Svaka scena, nastala iz istraživanja i iskustava mladih glumaca, djeluje kao ogledalo društva koje još uvijek uči kako da čuje svoje najtiše glasove.
Samo sat kasnije, u 19:00, ista pozornica Pozorišta mladih postaje prostor dijaloga. Debatni klub „Follow Me Altera Lingua“ okuplja tinejdžere u raspravi na temu: „We don’t care what art does for society because the only thing that matters is that people like it.“
U vremenu kada publika često traži brzu emociju, ova javna debata otvara pitanje da li je svrha umjetnosti u poruci ili u doživljaju? Mladi govore, a mi slušamo i to jedan od važnijih činova teatra danas.
U 19:30 Narodno pozorište Sarajevo postaje središte novog svijeta koji gradi belgijski koreograf Wim Vandekeybus sa trupom Ultima Vez.
Predstava „Void“ istražuje prazninu kao prostor mogućnosti, gdje “nenormalni” likovi postaju centar pozornice. Kroz kombinaciju savremene koreografije, jazza i improvizacije, Void briše granice između buke i tišine, stvarajući osjećaj zajedništva u različitosti.
Galerija Manifesto otvara vrata samostalnoj izložbi do 31. oktobra, Mirze Čizmića i Adnana Šopovića pod intrigantnim nazivom “Bogu čežnju, on je neće”. Dok Šopovićeva reduciranost palete boja priziva melanholiju, Čizmićeve dinamične i oštre kompozicije seciraju svakodnevicu uz notu cinizma.
Dva različita rukopisa u istom prostoru postavljaju pitanje: za čim uopće čeznemo i gdje nas ta čežnja vodi?
„PULS“ u SARTR-u
U subotu, 11. oktobra, na sceni SARTR-a se izvodi dokumentarna predstava „PULS“, nastala kroz projekt „Tijelo zvuka: Inkluzivne izvedbene prakse za gluhe i nagluhe osobe“.
Kroz muziku, ples i lične ispovijesti sedam izvođača i izvođačica, predstava istražuje komunikaciju u svim njenim oblicima – od govora i zvuka do znakovnog jezika i unutrašnjih svjetova. „PULS“ otvara prostor gdje se publika, gluha i čujuća, susreće u zajedničkom ritmu.
U Staklenoj sali Historijskog muzeja BiH, 10. i 11. oktobra izvodi se predstava „Kad sam bio hodža“ Damira Ovčine, koja prostor muzeja pretvara u scenu introspekcije i ispovijesti.
U istom prostoru, do 23. oktobra možete pogledati i video-instalaciju „Afazija“ vizualne umjetnice Jelene Jureše. Film-esej koji kroz arhive, fotografije i performans istražuje tišinu kolektivnog sjećanja. To je umjetnost koja ne nudi odgovore, već postavlja pitanja: šta ostaje kada riječi više nisu dovoljne?
Ove subote i nedjelje, 11. i 12. oktobra, Skenderija postaje centar pokreta uz međunarodno takmičenje DDC Open 2025, koje okuplja više od 600 plesača iz BiH i regiona. Od hip hopa do savremenog baleta, jazza i latino ritmova, festival spaja energiju mladih i iskustvo profesionalaca.
Među članovima žirija bit će i Željko Božič, slovenački koreograf i jedan od najuspješnijih hip hop plesača u regiji, kojeg će sarajevska publika istog vikenda upoznati i u drugom svjetlu, kao izvođača u predstavi „Knjiga mojih života“ u okviru Festivala MESS.
Dansar zatvara svoju sezonu u ritmu zajedništva, između pokreta, muzike i osmijeha, podsjećajući da je ples, baš kao i teatar, univerzalni izraz koji svi razumijemo.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
