Bh. glumica sinoć je online gledatelje Sarajevo Film Festivala iz BiH, regije i cijelog svijeta pozdravila ispred Narodnog pozorišta, odjevena u profinjenu crnu haljinu bh.dizajnerice Belme Tvico te svojom zaraznom energijom dodatno pojačala ono slatko uzbuđenje i toplu vibru koji se uvijek javljaju tik prije početka festivala.

Svi filmski entuzijasti i ljubitelji umjetnosti uživali su u premijeri domaćeg filma Koncentriši se, baba koju je na ondemand.sff.ba sinoć u prva dva sata gledalo skoro 14 000 ljudi u čak 42 zemlje.

Belma Salkunić i Miro Purivatra
Foto: sff.ba

https://www.youtube.com/watch?v=T8IGhgkJRYA

Belma je debitirala na filmu 'Dobro uštimani mrtvaci' Benjamina Filipovića, a potom je uloge ostvarila u filmovima 'Sarajevski Romeo i Julija', 'Dvaput rođen', 'Glas', 'Sve o ljubavi, knjigama i psima' te serijama 'Crna hronika', 'Lud, zbunjen, normalan', a nedavno je završila snimanje serije 'Žigosani u reketu'.
Neke od pozorišnih predstava u kojima je igrala su: 'Građanin plemić', 'Cosa Nostra', 'Oda radosti (deveta nedovršena), 'Sedam dana kasnije', 'Snijeg' i 'Vođa'.
Nismo mogli odoljeti da Belmu ne pitamo da li je osjećala tremu u novoj ulozi domaćina ceremonije, kako se priprema za pozornicu, ali još par detalja o filmu 'Glas' u kojem igra glavnu ulogu, a koji će biti prikazan u sklopu SFF-a u programu 'U fokusu.'

Kako se osjećate u ulozi domaćina ceremonije otvorenja #26thSFF? Imate li tremu?

Osjećam ogromnu zahvalnost sto sam baš ja odabrana da budem domaćin otvaranja velikog i najdražeg Sarajevo Film Festivala ove godine. Zaista sam privilegovana i pamtit ću ga dok sam živa. Tremu imam uvijek, jer je odgovornost ogromna, a posebno sam je imala ovaj put, jer mislim da sve treba da bude savršeno, kako ovaj festival to i zaslužuje.

Koji se film veselite pogledati na ovogodišnjem izdanju Sarajevo Film Festivala?

Sinoć sam pogledala premijerno „Koncentriši se, baba“, jer su ga radile drage kolege, a i domaći je. Uvijek se najviše radujem domaćim filmovima. I svaki je dragulj. Radujem se i hrvatskom filmu „Glas“ na kojem sam radila, jer ću ga konačno s porodicom moći pogledati.

Najdraža uspomena sa Sarajevo Film Festivala do sada?

Imam dvije. Prva je sa 10.-og SFF-a, 2004. godine. Tada sam prvi put doživjela svoju premijeru i prošetala crvenim tepihom. To je bila premijera filma „Dobro uštimani mrtvaci“. Sjećam se da su vozači došli po nas (ekipu) i dovezli nas ispred Narodnog pozorišta. Ja sam sve vrijeme u autu plakala od uzbuđenja, ali sam krila suze jer me bilo sramota. Drugom uspomenom sam nagrađena sinoć. Opet sam plakala. :D

Foto: Marko Jovančić za BONJOUR.ba

Kako biste opisali SFF osobi koja se po prvi put susreće s Festivalom?

Opisujem ga kao najozbiljniji projekat u ovoj zemlji i kao najveći poklon svima koji vole umjetnost. Volim gledati ozarena lica svih koje srećem na festivalu.

Foto: Marko Jovančić za BONJOUR.ba

Projekt na koji ste najponosniji do sada i s kojeg nosite najzanimljivija iskustva?

Projekat na koji sam posebno ponosna sigurno je film „Glas“. On je bio prekretnica u mojoj karijeri. Zbog sile problema koji su me zadesili u tom trenutku, bilo je upitno da li ću uopšte ići. Mama me gurnula naprijed i rekla: „zgrabi sad ili nikad“. Zgrabila sam. Hvala, mama! :D

Belma je birala Belma Tvico maramu i nakit Sofić

Foto: Marko Jovančić za BONJOUR.ba

Najvažnija lekcija o glumi koju ste naučili?

Puno je stručnih knjiga kojima se stalno vraćam, ali vrlo često, iako je skoro znam napamet, vratim se knjizi „O glumi bez glume“ sjajnog Bogdana Diklića. Svaka lekcija u toj, fizički maloj, ali gromadom od knjige, je bogatstvo.

Na kojim projektima trenutno radite?

Trenutno odmaram i uživam u festivalu, a radujem se novoj sezoni u Narodnom pozorištu. Pandemija nas je potpuno unazadila sto se tiče novih projekata. Volim da radim, ovaj period izolacije i neizvjesnosti mi je predug, ali samo se nadam da svi ostanemo zdravi i živi i da uskoro prebrodimo ovo što se dešava.

Vaš ritual prije početka svake predstave je?

Imam ih more, ali mi je najvažnije uvijek da dođem mnogo, mnogo ranije prije početka. Onda sve mogu polako, što treba da obavim, a najvažnija mi je koncentracija. 

Najbolji savjet koji ste dobili glasi:

Imala sam 15 godina kada sam snimala „Dobro uštimane mrtvace“. Pokojni Benjamin Filipović insistirao je da dođem na zadnju klapu i predstavio me svim glumcima, pazio me kao svoje dijete. Lazar Ristovski mi je prišao i pitao mislim li se ja ovim baviti stvarno ili sam tu „onako“. Rekla sam da bih jako željela upisati Akademiju scenskih umjetnosti. Kaže čika Lazar: „Gluma je kad ne glumiš, zapamti i biće dobro!“ Mantram to uvijek. To je najkraća, ali najtačnija definicija.

Kako je došlo do suradnje između vas i Belme Tvico?

U januaru mi je bila zagrebačka premijera filma Glas. Ja sam sportski tip, štikle su mi nužno zlo, ali jako volim ispoštovati takve prilike. Bilo mi je važno da nosim nešto od bh. dizajnera. Belmine stvari su mi se naviše dopadale i željela sam da me ona spremi za premijeru. To je bio pun pogodak. U julu sam trebala ići na Pula film festival, gdje bi se, također, prikazao „Glas“ i odabrale haljinu koju bih nosila, no, nažalost, festival se otkazao. Sada je opet, rado Belma moj izbor i definitivno su Belma Tvico i nakit Sofić moja dobitna kombinacija.

Belma nosi Belma Tvico haljinu i nakit Sofić, styling frizure potpisuje Ensar Dervišbegović,
a makeup Marija Varga

Belma Tvico haljina iz kolekcije proljeće/ljeto 2020.

Znamo kako je izgledala ovogodišnja Bonjour.ba x Via Media Gala Night: ideja koja je vodila cijelu večer, momenti u kojima su uzvanice postajale dio iskustva, kombinacije koje su se izdvajale i pažljivo osmišljeni detalji koje su ponijeli sa sobom… sve na svom mjestu.

Isto tako znamo i šta je tome prethodilo.
 

Ako je Gala Night bila Down the Rabbit Hole, onda je ono što joj je prethodilo zapravo bilo još dublje… down below the rabbit hole.

Istina je, ova priča ne počinje dan prije. 

Ona počinje mjesecima ranije, u trenutku kada koncept tek dobije svoj prvi obris, prvi osjećaj, prvu pomisao da će ovo biti vrhunski, ali tek u posljednjem mjesecu sve kreće da dobija konkretnu formu. 

Tad počinje kopanje. Doslovno i kreativno.

Rupa se ne vidi odmah. Ona se gradi kroz ideje, skice, izmjene, dileme i odluke koje donosimo u sekundi, a onda, dan prije eventa, ona postaje stvarna. 

Vidljiva. 

Opipljiva.

Upravo tu smo odlučili da vas povedemo s nama.
 

Kako vam uopće prenijeti taj osjećaj? Onaj trenutak kada mislimo da je sve spremno… a zapravo tada sve tek počinje. 

Kada prostor koji smo mjesecima zamišljali odjednom postane pomalo nepredvidiv, blago haotičan i malo zastrašujući, ali na onaj dobar način.

U jednom trenutku, između kablova, zavjesa i zadnjih odluka koje se donose “sad ili nikad”, shvatili smo da za ovakav projekat moraš biti barem malo “mad”. 
 

Tu negdje nam je sve sjelo na svoje mjesto jer kako ono ide: “We’re all mad here.” I iskreno, drugačije ne bi ni imalo smisla.

Ako je sve na prvu djelovalo pomalo komplikovano: kombinacije, ideje, rješenja koja se možda nikad prije nisu našla na istom mjestu, to nas nije zaustavilo. 

Naprotiv.

Dalo nam je slobodu da taj smisao sami kreiramo. 

Da ga izmislimo, izgradimo i na kraju… pokažemo.

Zato vas vodimo kroz svaki korner, svaki detalj i svaki onaj mali “čekaj, jesmo li ovo završili?” trenutak. 

Od prvih postavljenih elemenata, preko improvizacija koje niko ne vidi, do smijeha koji se pojavi baš kad je najnapetije.
 

Dan prije: sve je spremno. Osim onog dijela koji luksuz uvijek skriva.

Prvo registracijski pult.

Onaj trenutak koji djeluje jednostavno, a zapravo nosi ton cijele večeri. Tu se još jednom prolaze posljednje informacije, provjerava tok dolaska, ko gdje ulazi, šta ide prvo, šta ne smije kasniti ni minutu.
 

I naravno… spisak.

Jesu li svi tu? Nedostaje li neko ime? Je li sve ažurirano do zadnje izmjene koja se desila prije nekoliko sati? To je onaj tihi stres koji se ne vidi, ali se itekako osjeti.
 

Ako ovdje nešto ne funkcioniše, osjeti se odmah.

Zato se taj dio provjerava više puta nego što iko sa strane može pretpostaviti. Jesu li sve informacije jasne, je li pult čist, da li prvi kadar izgleda baš onako kako treba izgledati trenutak kada gosti tek zakorače unutra.

Tek kada tu sve sjedne, dišemo malo lakše. 

Onda garderoba.
 

Violeta dio mora izgledati besprijekorno, i vizualno i funkcionalno. Zaštite za odjeću prolaze zadnju provjeru prije finala: bez nabora, bez pomjerenih detalja, sve mora biti čisto, uredno i spremno za prvi kontakt s gostima. 
 

Pokloni su složeni, ali ih opet prebrojavamo.

Onako usput, ali zapravo vrlo fokusirano.
 

U istom trenutku slaže se i mali modni most prema ostatku večeri.

Tagovi, vješalice, QR kod za Fashion & Friends… sve mora biti tu, vidljivo, ali nenametljivo. I naravno, baš tu dolazi onaj mali produkcijski trenutak koji uvijek izabere najgori mogući timing.
 

Print kasni. Ne puno, ali dovoljno da svi na sekundu pogledamo jedni u druge.

“Imamo li plan B?” Nemamo. Onda, kao i uvijek: stiže tačno na vrijeme. Dodajemo, skeniramo, radi… kratko olakšanje.
 

Dobro. Idemo dalje.

Na ulazu nas čeka Porsche.

Sve izgleda jednostavno, ali upravo zato mora biti savršeno. Mini model u kutiji i Roadtour aktivacija nisu tu samo da se vide, nego da te zaustave na sekundu i natjeraju da pomisliš: kako bi ovo izgledalo u pokretu?
 

Poenta je da poželiš doživjeti. Da se na trenutak zamisliš za volanom Porsche Cayenne modela, negdje izvan ove večeri, na cesti koja nema veze s rasporedom i satnicom, nego samo s osjećajem vožnje.

Zato se ovdje gleda više od same postavke. Je li dovoljno jasno da potakne? Da napravi taj mali pomak iz “lijepo izgleda” u “ovo želim iskusiti”?

Još jedna kontrola uglova, refleksije, razmaka. Neko se nagne malo lijevo, neko desno. “Je li ovo to?”

Jeste, ali provjerimo još jednom.

Tunel u međuvremenu još uvijek traži svoju dubinu.
 

Na drugoj strani prostora modni kutak još uvijek “diše”.

Fashion & Friends postavka izgleda opušteno, udobno, ali znamo da je do tog “opuštenog” došlo kroz više verzija raspored jastuka nego što iko vidi. Onda onaj trenutak: “Ne diraj više.”
 

Znači, spremno je.

Beauty dio nosi drugu vrstu tenzije.

Catrice postavka mora biti efektna. Svaki proizvod ima svoje mjesto, ali i svoj trenutak. 
 

Box se briše još jednom…. i još jednom.
 

Svjetlo ne oprašta ništa, pa ni najmanju mrlju koju možda inače ne bismo ni primijetili.

Brzi pokret, krpa, gotovo.

Sada je spremno.

Kod Zlatarne Celje tempo se mijenja.

Tiše se krećemo. Manje pričamo. Nakit traži fokus i prostor. Kolekcija Zagrljaj srca mora izgledati tačno onako kako treba, bez žurbe, bez viška.
 

Milimetar lijevo.

Ne, vrati.

E tu.

To je to.
 

Onda stolice.

Prolazimo red po red. Poravnanja, detalji na mjestima, ono što će dočekati goste čim zauzmu svoje mjesto.
 

Contour D vrećice već su tu. Svaka na svom mjestu, svaka ista, spremna za prvi kontakt s večeri. Znamo da će upravo tu doći ono prvo, tiho iznenađenje: Biologique Recherche proizvodi koji čekaju na stolicama.
 

To je onaj beauty luksuz koji se ne zadržava samo na večeri već ide s uzvanicama kući.

Onda dolazimo do dijela koji uvijek izgleda najopuštenije.

Hrana.

Vegeta i Dolcela segment ulazi u završne dogovore, ali ovdje nema postavljanja u klasičnom smislu. Sve što će se zaista poslužiti dolazi tek sutra, na dan Gale.

Tu počinje onaj tihi izazov koji svi razumijemo jer jedno je sigurno: okus će biti odličan. Za to nema dileme.
 

Izgled?

Tu već ulazimo u onu zonu koja se ne može u potpunosti iskontrolisati. Baš tu nam se provlači ona poznata misao: jedino za izgled ne možemo garantirati.

I u nekom drugom kontekstu, to bi bilo sasvim u redu, ali ovo je Gala. Tu već malo… škrgutnemo zubima jer želimo da i to bude tačno kako treba.

Zato prolazimo kroz sve što možemo kontrolisati. Kada šta ide, kako ide izlazak, gdje će stajati pakovanja za hamburgere, kako će se servirati, ko preuzima koji dio u kojem trenutku.
 

Sve ostaje na onom tankom balansu između plana i realnosti koji će se sutra, u pravom trenutku, pretvoriti u iskustvo.

Kod pića stvari na prvu djeluju jednostavno.

Krene ono poznato pravilo: kad nešto krene da ide malo van plana, obično krene sve: frižider.

U trenutku kada najviše treba da radi bez greške, počinje nas tjerati na dodatne provjere. Otvaramo, zatvaramo, gledamo temperaturu, prebacujemo raspored, tražimo rješenje u hodu.

Lemonish treba ostati ono što jeste: hladan, osvježavajući i spreman u pravom trenutku. Nema kompromisa. Rješavamo u hodu. Dišemo.
 

Redamo boce jednu po jednu, provjeravamo još jednom, pa još jednom.

Kada sve konačno sjedne kako treba, pogledamo i samo kratko klimnemo.

Dok prolazimo kroz postavku šanka, postaje jasan još jedan izazov.

Tempo.

Ne kako izgleda karta pića, nego kako će izdržati prvi ozbiljan nalet gostiju.

Koliko brzo ide Aperol Spritz? Koliko traje priprema Hendrick’s Gin & Tonica kada se narudžbe počnu nizati? Gdje se stvara usko grlo?
 

Radimo test u hodu. Simuliramo red.

Mijenjamo raspored boca, pomjeramo pozicije, ubrzavamo tok gdje možemo.

Kako da svako piće, bilo da je Jägermeister, Hendrick's Gin, Monkey Shoulder ili Aperol Spritz, stignu brzo, bez čekanja, ali da i dalje zadrži svoj karakter.
 

Emporia – Carski vinogradi imaju svoj ritam. Prolazimo kroz sve kao i na svakom drugom dijelu prostora: provjeravamo čaše, pozicije, redoslijed i tok serviranja, ali ovaj put bez potrebe da se vraćamo korak unazad ili nešto popravljamo u hodu.

Sve je već tu, posloženo i spremno, pa umjesto traženja rješenja samo potvrđujemo ono što vidimo ispred sebe.

Negdje tu, između čaša, svjetla i pažljivo složenih detalja, osjeti se ono što najviše liči na poeziju okusa.
 

Grand kafa photobooth sada djeluje kao da je oduvijek bio dio ovog prostora.

Ono što se vidi je lako. Ono što se ne vidi… to je ono što čini da sve izgleda ovako jednostavno.
 

Prije sat vremena ovaj kutak je još tražio svoj balans. 

Sitna pomjeranja, odluke koje se donesu tiho i brzo, bez potrebe da ih iko izgovori naglas.
 

Sada, kada sve stoji kako treba, nema potrebe da se išta dodatno objašnjava jer luksuz je upravo u tome da izgleda kao da se podrazumijeva.

A onda dolazimo do dijela koji traži najviše tehničke preciznosti.
 

IQOS* glambot.

* IQOS nije proizvod bez rizika i oslobađa nikotin koji izaziva ovisnost. Samo za punoljetne pušače.

Kroz „Avanture iz snova“ iskustvo, ovaj segment večeri zamišljen je kao kratki bijeg iz realnog, onaj trenutak u kojem sve postaje malo intenzivnije, brže i vizualno snažnije.

Izvana, to je trenutak koji traje nekoliko sekundi. Pokret, kadar, svjetlo i već je gotovo, ali ono što se ne vidi je cijeli sloj iza toga.

Electric Purple tonovi moraju biti tačno podešeni, brzina snimanja usklađena s pokretom, kadar precizan do detalja koji većina neće ni primijetiti, ali će ga osjetiti.

Sve se ponavlja više puta. Tu dolazi onaj trenutak kada se mi zapravo malo… povučemo.
 

Jer kada vidiš kako tim koji stoji iza toga radi, koliko su fokusirani na najsitnije detalje i koliko precizno svaka stvar dolazi na svoje mjesto, prestaneš imati potrebu da dodatno provjeravaš i jednostavno znaš.

Bit će tačno kako treba i bilo je.

Ono što ste vi vidjeli bila je večer koja izgleda bez greške, a mi smo vam odlučili pokazati sve što se moralo dogoditi da tako i ostane.
 

  A kada je Bonjour.ba x Via Media Gala Night konačno počela, večer je izgledala ovako…  
 

 

Oni koji su večer pretvorili u iskustvo  
 

Veliko hvala želimo uputiti svim partnerima i suradnicima koji su bili dio ovogodišnje Bonjour.ba x Via Media Gala Night i pomogli da Down the Rabbit Hole zaživi upravo onako kako smo ga zamislili.

Za prve dojmove večeri i ulazak u priču pobrinuli su se Porsche, Fashion & Friends i Violeta.

Beauty momenti koji su pratili večer stigli su uz Catrice, Contour D i Biologique Recherche.

Za osvježenje, pića i ritam večeri zahvaljujemo Grand kafi, Lemonish, Emporia – Carski vinogradima i G3 Spirits.

Za detalje koji su privlačili pažnju tokom cijele večeri tu je bila Zlatarna Celje.

Slatke i slane momente koji su upotpunili večer donijela je Podravka BiH.

Ovo je IQOS only event, a j edan od najdinamičnijih kutaka večeri potpisuje upravo IQOS kroz „Avanture iz snova“ iskustvo.*
*IQOS nije proizvod bez rizika i oslobađa nikotin koji izaziva ovisnost. Samo za punoljetne pušače.

Goody bag segment večeri su upotpunili: Contour D i Biologique Recherche, Catrice, Grand kafa, Zlatarna Celje, Fashion & Friends, Violeta, Lemonish, Emporia – Carski vinogradi i Podravka BiH.

Hvala svima koji su bili dio večeri koju nismo gradili samo kroz scenografiju i program, nego kroz iskustvo koje se otkrivalo korak po korak.

 

Fotografije: Sanela Zukić, Monika Andrić, Gabriel Iličić i Vedad Krkbešević za Bonjour.ba 
Video: Marko Jovančić za Bonjour.ba