TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 18.8.2020.
26. Sarajevo Film Festival se održava online na ondemand.sff.ba, a filmove iz takmičarskog igranog i dokumentarnog programa, kao i Open Air selekcije prati Festivalska televizija.
U sekciji 'SFF Talks With Filmmakers' svakodnevno se, uz filmove, postavljaju i prateće emisije posvećene predstavljanju reditelja/ica čiji su filmovi u konkurenciji za nagrade Srce Sarajeva, kao i brojnih drugih filmskih radnika.
Ines Mrenica, moderatorica je i voditeljica svih emisija. Dama koju su smo gledali kao producenticu, urednicu i voditeljicu "Velikog ekrana", jedine emisije u BiH koja je bila posvećena sedmoj umjetnosti, ponovno se vratila ispred kamera.
Njeno radno mjesto sada je pozornica Narodnog pozorišta gdje kreira sadržaj kroz koje ljubitelji umjetnosti mogu uživati u zanimljivim intervjuima i uz udobnosti domova.
Iako se snimanje odvija u potpuno novoj atmosferi i u skladu s mjerama zaštite, fotografije koje su nastale ispred objektiva Marka Jovančića pokazuju da na setu i dalje vlada odlična atmosfera popraćena dozom uzbuđenja.
***
Kako sada izgleda jedan tvoj radni dan? Koji su izazovi s kojima se susrećeš?
Vrlo je stresno ove godine, jer se festival „preselio“ na online platformu, pa je i Festivalska TV, prvobitno zamišljena da se radi LIVE s Festivalskog trga uz prisustvo gostiju, preko noći preseljena na scenu Narodnog pozorišta i Zoom komunikaciju s filmskim autorima koji su zbog epidemiološke situacije spriječeni doći u Sarajevo.
Vrlo je haotično, a izazovno je jer projekat realiziram vodeći emisije na engleskom jeziku, razgovarajući s filmskim radnicima širom svijeta. Izazovno je i u smislu da sam zapravo ostavila djecu i muža na Visu i došla da radim na poziv čelnih ljudi koji vode SFF da osmislimo televizijsku platformu. Radi se o vrlo zahtjevnom projektu koji radim, uz niz drugih projekata koje vodim u Hrvatskoj i BiH. Kada ste insajder Festivala, jako puno radite i nalazite se u nemilosrdnoj produkciji, koja je ove godine tehnički kompleksna jer se svi po prvi put susrećemo s realizacijom emisija na Zoomu.
Što nas još sve čeka na FESTIVAL TV do kraja Festivala?
Na platformi ondemand.sff.ba dostupne su emisije u sekciji SFF Talks With Filmmakers i to su razgovori s autorima čiji su filmovi ove godine u selekcijama Takmičarskog igranog i dokumentarnog programa, kao i filmova koji su se prvobitno trebali prikazati na Open Air-u. U istoj sekciji nalazi se Ceremonija otvaranja i Masterclass razgovori s velikim imenima svjetskog filma.
Najdraža uspomena sa Sarajevo Film Festivala?
Na SFF-u sam radila još kao studentica dramaturgije i tih dana sam se sjetila sada dok radim sa sjajnim mladim ljudima koji danas studiraju produkciju i režiju na Akademiji scenskih umjetnosti, a koje SFF angažuje na projektu. Mislim da je bilo jednom zanimljivo kada sam radila na BHRT-u i kada nam je došao Benicio Del Toro na Festivalsku pozornicu samo stojeći, smješkajući se i ne govoreći ništa dok su svi panično tražili telefone da se s njim slikaju. Kada sam stala pored njega, samo mi je rekao da sam viša od njega i da to nije dobro za fotografiju.
Zanimljiva anegdota sa Sarajevo Film Festivala?
Imali smo situaciju prije nekoliko dana kada smo radili razgovor e ekipom filma „Otac“, pa je Širokobriježanin Goran Bogdan prespavao rano jutarnje snimanje i uključio se na Zoom usred razgovora s cigaretom u ruci, ali smo sve okrenuli na šalu i zapravo, kada relaksirate situaciju, dobijete dobar program.
Film(ovi) koji/e se veseliš pogledati online na #26thSFF?
Pripreme za festivalsku televiziju su počele prije mjesec dana, tako da je prva stvar koju sam morala uraditi da osmislim koncept televizije bila da prvo pogledam sve filmove koji se natječu za Srce Sarajeva, kao i brojne druge. Naravno, bilo je divno gledati „Koncentriši se, baba“ Pjera Žalice ili „Oca“ Srdana Golubovića puno prije nego li je uopšte objavljen program Festivala.
TEKST: Ada Ćeremida
Nekad je za promjenu karijere dovoljno devedeset minuta, sedam odbrana i jedan trenutak emocije koji internet ne pušta. Vozinha, 40-godišnji golman Cape Verdea, nakon utakmice protiv Španije postao je globalna sportska priča koju pratimo i iz karijernog ugla.
Ovo je jedna od onih priča zbog kojih Svjetsko prvenstvo nije samo statistika, tabela i rezultat.
Cape Verde, ili Cabo Verde u svom izvornom nazivu, je u svom prvom nastupu na Mundijalu odigrao 0:0 protiv Španije, a glavni razlog što je mreža ostala netaknuta bio je Josimar José Évora Dias, poznatiji kao Vozinha.
Sa 40 godina, sedam odbrana i Player of the Match priznanjem, postao je lice utakmice, ali i lice onog dijela fudbala koji volimo najviše: kada reprezentacija koju mnogi nisu imali na svom radaru izađe na najveću scenu i pretvori jednu utakmicu u priču koju gleda cijeli svijet.
Foto: @atlchamber
Vozinha nije tip fudbalera čiju karijeru od početka prate reflektori, veliki transferi i headline-i. Rođen je u Mindelu, na otoku São Vicente, a profesionalni put vodio ga je kroz Cape Verde, Angolu, Moldaviju, Portugal, Kipar i Slovačku.
Danas brani za Chaves u portugalskoj drugoj ligi, što cijelu priču čini još snažnijom jer na Mundijal nije stigao iz najvećeg evropskog kluba, već iz karijere koja se gradila daleko od stalnih reflektora.
Njegov put do Svjetskog prvenstva zato nosi posebnu težinu: godine rada, selidbi, čekanja i dokazivanja stale su u tih 90 minuta u kojima je pred cijelim svijetom pokazao zašto je baš on morao biti tamo.
Foto: @fifaworldcup
Protiv Španije, Cape Verde nije samo “izdržao” utakmicu, nego je osvojio historijski bod u svom prvom nastupu na Svjetskom prvenstvu.
Španija je imala veliki pritisak, 27 pokušaja i sedam udaraca u okvir gola, ali svaki put kada je trebalo, Vozinha je bio tu.
U fudbalskom jeziku, ovo je clean sheet; u jeziku interneta, ovo je bio trenutak kada neko odjednom postane svačiji omiljeni igrač.
Njegova partija je bila toliko snažna da se više nije pričalo samo o rezultatu, nego o čovjeku koji ga je sačuvao.
Prije utakmice, Vozinha je imao manje od 20.000 pratitelja na Instagramu, a nakon nje brojke su krenule rasti suludom brzinom.
Neki izvještaji su prvo pisali o prelasku preko milion, zatim o 5, 6 pa i više od 7 miliona pratitelja, dok screenshot njegovog profila sada pokazuje da je već preko 10 miliona.
To nije samo “viralno”, to je onaj rijetki trenutak kada publika ne prati sportistu zato što je najpoznatiji, nego zato što osjeti da je upravo svjedočila nečemu iskrenom.
Nakon utakmice, njegov emotivni slom dodatno je pojačao reakcije jer je govorio o nani i dedi koji su ga odgojili, ponosu i majci koja nije mogla biti tu.
Najljepši dio ove priče nije broj followera, iako je i to fascinantno. Najljepši dio je činjenica da Vozinha sa 40 godina nije “kasno” došao do najveće pozornice, nego je došao tačno onda kada je trebalo. 
Foto: @sportsillustratedfc
U svijetu u kojem se karijere često mjere brzinom, ranim uspjehom i konstantnom vidljivošću, njegova priča podsjeća da se veliki zaokreti nekad dogode nakon godina rada koji niko ne vidi.
Cape Verde je dobio historijski bod, Chaves je odjednom dobio globalnu pažnju, a Vozinha je dobio ono što se ne može isplanirati: trenutak koji te iz lokalne priče prebaci u svjetsku.
Foto: @fr27design
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
