TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 18.8.2020.
26. Sarajevo Film Festival se održava online na ondemand.sff.ba, a filmove iz takmičarskog igranog i dokumentarnog programa, kao i Open Air selekcije prati Festivalska televizija.
U sekciji 'SFF Talks With Filmmakers' svakodnevno se, uz filmove, postavljaju i prateće emisije posvećene predstavljanju reditelja/ica čiji su filmovi u konkurenciji za nagrade Srce Sarajeva, kao i brojnih drugih filmskih radnika.
Ines Mrenica, moderatorica je i voditeljica svih emisija. Dama koju su smo gledali kao producenticu, urednicu i voditeljicu "Velikog ekrana", jedine emisije u BiH koja je bila posvećena sedmoj umjetnosti, ponovno se vratila ispred kamera.
Njeno radno mjesto sada je pozornica Narodnog pozorišta gdje kreira sadržaj kroz koje ljubitelji umjetnosti mogu uživati u zanimljivim intervjuima i uz udobnosti domova.
Iako se snimanje odvija u potpuno novoj atmosferi i u skladu s mjerama zaštite, fotografije koje su nastale ispred objektiva Marka Jovančića pokazuju da na setu i dalje vlada odlična atmosfera popraćena dozom uzbuđenja.
***
Kako sada izgleda jedan tvoj radni dan? Koji su izazovi s kojima se susrećeš?
Vrlo je stresno ove godine, jer se festival „preselio“ na online platformu, pa je i Festivalska TV, prvobitno zamišljena da se radi LIVE s Festivalskog trga uz prisustvo gostiju, preko noći preseljena na scenu Narodnog pozorišta i Zoom komunikaciju s filmskim autorima koji su zbog epidemiološke situacije spriječeni doći u Sarajevo.
Vrlo je haotično, a izazovno je jer projekat realiziram vodeći emisije na engleskom jeziku, razgovarajući s filmskim radnicima širom svijeta. Izazovno je i u smislu da sam zapravo ostavila djecu i muža na Visu i došla da radim na poziv čelnih ljudi koji vode SFF da osmislimo televizijsku platformu. Radi se o vrlo zahtjevnom projektu koji radim, uz niz drugih projekata koje vodim u Hrvatskoj i BiH. Kada ste insajder Festivala, jako puno radite i nalazite se u nemilosrdnoj produkciji, koja je ove godine tehnički kompleksna jer se svi po prvi put susrećemo s realizacijom emisija na Zoomu.
Što nas još sve čeka na FESTIVAL TV do kraja Festivala?
Na platformi ondemand.sff.ba dostupne su emisije u sekciji SFF Talks With Filmmakers i to su razgovori s autorima čiji su filmovi ove godine u selekcijama Takmičarskog igranog i dokumentarnog programa, kao i filmova koji su se prvobitno trebali prikazati na Open Air-u. U istoj sekciji nalazi se Ceremonija otvaranja i Masterclass razgovori s velikim imenima svjetskog filma.
Najdraža uspomena sa Sarajevo Film Festivala?
Na SFF-u sam radila još kao studentica dramaturgije i tih dana sam se sjetila sada dok radim sa sjajnim mladim ljudima koji danas studiraju produkciju i režiju na Akademiji scenskih umjetnosti, a koje SFF angažuje na projektu. Mislim da je bilo jednom zanimljivo kada sam radila na BHRT-u i kada nam je došao Benicio Del Toro na Festivalsku pozornicu samo stojeći, smješkajući se i ne govoreći ništa dok su svi panično tražili telefone da se s njim slikaju. Kada sam stala pored njega, samo mi je rekao da sam viša od njega i da to nije dobro za fotografiju.
Zanimljiva anegdota sa Sarajevo Film Festivala?
Imali smo situaciju prije nekoliko dana kada smo radili razgovor e ekipom filma „Otac“, pa je Širokobriježanin Goran Bogdan prespavao rano jutarnje snimanje i uključio se na Zoom usred razgovora s cigaretom u ruci, ali smo sve okrenuli na šalu i zapravo, kada relaksirate situaciju, dobijete dobar program.
Film(ovi) koji/e se veseliš pogledati online na #26thSFF?
Pripreme za festivalsku televiziju su počele prije mjesec dana, tako da je prva stvar koju sam morala uraditi da osmislim koncept televizije bila da prvo pogledam sve filmove koji se natječu za Srce Sarajeva, kao i brojne druge. Naravno, bilo je divno gledati „Koncentriši se, baba“ Pjera Žalice ili „Oca“ Srdana Golubovića puno prije nego li je uopšte objavljen program Festivala.
TEKST: Bonjour.ba
Postoje događaji koji ti daju znanje, a postoje i oni koji te vrate sebi. Akademija by dm drogerie markt i Bonjour.ba bio je upravo takav dan, dan nakon kojeg se kući ne vraćaš ista, nego malo sigurnija, malo odlučnija i nekako povezanija sa svojim putem.
Žene su dolazile jedna po jedna, bez velike pompe, ali sa nečim što se moglo naslutiti u koraku i pogledu, željom da naprave prostor za sebe. 
Nije bilo važno ko je odakle stigao, koliko dugo radi ili u kojoj je fazi biznisa. U tim prvim minutama, dok su skidale kapute, tražile svoja mjesta i razmjenjivale kratke pozdrave, stvarao se osjećaj pripadanja koji se ne može isplanirati.
Kao da se u toj sali konačno spojilo sve ono što su dugo pokušavale držati same.
Kada podrška postane ključni trenutak dana
Upravo tokom umrežavanja, u onom neformalnom dijelu koji se najčešće pokaže najiskrenijim, dogodio se trenutak koji je ostavio trag. Jedna učesnica je, gotovo bez zadrške, rekla rečenicu koja je mnogima zvučala poznato:
"Podrška žena tokom upoznavanja danas… to mi je bio trenutak kada sam prvi put osjetila da mogu više. Kada mi neko kaže: ‘Super ti ide’, ‘Pratim tvoj biznis’, odjednom sve izgleda lakše. Shvatiš da si već dogurala do ovdje, i nekako te pomisao na sljedeći korak više ne plaši."
To je bio onaj tihi, ali snažan trenutak u kojem se samopouzdanje vrati na mjesto, u kojem shvatiš da nisi sama u svojim pokušajima i da ponekad nekoliko rečenica izgovorenih u prolazu može značiti više od cijelog plana.
Mali koraci, velike spoznaje
Kasnije tokom dana, nakon jedne od sesija, u sali se čula misao koja je izazvala prepoznatljive osmijehe i tiha klimanja glavom. Bila je to rečenica koja je zvučala jednostavno, ali je nosila iskustvo koje mnoge žene dijele:
"Danas sam naučila da sam na dobrom putu. Moj poduzetnički put raste, samo svojim tempom. I ono što me posebno umirilo jeste da su i druge žene imale iste strahove, pitale su se gdje dalje, šta je sljedeći korak. Shvatila sam da je ‘small steps, easy going’ univerzalna vodilja i da je sasvim u redu ići sporije, ali sigurno."
Dok je govorila, činilo se kao da se u toj rečenici prepoznaje polovica sale. Bio je to podsjetnik da napredak ne mora izgledati glasno niti dramatično, da ne mora uvijek biti brz i linearan.
Ponekad se najvažniji pomaci dešavaju upravo u malim odlukama, tihim uvidima i prihvatanju ritma koji je samo tvoj.
Rečenica je zazvučala malo dublje jer se nije odnosila samo na biznis. Odnosila se na život, na hrabrost da ne žuriš, na dozvolu da napreduješ svojim tempom i na mir koji dođe kada shvatiš da nisi jedina koja balansira između želja, mogućnosti i strahova.
Odluke koje mijenjaju pogled na vlastiti put
Tokom dana, među svim razgovorima, smijehom i malim otkrićima, isticale su se i one rečenice koje djeluju jednostavno, a zapravo nose promjenu. Jedna učesnica se nasmijala, ali iza tog osmijeha se osjetila iskrena odluka:
"Moj prvi korak nakon akademije bit će marketing plan. Uvijek sam mislila da je to previše kompleksno, pa sam izbjegavala da uopšte pokušam. Danas ste me ohrabrili da dođem kući i da ga počnem pisati odmah."
Dok je govorila, bilo je jasno da ta misao ne ostaje u zraku. Bila je to odluka koja će, već večeras ili sutra ujutro, preći na papir i postati prvi konkretan korak.
Nedugo zatim, sasvim spontano, stigla je i druga rečenica koja je u sebi nosila onu vrstu hrabrosti koja se javi tek kad shvatiš da imaš podršku:
"Danas sam odlučila da sada zaista sjednem, zapišem i započnem. Nema više čekanja savršenog trenutka. Sad je vrijeme."
U te dvije misli stalo je sve ono što je akademija nastojala probuditi: spremnost da se počne, da se prihvati nesavršenost početka, da se prestane čekati idealni uvjeti koji nikada ne dođu.
To su one male rečenice koje djeluju tiho, ali nose ogroman pomak, jer mijenjaju pogled na vlastiti put upravo onoliko koliko je potrebno da se krene.
Misli koje ostaju i nakon što se vrata zatvore
Pred kraj dana, kada se energija u sali već smirila, a bilješke u notesima počele slagati u vlastite male priče, čula se rečenica koja je gotovo neprimjetno, ali snažno zaokružila sve što se dogodilo:
"Za sve koje razmišljaju da se prijave iduće godine, samo se prijavite. Doći ćete kući potpuno novi."
Izgovorena bez patetike, ali s uvjerenjem žene koja je nešto u sebi pomaknula, ta misao je u sali ostavila odobravanje, onaj osjećaj kada znaš da ništa nije pretjerano, jer je istina jednostavnija nego što mislimo.
Nedugo zatim stigla je i druga poruka, nježnija, ali podjednako snažna. Izgovorila ju je učesnica koja svoj brend gradi iz emocije i intuicije:
"Voljela bih da moj brend poručuje emociju, zabavu i energiju… i danas sam prvi put osjetila da to stvarno mogu prenijeti."
U tom trenutku mnoge su se prepoznale. Jer to nije bila samo ambicija, nego potvrda da se ideja može pretvoriti u nešto opipljivo kada joj daš prostor, znanje i podršku.
Ako bi se cijeli dan trebao opisati u nekoliko riječi, onda bi to bila misao koja se tiho provlačila među učesnicama dok su izlazile iz sale: akademija nije završila onog trenutka kada su se vrata zatvorila.
Ostala je u njima kao sigurnost da nisu same, kao hrabrost da počnu i kao nježan podsjetnik da se svaki put gradi, korak po korak, misao po misao, dan po dan.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
