TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 26.7.2017.
Ako vas ovog ljeta “putničke cipele” odvedu do grčkog otoka Rodosa, kao što je to bio slučaj sa mnom, nikako ne želim čuti da ste se vratili, a da za vrijeme boravka niste obišli gradić po imenu Lindos. Vjerujte mi na riječ, da vaš odmor neće biti potpun, ukoliko propustite to “bijelo” iskustvo.
Ovo mjestašce vas očekuje na nekih 50-ak kilometara od starog grada Rodosa, na istočnoj obali otoka i tako je posebno, da bih ga čak preporučila kao destinaciju gdje možete provesti cijeli vaš odmor.
Ukoliko ste pak smješteni na nekoj od drugih lokacija na otoku, do Lindosa ćete jednostavno stići autobusom, ali… u sam Lindos ne. Sigurno se pitate: “Kako to sada misli?” E pa, budući da je Lindos sazdan od uskih i krivudavih uličica, i da se do njega dolazi tako što se spuštate prema zaljevu, autobusima i automobilima možete stići samo do iznad gradića, a sam put “u njegovo srce” morate preći pješke. Alternativa je zvanični “shuttle” autobus, koji vozi od glavne ceste do centra za samo 50 centi eura ili zvanični taksi.
Zaputila sam se do ovog kompletno bijelog gradića, koji iz daljine izgleda kao polje neobranog pamuka, prvom jutarnjom vezom ‒ već u 6.30 ujutro. Razlog tome bila je visoka temperatura, ali ispostavilo se da je ta spontana odluka bila zaista odlična, jer sam Lindos uspjela doživjeti u svoj njegovoj čistoj ljepoti, bez rijeka turista, bez suvenira na ulicama i bez gužve. Ovaj pamučni gradić je barem na nekih sat i pol vremena bio gotovo samo moj. A mislim… ko ne želi svoj grad na nekom od grčkih otoka? Zbog bijele boje kuća i zidova, koja dominira cijelim naseljem, osjećat ćete se kao na Olimpu. Možete se izgubiti u bijelom labirintu uličica (ne samo da možete, nego sigurno i hoćete) i to bez straha da će vas iza ćoška vrebati biće iz grčke mitologije po imenu Minotaur. Naprotiv, iza svakog ugla vas čekaju novi, za Lindos karakteristični, mozaici, vrata sa zanimljivim zvekirima, šarmantne radnjice, restorančići, barovi i… pokoji magarac. Da ‒ slatki magarčići (ili kako ih lokalci od milja zovu “Lindos taksi”), jedno su od “prevoznih sredstava”, koje možete upotrijebiti da se popnete 300 stepenica, koje vas vode do akropole, koja dominira iznad modernog dijela grada i s koje se pruža nezaboravan i spektakularan pogled na naselje, ali i sam zaljev Agios Pavlos sa istoimenom plažom.
Akropola Lindosa je složeno arheološko nalazište, gdje između ostalog možete pronaći hram božice Atine, te u stijenu uklesan ratni brod s Rodosa. Budući da sam se u Lindosu odvela vrlo rano ujutro, nisam mogla iskoristiti “taksi prijevoz”, jer je radno vrijeme magarčića počelo tek u 8.00 sati, tako da sam tih “300” osvojila korak po korak ‒ i nije bilo strašno.
Nakon obilaska akropole i ponovnog silaska u grad, sigurno će vam trebati okrepljenje.
Iako Grčka nije neminovno poznata po svom sladoledu, kada u istraživanju skrivenih kutaka naiđete na zanatsku slastičarnu “Gel Blue”, obavezno zavirite unutra.
Možete se počastiti nekim od osvježavajućih sorbea, klasičnih sladoleda ili mirisnih kolača, uživajući pri tome u prekrasnom, grčko-orijentalnom ambijentu ušuškane bašte ili klimatiziranom, zatvorenom dijelu prepunom udobnih jastuka i sećija za ljenčarenje. Konkretnu preporuku za ručak ću izostaviti i to iz dva razloga. Prvi je taj, da sam tek kada sam izašla iz restorana i skrenula dva puta lijevo i jednom desno… ili dva puta desno… ili… shvatila da ne znam kako se zove restoran u kojem sam jela odličnu salatu s patlidžanima i s “pita-lepinjicama” te pila osvježavajući i preslatki sok od narandže.
A onda… naravno, nisam znala da se vratim. Drugi razlog je taj, da sam u Lindosu zavirila u tako veliki broj prekrasnih restorančića na putu od podnožja gradića do akropole, od kojih je gotovo svaki ušuškan u prirodni hlad debelih bijelih zidova, drveća i loza i nudi klasična grčka jela, da mislim kako ne možete pogriješiti, ako odaberete bilo koji.
Teška srca sam se u popodnevnim satima, kada su se prema njemu već kretale dugačke kolone turista, odvojila od ovog gradića. Ali barem znam, da je makar nakratko ova “snježna grudva” u srcu Mediterana bila samo moja.
“Potreban vam je cijeli život da istražite Grčku, ali vam je dovoljan samo jedan trenutak, da se u nju zaljubite.” Henry Miller
Za MODAMO.info piše: Iza Razija Mešević
Blog: http://darlingitswunderbar.com/bs/
Facebook: @darlingitswunderbar
Instagram: @darlingitswunderbar_blog
TEKST: Adelisa Mašić
Neke priče ne počinju planom, nego osjećajem da treba uraditi nešto ispravno.
Upravo tako je nastala inicijativa koju vodi Alem Hadžić; student i sportaš na Middlebury Collegeu u Sjedinjenim Američkim Državama, koji je odlučio svoju svakodnevnicu, već ispunjenu obavezama, pretvoriti u prostor za nešto mnogo veće, a to je pružanje podrške djeci oboljeloj od raka u Bosni i Hercegovini.
U saradnji s organizacijom Srce za djecu, ova ideja je u samo 15 dana prerasla u globalnu akciju. Uz podršku ljudi iz različitih dijelova svijeta, prikupljeno je više od 20.000 KM, dok je video lansiranja kampanje dosegao preko 330.000 pregleda.
U razgovoru s nama, Alem ističe kako iza tih brojki se krije mnogo više od uspjeha na društvenim mrežama, krije se zajedništvo koje prelazi granice.
Priča koja je brzo prerasla okvire
Zanimljivo je da je Alem vrlo brzo shvatio da ovo više nije samo njegova priča.
Već u prvim satima nakon pokretanja kampanje postalo je jasno da ideja dobija razmjere koje nije mogao unaprijed predvidjeti.
Reakcije na društvenim mrežama, kao i donacije koje su počele pristizati iz različitih dijelova svijeta, pokazale su koliko snažno ljudi prepoznaju ovakve inicijative kada su iskrene i jasno vođene ciljem.
'Shvatio sam to već u prvih nekoliko sati nakon pokretanja kampanje. Ogroman odaziv na društvenim mrežama, kao i donacije koje su dolazile iz cijelog svijeta, pokazali su mi da ovo prerasta u nešto mnogo veće,’ kaže.
Posebno upečatljiv bio je trenutak kada je postalo jasno da podrška dolazi i od ljudi koje nikada nije upoznao; mnogi su se uključili samo na osnovu jedne objave ili letka, što dodatno potvrđuje koliko jedna dobra ideja može povezati potpune strance oko zajedničkog cilja.
Između svakodnevnice i veće priče
Njegova svakodnevica, i bez ove inicijative, već je ispunjena različitim obavezama. Između studija, treninga i posla na fakultetu, Alem uspijeva pronaći prostor i za projekte koji imaju dublji smisao.
Kada smo ga pitali kako uspijeva uskladiti sve obaveze, rekao nam je da mu dani često znaju biti dinamični, ali da ga u balansu drži jasna namjera da radi ispravne stvari u svom životu i karijeri.
U toj jednostavnoj misli zapravo se krije i suština cijele priče, da ono što radimo svakodnevno, kada ima jasnu namjeru, može prerasti u nešto što nadilazi lične okvire.
Mostarski maraton kao trenutak koji je sve zaokružio
Kao sportaš kojem polumaratoni nisu nepoznanica, Alem je ovu priču odlučio završiti upravo tamo gdje ona dobija najviše smisla, u Mostaru, kroz polumaraton koji je istrčao u čast djece oboljele od raka i njihovih porodica.
Ovaj put, utrka nije bila o rezultatu, tempu ili ličnom rekordu.
Bila je način da sve ono što je započeo dobije svoj najkonkretniji oblik. Tokom boravka u Bosni i Hercegovini, Alem je dokumentovao cijelo iskustvo, bilježeći priče koje nose nevjerovatnu snagu.
Poruka koja ostaje
Možda najemotivniji dio ove inicijative krije se u jednoj jednostavnoj gesti.
Na Middlebury Collegeu, Alem je organizovao događaj tokom kojeg su studenti napisali 109 kartica podrške za djecu u Bosni i Hercegovini.
‘Svi smo uz vas i nikada niste sami,’ poruka je koju nosi sa sobom i koju je, kako kaže, nosio i dok je bio na stazi.
U svijetu koji često djeluje podijeljeno, ovakve priče podsjećaju koliko je zapravo malo potrebno da se ljudi povežu. I koliko jedna ideja, kada je iskrena, može otići mnogo dalje nego što smo na početku mogli zamisliti.
Foto: Alem Hadžić
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
