Ako vas ovog ljeta “putničke cipele” odvedu do grčkog otoka Rodosa, kao što je to bio slučaj sa mnom, nikako ne želim čuti da ste se vratili, a da za vrijeme boravka niste obišli gradić po imenu Lindos. Vjerujte mi na riječ, da vaš odmor neće biti potpun, ukoliko propustite to “bijelo” iskustvo.

Ovo mjestašce vas očekuje na nekih 50-ak kilometara od starog grada Rodosa, na istočnoj obali otoka i tako je posebno, da bih ga čak preporučila kao destinaciju gdje možete provesti cijeli vaš odmor.

Ukoliko ste pak smješteni na nekoj od drugih lokacija na otoku, do Lindosa ćete jednostavno stići autobusom, ali… u sam Lindos ne. Sigurno se pitate: “Kako to sada misli?” E pa, budući da je Lindos sazdan od uskih i krivudavih uličica, i da se do njega dolazi tako što se spuštate prema zaljevu, autobusima i automobilima možete stići samo do iznad gradića, a sam put “u njegovo srce” morate preći pješke. Alternativa je zvanični “shuttle” autobus, koji vozi od glavne ceste do centra za samo 50 centi eura ili zvanični taksi.

Zaputila sam se do ovog kompletno bijelog gradića, koji iz daljine izgleda kao polje neobranog pamuka, prvom jutarnjom vezom ‒ već u 6.30 ujutro. Razlog tome bila je visoka temperatura, ali ispostavilo se da je ta spontana odluka bila zaista odlična, jer sam Lindos uspjela doživjeti u svoj njegovoj čistoj ljepoti, bez rijeka turista, bez suvenira na ulicama i bez gužve. Ovaj pamučni gradić je barem na nekih sat i pol vremena bio gotovo samo moj. A mislim… ko ne želi svoj grad na nekom od grčkih otoka? Zbog bijele boje kuća i zidova, koja dominira cijelim naseljem, osjećat ćete se kao na Olimpu. Možete se izgubiti u bijelom labirintu uličica (ne samo da možete, nego sigurno i hoćete) i to bez straha da će vas iza ćoška vrebati biće iz grčke mitologije po imenu Minotaur. Naprotiv, iza svakog ugla vas čekaju novi, za Lindos karakteristični, mozaici, vrata sa zanimljivim zvekirima, šarmantne radnjice, restorančići, barovi i… pokoji magarac. Da ‒ slatki magarčići (ili kako ih lokalci od milja zovu “Lindos taksi”), jedno su od “prevoznih sredstava”, koje možete upotrijebiti da se popnete 300 stepenica, koje vas vode do akropole, koja dominira iznad modernog dijela grada i s koje se pruža nezaboravan i spektakularan pogled na naselje, ali i sam zaljev Agios Pavlos sa istoimenom plažom.

Akropola Lindosa je složeno arheološko nalazište, gdje između ostalog možete pronaći hram božice Atine, te u stijenu uklesan ratni brod s Rodosa. Budući da sam se u Lindosu odvela vrlo rano ujutro, nisam mogla iskoristiti “taksi prijevoz”, jer je radno vrijeme magarčića počelo tek u 8.00 sati, tako da sam tih “300” osvojila korak po korak ‒ i nije bilo strašno.

Nakon obilaska akropole i ponovnog silaska u grad, sigurno će vam trebati okrepljenje.

Iako Grčka nije neminovno poznata po svom sladoledu, kada u istraživanju skrivenih kutaka naiđete na zanatsku slastičarnu “Gel Blue”, obavezno zavirite unutra.

Možete se počastiti nekim od osvježavajućih sorbea, klasičnih sladoleda ili mirisnih kolača, uživajući pri tome u prekrasnom, grčko-orijentalnom ambijentu ušuškane bašte ili klimatiziranom, zatvorenom dijelu prepunom udobnih jastuka i sećija za ljenčarenje. Konkretnu preporuku za ručak ću izostaviti i to iz dva razloga. Prvi je taj, da sam tek kada sam izašla iz restorana i skrenula dva puta lijevo i jednom desno… ili dva puta desno… ili… shvatila da ne znam kako se zove restoran u kojem sam jela odličnu salatu s patlidžanima i s “pita-lepinjicama” te pila osvježavajući i preslatki sok od narandže.
A onda… naravno, nisam znala da se vratim. Drugi razlog je taj, da sam u Lindosu zavirila u tako veliki broj prekrasnih restorančića na putu od podnožja gradića do akropole, od kojih je gotovo svaki ušuškan u prirodni hlad debelih bijelih zidova, drveća i loza i nudi klasična grčka jela, da mislim kako ne možete pogriješiti, ako odaberete bilo koji.

Teška srca sam se u popodnevnim satima, kada su se prema njemu već kretale dugačke kolone turista, odvojila od ovog gradića. Ali barem znam, da je makar nakratko ova “snježna grudva” u srcu Mediterana bila samo moja.

“Potreban vam je cijeli život da istražite Grčku, ali vam je dovoljan samo jedan trenutak, da se u nju zaljubite.” Henry Miller

Za MODAMO.info piše: Iza Razija Mešević

Blog: http://darlingitswunderbar.com/bs/ 
Facebook: @darlingitswunderbar
Instagram: @darlingitswunderbar_blog

Da odmah riješimo malu geografsku zabunu: TUI BLUE Makarska zapravo se nalazi u Igranima, 16 kilometara od Makarske. Posjetili smo ga i shvatili da je ta udaljenost od gradske gužve jedan od njegovih najboljih aduta.

More je ispred hotela, Biokovo iza, a između sobe, bazena i plaže nema dovoljno prostora da izgubite pola dana u logistici.
 

Riječ je o adults-only hotelu za goste starije od 16 godina, namijenjenom mirnijem odmoru u dvoje. Ipak, ono što nam je privuklo pažnju nije klasičan popis hotelskih sadržaja, nego način na koji su oni raspoređeni: doručak dolazi s pogledom kroz borove, restoran je smješten uz samu obalu, bazeni gledaju prema moru, a iz pojedinih soba možete zakoračiti ravno u vodu.
 

Hotel je u Igranima i upravo nam se to svidjelo

Ako želite Makarsku rivijeru, ali ne i svakodnevnu gužvu u centru Makarske, Igrane su vrlo dobra sredina.

TUI BLUE Makarska smješten je tik uz šljunčanu plažu do koje iz hotela stižete za nekoliko minuta. Nema traženja parkinga, pakovanja svega što bi vam moglo zatrebati niti dugog povratka u sobu kada zaboravite knjigu ili SPF.
 

Dovoljni su peškir, naočale i nekoliko koraka.

Makarska je dovoljno blizu kada poželite večernju šetnju ili promjenu ritma, ali je baza boravka ipak u mirnijem dijelu rivijere, uz more i hlad borova.
 

Bazen s pogledom ili more ispod hotela?

Ovdje je sasvim prihvatljivo ne izabrati.

Hotel ima glavni i infinity bazen, oba okrenuta prema moru. Infinity bazen, očekivano, uzima titulu najfotogeničnijeg mjesta u hotelu, posebno kada se plava linija bazena vizuelno spoji s Jadranom.
 

Glavni bazen ima više prostora za cjelodnevno izležavanje, dok je plaža odmah ispod hotela za sve koji ipak ne priznaju ljetno kupanje bez soli u kosi.

Nama se najviše svidjelo to što dan ne morate unaprijed isplanirati. Možete ga početi na plaži, nastaviti uz bazen i završiti na ležaljci s pogledom na more, bez ozbiljnije selidbe.
 

Naš savjet? Birajte sobu s direktnim izlazom na bazen

U većini hotela tražili bismo viši sprat i otvoren pogled. Ovdje pravimo izuzetak.

TUI BLUE Makarska ima swim-up sobe i suiteove čije se terase nastavljaju direktnim pristupom bazenu. Otvorite vrata, napravite nekoliko koraka i već ste u vodi.
 

Nema pakovanja torbe za bazen, vraćanja po telefon ni traženja slobodne ležaljke. Jutarnje kupanje prije doručka odjednom postaje sasvim realan plan.

Ako budžet dopušta, pri rezervaciji provjerite kategorije Standard Sea View Swim-up i Junior Suite Sea View Swim-up. To je ona vrsta hotelskog upgradea koja ne mijenja samo fotografije s odmora nego ritam cijelog boravka.

Culinarium bismo stavili na plan barem jednom

Naš gastro favorit u hotelu bio je Culinarium, à la carte restoran smješten uz more i zaklonjen borovima.

Stolovi su raspoređeni na otvorenoj terasi, pogled ostaje na Jadranu, a jelovnik se oslanja na dalmatinske okuse i lokalne namirnice. 
 

Nama je imao upravo onu atmosferu u kojoj kratka pauza za jelo lako preraste u dugo poslijepodne u hladu.

Doručak i večera poslužuju se u glavnom restoranu, čija terasa također gleda prema moru kroz krošnje borova. Tako čak i prva kafa dobija vrlo dobar razlog da se ne popije u žurbi.
 

Kome bismo preporučili ovu adresu?

TUI BLUE Makarska birali bismo za odmor u dvoje, kratki bijeg bez pretrpanog rasporeda ili nekoliko dana tokom kojih hotel nije samo mjesto na kojem ćete prespavati.

Posebno će odgovarati svima koji žele biti uz more, ali im centar Makarske nije nužan dio svakog dana.
 

Naš plan za sljedeći dolazak već je prilično jasan: swim-up soba, rano kupanje, doručak s pogledom i ručak u Culinariumu. Između plaže, glavnog i infinity bazena nećemo unaprijed birati favorita. Ovdje su dovoljno blizu da stignemo do sva tri.

Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa TUI BLUE Makarska

Foto: PR