TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 26.7.2017.
Ako vas ovog ljeta “putničke cipele” odvedu do grčkog otoka Rodosa, kao što je to bio slučaj sa mnom, nikako ne želim čuti da ste se vratili, a da za vrijeme boravka niste obišli gradić po imenu Lindos. Vjerujte mi na riječ, da vaš odmor neće biti potpun, ukoliko propustite to “bijelo” iskustvo.
Ovo mjestašce vas očekuje na nekih 50-ak kilometara od starog grada Rodosa, na istočnoj obali otoka i tako je posebno, da bih ga čak preporučila kao destinaciju gdje možete provesti cijeli vaš odmor.
Ukoliko ste pak smješteni na nekoj od drugih lokacija na otoku, do Lindosa ćete jednostavno stići autobusom, ali… u sam Lindos ne. Sigurno se pitate: “Kako to sada misli?” E pa, budući da je Lindos sazdan od uskih i krivudavih uličica, i da se do njega dolazi tako što se spuštate prema zaljevu, autobusima i automobilima možete stići samo do iznad gradića, a sam put “u njegovo srce” morate preći pješke. Alternativa je zvanični “shuttle” autobus, koji vozi od glavne ceste do centra za samo 50 centi eura ili zvanični taksi.
Zaputila sam se do ovog kompletno bijelog gradića, koji iz daljine izgleda kao polje neobranog pamuka, prvom jutarnjom vezom ‒ već u 6.30 ujutro. Razlog tome bila je visoka temperatura, ali ispostavilo se da je ta spontana odluka bila zaista odlična, jer sam Lindos uspjela doživjeti u svoj njegovoj čistoj ljepoti, bez rijeka turista, bez suvenira na ulicama i bez gužve. Ovaj pamučni gradić je barem na nekih sat i pol vremena bio gotovo samo moj. A mislim… ko ne želi svoj grad na nekom od grčkih otoka? Zbog bijele boje kuća i zidova, koja dominira cijelim naseljem, osjećat ćete se kao na Olimpu. Možete se izgubiti u bijelom labirintu uličica (ne samo da možete, nego sigurno i hoćete) i to bez straha da će vas iza ćoška vrebati biće iz grčke mitologije po imenu Minotaur. Naprotiv, iza svakog ugla vas čekaju novi, za Lindos karakteristični, mozaici, vrata sa zanimljivim zvekirima, šarmantne radnjice, restorančići, barovi i… pokoji magarac. Da ‒ slatki magarčići (ili kako ih lokalci od milja zovu “Lindos taksi”), jedno su od “prevoznih sredstava”, koje možete upotrijebiti da se popnete 300 stepenica, koje vas vode do akropole, koja dominira iznad modernog dijela grada i s koje se pruža nezaboravan i spektakularan pogled na naselje, ali i sam zaljev Agios Pavlos sa istoimenom plažom.
Akropola Lindosa je složeno arheološko nalazište, gdje između ostalog možete pronaći hram božice Atine, te u stijenu uklesan ratni brod s Rodosa. Budući da sam se u Lindosu odvela vrlo rano ujutro, nisam mogla iskoristiti “taksi prijevoz”, jer je radno vrijeme magarčića počelo tek u 8.00 sati, tako da sam tih “300” osvojila korak po korak ‒ i nije bilo strašno.
Nakon obilaska akropole i ponovnog silaska u grad, sigurno će vam trebati okrepljenje.
Iako Grčka nije neminovno poznata po svom sladoledu, kada u istraživanju skrivenih kutaka naiđete na zanatsku slastičarnu “Gel Blue”, obavezno zavirite unutra.
Možete se počastiti nekim od osvježavajućih sorbea, klasičnih sladoleda ili mirisnih kolača, uživajući pri tome u prekrasnom, grčko-orijentalnom ambijentu ušuškane bašte ili klimatiziranom, zatvorenom dijelu prepunom udobnih jastuka i sećija za ljenčarenje. Konkretnu preporuku za ručak ću izostaviti i to iz dva razloga. Prvi je taj, da sam tek kada sam izašla iz restorana i skrenula dva puta lijevo i jednom desno… ili dva puta desno… ili… shvatila da ne znam kako se zove restoran u kojem sam jela odličnu salatu s patlidžanima i s “pita-lepinjicama” te pila osvježavajući i preslatki sok od narandže.
A onda… naravno, nisam znala da se vratim. Drugi razlog je taj, da sam u Lindosu zavirila u tako veliki broj prekrasnih restorančića na putu od podnožja gradića do akropole, od kojih je gotovo svaki ušuškan u prirodni hlad debelih bijelih zidova, drveća i loza i nudi klasična grčka jela, da mislim kako ne možete pogriješiti, ako odaberete bilo koji.
Teška srca sam se u popodnevnim satima, kada su se prema njemu već kretale dugačke kolone turista, odvojila od ovog gradića. Ali barem znam, da je makar nakratko ova “snježna grudva” u srcu Mediterana bila samo moja.
“Potreban vam je cijeli život da istražite Grčku, ali vam je dovoljan samo jedan trenutak, da se u nju zaljubite.” Henry Miller
Za MODAMO.info piše: Iza Razija Mešević
Blog: http://darlingitswunderbar.com/bs/
Facebook: @darlingitswunderbar
Instagram: @darlingitswunderbar_blog
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Ljeto je ušlo u onu fazu kada se feed puni tuđim morem, a mi računamo koliko je ostalo do septembra. Godišnji je ili prošao, ili se tek čeka, ili se dijeli sa tuđim rasporedom. Ostao nam je jedan slobodan dan.
Ispostavilo se da je jedan dan sasvim dovoljan.
Dobro došli u Bonjour.rides.
Spontanost je pripadala odluci da jedan slobodan dan pretvorimo u izlet. Za Bonjour.rides spoj smo birale precizno.
Novi Volkswagen T‑Roc povezale smo s jednom od vizuelno najupečatljivijih lokacija u BiH – Starry Night Retreatom kod Visokog.
Njegova snažna silueta tražila je prostor koji može izdržati isti kadar: spiralne staze, lavandu, vodu i pejzaž oblikovan prema Van Goghovoj „Zvjezdanoj noći“.
Jedan dan s novim T‑Rocom bio je dovoljan da izdvojimo ono što specifikacija teško može prenijeti: izuzetnu preglednost, udobna sjedišta, volan koji čvrsto leži u rukama i pogled od 360° zbog kojeg je parkiranje mnogo preciznije.
Novi T‑Roc prvo osvaja proporcijama. Silueta je izduženija i zategnutija, prednji dio preciznije oblikovan, a cijeli automobil djeluje stabilno i samouvjereno.
Naravno da smo za ovaj Bonjour.rides odabrale Canary žutu. Znale smo da Starry Night Retreat u kadar unosi zelenilo, prigušene tonove lavande i snažne organske linije, pa je T‑Roc morao imati jednako jasno prisustvo.
Kontrastni crni krov i styling koji smo odabrale dodatno su izoštrili cijeli vizuelni dojam. Na lokaciji je boja uradila tačno ono što smo željele: T‑Roc se vidi odmah, gotovo reže kadar i traži još jedan pogled.
Bonjour.ceker završio je u prtljažniku, vrata su se zatvorila i prešle smo u kabinu.
Dok je automobil još bio parkiran, namjestile smo sjedište i retrovizore, povezale telefon s multimedijalnim sistemom i odabrale rutu.
Tako je i kadar kontrolne ploče ostao ono što zaista jeste… priprema prije polaska.
Već tada pažnju je privukao spoj materijala. Površina instrumentne ploče presvučena je tkaninom, različite teksture kabini daju dubinu, a završna obrada ostavlja dojam više klase.
Ne djeluje uniformirano ni očekivano.
Svaka površina ima vlastiti karakter, a zajedno izgledaju promišljeno i ozbiljno.
Preglednost je prva stvar koju smo zapamtile.
Iz vozačke pozicije cesta se vidi široko i jasno, dok se granice automobila procjenjuju bez napora. Ta sigurnost posebno se osjetila na užem, uzbrdnom prilazu prema Lužnici, gdje svaki zavoj traži precizniju procjenu prostora.
Volan čvrsto leži u rukama i pojačava osjećaj potpune kontrole. T‑Roc reaguje sigurno i predvidivo, pa se automobil vrlo brzo prestane upoznavati i počne voziti prirodno, prema vlastitom osjećaju.
Automatski mjenjač promjene vodi glatko, bez prekidanja ritma. Pažnja ostaje na cesti, pogledu i samoj vožnji.
Sjedišta spajaju mekoću i precizan oslonac. Nakon četrdesetak minuta i dalje se osjećaju jednako udobno, bez potrebe za stalnim popravljanjem položaja.
Upravo se na takvim stvarima najbolje vidi razlika između kabine koja dobro izgleda i kabine u kojoj zaista želite ostati.
Multimedijalni sistem je velik, pregledan i jednostavan za snalaženje. Navigacija, muzika i informacije nalaze se tamo gdje ih očekujete, bez nepotrebnog traženja kroz menije.
Najkonkretniju prednost pokazao je kada smo stigle na parking.
T‑Roc koji smo vozile imao je opcijski Area View, sistem koji na centralnom ekranu prikazuje prostor oko vozila u 360°. Rubovi automobila, oznake parkinga i uglovi izvan direktnog vidnog polja odjednom su u istoj slici.
Svaki ugao lakše se procjenjuje, a parkiranje postaje precizan, miran potez bez nepotrebnog vraćanja i popravljanja. To je jedna od onih funkcija čiju vrijednost potpuno razumijete tek kada je zaista isprobate.
Dodatno, ono što Canary žuta radi danju, IQ.LIGHT preuzima navečer. Stražnja svjetla u 3D dizajnu, povezana kontinuiranom trakom, T‑Rocu nakon mraka daju potpuno drugačiji potpis.
Put prema Visokom je kratak. Toliko kratak da smo se zapitale kako nam je trebalo ovoliko vremena da odemo.
Na tom brdu neko je godinama strpljivo oblikovao zemlju dok od nje nije nastala slika. Staze prate poteze kista, lavanda raste u spiralama, a gledano odozgo, cijeli pejzaž slaže se u Van Goghovu „Zvjezdanu noć“, istu onu koju smo prvi put vidjele u udžbeniku iz likovnog.
Zove se Starry Night Retreat i daje sasvim dovoljno razloga da jedan slobodan dan pretvorite u izlet.
Krenule smo natrag kada je svjetlo postalo narandžasto.
Ambijentalno osvjetljenje promijenilo je ton kabine, naglasilo različite teksture i unutrašnjosti dalo još mirniji, elegantniji karakter. U automobilu je bilo tiho, a telefoni su ostali u torbi.
Nismo bile daleko, nismo potrošile godišnji odmor i vratile smo se prije mraka. Dan je, ipak, ostao u glavi kao da smo bile mnogo dalje.
Nagradu za vlastiti trud često ostavimo za bolji termin, a taj termin rijetko dođe. Ovog puta nismo čekale.
Na fotografiji je T‑Roc imao prisustvo koje smo tražile. Za volanom je ponudio ono zbog čega smo ga lako zamislile u vlastitom životu: preglednost u gradu, udobnost za duži put, automatski mjenjač koji prati ritam bez prekida i tehnologiju koja zaista olakšava svakodnevne situacije.
Podjednako ga lako možemo vidjeti u ponedjeljak pred kancelarijom i u subotu na putu koji smo odlučile produžiti.
Novi Volkswagen T-Roc možete vidjeti i probati u salonima Porsche BH.
Bonjour.rides je naš format o mjestima do kojih se stiže vožnjom, a ne planiranjem.
Ako imate jednu slobodnu subotu i pun rezervoar, već imate izlet.
Prva stanica: Lužnica kod Visokog.
Vozimo dalje.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
