Ako vas ovog ljeta “putničke cipele” odvedu do grčkog otoka Rodosa, kao što je to bio slučaj sa mnom, nikako ne želim čuti da ste se vratili, a da za vrijeme boravka niste obišli gradić po imenu Lindos. Vjerujte mi na riječ, da vaš odmor neće biti potpun, ukoliko propustite to “bijelo” iskustvo.

Ovo mjestašce vas očekuje na nekih 50-ak kilometara od starog grada Rodosa, na istočnoj obali otoka i tako je posebno, da bih ga čak preporučila kao destinaciju gdje možete provesti cijeli vaš odmor.

Ukoliko ste pak smješteni na nekoj od drugih lokacija na otoku, do Lindosa ćete jednostavno stići autobusom, ali… u sam Lindos ne. Sigurno se pitate: “Kako to sada misli?” E pa, budući da je Lindos sazdan od uskih i krivudavih uličica, i da se do njega dolazi tako što se spuštate prema zaljevu, autobusima i automobilima možete stići samo do iznad gradića, a sam put “u njegovo srce” morate preći pješke. Alternativa je zvanični “shuttle” autobus, koji vozi od glavne ceste do centra za samo 50 centi eura ili zvanični taksi.

Zaputila sam se do ovog kompletno bijelog gradića, koji iz daljine izgleda kao polje neobranog pamuka, prvom jutarnjom vezom ‒ već u 6.30 ujutro. Razlog tome bila je visoka temperatura, ali ispostavilo se da je ta spontana odluka bila zaista odlična, jer sam Lindos uspjela doživjeti u svoj njegovoj čistoj ljepoti, bez rijeka turista, bez suvenira na ulicama i bez gužve. Ovaj pamučni gradić je barem na nekih sat i pol vremena bio gotovo samo moj. A mislim… ko ne želi svoj grad na nekom od grčkih otoka? Zbog bijele boje kuća i zidova, koja dominira cijelim naseljem, osjećat ćete se kao na Olimpu. Možete se izgubiti u bijelom labirintu uličica (ne samo da možete, nego sigurno i hoćete) i to bez straha da će vas iza ćoška vrebati biće iz grčke mitologije po imenu Minotaur. Naprotiv, iza svakog ugla vas čekaju novi, za Lindos karakteristični, mozaici, vrata sa zanimljivim zvekirima, šarmantne radnjice, restorančići, barovi i… pokoji magarac. Da ‒ slatki magarčići (ili kako ih lokalci od milja zovu “Lindos taksi”), jedno su od “prevoznih sredstava”, koje možete upotrijebiti da se popnete 300 stepenica, koje vas vode do akropole, koja dominira iznad modernog dijela grada i s koje se pruža nezaboravan i spektakularan pogled na naselje, ali i sam zaljev Agios Pavlos sa istoimenom plažom.

Akropola Lindosa je složeno arheološko nalazište, gdje između ostalog možete pronaći hram božice Atine, te u stijenu uklesan ratni brod s Rodosa. Budući da sam se u Lindosu odvela vrlo rano ujutro, nisam mogla iskoristiti “taksi prijevoz”, jer je radno vrijeme magarčića počelo tek u 8.00 sati, tako da sam tih “300” osvojila korak po korak ‒ i nije bilo strašno.

Nakon obilaska akropole i ponovnog silaska u grad, sigurno će vam trebati okrepljenje.

Iako Grčka nije neminovno poznata po svom sladoledu, kada u istraživanju skrivenih kutaka naiđete na zanatsku slastičarnu “Gel Blue”, obavezno zavirite unutra.

Možete se počastiti nekim od osvježavajućih sorbea, klasičnih sladoleda ili mirisnih kolača, uživajući pri tome u prekrasnom, grčko-orijentalnom ambijentu ušuškane bašte ili klimatiziranom, zatvorenom dijelu prepunom udobnih jastuka i sećija za ljenčarenje. Konkretnu preporuku za ručak ću izostaviti i to iz dva razloga. Prvi je taj, da sam tek kada sam izašla iz restorana i skrenula dva puta lijevo i jednom desno… ili dva puta desno… ili… shvatila da ne znam kako se zove restoran u kojem sam jela odličnu salatu s patlidžanima i s “pita-lepinjicama” te pila osvježavajući i preslatki sok od narandže.
A onda… naravno, nisam znala da se vratim. Drugi razlog je taj, da sam u Lindosu zavirila u tako veliki broj prekrasnih restorančića na putu od podnožja gradića do akropole, od kojih je gotovo svaki ušuškan u prirodni hlad debelih bijelih zidova, drveća i loza i nudi klasična grčka jela, da mislim kako ne možete pogriješiti, ako odaberete bilo koji.

Teška srca sam se u popodnevnim satima, kada su se prema njemu već kretale dugačke kolone turista, odvojila od ovog gradića. Ali barem znam, da je makar nakratko ova “snježna grudva” u srcu Mediterana bila samo moja.

“Potreban vam je cijeli život da istražite Grčku, ali vam je dovoljan samo jedan trenutak, da se u nju zaljubite.” Henry Miller

Za MODAMO.info piše: Iza Razija Mešević

Blog: http://darlingitswunderbar.com/bs/ 
Facebook: @darlingitswunderbar
Instagram: @darlingitswunderbar_blog

Šest lokacija, nekoliko vrlo dobrih priča i Sarajevo kakvo poznaje Aida Islam. Od Birtije do autopijace, ovo je njena mapa grada.

Sarajevo mimo vodiča kroz šest omiljenih mjesta Aide Islam  

Sarajevo ima mnogo mjesta koja vrijedi posjetiti, ali ona koja zaista zavolimo rijetko biramo prema listama najboljih. Nekad je dovoljno da nas tamo uvijek čeka poznato lice, da smo upravo tu proslavili nešto važno ili da izađemo s predmetom za koji nismo ni znali da nam treba.

Aida Islam, osnivačica sarajevskog Katkus Shopa , kreativnog prostora koji okuplja lokalne umjetnike, dizajn i ljubav prema biljkama, dobro poznaje tu razliku. Njen odnos prema gradu oblikuju mjesta na kojima je odrasla, ljudi koje susreće i pomalo nepredvidivi rituali, poput odlaska na autopijacu u potrazi za još jednim keramičkim slonom.   



 

Prošetale smo s njom kroz šest sarajevskih adresa, od kultnih lokala do mjesta koja otkrivaju njenu slabost prema retro detaljima i lokalnom dizajnu. Usput smo razgovarale o odrastanju, promjenama koje grad prolazi i tome zašto poneka mjesta vrijedi sačuvati upravo onakvima kakva jesu.

Birtija  

Neke uspomene sasvim slučajno dobiju stalnu adresu. Za Aidu je jedna od njih Birtija, za koju je kao omiljenu uspomenu izdvojila proslavu diplomskog rada s petnaestak najbližih prijatelja.

„ To je bio dernek kojeg se svi jako rado sjećamo “, govori nam, prisjećajući se večeri koja je ovom mjestu osigurala posebno mjesto u njenoj ličnoj geografiji Sarajeva.  




 

A kada se sjetimo gdje smo izlazili prije deset godina, postaje jasno da odrastanje mijenja i naš odnos prema gradu. Neki lokali nestanu, neki novi postanu omiljeni, a pojedini ostaju gotovo nepomične tačke na našoj mapi.

Koliko se tvoje Sarajevo promijenilo zajedno s tobom? Postoji li mjesto koje si prije deset godina potpuno zaobilazila, a danas ti je među dražim adresama, ili neko koje voliš upravo zato što je ostalo isto?

Aida: S obzirom na to da sam prije 10 godina imala 18 i izlazila gdje mi raja izlazi i gdje je piva najjeftinija, mislim da sam dosta mjesta na koje danas izlazim zaobilazila, a većina mjesta gdje smo provodili vrijeme prije, kao npr. Ćumez i stari Mesh kod BKC-a, sada su zatvoreni. Celtic i Birtija su možda mjesta koja su ostala ista otkako ja znam za njih i čija mi atmosfera odgovara skoro uvijek.

Boardroom  

Boardroom ljeti ima nekoliko ozbiljnih prednosti: hladovinu tokom vrelih sarajevskih dana, grafite u prolazu i prilično velike šanse da ćete naletjeti na nekoga poznatog. Aidi Islam ta kombinacija sasvim je dovoljan razlog da ga uvrsti među omiljene sarajevske adrese.

„ Volim šarenilo, volim ovu neku street kulturu i volim ljude koje ovdje jako često sretnem“, govori nam.

Boardroom je jedno od onih mjesta čija se atmosfera ne može sasvim objasniti enterijerom ili ponudom. Važan je i onaj nepredvidivi dio, ko će se pojaviti, koga ćete sresti i koliko će se planirano kratka kafa odužiti. Ali šta neko mjesto zapravo čini kultnim?  



 

Sarajevo voli vlastite mitove. Neka mjesta odavno imaju status kultnih, dok druga, jednako zanimljiva, prolaze gotovo neprimijećeno. Koji naizgled nevažan dio Sarajeva bi ti branila zauvijek? I postoji li mjesto koje za tebe najbolje pokazuje razliku između Sarajeva koje predstavljamo drugima i onog koje stvarno volimo?

Aida: Pa ja mislim da svako mjesto u Sarajevu može pronaći svoju klijentelu i postati kultno u tim krugovima. Znam za dosta mjesta koja ne žele neku “viralnost” ili instagramičnost, jer imaju svoje stalne klijente, i nije im cilj neka popularnost, već ugodnost u tom prostoru i da se posvete svakom gostu. 

Svi znamo barem jedno mjesto koje na jednom, dva stola uvijek drži znak REZERVISANO, iako svi dobro znamo da niko nije rezervisao ta mjesta, već se čuvaju za nekog “njihovog” ako naleti, ili jednostavno da imaju kontrolisan obim posla. Ja ne znam za neki nevažni dio Sarajeva, iskreno. Ja sam odrasla na Vratniku i volim ga mnogo, ne mogu reći da je neprimijećen, sama Kamarija je jedan od najljepših kafića u gradu, a tu su odmah i dvije tabije sa možda najljepšim pogledima. Samim tim, najviše vremena sam provela u Starom Gradu i Centru te mislim da većina mjesta na tim područjima već žive svoj život. 

Nadam se samo da nećemo previše početi pratiti trendove i šta je popularno na zapadu, jer iskreno najbolja mjesta su ona koja su autentična sebi i mjestu gdje se nalaze.

Von Habsburg  

Ispred Von Habsburga razgovor skreće prema tablama s porukama. Aidu pitamo šta bi napisala kada bi joj na jedan dan prepustili prostor da se obrati cijelom Sarajevu.

Njen odgovor staje u jednu rečenicu: „To be cringe is to be free.“

„ Svi se nekako bojimo, sve nam je nešto ofirno, a zapravo nikoga na kraju krajeva nije briga za vas “, objašnjava nam.  



 

U vremenu kada se čak i spontanost pažljivo oblikuje, Aidina poruka ima dovoljnu dozu prkosa. Strah od toga da ćemo ispasti smiješni često je dovoljan da odustanemo od stvari koje nas iskreno vesele. A možda je baš spremnost da ponekad budemo pomalo ofirni najbolji pokazatelj koliko smo se oslobodili potrebe za tuđim odobravanjem.  
 

Kutcha  

Pet minuta u Kutchi i Aidin ukus postaje poprilično jasan. Boje imaju prednost nad neutralnim tonovima, retro detalji nad predvidivim komadima, a posebno mjesto zauzima lokalni dizajn koji, kako sama kaže, ima funkciju i smisao.

Međutim, razgovor o lijepim predmetima kod Aide se vrlo brzo pretvara u razgovor o ljudima koji ih proizvode. Kao neko ko i sama vodi mali biznis, dobro zna koliko toga ostane nevidljivo iza gotovog proizvoda, posebno kada se domaći brendovi pokušavaju izboriti za pažnju pored mnogo većih međunarodnih imena.  





 

„ Voljela bih da ljudi malo više razmisle šta se sve dešava behind the scenes jednog biznisa i da više cijenimo to nešto lokalno nego nešto tuđe. “

Aidu posebno raduje kada u Sarajevu neko pokrene nešto novo, bilo da je riječ o umjetnicima, ručno rađenim predmetima ili proizvodima koje ranije nismo imali priliku vidjeti na domaćem tržištu.

Autopijaca  

Autopijacu smo očekivale na Aidinoj listi. Zapravo, više bi nas iznenadilo da je izostala. Njena ljubav prema antikvitetima, neobičnim predmetima i retro detaljima odavno je poznata, a sarajevska autopijaca pruža joj upravo ono što se teško može pronaći u klasičnim prodavnicama: nepredvidivost.  




 

Kada smo prvi put pričale o ovom konceptu, autopijaca je bila prvo mjesto koje si spomenula. Šta te toliko vuče tamo? Imaš li neki posebno dobar ulov ili priču zbog koje se i danas smiješ kad je se sjetiš? Zanima nas i šta misliš da takva mjesta otkrivaju o Sarajevu, a što često promakne onima koji grad poznaju samo kroz njegove popularnije adrese.

Aida: Ja volim općenito autopijace, buvljake, najlone, kako ko hoće da ih naziva i kad putujem trudim se uvijek da nađem nešto tako u tom gradu. Jako puno volim điđe i antikvitete, a toga na tim mjestima ima more. Dosta stvari koje možete vidjeti u Katkus shopu su zapravo ulovi sa autopijace - ćilim, keramički slonovi, fotelje i razne sitnice. 

Nekako mi se sviđa što imaju neki karakter i što se ne mogu naći u prosječnim prodavnicama, jer pored buvljaka apsolutno nisam veliki fan shoppinga. Autopijaca je baš posebna jer možete naći bukvalno od igle do lokomotive. Ima jedan čiko koji prodaje antikvitete, a između ostalog ima neka stara pisma i razglednice, pa tu znam provesti dosta vremena čitajući to, dosta me inspiriše i osjetim neku nostalgiju za tim vremenom i ljudima s kojima nisam imala nikakvog dodira. 

Mislim da mi se sviđa ta nepredvidivost šta ću danas naći i mislim da zato općenito treba obilaziti manje posjećene ulice, lokale, prodavnice, jer nikad ne znate šta ćete zateći. Kod velikih prodavnica i uslužnih lanaca, kao i “instagramičnih” mjesta, je jako bitno da održavaju taj standard i da usluga, ponuda i izgled budu poprilično identični svaki put - što je baš dobro kad vam treba nešto poznato i možda komforno, ali treba istražiti nešto novo kad imate priliku, jer možda otkrijemo i nešto novo o sebi.

 Volim mjesta gdje imam osjećaj da pričam sa čovjekom, sa stvarnom osobom sa svojim individualnim životom, a ne mjesta gdje se osjećam kao kupac i pričam sa prodavačem i to je vrhunac našeg odnosa.

Na autopijaci se čuva jedna drugačija historija grada, sastavljena od sasvim običnih predmeta i tragova nečijih svakodnevica. Od starih pisama do razgovora koji se nikada ne bi dogodili da smo ostali na poznatoj ruti.  



 

Katkus Shop  

Dobar dio tih pronalazaka danas ima novu adresu. U Katkus Shopu Aidini ulovi s autopijace postali su dio interijera, od ćilima i fotelja do sitnica koje teško možemo svrstati u jednu estetsku kategoriju.

Posebno mjesto zauzima njena kolekcija keramičkih slonova. Aida je od potrage za njima napravila mali ritual: svaki odlazak na autopijacu prilika je da pronađe još jednog, u novoj boji, veličini ili s nekom neočekivanom funkcijom. Kolekcija se širi bez naročitog plana, što je vjerovatno i dio njenog šarma.  

Aidina kolekcija keramičkih slonova

Aida u svom Katkus shopu, Buka 8, Sarajevo  
 

Ipak, kada smo je zamolile da izdvoji jedan predmet koji najbolje opisuje njen karakter, pokazala nam je mali kaktus s natpisom „I am not a control freak, you're just doing it all wrong.“  



 

Katkus je prikladno mjesto za završetak naše šetnje. U njemu se susreću Aidina ljubav prema lokalnom dizajnu, predmetima s prošlošću i detaljima koji ne pokušavaju zadovoljiti svačiji ukus.

Nakon šest lokacija postaje jasno da je njena mapa Sarajeva sastavljena od mnogo više od omiljenih adresa. Tu su uspomene, ljudi, svakodnevni rituali i sasvim slučajna otkrića.

Aida nas je povela kroz svoje Sarajevo, ali nam je usput dala i dobar razlog da se ponovno osvrnemo na vlastito.  




 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba  
Foto: Bonjour.ba  
Autopijaca u Sarajevu | Foto: Privatna arhiva Aide Islam