TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 26.7.2017.
Ako vas ovog ljeta “putničke cipele” odvedu do grčkog otoka Rodosa, kao što je to bio slučaj sa mnom, nikako ne želim čuti da ste se vratili, a da za vrijeme boravka niste obišli gradić po imenu Lindos. Vjerujte mi na riječ, da vaš odmor neće biti potpun, ukoliko propustite to “bijelo” iskustvo.
Ovo mjestašce vas očekuje na nekih 50-ak kilometara od starog grada Rodosa, na istočnoj obali otoka i tako je posebno, da bih ga čak preporučila kao destinaciju gdje možete provesti cijeli vaš odmor.
Ukoliko ste pak smješteni na nekoj od drugih lokacija na otoku, do Lindosa ćete jednostavno stići autobusom, ali… u sam Lindos ne. Sigurno se pitate: “Kako to sada misli?” E pa, budući da je Lindos sazdan od uskih i krivudavih uličica, i da se do njega dolazi tako što se spuštate prema zaljevu, autobusima i automobilima možete stići samo do iznad gradića, a sam put “u njegovo srce” morate preći pješke. Alternativa je zvanični “shuttle” autobus, koji vozi od glavne ceste do centra za samo 50 centi eura ili zvanični taksi.
Zaputila sam se do ovog kompletno bijelog gradića, koji iz daljine izgleda kao polje neobranog pamuka, prvom jutarnjom vezom ‒ već u 6.30 ujutro. Razlog tome bila je visoka temperatura, ali ispostavilo se da je ta spontana odluka bila zaista odlična, jer sam Lindos uspjela doživjeti u svoj njegovoj čistoj ljepoti, bez rijeka turista, bez suvenira na ulicama i bez gužve. Ovaj pamučni gradić je barem na nekih sat i pol vremena bio gotovo samo moj. A mislim… ko ne želi svoj grad na nekom od grčkih otoka? Zbog bijele boje kuća i zidova, koja dominira cijelim naseljem, osjećat ćete se kao na Olimpu. Možete se izgubiti u bijelom labirintu uličica (ne samo da možete, nego sigurno i hoćete) i to bez straha da će vas iza ćoška vrebati biće iz grčke mitologije po imenu Minotaur. Naprotiv, iza svakog ugla vas čekaju novi, za Lindos karakteristični, mozaici, vrata sa zanimljivim zvekirima, šarmantne radnjice, restorančići, barovi i… pokoji magarac. Da ‒ slatki magarčići (ili kako ih lokalci od milja zovu “Lindos taksi”), jedno su od “prevoznih sredstava”, koje možete upotrijebiti da se popnete 300 stepenica, koje vas vode do akropole, koja dominira iznad modernog dijela grada i s koje se pruža nezaboravan i spektakularan pogled na naselje, ali i sam zaljev Agios Pavlos sa istoimenom plažom.
Akropola Lindosa je složeno arheološko nalazište, gdje između ostalog možete pronaći hram božice Atine, te u stijenu uklesan ratni brod s Rodosa. Budući da sam se u Lindosu odvela vrlo rano ujutro, nisam mogla iskoristiti “taksi prijevoz”, jer je radno vrijeme magarčića počelo tek u 8.00 sati, tako da sam tih “300” osvojila korak po korak ‒ i nije bilo strašno.
Nakon obilaska akropole i ponovnog silaska u grad, sigurno će vam trebati okrepljenje.
Iako Grčka nije neminovno poznata po svom sladoledu, kada u istraživanju skrivenih kutaka naiđete na zanatsku slastičarnu “Gel Blue”, obavezno zavirite unutra.
Možete se počastiti nekim od osvježavajućih sorbea, klasičnih sladoleda ili mirisnih kolača, uživajući pri tome u prekrasnom, grčko-orijentalnom ambijentu ušuškane bašte ili klimatiziranom, zatvorenom dijelu prepunom udobnih jastuka i sećija za ljenčarenje. Konkretnu preporuku za ručak ću izostaviti i to iz dva razloga. Prvi je taj, da sam tek kada sam izašla iz restorana i skrenula dva puta lijevo i jednom desno… ili dva puta desno… ili… shvatila da ne znam kako se zove restoran u kojem sam jela odličnu salatu s patlidžanima i s “pita-lepinjicama” te pila osvježavajući i preslatki sok od narandže.
A onda… naravno, nisam znala da se vratim. Drugi razlog je taj, da sam u Lindosu zavirila u tako veliki broj prekrasnih restorančića na putu od podnožja gradića do akropole, od kojih je gotovo svaki ušuškan u prirodni hlad debelih bijelih zidova, drveća i loza i nudi klasična grčka jela, da mislim kako ne možete pogriješiti, ako odaberete bilo koji.
Teška srca sam se u popodnevnim satima, kada su se prema njemu već kretale dugačke kolone turista, odvojila od ovog gradića. Ali barem znam, da je makar nakratko ova “snježna grudva” u srcu Mediterana bila samo moja.
“Potreban vam je cijeli život da istražite Grčku, ali vam je dovoljan samo jedan trenutak, da se u nju zaljubite.” Henry Miller
Za MODAMO.info piše: Iza Razija Mešević
Blog: http://darlingitswunderbar.com/bs/
Facebook: @darlingitswunderbar
Instagram: @darlingitswunderbar_blog
TEKST: Adelisa Mašić
Negdje između Bjelašnice i Visočice, sakriven od gužvi i reklama, kanjon Rakitnice čuva svoju tišinu.
Ovdje nema kafića na svakom ćošku, nema prodavnica sa suvenirima, nema čak ni stabilnog signala za mobitel i to je upravo čar ovog mjesta.
Umjesto notifikacija, prate vas samo šum rijeke, miris planinskog bilja i pogled na strme litice koje se uzdižu i do 800 metara iznad vas.
Rakitnica, pritoka Neretve, vijuga 26 kilometara kroz kamen i zelenilo, praveći male slapove, brzake i tirkizne bazene. Put do nje nije jednostavan: nema direktne ceste, a do najljepših vidikovaca stiže se iz sela Umoljani ili Lukomir.
Dva i po sata laganog hoda kroz pašnjake i stijene vode vas do mjesta gdje ljudi još uvijek ljeti čuvaju ovce i prave domaći sir. Pogled na kanjon s te visine je prizor koji vas na trenutak ušutka.
Kanjon Rakitnice neće vas dočekati gužvom ni bukom. Umjesto toga, ponudit će vam prostor gdje priroda još uvijek izgleda onako kako je izgledala stoljećima.
A kad se jednom vratite kući, shvatit ćete da niste ponijeli samo fotografije, nego i osjećaj mira koji ostaje još dugo nakon putovanja.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: @idemonegdje
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
