TEKST: Bonjour.ba/PR
DATUM OBJAVE: 15.10.2024.
Organizatori Sarajevo Wine Weekend-a poručuju: “Punoljetniiii smo!”. Osamnaesti Sarajevo Wine Weekend festival održat će se 25.10.2024. godine na novoj lokaciji - gradska Vijećnica.
S organizatorima jednog od najglamuroznijih događaja u Sarajevu smo razgovarali o svemu u što je vinski festival izrastao kroz 18 godina svoga postojanja. U čast tome napravili su najavni video, gdje su se kroz godine i fotografije prisjetili kako je to sve izgledalo od samih početaka, pa sve do danas.
https://www.youtube.com/watch?v=p1viNtOMSEo
Sjećate li se svoga prvog održanog Sarajevo Wine Weekend festivala?
Naravno, taj festival ne možemo zaboraviti, kazao nam je kroz osmijeh direktor Finih Vina, ali i organizator festivala gospodin Amir Beširević. Naš prvi Sarajevo Wine Weekend je održan u Hotelu Europa. Festival je započeo sa skromnim brojem vinarija, ali je privukao veliki broj posjetioca i pažnju zaljubljenika u vino, što nas je ugodno iznenadilo.
Sarajevo Wine Weekend je od početka do danas postao prepoznatljiv događaj na vinskoj sceni. Međutim ovogodišnje osamnaesto izdanje festivala predstavlja upravo zrelo vinsko iskustvo koje okuplja bh. vinarije, regiju, ali i šire, uz veliku pažnju posvećenu raznolikosti sorti i kvalitetu vina, kazao je gospodin Beširević.
Šta za vas upravo predstavlja osamnaesta godišnjica festivala Sarajevo Wine Weekend?
Osamnaesta godišnjica festivala za nas, kao organizatore, predstavlja veliki uspjeh, jer smo na jednom mjestu uspjeli okupiti i najprominentnije vinare, ali i prepoznati one koji su kroz godine rasli zajedno s nama i postali nezamjenjiva karika vinskog tržišta.
Kroz godine gledali smo publiku koja je sazrijevala kroz zajednička druženja, postajući sve sofisticiranija i tražeći sve više, bolje i kvalitetnije. Rasli smo, ali i dalje rastemo zajedno sa svojim vinarima i publikom, a to je zaista čast i privilegija rijetkih.
Kako biste opisali put od početka osnivanja festivala pa sve do danas?
Iako to danas zvuči neobično, ideja o osnivanju vinskog festivala u Sarajevu prije 18 godina je tada djelovala dovoljno avangardno da joj se baš i ne povjeruje u potpunosti. Iako kultura ispijanja vina nikada nije bila nepoznanica u ovom gradu, u to je vrijeme bila rezervirana samo za ekskluzivnije restorane.
Od tada pa do danas, Sarajevo Wine Weekend je prošao poprilično dug i zahtjevan put. Misija o širenju kulture pijenja vina i upoznavanja s plemenitom vještinom vinogradarstva je trajala dugo, ali onoga trenutka kada je zaživjela – povratka nije bilo.
Osamnaest godina kasnije je ovaj Festival narastao do jednog od kvalitetnijih događaja te vrste u zemlji i bez dvojbe, jednog od najznačajnijih regionalnih festivala. Ozbiljna promjena svijesti o kulturi vina je najvidljivija u posljednjih par godina, u kojima je Sarajevo Wine Weekend dostigao apsolutni vrhunac u posjećenosti jednako od strane publike, koliko i od vinara izlagača.
Prošle godine ste uveli Festivalski vodič, da li će se i ove godine naći na vašoj listi?
Na prošlogodišnjem festivalu, Festivalski vodič se pokazao kao odličan putokaz za naše posjetioce. Dogovorili smo se da ćemo i ove godine našoj publici “olakšati posao”. Uskoro ćemo pustiti na naše društvene mreže sve o Festivalskom vodiču, naše vinske i gastro izlagače, zbog toga stay tuned.
Kada i gdje će se održati 18.Sarajevo Wine Weekend?
Festival će se ove godine održati u gradskoj Vijećnici, na adresi Brodac 1, Sarajevo, u petak 25.10.2024.godine od 16:00 do 22:00. Dok tradicionalno nakon završteka zvaničnog dijela festivala večer će se dodatno “začiniti” zabavom u Coloseum Clubu s početkom u 23:00h.
Gdje i kako čitatelji portala Bonjour.ba mogu kupiti ulaznice?
Kupovinu ulaznica za Festival, koje su u ograničenim količinama, možete obaviti putem servisa kupikartu.ba, na svim prodajnim mjestima Kupikartu ili na sam dan održavanja u Vijećnici. Cijena ulaznice je 50,00 KM po osobi. Kotizacija za korištenje Riedel čaše će biti 10,00 KM za Degustazione čašu i 50,00 KM za Winewings čašu, za posjetioce koji budu htjeli upotpunosti uživati u vinskim aromama.
Za kraj šta biste poručili našim čitaocima i ljubiteljima vina?
Kao i svaka priča koja za cilj ima konekciju s ljudima, glamur, hedonizam i strast prema životu i ova je rasla kroz izazove, anegdote i prijateljstva. Sve to je ovaj (naš) Festival učinilo onim što je on danas i njegovom najboljom verzijom koja nas čeka u Sarajevu.
Dragi posjetioci i ljubitelji vina, vikend u posljednjoj polovini desetog mjeseca zaista donosi uzbudljive događaje, stoga vas pozivamo da nas posjetite, jer će biti nemoguće odoljeti. Vidimo se 25.10.2024.godine u Vijećnici. Pratite društvene mreže Sarajevo Wine Weekend i budite u toku sa događajima koji nam slijede.
* * *
Naslovna fotografija: Pexels.com
Foto: PR
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Novi jesenji tasting meni, live plating pred gostima, nekoliko poznatih okusa u potpuno novom izdanju i dva favorita oko kojih se, naravno, nismo složile.
Sinoć u Amberu nismo puno pitale šta slijedi. To se vrlo brzo pokazalo kao najbolji način da se prođe kroz tasting meni.
U Amberu je novi jesenji tasting meni Marija Mandarića vodio od klepa, raštike i ajvara do tanjira na kojima su ti isti okusi izgledali kao da su proveli neko vrijeme daleko od kuće i vratili se s novim navikama.
Neke stvari smo prepoznale odmah. Druge tek nakon prvog zalogaja.
To je, otprilike, bio ritam cijele večeri.
Tasting meni traži jednu malu stvar koja nam inače baš i nije prirodna. Da prepustimo kontrolu.
Nema pregledavanja menija deset minuta da bismo na kraju opet naručile nešto poznato. Redoslijed je već složen, tempo određuje kuhinja i jedino što preostaje jeste vidjeti gdje će vas odvesti.
Večer je počela grisinijima s okusom gljive i finim prahom od gljiva, a onda su počeli stizati prvi ozbiljniji zalogaji.
Među njima i jedan zbog kojeg je Ada vrlo brzo morala preispitati vlastita pravila o hrani.
Mozak na maloj, hrskavoj francuskoj prženici.
“Cijeli život gledam nenu kako ga jede kao najnormalniju stvar na svijetu, dok je meni to uvijek bilo u kategoriji ‘ne, hvala’. Onda vam neko dovoljno ležerno objasni šta je pred vama i odjednom ga ipak probate. Kremasta, nježna tekstura mozga na hrskavoj prženici bila je definitivno najveći izlazak iz moje gastronomske zone komfora te večeri.”
I, da, na kraju je završio u kategoriji stvari koje nam je bilo drago probati.
Novi meni potpisuje Mario Mandarić, čiji je put kroz profesionalne kuhinje vodio od Tajlanda do Velike Britanije i rada u restoranima s Michelinovim zvjezdicama, uključujući The Fat Duck. Danas je jedan od projekata na kojima radi upravo Amber u Sarajevu.
Uz njega je u kuhinji bio i Bruno Mišljenčević, mladi chef koji trenutno vodi svakodnevni rad Amberove kuhinje.
Njihov meni vrlo brzo pokaže da poznato ovdje uglavnom znači samo početnu tačku.
Mandarić nam je kroz razgovor objasnio da mu nije naročito važno da jelo vizualno podsjeća na svoju tradicionalnu verziju. Puno mu je važnije da se u njemu zadrži ono zbog čega taj okus prepoznajemo, samo prevedeno u drugačiju tehniku, teksturu ili formu. Ideja, kaže, nije napraviti nešto neprepoznatljivo radi efekta, nego poznati okus dati gostu na način na koji ga možda još nije doživio.
Jedan od prvih primjera bile su klepe s mesom i sirom, karamelizovanim mlijekom i prahom od mlijeka.
To su još uvijek klepe. Meso, sir i tijesto ne ostavljaju puno prostora za zabunu. Ali reducirano mlijeko ide gotovo u smjeru karamele, dok hrskavi mliječni element potpuno mijenja teksturu koju od tog jela očekujemo.
Meni su upravo one bile favorit večeri.
Od svih tanjira, njima bih se vratila prvim. Dovoljno su pomjerene da se zapitate šta se upravo dogodilo, ali ne toliko da prestanu biti ono zbog čega ste ih uopće poželjeli jesti.
Potom je stigla i sarmica od raštike s junećom džigericom, jogurtom i blago pikantnom pjenom od ajvara.
Na papiru gotovo sve poznajemo.
Na tanjiru, baš i ne.
To je motiv koji se kroz večer ponavlja nekoliko puta: sastojak poznajemo, okus nam nije stran, ali forma je dovoljna da zastanemo prije prvog zalogaja.
Nije sve pokušavalo biti lokalna reinterpretacija. I dobro je da nije.
Jedan od tanjira koji se potpuno odmaknuo od te priče bio je Portobello steak uz ragù od gljiva i jus od gljiva.
Portobello je imao onu dubinu zbog koje vrlo brzo zaboravite da na tanjiru nema mesa. Ragù i jus dodatno su pojačali zemljani karakter gljive, a cijeli tanjir ostao je bogat i intenzivan bez osjećaja težine.
Ada nije imala dilemu.
“Nisam baš neki mesojed, tako da je ovo bilo right up my alley. Taj meatiness gljive, nevjerovatno dobra redukcija i onaj pop of flavor koji donosi cvekla? TOP. Toliko bogat, intenzivan okus, a opet savršeno izbalansiran.”
Uz Jesen stiže, dunjo moja, koktel s Viljamovkom, cijela kombinacija joj je imala još više smisla.
Naravno da nismo odabrale isto.
Amber ima još jedan detalj zbog kojeg tasting meni ovdje ne ostaje samo ono što se nalazi na tanjiru.
Gotovo svaki slijed završavan je na velikom stolu u centru restorana, pred gostima.
Tu smo gledale posljednji sos, završni element, pincetu, tanjire koji se slažu jedan za drugim i kuhinju koja nekoliko minuta funkcionira gotovo koreografski prije nego što sve krene prema stolovima.
Najbolji dio je što kuhinja ne ostaje skrivena iza vrata.
Tanjir gledate dok dobija posljednji potez, a nekoliko trenutaka kasnije taj isti tanjir nestane u nekoliko zalogaja. Upravo taj nesrazmjer između količine rada i brzine kojom ga pojedete cijelo iskustvo čini još zanimljivijim.
Negdje nakon nekoliko slijedova prestanete pratiti samo šta jedete. Počnete pratiti ritam servisa, pogled prema centralnom stolu i ono kratko iščekivanje prije nego što stigne sljedeće.
Na meniju je bio i ragù od piletine s hollandaiseom od stout piva, pa i brioche s puterom od kestena, a večer se zatvarala slađim tonovima, među njima i mousseom od batata.
Nisu svi tanjiri morali postati favoriti da bi večer funkcionisala.
Zapravo, bilo bi prilično dosadno da jesu.
Kada smo ga pitale postoji li nešto iz bosanske kuhinje što ne bi pokušao provući kroz fine dining format, odgovor nije išao u smjeru postavljanja strogih granica. Naprotiv, djelovao je prilično otvoreno prema ideji da se tradicionalni okusi mogu dalje razvijati, sve dok promjena ima razlog i ne postoji samo radi iznenađenja. Upravo taj pristup objašnjava zašto se na istom meniju bez problema mogu naći klepe, raštika, džigerica i nekoliko potpuno drugačijih kombinacija.
Uz tasting meni posluženi su i kokteli iz jesenje karte Sans Cessea.
Probale smo Leaf of Love, kremastiji spoj Baileysa i Kahlúe, te Jesen stiže, dunjo moja s Viljamovkom.
Neke reference zaista ne traže dodatno objašnjenje.
Kokteli su se lijepo uklopili u večer koja je već cijelo vrijeme radila isto: uzimala nešto poznato i pomjerala ga nekoliko koraka dalje.
Pred kraj večeri razgovor se sasvim prirodno vrtio oko onoga što smo upravo pojele. Koji tanjir je najviše iznenadio, šta bismo naručile ponovo i oko čega se, naravno, nismo složile.
Ada bi bez razmišljanja ponovila Portobello steak.
Ja bih se vratila klepama.
Možda je upravo to i najbolji način da se objasni kako nam je bilo u Amberu. Nismo svaki slijed doživjele isto, niti smo izašle s istim favoritom, ali nekoliko tanjira nastavilo se provlačiti kroz razgovor i dugo nakon posljednjeg zalogaja.
A kada se o večeri priča i nakon što je završila, to je već prilično dobar znak.
Koje biste jelo koje poznajete cijeli život voljeli vidjeti u ovakvoj reinterpretaciji?
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
