Simpatije javnosti dobila je kroz ulogu Rachel u seriji Suits, ali kasnije i kroz svoju lifestyle stranicu thetig.com, gdje je redovito dijelila inspirativne i personalizirane savjete o tome kako učiniti svakodnevnicu lijepom.

Tijekom odrastanja Meghan se susrela s brojnim predrasudama, obzirom da je njen otac irsko – nizozemskog podrijetla, dok joj je mama Afroamerikanka.

Još u tinejdžerskim danima zalagala se za univerzalne ljudske vrijednosti, a tada je napisala i pismo tadašnjoj Prvoj dami, Hillary Hilton, Gloriji Allred kao i proizvođaču deterdženta koji je u svojoj reklami implicirao da samo žene trebaju prati posuđe. Godinama kasnije, bila je jedna od govornika na UN Women, ali i dio brojnih humanitarnih projekata. I kao vojvotkinja podržava brojne projekte koji imaju ulogu osnažiti mlade, a vjerujemo da će broj njenih aktivnosti na tom polju samo rasti… U nastavku smo pobrojali i nekoliko njenih sjajnih izjava koje će i vama poslužiti kao odlična inspiracija.

O ULAGANJU U OSOBNI RAST:

„Zamislite što bi se dogodilo kada bismo sami sebe tretirali kao što tretiramo najbolje prijatelje.“

O #GIRLBOSS:

„Mislim da je najvažniji dio uloge 'girl boss' u uredu, doma ili bilo gdje da idete, da uvijek znate svoju vrijednost.“

O JEDNAKOSTI I MEĐUSOBNOM UVAŽAVANJU:

„Napravite izbor: nastaviti živjeti život zamračen u ponoru samospoznaje ili pronađite svoj identitet neovisno o tome kojoj rasi pripadate. Sami crtate vlastite okvire. Predstavljate sebe kroz ono što čini vašu osobnost, a ne kroz boju kože koju imaju vaši roditelji.“

O BALANSU:

„Često se pitam kako sam dio dva različita svijeta – svijeta filmske industrije, koji se temelji na bogatstvu i uživanju, a opet, bavim se i humanitarnim radom. No, za mene, važnije pitanje od kako to radiš, jeste kako da to ne radim?“

O FEMINIZMU:

„Biti feministica i biti ženstvena nisu dva pojma koja se međusobno isključuju.“

O KORIŠTENJU VLASTITIH PLATFORMI NA DRUŠTVENIM MREŽAMA ZA PROMOCIJU DOBRIH CILJEVA:

„Sa slavom dolaze prilike, ali to također uključuje i odgovornosti – učenja i dijeljenja, s manje fokusa na staklene cipele, a više na to kako se kretati kroz staklene stropove. I ako imate dovoljno sreće, da inspirirate.“

O PROMOCIJI ŽENSKIH PRAVA:

„Možete biti žena koja želi izgledati dotjerano i opet se boriti za jednakost žena.“

O INSPIRIRANJU MLADIH ŽENA:

„Rečeno je da žene sa snovima postanu žene sa vizijom.
Možda mi osnažujemo jedne druge da nosimo takvu viziju – jer nije dovoljno samo govoriti o jednakosti. Netko mora vjerovati u nju. I nije dovoljno samo vjerovati u to. Netko mora raditi na tome.
Idemo raditi na tome. Zajedno. Od ovog trenutka.“

O PROAKTIVNOSTI:

„Uistinu je nevjerojatno vidjeti što se sve može dogoditi kada krenete vjerovati da ste dovoljni."

O CILJEVIMA:

„Nemojte nečemu posvetiti ni pet minuta ako niste spremni posvetiti tomu deset godina.“

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

Foto: PR