TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 4.8.2018.
Simpatije javnosti dobila je kroz ulogu Rachel u seriji Suits, ali kasnije i kroz svoju lifestyle stranicu thetig.com, gdje je redovito dijelila inspirativne i personalizirane savjete o tome kako učiniti svakodnevnicu lijepom.
Tijekom odrastanja Meghan se susrela s brojnim predrasudama, obzirom da je njen otac irsko – nizozemskog podrijetla, dok joj je mama Afroamerikanka.
Još u tinejdžerskim danima zalagala se za univerzalne ljudske vrijednosti, a tada je napisala i pismo tadašnjoj Prvoj dami, Hillary Hilton, Gloriji Allred kao i proizvođaču deterdženta koji je u svojoj reklami implicirao da samo žene trebaju prati posuđe. Godinama kasnije, bila je jedna od govornika na UN Women, ali i dio brojnih humanitarnih projekata. I kao vojvotkinja podržava brojne projekte koji imaju ulogu osnažiti mlade, a vjerujemo da će broj njenih aktivnosti na tom polju samo rasti… U nastavku smo pobrojali i nekoliko njenih sjajnih izjava koje će i vama poslužiti kao odlična inspiracija.
O ULAGANJU U OSOBNI RAST:
„Zamislite što bi se dogodilo kada bismo sami sebe tretirali kao što tretiramo najbolje prijatelje.“
O #GIRLBOSS:
„Mislim da je najvažniji dio uloge 'girl boss' u uredu, doma ili bilo gdje da idete, da uvijek znate svoju vrijednost.“
O JEDNAKOSTI I MEĐUSOBNOM UVAŽAVANJU:
„Napravite izbor: nastaviti živjeti život zamračen u ponoru samospoznaje ili pronađite svoj identitet neovisno o tome kojoj rasi pripadate. Sami crtate vlastite okvire. Predstavljate sebe kroz ono što čini vašu osobnost, a ne kroz boju kože koju imaju vaši roditelji.“

O BALANSU:
„Često se pitam kako sam dio dva različita svijeta – svijeta filmske industrije, koji se temelji na bogatstvu i uživanju, a opet, bavim se i humanitarnim radom. No, za mene, važnije pitanje od kako to radiš, jeste kako da to ne radim?“
O FEMINIZMU:
„Biti feministica i biti ženstvena nisu dva pojma koja se međusobno isključuju.“
O KORIŠTENJU VLASTITIH PLATFORMI NA DRUŠTVENIM MREŽAMA ZA PROMOCIJU DOBRIH CILJEVA:
„Sa slavom dolaze prilike, ali to također uključuje i odgovornosti – učenja i dijeljenja, s manje fokusa na staklene cipele, a više na to kako se kretati kroz staklene stropove. I ako imate dovoljno sreće, da inspirirate.“
O PROMOCIJI ŽENSKIH PRAVA:
„Možete biti žena koja želi izgledati dotjerano i opet se boriti za jednakost žena.“
O INSPIRIRANJU MLADIH ŽENA:
„Rečeno je da žene sa snovima postanu žene sa vizijom.
Možda mi osnažujemo jedne druge da nosimo takvu viziju – jer nije dovoljno samo govoriti o jednakosti. Netko mora vjerovati u nju. I nije dovoljno samo vjerovati u to. Netko mora raditi na tome.
Idemo raditi na tome. Zajedno. Od ovog trenutka.“
O PROAKTIVNOSTI:
„Uistinu je nevjerojatno vidjeti što se sve može dogoditi kada krenete vjerovati da ste dovoljni."

O CILJEVIMA:
„Nemojte nečemu posvetiti ni pet minuta ako niste spremni posvetiti tomu deset godina.“
TEKST: Adelisa Mašić
Neke priče ne počinju velikim planom, već osjećajem da nešto ne štima.
Iz tog osjećaja krenula je priča Goce i Danke, psihološkinja i psihoterapeutkinja iz Banja Luke koje su odlučile da mentalno zdravlje prestane biti tema rezervisana za 'četiri zida' i stručne termine.
Njihov rad ne pokušava biti 'lak za konzumiranje'. Nije tu da vam bude ugodno u svakom trenutku, nego da vas zadrži dovoljno dugo da se desi nešto stvarno i to se osjeti već u načinu na koji govore o svojim počecima.
‘Narativ je nastao iz čistog bunta prema površnosti’, kažu, prisjećajući se trenutka kada su shvatile da mnogi ljudi nakon edukacija odlaze sa još većim osjećajem nedovoljnosti nego prije. Umjesto stvarne promjene, ostajala bi samo kratkotrajna inspiracija koja se izgubi čim se vratimo u realnost.
‘Inspiracija je jeftina droga’, dodaju, bez potrebe da ublaže poruku, jer njihov fokus nikada nije bio na tome kako da se osjećamo bolje na kratko, nego kako da izdržimo ono što stvarno jesmo, bez uljepšavanja.

Kad psihoterapija prestane biti privatna stvar
Ono što Gordanu i Danku izdvaja nije samo znanje, nego način na koji ga dijele. Umjesto da ostane u okviru individualnog rada, psihoterapiju su odlučile iznijeti među ljude, u prostor gdje se lične teme ne skrivaju nego prepoznaju.
I tu dolazi do zanimljivog pomaka. Kada sjedite u sali i slušate tuđe priče, shvatite da ono što ste smatrali isključivo svojim nije ni rijetko ni neobično.
‘Vidjeti tuđu ranjivost uživo, bez filtera, je najbrži način da prestaneš mrziti sopstvenu’, objašnjavaju. U toj rečenici je možda najpreciznije objašnjeno zašto njihov pristup funkcioniše.
Ponekad nije dovoljno razumjeti sebe. Nekad je potrebno vidjeti sebe u drugima da bi stvari konačno sjele na svoje mjesto.
Odnosi nisu problem nego ogledalo
Ako postoji tema kojoj se uvijek vraćaju, to su odnosi. Ne kao nešto što treba ‘popraviti’, nego kao prostor u kojem se najjasnije vidi ko smo zapravo.
Partnerstvo, roditeljstvo, porodica… sve su to situacije u kojima izlazi na površinu ono što inače uspijevamo sakriti i tu nastaje ona poznata iscrpljenost.
Ne zato što su odnosi sami po sebi teški, nego zato što u njih unosimo sve ono što ne želimo nositi sami.
Kako kažu, ‘ne učimo kako da više voliš, nego kako da prestaneš koristiti druge da bi pobjegla od sopstvene praznine’. Nije najugodnija rečenica koju ćete čuti, ali je vjerovatno jedna od onih koje ostanu.
‘U trenutku kada prestanemo očekivati da nas drugi ‘spase’ od nas samih, odnosi počinju izgledati drugačije’, dodale su Gordana i Danka.
Onaj osjećaj da si ‘previše’
Ako postoji nešto što gotovo svi prepoznajemo, to je osjećaj da tražimo previše. Previše pažnje, previše razumijevanja, previše sigurnosti.
Goca i Danka taj osjećaj ne vide kao problem, nego kao posljedicu načina na koji smo naučeni da funkcionišemo. U svijetu u kojem se cijeni prilagodljivost, biti ‘lagan’ postaje ideal, a sve što odstupa od toga počinje izgledati kao višak.
Zato njihov pristup ide u potpuno drugom smjeru. ‘Ne učimo kako da tražiš manje da bi te lakše voljeli, nego kako da podneseš to što si nekome previše', kažu.
Ta promjena perspektive možda nije najlakša, ali nosi jedno tiho olakšanje, jer u trenutku kada prestanete smanjivati sebe, prestaje i potreba da stalno tražite potvrdu izvana.
Narativ kao logičan nastavak njihove priče
Iz svega što rade kroz svoj Terapeutov kutak, prostor u kojem godinama otvaraju teške, ali važne teme, prirodno je nastao i Narativ. Ne kao izdvojen projekat, nego kao produžetak njihovog rada, samo u formatu koji se doživljava uživo, među ljudima.
Narativ danas funkcioniše kao jednodnevno iskustvo koje okuplja učesnike oko tema koje svi živimo, ali ih rijetko izgovaramo naglas. Kako i same najavljuju, riječ je o ‘događaju koji mijenja odnose’ i ove godine održava se 16. maja u Banja Luci, a karte možete kupiti na njihovoj stranici.
Kroz predavanja, panel diskusije i pažljivo oblikovan prostor za razmjenu, Narativ ne nudi gotove odgovore, nego otvara pitanja koja ostaju i nakon što se dan završi.
Ne doživljava se kao klasičan event, nego kao prostor u kojem se razgovori o odnosima nastavljaju, ovaj put u prostoriji punoj ljudi spremnih da ga čuju i da se u njemu prepoznaju.
Foto: @terapeutov.kutak
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!