Simpatije javnosti dobila je kroz ulogu Rachel u seriji Suits, ali kasnije i kroz svoju lifestyle stranicu thetig.com, gdje je redovito dijelila inspirativne i personalizirane savjete o tome kako učiniti svakodnevnicu lijepom.

Tijekom odrastanja Meghan se susrela s brojnim predrasudama, obzirom da je njen otac irsko – nizozemskog podrijetla, dok joj je mama Afroamerikanka.

Još u tinejdžerskim danima zalagala se za univerzalne ljudske vrijednosti, a tada je napisala i pismo tadašnjoj Prvoj dami, Hillary Hilton, Gloriji Allred kao i proizvođaču deterdženta koji je u svojoj reklami implicirao da samo žene trebaju prati posuđe. Godinama kasnije, bila je jedna od govornika na UN Women, ali i dio brojnih humanitarnih projekata. I kao vojvotkinja podržava brojne projekte koji imaju ulogu osnažiti mlade, a vjerujemo da će broj njenih aktivnosti na tom polju samo rasti… U nastavku smo pobrojali i nekoliko njenih sjajnih izjava koje će i vama poslužiti kao odlična inspiracija.

O ULAGANJU U OSOBNI RAST:

„Zamislite što bi se dogodilo kada bismo sami sebe tretirali kao što tretiramo najbolje prijatelje.“

O #GIRLBOSS:

„Mislim da je najvažniji dio uloge 'girl boss' u uredu, doma ili bilo gdje da idete, da uvijek znate svoju vrijednost.“

O JEDNAKOSTI I MEĐUSOBNOM UVAŽAVANJU:

„Napravite izbor: nastaviti živjeti život zamračen u ponoru samospoznaje ili pronađite svoj identitet neovisno o tome kojoj rasi pripadate. Sami crtate vlastite okvire. Predstavljate sebe kroz ono što čini vašu osobnost, a ne kroz boju kože koju imaju vaši roditelji.“

O BALANSU:

„Često se pitam kako sam dio dva različita svijeta – svijeta filmske industrije, koji se temelji na bogatstvu i uživanju, a opet, bavim se i humanitarnim radom. No, za mene, važnije pitanje od kako to radiš, jeste kako da to ne radim?“

O FEMINIZMU:

„Biti feministica i biti ženstvena nisu dva pojma koja se međusobno isključuju.“

O KORIŠTENJU VLASTITIH PLATFORMI NA DRUŠTVENIM MREŽAMA ZA PROMOCIJU DOBRIH CILJEVA:

„Sa slavom dolaze prilike, ali to također uključuje i odgovornosti – učenja i dijeljenja, s manje fokusa na staklene cipele, a više na to kako se kretati kroz staklene stropove. I ako imate dovoljno sreće, da inspirirate.“

O PROMOCIJI ŽENSKIH PRAVA:

„Možete biti žena koja želi izgledati dotjerano i opet se boriti za jednakost žena.“

O INSPIRIRANJU MLADIH ŽENA:

„Rečeno je da žene sa snovima postanu žene sa vizijom.
Možda mi osnažujemo jedne druge da nosimo takvu viziju – jer nije dovoljno samo govoriti o jednakosti. Netko mora vjerovati u nju. I nije dovoljno samo vjerovati u to. Netko mora raditi na tome.
Idemo raditi na tome. Zajedno. Od ovog trenutka.“

O PROAKTIVNOSTI:

„Uistinu je nevjerojatno vidjeti što se sve može dogoditi kada krenete vjerovati da ste dovoljni."

O CILJEVIMA:

„Nemojte nečemu posvetiti ni pet minuta ako niste spremni posvetiti tomu deset godina.“

Femicid, rodno motivisano ubistvo, najekstremniji je oblik nasilja nad ženama i djevojčicama i gotovo uvijek predstavlja posljednji čin dugotrajnog obrasca, a ne iznenadni impuls.

Kada se dogodi femicid, društvo ga često nazove tragedijom, šokom, iznimkom. Takve riječi zvuče umirujuće, kao da je riječ o nečemu rijetkom, neočekivanom, nečemu što se desilo uprkos svemu.

Ali onda otvorimo globalne izvještaje UN Women i UNODC-a i shvatimo da se isti obrasci ponavljaju u desetinama zemalja od Italije i Grčke, do Meksika, SAD-a, Australije i Bosne i Hercegovine.

Prema najnovijim podacima, svakih 10 minuta partneri ili članovi porodice namjerno usmrte jednu ženu.

To više nije izolirani slučaj što dodatno pokazuje hitnu potrebu za sustavnim rješenjem.     



UN Women i UNODC svake godine objavljuju podatke koji nam pomažu da razumijemo ono što se često sve do posljednjeg trenutka skriva iza zidova doma: činjenicu da je femicid širom svijeta najčešće završni čin dugotrajnog nasilja, a ne slučajan događaj.

U nastavku donosimo sedam ključnih globalnih činjenica koje pokazuju zašto femicid nikada nije pojedina priča, nego dio šire slike.

Više od 45.000 žena godišnje ubiju partneri ili članovi porodice  

Prema najnovijem globalnom izvještaju UN Women i UNODC-a, u 2023. godini više od 45.000 žena izgubilo je život od ruke osobe s kojom su živjele, dijelile prostor, svakodnevicu, djecu, kućne obaveze ili porodičnu historiju. To znači da je u djeliću svakog sata, negdje u svijetu, stradala žena čiji je život bio isprepleten s počiniteljem.

Ovo je isključivo broj ubistava zbog rodno motivisanog nasilja, kako ga UN Women definiše: “intentional killing with a gender-related motivation.”

I dok često zamišljamo da je ovakvo nasilje neočekivano ili iznenadni impuls, globalni podaci pokazuju suprotno. U ogromnom broju slučajeva, ovo je završni čin dugotrajnog, prepoznatljivog obrasca.

Najveći broj femicida dešava se u privatnim, a ne javnim prostorima  

Prema UN-u, između 55% i 60% svih ubistava žena događa se unutar kuće, stana, dvorišta, sobe u kojoj žive sa počiniteljem.

Ovakvi podaci naglašavaju ono što je često najteže izreći: mnoge žene stradale su tamo gdje su trebale biti najsigurnije. Dom, simbol topline i sigurnosti, globalno se pokazuje kao mjesto gdje se nasilje najviše akumulira, neprimjetno, tiho, bez svjedoka.

U pitanju nije daleka ili egzotična statistika. Ovo je godinama prisutan obrazac u svim regionima svijeta, potvrđen u Evropi, Latinskoj Americi, Aziji, Africi i to bez izuzetka.

Intimni partneri su odgovorni za većinu slučajeva često i do 70%  

Kada se govori o femicidu, često se nameće narativ o nepoznatim počiniteljima. Ali globalni podaci uporno ruše ovaj mit. U mnogim državama, posebno u Evropi i Latinskoj Americi, dva od tri femicida izvrši partner ili bivši partner.

To znači da:

• dugotrajne kontrole,

• ljubomore,

• izolacije,

• prijetnji,

• emocionalnog i psihičkog zlostavljanja

…nisu bračni sukobi, već prepoznatljivi elementi obrazaca koji na globalnom nivou prethode femicidu.

U više od polovine slučajeva postoje prethodni znakovi, prijetnje ili historija nasilja  

UN Women izvještaji naglašavaju da femicid rijetko dolazi bez upozorenja. U velikom broju slučajeva postoje prethodni incidenti, pozivi u pomoć, prijave, zdravstvene evidencije, razgovori sa prijateljima, komšijama ili porodicom.

Drugim riječima, femicid je globalno prepoznat kao eskalacija, a ne impulsivni čin.

Ovo je obrazac potvrđen širom svijeta i pokazuje koliko je narativ nije bilo znakova često netačan, proizašao iz neznanja.

Globalni trendovi pokazuju da broj femicida ne opada, čak ni u razvijenim zemljama

Često očekujemo da će razvijene zemlje imati niže stope femicida zbog boljih institucija, sistema socijalne pomoći ili zakona. Ipak, UN-ovi izvještaji pokazuju nešto neočekivano: broj femicida stagnira ili raste čak i u najbogatijim regijama svijeta.

Primjeri:

• Grčka: 200% porast u jednoj godini.

• Italija: konstantno visoki brojevi, uz kontinuirane proteste javnosti.

• Francuska: desetine slučajeva godišnje, uz snažne kampanje civilnog društva.

• SAD: stotine žena godišnje ubiju partneri ili bivši partneri.

Ekonomija, urbanost, obrazovanje ništa od toga ne garantuje sigurnost. Femicid nije problem nerazvijenih ili nestabilnih zemalja. On je globalni fenomen, duboko ukorijenjen u rodne norme i privatne odnose.

Statistike su uvijek niže od stvarnih brojeva, jer mnoge zemlje nemaju jedinstvenu definiciju femicida  

Mnoge države evidentiraju femicid kao ubistvo, zločin iz strasti, porodično nasilje, privatni sukob. Ne postoji globalno usaglašeno bilježenje femicida pa su prijavljeni brojevi minimum, a ne maksimum.

Zašto je važno da ovo nazovemo pravim imenom?

Kada femicid posmatramo kao šok, iznimku ili nešto što se ne dešava ovdje, gubimo iz vida činjenicu da isti obrasci postoje u desetinama zemalja sa različitim jezicima, kulturama i tradicijama, ali istim ishodom.

Podaci nam ne govore kako da osjećamo.

Podaci nam govore šta je istina.

A istina je da femicid nije privatna priča.

Nije iznimka.

Nije slučajnost.

To je globalni obrazac koji možemo razumjeti samo ako ga jasno vidimo i nazovemo ispravnim imenom. 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Grafika: Bonojur.ba