TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 29.4.2011.
Kraljevsko vjenčanje u fotografijama Milijuni turista već su nekoliko sati s nestrpljenjem iščekivali jedan od najvažnijih događaja stoljeća. Vjenčanje Kate Middleton i princa Williama. Londonske ulice su bile prepune suvenira mladog para, mnogih obožavatelja kao i kraljevske garde. Katedrala se počela puniti već oko 10 sati, a među gostima našli su se mnogi poznati dizajneri, fotografi, poz
Elton John je na vjenčanje došao s Davidom Furnishom, a nosio je crno odijelo kojem je dao notu svoga osobnog stila te ispod sakoa obukao žuti prsluk i ljubičastu kravatu.
Ubrzo je došao i Guy Ritchie s pratnjom, nakon čega su mnogi prokomentirali kako Madonni jedino nije pošlo za rukom biti na kraljevskom vjenčanju.
Nekada oko 10: 15 h, stigao je i mladoženja. Princ William izišao je iz auta sa svojim bratom, te su se čule ovijacije sa londonskog ulica. Princ je namjerno došao 45 minuta ranije kako bi sve do dolaska Kate bilo savršeno. William je nosio časničku odoru, baš kao i njegov brat koji mu je bio i kum, te opušteno razgovarao sa svim uzvanicima u katedrali.
Victoria Middleton, Kateina majka nosila je pastelne tonove te neizostavan detalj-šešir, dok je kraljica Elizabeta bila odjevena u žuto od glave do pete što je bilo i za očekivati budući da joj je to jedna od omiljenih boja. Žuti šešir sa cvjetnom aplikacijom, žuti kaput i bijele rukavice izbor su kraljice Elizabete. Camilla je također nosila veliki šešir, bisere i ljubičasti kaput, dok je princ Charles bio u odori.
Nakon što je cijela obitelj stigla u katedralu, svijet je s nestrpljenjem iščekivao dolazak mlade. Nakon što smo vidjeli da Kate ulazi u auto s ocem, odjevena u čipkastu vjenčanicu, s nestrpljenjem smo iščekivali trenutak kada će doći pred katedralu.
.jpg "Image")
Male djeveruše su stigle prije Kate i ušle odjevene u bijele haljine, s naglašenim ramenima i mašnom na leđima, dok ih je vodila Katina sestra, Philippa, odjevena u bijelu McQueen haljinu, s blagim loknama i cvijećem u kosi.
Točno u dvanaest sati, Kate je izašla iz auta i bajka je započela. Pri izlazu , sestra joj je pridržala buket, a oči diljem svijeta bile su uprte u Kate. Vjenčanica je u potpisu Alexandera McQueena te bismo je mogli opisati kao elegantnu i tradicionalnu. Gornji dio haljine je ukrašen čipkom te nas je uvelike podsjetila na vjenčanicu Grace Kelly. Donji dio vjenčanice također je ukrašen čipkom, a šlep je dugačak 2 metra. 90% haljine Katina želja, te je do vjenčanja, to bila jedina informacija o the haljini. Kosa joj je bila raspuštena i nosila je Cartier tijaru.
.jpg "Image")
Prstenja su izmjenjena i završen je obred kraljevskoga vjenčanja.
Tko je sve bio na listi uzvanika, pogledajte na fotografijama.
John i Sally Bercow
Tara Palmer-Tomkinso
Princ Albert i Charlene Wittstock
Zara Phillips i Mike Tindall
Naravno da ostajemo još uvijek u Londonu i da donosimo jos fotografija s vjenčanja. Ostanite s nama... dok nas livestreaming ne rastavi.
D.P.
TEKST: Ada Ćeremida
Dok se dani skraćuju i sve više vremena provodimo u zatvorenom, Sarajevo se pretvara u grad koji svjetli iznutra.
Teatar, ples i savremena umjetnost preuzimaju gradske prostore, podsjećajući nas da jesen ne znači kraj, već početak sezone introspekcije, pokreta i kreativne energije.
Ovaj vikend donosi više od običnog bijega od hladnoće, to je prilika da osjetimo puls grada kroz predstave koje diraju, debate koje propituju i performanse koji brišu granice između umjetnika i publike. Ako ste tražili trenutak da se ponovo povežete sa scenom, emocijom i sobom ovaj vikend je onaj pravi.
Još samo dva dana Festivala MESS, ali dovoljno da se podsjetimo zašto teatar u Sarajevu ostaje njegovo najvažnije kulturno uporište.
Dok se jesen lagano spušta nad grad, reflektori i dalje sijaju punim sjajem, a scene Narodnog pozorišta, SARTR-a i Pozorišta mladih pretvaraju se u mjesta introspekcije, emocije i katarze.
Ovaj vikend donosi retrospektivu stvaralaca koji su obilježili pozorišnu historiju, ali i predstave koje hrabro propituju savremeni svijet. Sarajevo je, makar na još nekoliko dana, pozornica bez kraja, a MESS njen najsnažniji glas.
U petak, Akademija scenskih umjetnosti postaje mjesto susreta umjetnosti i sjećanja. Zijah A. Sokolović, dobitnik Zlatnog lovorovog vijenca za doprinos umjetnosti teatra, obilježit će svoj višedecenijski put promocijom trećeg izdanja knjige „Glumac... je glumac... je glumac“.
Više od pet decenija rada, stotinu nagrada i hiljade izvedbi pretočeni su u priču o istrajnosti, integritetu i vjeri u pozorište kao prostor nade i otpora. Sokolovićev trenutak priznanja je povratak korijenima teatra, tamo gdje sve počinje: između glumca i publike.
Kasnije te večeri, u 21:30, SARTR će ugostiti predstavu „Knjiga mojih života“ u produkciji Anton Podbevšek Teatra i Plesnog teatra Ljubljana. Inspirisana autobiografskim esejima Aleksandra Hemona, režija Ivane Đilas spaja piščeve i vlastite priče o emigraciji, gubitku i ponovnom pronalasku identiteta.
U prostoru SARTR-a, poznatom po emotivnoj blizini s publikom, predstava postaje ispovijest o pripadanju, jeziku i tišini koja ponekad govori više od riječi.
U 19:30 u Narodnom pozorištu Sarajevo, predstava „Ogledalo“ rumunskog reditelja Bülenta Özdila otvara vrata Tarkovskovog svijeta kroz teatar, performans i vizuelnu umjetnost.
Priča o Alekseju, čovjeku koji se u ogledalu svojih uspomena suočava s djetinjstvom, ljubavima i prošlošću, pretvara se u poetsku studiju identiteta. Kroz snove, sjećanja i fragmente stvarnosti, publika ulazi u prostor gdje se prošlost i sadašnjost razlijevaju, a granica između života i umjetnosti nestaje u svjetlu reflektora.
U subotu u 18:00 u Pozorištu mladih, Omladinsko pozorište Bileća donosi predstavu „Ožiljci“ potresan prikaz nasilja među mladima kroz pokret, muziku i metaforu.
Bez oslanjanja na tekst, predstava stvara atmosferu u kojoj tijelo, ritam i tišina postaju glavni jezici komunikacije. Svaka scena, nastala iz istraživanja i iskustava mladih glumaca, djeluje kao ogledalo društva koje još uvijek uči kako da čuje svoje najtiše glasove.
Samo sat kasnije, u 19:00, ista pozornica Pozorišta mladih postaje prostor dijaloga. Debatni klub „Follow Me Altera Lingua“ okuplja tinejdžere u raspravi na temu: „We don’t care what art does for society because the only thing that matters is that people like it.“
U vremenu kada publika često traži brzu emociju, ova javna debata otvara pitanje da li je svrha umjetnosti u poruci ili u doživljaju? Mladi govore, a mi slušamo i to jedan od važnijih činova teatra danas.
U 19:30 Narodno pozorište Sarajevo postaje središte novog svijeta koji gradi belgijski koreograf Wim Vandekeybus sa trupom Ultima Vez.
Predstava „Void“ istražuje prazninu kao prostor mogućnosti, gdje “nenormalni” likovi postaju centar pozornice. Kroz kombinaciju savremene koreografije, jazza i improvizacije, Void briše granice između buke i tišine, stvarajući osjećaj zajedništva u različitosti.
Galerija Manifesto otvara vrata samostalnoj izložbi do 31. oktobra, Mirze Čizmića i Adnana Šopovića pod intrigantnim nazivom “Bogu čežnju, on je neće”. Dok Šopovićeva reduciranost palete boja priziva melanholiju, Čizmićeve dinamične i oštre kompozicije seciraju svakodnevicu uz notu cinizma.
Dva različita rukopisa u istom prostoru postavljaju pitanje: za čim uopće čeznemo i gdje nas ta čežnja vodi?
„PULS“ u SARTR-u
U subotu, 11. oktobra, na sceni SARTR-a se izvodi dokumentarna predstava „PULS“, nastala kroz projekt „Tijelo zvuka: Inkluzivne izvedbene prakse za gluhe i nagluhe osobe“.
Kroz muziku, ples i lične ispovijesti sedam izvođača i izvođačica, predstava istražuje komunikaciju u svim njenim oblicima – od govora i zvuka do znakovnog jezika i unutrašnjih svjetova. „PULS“ otvara prostor gdje se publika, gluha i čujuća, susreće u zajedničkom ritmu.
U Staklenoj sali Historijskog muzeja BiH, 10. i 11. oktobra izvodi se predstava „Kad sam bio hodža“ Damira Ovčine, koja prostor muzeja pretvara u scenu introspekcije i ispovijesti.
U istom prostoru, do 23. oktobra možete pogledati i video-instalaciju „Afazija“ vizualne umjetnice Jelene Jureše. Film-esej koji kroz arhive, fotografije i performans istražuje tišinu kolektivnog sjećanja. To je umjetnost koja ne nudi odgovore, već postavlja pitanja: šta ostaje kada riječi više nisu dovoljne?
Ove subote i nedjelje, 11. i 12. oktobra, Skenderija postaje centar pokreta uz međunarodno takmičenje DDC Open 2025, koje okuplja više od 600 plesača iz BiH i regiona. Od hip hopa do savremenog baleta, jazza i latino ritmova, festival spaja energiju mladih i iskustvo profesionalaca.
Među članovima žirija bit će i Željko Božič, slovenački koreograf i jedan od najuspješnijih hip hop plesača u regiji, kojeg će sarajevska publika istog vikenda upoznati i u drugom svjetlu, kao izvođača u predstavi „Knjiga mojih života“ u okviru Festivala MESS.
Dansar zatvara svoju sezonu u ritmu zajedništva, između pokreta, muzike i osmijeha, podsjećajući da je ples, baš kao i teatar, univerzalni izraz koji svi razumijemo.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
