TEKST: Marija Perić
DATUM OBJAVE: 22.8.2022.
Jednom kada posjetite ovaj concept store tik uz Stari most, odmah vas osvoje mirisi, ugođaj, kao i jedinstvenost prostora koji nudi mnoštvo zanimljivih proizvoda.
U ponudi concept storea The Spirit of Herzegovina dostupni su domaći proizvodi rađeni sa mnoštvo pozornosti koji će uljepšati vaš dom, kuhanje ili gourmet uživanje sa najmilijima. Idealan spoj svega što nas može podsjetiti na Hercegovinu lako ćete naći u ovoj trgovini koja pretvara kupnju u posebno iskustvo. Uz police ispunjene proizvodima koje biste htjeti upoznavati cijelo popodne, ovaj store je ujedno i mjesto na kojemu možete kušati mnoga vina. Magiji naravno pridonosi jedan od zavidnih i najljepših pogleda na Stari most kao i činjenica da proizvode u ponudi ovog dućana rade žene.
S obzirom da nas je istinski fasciniralo ovo nešto drugačije mjesto, razgovarali smo sa Emicom Ćorić koja je glavna dama iza ove poduzetničke ideje. Ona je s nama podijelila što je bila inspiracija za otvaranje ovakvog mjesta, otkrila nam je što sve možemo naći u njenom concept storeu, ali i koja vina možete kušati u njenoj radnji. Više donosimo u nastavku.
Concept store i ujedno kušaonica vina – kako ste došli na ideju za otvaranje ovakvog mjesta sa zanimljivim iskustvom posjete?
Mislim da Mostar kao grad ima dosta da ponudi posjetiocima – od bogate baštine, historije i kulinarstva – ali mjesto poput ovoga sigurno nije imao. Mjesto gdje topli zrak ugrijan hercegovačkim suncem dopire sa prozora dok birate za sebe samo najbolje iz hercegovačkih polja i proizvode napravljene rukama vrijednih žena Hercegovine, pa uz to i čaša vina, maslinovo ulje, sir i rumena smokva – pa da li postoji bolji ambasador ili ambasadorka za našu Hercegovinu od ovoga? Sve to sa najljepšim pogledom na Stari most.
Tu je ideja – kako da ovom gradu ponudimo nešto svjetsko, a pored toga i vrlo društveno odgovorno i domaće, sve uz čašu (ili flašu) najboljih vina naše suncem okupane regije. A kad je društveno odgovorno poduzetništvo u pitanju, ovdje preko 60 žena zarađuje za svoju svakodnevicu, a neke samo ovdje prodaju, jer nisu dobile priliku negdje drugo.
Kakva sve vina možemo naći u vašoj ponudi? A kakve sve proizvode imate u concept storeu?
Mi imamo naša, hercegovačka vina – tu je Emporia Carski Vinogradi, Vinarija Nuić, Vinarija Čitluk, Vinarija Andrija, Vinarija Vukoje, Vinarija Rubis. Kad su proizvodi u pitanju, imamo nakit, manžetne, marame i keramičko posuđe, ručno rađeni sapuni, svijeće, pa onda likere od raznog voća, a izdvajamo liker od limuna sa čili paprikom za vas, pa smokva, travarica i domaća rakija.
Najljepše domaće ajvare, ručno rađenu pastu, maslinovo ulje, mirise od lavande, med, kompote i razna slatka i začine. Kažem vam, duh Hercegovine u pravom smislu ove fraze, ne pretjerujemo.
Gdje se nalazite u Starom gradu u Mostaru i u kojim satima vas tu možemo pronaći?
Mi se nalazimo odmah uz Stari most, ako stanete na sredini mosta okrenuti prema pravcu gdje Neretva otiče, mi smo vam prvi na lijevu stranu. Vrlo deskriptivno, znam, ali se nadam da ste uspjeli na trenutak da zamislite modru rijeku, mostarsko sunce i miris Hercegovine.
U radnji nas možete naći svaki dan od devet ujutro do deset navečer, a dostupni smo na telefon u bilo koje doba, slobodno zovite ili nas kontaktirajte na IG profilu @thespiritofhercegovinabyemica.
Dašak ambijenta i uvid u asortiman proizvoda otkrijte i kroz fotografije u nastavku.
***
Naslovna fotografija: @thespiritofherzegovinabyemica
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Novi jesenji tasting meni, live plating pred gostima, nekoliko poznatih okusa u potpuno novom izdanju i dva favorita oko kojih se, naravno, nismo složile.
Sinoć u Amberu nismo puno pitale šta slijedi. To se vrlo brzo pokazalo kao najbolji način da se prođe kroz tasting meni.
U Amberu je novi jesenji tasting meni Marija Mandarića vodio od klepa, raštike i ajvara do tanjira na kojima su ti isti okusi izgledali kao da su proveli neko vrijeme daleko od kuće i vratili se s novim navikama.
Neke stvari smo prepoznale odmah. Druge tek nakon prvog zalogaja.
To je, otprilike, bio ritam cijele večeri.
Tasting meni traži jednu malu stvar koja nam inače baš i nije prirodna. Da prepustimo kontrolu.
Nema pregledavanja menija deset minuta da bismo na kraju opet naručile nešto poznato. Redoslijed je već složen, tempo određuje kuhinja i jedino što preostaje jeste vidjeti gdje će vas odvesti.
Večer je počela grisinijima s okusom gljive i finim prahom od gljiva, a onda su počeli stizati prvi ozbiljniji zalogaji.

Među njima i jedan zbog kojeg je Ada vrlo brzo morala preispitati vlastita pravila o hrani.
Mozak na maloj, hrskavoj francuskoj prženici.
“Cijeli život gledam nenu kako ga jede kao najnormalniju stvar na svijetu, dok je meni to uvijek bilo u kategoriji ‘ne, hvala’. Onda vam neko dovoljno ležerno objasni šta je pred vama i odjednom ga ipak probate. Kremasta, nježna tekstura mozga na hrskavoj prženici bila je definitivno najveći izlazak iz moje gastronomske zone komfora te večeri.”
I, da, na kraju je završio u kategoriji stvari koje nam je bilo drago probati.
Novi meni potpisuje Mario Mandarić, čiji je put kroz profesionalne kuhinje vodio od Tajlanda do Velike Britanije i rada u restoranima s Michelinovim zvjezdicama, uključujući The Fat Duck. Danas je jedan od projekata na kojima radi upravo Amber u Sarajevu.
Uz njega je u kuhinji bio i Bruno Mišljenčević, mladi chef koji trenutno vodi svakodnevni rad Amberove kuhinje.
Njihov meni vrlo brzo pokaže da poznato ovdje uglavnom znači samo početnu tačku.

Mandarić nam je kroz razgovor objasnio da mu nije naročito važno da jelo vizualno podsjeća na svoju tradicionalnu verziju. Puno mu je važnije da se u njemu zadrži ono zbog čega taj okus prepoznajemo, samo prevedeno u drugačiju tehniku, teksturu ili formu. Ideja, kaže, nije napraviti nešto neprepoznatljivo radi efekta, nego poznati okus dati gostu na način na koji ga možda još nije doživio.
Jedan od prvih primjera bile su klepe s mesom i sirom, karamelizovanim mlijekom i prahom od mlijeka.
To su još uvijek klepe. Meso, sir i tijesto ne ostavljaju puno prostora za zabunu. Ali reducirano mlijeko ide gotovo u smjeru karamele, dok hrskavi mliječni element potpuno mijenja teksturu koju od tog jela očekujemo.
Meni su upravo one bile favorit večeri.
Od svih tanjira, njima bih se vratila prvim. Dovoljno su pomjerene da se zapitate šta se upravo dogodilo, ali ne toliko da prestanu biti ono zbog čega ste ih uopće poželjeli jesti.
Potom je stigla i sarmica od raštike s junećom džigericom, jogurtom i blago pikantnom pjenom od ajvara.
Na papiru gotovo sve poznajemo.
Na tanjiru, baš i ne.
To je motiv koji se kroz večer ponavlja nekoliko puta: sastojak poznajemo, okus nam nije stran, ali forma je dovoljna da zastanemo prije prvog zalogaja.
Nije sve pokušavalo biti lokalna reinterpretacija. I dobro je da nije.
Jedan od tanjira koji se potpuno odmaknuo od te priče bio je Portobello steak uz ragù od gljiva i jus od gljiva.
Portobello je imao onu dubinu zbog koje vrlo brzo zaboravite da na tanjiru nema mesa. Ragù i jus dodatno su pojačali zemljani karakter gljive, a cijeli tanjir ostao je bogat i intenzivan bez osjećaja težine.

Ada nije imala dilemu.
“Nisam baš neki mesojed, tako da je ovo bilo right up my alley. Taj meatiness gljive, nevjerovatno dobra redukcija i onaj pop of flavor koji donosi cvekla? TOP. Toliko bogat, intenzivan okus, a opet savršeno izbalansiran.”
Uz Jesen stiže, dunjo moja, koktel s Viljamovkom, cijela kombinacija joj je imala još više smisla.
Naravno da nismo odabrale isto.
Amber ima još jedan detalj zbog kojeg tasting meni ovdje ne ostaje samo ono što se nalazi na tanjiru.
Gotovo svaki slijed završavan je na velikom stolu u centru restorana, pred gostima.
Tu smo gledale posljednji sos, završni element, pincetu, tanjire koji se slažu jedan za drugim i kuhinju koja nekoliko minuta funkcionira gotovo koreografski prije nego što sve krene prema stolovima.
Najbolji dio je što kuhinja ne ostaje skrivena iza vrata.
Tanjir gledate dok dobija posljednji potez, a nekoliko trenutaka kasnije taj isti tanjir nestane u nekoliko zalogaja. Upravo taj nesrazmjer između količine rada i brzine kojom ga pojedete cijelo iskustvo čini još zanimljivijim.
Negdje nakon nekoliko slijedova prestanete pratiti samo šta jedete. Počnete pratiti ritam servisa, pogled prema centralnom stolu i ono kratko iščekivanje prije nego što stigne sljedeće.
Na meniju je bio i ragù od piletine s hollandaiseom od stout piva, pa i brioche s puterom od kestena, a večer se zatvarala slađim tonovima, među njima i mousseom od batata.

Nisu svi tanjiri morali postati favoriti da bi večer funkcionisala.
Zapravo, bilo bi prilično dosadno da jesu.
Kada smo ga pitale postoji li nešto iz bosanske kuhinje što ne bi pokušao provući kroz fine dining format, odgovor nije išao u smjeru postavljanja strogih granica. Naprotiv, djelovao je prilično otvoreno prema ideji da se tradicionalni okusi mogu dalje razvijati, sve dok promjena ima razlog i ne postoji samo radi iznenađenja. Upravo taj pristup objašnjava zašto se na istom meniju bez problema mogu naći klepe, raštika, džigerica i nekoliko potpuno drugačijih kombinacija.
Uz tasting meni posluženi su i kokteli iz jesenje karte Sans Cessea.
Probale smo Leaf of Love, kremastiji spoj Baileysa i Kahlúe, te Jesen stiže, dunjo moja s Viljamovkom.
Neke reference zaista ne traže dodatno objašnjenje.
Kokteli su se lijepo uklopili u večer koja je već cijelo vrijeme radila isto: uzimala nešto poznato i pomjerala ga nekoliko koraka dalje.
Pred kraj večeri razgovor se sasvim prirodno vrtio oko onoga što smo upravo pojele. Koji tanjir je najviše iznenadio, šta bismo naručile ponovo i oko čega se, naravno, nismo složile.
Ada bi bez razmišljanja ponovila Portobello steak.
Ja bih se vratila klepama.

Možda je upravo to i najbolji način da se objasni kako nam je bilo u Amberu. Nismo svaki slijed doživjele isto, niti smo izašle s istim favoritom, ali nekoliko tanjira nastavilo se provlačiti kroz razgovor i dugo nakon posljednjeg zalogaja.
A kada se o večeri priča i nakon što je završila, to je već prilično dobar znak.
Koje biste jelo koje poznajete cijeli život voljeli vidjeti u ovakvoj reinterpretaciji?



Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!