TEKST: Emina Smaka

DATUM OBJAVE: 28.4.2022.

Jedna od najatraktivnijih tema o kojoj se govori posljednjih dana je festival fotografije čija je osnivačica poznata bh. fotografkinja Aida Redžepagić.


Aida je naš uvijek rado viđen gost, čiji rad pratimo od samog početka, a i razgovara s njom je uvijek zabavan i inspirativan. Ovaj put s nama je govorila o jednom sasvim drugačijem projektu, koji se naravno veže uz njenu profesiju - fotografiju. Riječ je o Sarajevo Photography Festivalu koji je veliko osvježenje na kulturnoj sceni Bosne i Hercegovine, te sigurno vjetar u leđa mladim fotografima koji će na ovaj način imati priliku predstaviti svoje radove, te osjetiti moć zajednice. Zaista je i samo učešće na ovom festivalu nešto što ne trebate propustiti ako je fotografija vaše polje zanimanja. 

 



Festival je internacionalnog karaktera, a kako nam je Aida rekla po posljednjim ažuriranjima, prijave stižu iz čak 20 zemalja. Aidi je ovo jamstvo da je ovaj projekat važan kako fotografima u BiH, tako i onim širom svijeta. Interesovanje javnosti za ovaj festival je pokazatelj da u Sarajevu, da u BiH, ima želje za dešavanjima kulturnog i edukacijskog karaktera, te se nadamo da ovo nije kraj kako ne za kreativnu Aidu, tako ne i za druge projekte čije ideje se negdje upravo sad kuhaju. Aidu smo pitali sve što bi i vi sami željeli znati, a njene odgovore pogledajte u nastavku. 

 

Kada se i zašto se javila potreba za realizacijom projekta Sarajevo Photography Festival? 


Sarajevo je prije nekoliko godina imalo fantastičan festival fotografije koji je napravio neke divne priče, ali se na žalost ugasio i već pet godina nije postojala nikakva ozbiljnija slična manifestacija u cijeloj Bosni i Hercegovini. Prije nekoliko godina sam shvatila da ne želim sjediti i čekati da se nešto desi nego da moram uzeti stvari u svoje ruke ako želim vidjeti neku promjenu. Isprva sam mislila napraviti nešto manjih razmjera pa polako širiti priču, međutim, kao kreativka, bilo mi je teško zaustaviti ideje koje su se neprestano nizale. Osim toga, naišla sam na divan entuzijazam i podršku ideje i tako se rodio Sarajevo Photography Festival.  

 


Šta za vas kao fotografkinju predstavlja organizacija ovako velikog projekta, i kako ste se snašli u toj ulozi?


Tog dijela sam se najviše bojala. Mislila sam da će mi administrativni dio posla i birokracija ugasiti želju na samom početku. Moram naglasiti-proces registracije nije ni malo jednostavan. Cijela dva mjeseca je naš mali tim neumorno stajao u redovima i na šalterima sa gomilom papirologije koju je trebalo riješiti prije početka. Nizati ideju za idejom je divno, ali vas onda zaustavi realnost kada shvatite da su za sve to potrebna sredstva pomoću kojih biste realizovali te ideje.

Taj dio posla je malo manje zabavan ali mene sve vrijeme vodi motivacija da ostavljamo nešto iza sebe, da pravimo festival koji ima veliku vrijednost za ovaj grad i državu, da festival pomaže razvoju fotografske scene, omogućava talentovanim fotografima platformu za promociju njihovog rada, pruža mogućnost da osvoje vrijedne nagrade, uvežu se sa drugim fotografima iz regiona, naprave neke nove kolaboracije, čuju inspirativna predavanja… Svaki dan, kada osjetim umor nakon 15 sati neprestanog rada, ponovim ove stvari sebi iznova i napunim se nekom neopisivom energijom koja me tjera dalje. 

 



Kako biste ocijenili fotografsku scenu u BiH, te šta smatrate da čini dobrog fotografa/fotografkinju? 


Mislim da fotografska scena u BiH ima ogroman potencijal, ali i da je malo uspavana trenutno. Vrijeme je da je razdrmamo. Jako je važno pružiti kvalitetne izložbe i edukacije fotografima i fotografkinjama kako bi rasli i širili svoje vidike, kako bi im se otvorile neke nove mogućnosti. Dobrog fotografa i fotografkinju čini sposobnost da prepozna i traga za kvalitetnom i dobrom fotografijom, a ne samo estetski lijepim prizorom. 
 

Sve naše čitatelje ali i one koji se žele prijaviti na festival sigurno interesuje biranje pobjednika. Da li je riječ o jednom pobjedniku iz svake kategorije? Možete li nam objasniti detaljnije? 


Takmičenje je podijeljeno u 8 zasebnih kategorija: modna fotografija, dokumentarna, life, wedding, fotografija mobilnim telefonom, kreativna fotografija, pejzaž/urbani pejzaž i portret. Detaljni opis svake od kategorija možete pronaći na našoj web stranici. Svaku od kategorija ocjenjuje stručni žiri i izabire prva tri mjesta u svakoj od kategorija. 

To znači da postoje ukupno 24 nagrađena mjesta. Osim toga proglašavamo i ukupnog pobjednika takmičenja koji osvaja Grand Prix. 



Foto: Sarajevo Photography Festival
 

Da li će novčanu nagradu odnijeti samo 1 pobjednik? 

Nagrade osvajaju pobjednici prvih mjesta i Grand Prix pobjednik. Drugo i treće mjesto dobivaju certifikat o osvojenom mjestu. 

Novčana nagrada za Grand Prix pobjednika je 5 000KM, a nagrade za prva mjesta u 8 kategorija su vrijedne sponzorske nagrade i novčane nagrade u vrijednosti od 1000KM. 

Ukupni nagradni fond festivala je 14 000KM. 

Jako smo zahvalni društveno odgovornim kompanijama i organizacijama koje su podržale Sarajevo Photography Festival jer bez njih ovo ne bi bilo moguće realizovati. U prvom redu bismo tu voljeli spomenuti ASA banku te EU u Bosni i Hercegovini koji su glavni pokrovitelji nagrada. 

Grad Sarajevo je pružio veliku podršku festivalu, kako motivacijski, jer mnogo nam je na samom početku značilo to što vjeruju u ideju koju imamo, ali i time što su nam omogućili da se festival i izložba dese na najsvečanijem mjestu u Sarajevu a to je Gradska Vijećnica. 


Foto: Sarajevo Photography Festival

 

Da li se takmičari mogu prijaviti više puta za jednu kategoriju? 


Pri jednoj aplikaciji moguće je poslati po jednu fotografiju u svaku od kategorija, osim u modnoj gdje je moguće poslati od 1 do 3 fotografije (editorijal), te dokumentarnoj gdje je neophodno poslati reportažu (od 3 do 5 fotografija). 

Da biste prijavili više fotografija u samo jednoj kategoriji, naprimjer, ukoliko želite prijaviti 3 pejzaža, možete to napraviti sa tri odvojene prijave. 

 

Foto: Sarajevo Photography Festival

 

Primijetili smo da je svaki član žirija zaslužan za određenu vrstu fotografije. Da li će svi članovi žirija učestvovati u biranju pobjednika iz svake kategorije ili je jedan član zadužen za jednu kategoriju? 


Članovi žirija su zaista nešto na šta smo najponosniji na ovom festivalu! Čast nam je što imamo ovako velika imena i eksperte iz oblasti fotografije i vizualnih umjetnosti već na prvom izdanju. 

Svako od njih predsjedava u svojoj kategoriji i glas predsjedavajućeg u modnoj kategoriji je do 10 bodova, dok je u drugim kategorijama do 5 bodova. Na taj način-ekspert iz oblasti modne fotografije donosi glavnu odluku u svojoj kategoriji, ali sa nešto manjim brojem bodova ipak ocjenjuje i druge kategorije. 

 



Osim toga, želimo naglasiti da članovi žirija nemaju pristup imenima nego samo fotografijama, tek nakon što se završi proces glasanja mogu vidjeti kome su dali svoje bodove. 

Na ovaj način osiguravamo glasanje za najbolju fotografiju a ne nužno najboljeg fotografa. Time se daje prilika mladim talentovanim fotografima koji još uvijek nemaju dovoljno bogat portfolio da se podjednako istaknu ukoliko se jave na takmičenje sa kvalitetnim fotografijama.  
 

Šta biste preporučili onima koji se još uvijek dvoume oko prijave? 


Nemojte da vas prepadne broj prijava ili ozbiljnost žirija, vjerujte u svoj talenat, pokušajte. Sami ulazak u finale takmičenja također nudi mnogo! Fotografije svih finalista (top 8 u svakoj kategoriji) će biti izložene u sarajevskoj Vijećnici, a nakon toga će putovati po različitim gradovima u BiH. To je ogromna šansa da upotpunite svoj fotografski portfolio. 
 

Da li će festival imati još neke aktivnosti osim takmičenja i izložbe? 


Festival će trajati od 13.5. do 15.5. i ugostit će mnogobrojne vrhunske radionice i predavanja. Iskoristit ćemo ovu priliku da ekskluzivno najavimo neke od predavača. Paul Lowe, jedan od najznačajnijih dokumentarnih fotografa današnjice, koji je fotografisao oslobađanje Nelsona Mendele, pad Berlinskog zida, rat u bivšoj Jugoslaviji, glad u Africi te rat u Palestini, će održati predavanje pod nazivom ”A Life in Pictures”. 

 



Franjo Matković i Senja Vild, fantastični duo iz Hrvatske čije su se fotografije našle na naslovnicama svih relevantnih magazina u regionu će držati predavanje pod nazivom ”Četiri oka i Moda”. 
 

 



Ovo je samo mali dio bogatog programa kojeg ćemo objaviti u narednim danima stoga rezervišite vikend od 13. do 15. maja. 

* * * 
Naslovna fotografija: @sarajevophotographyfestival

Grafički dizajn: Ana Lukenda


Bonjour

Nela Hasić: Rečenica 'Sad je prekasno...' me još uvijek grize.

TEKST: Bonjour.ba

Nela Hasić: Rečenica 'Sad je prekasno...' me još uvijek grize. Nela Hasić: Rečenica 'Sad je prekasno...' me još uvijek grize.

U Bosni i Hercegovini svake godine više od hiljadu žena čuje dijagnozu raka dojke.

Iza tih brojki kriju se majke, sestre, prijateljice, kolegice, komšinice… žene koje nose strah, ali i nevjerovatnu snagu. Upravo zato Bonjour.ba i ove godine piše o Race for the Cure, događaju koji Sarajevo pretvara u more pink solidarnosti. To je zajednica u kojoj se tišina pretvara u glas, a tabu u priču o hrabrosti i podršci.

Iza hiljade pink majica i koraka koji se svake jeseni preliju Sarajevom stoji Nela Hasić, direktorica i osnivačica Think Pink, koja već skoro dvije decenije vodi ovu misiju. 
 

race-for-the-cure-nela-hasic-intervju_1_bonjour_ba (1)

Nela Hasić, direktorica i osnivačica Think Pink

 

U razgovoru Nela nam je otvoreno podijelila šta za nju znači Race for the Cure, koje trenutke nikada neće zaboraviti i zašto je tišina i dalje najveći neprijatelj ranom otkrivanju bolesti. Ispričala nam je i šta je najteže čula od žena koje su prošle kroz dijagnozu, kako izgleda snaga zajednice kad hiljade ljudi koračaju zajedno, ali i šta mi kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno.
 

Nela, recite nam kada govorimo o Race for the Cure, je li to za vas prije svega trka, pokret ili zajednica?


Za mene je Race for the Cure prije svega zajednica – to je ono magično tkivo gdje se hiljade ljudi, od žena koje su se susrele sa dijagnozom do onih koji tek otkrivaju svoju snagu, povezuju u solidarnosti, gdje se strah pretvara u nadu i gdje svaka korak postaje dio veće priče o podršci i promjeni.
 

 

Šta vas i nakon 18 godina najviše iznenadi svakog septembra?


Ono što me najviše iznenadi je, kako se svake godine, uprkos svim poteškoćama, ta energija množi – vidim mlade djevojke koje se prvi put uključuju, vidim muškarce koji vode svoje timove, mališane raznih uzrasta koji dolaze sa svojim roditeljima, tinejdžere i tu neobjašnjivu radost u očima žena koje su preživjele bolest, koja me podsjeća da smo uspješno slomili tabue, ali da je put još dug.
 

race-for-the-cure-nela-hasic-intervju_2_bonjour_ba
 

Možete li s nama podijeliti trenutak s trke koji vas i danas naježi kada ga se sjetite?

 

Sjećam se jedne žene koja je imala karcinom, koja je došla iz ruralnog područja, koja je nakon dijagnoze godinama šutjela, a na trci 2015. godine, držeći me za ruku u ružičastoj majici, prošaptala: “Ovo je prvi put da sam rekla ‘ja sam preživjela’ naglas” – taj trenutak me i danas naježi jer sam vidjela kako se iz pepela rađa snaga koja mijenja živote.
 

 

A šta vam je bilo najteže čuti od neke žene tokom svih ovih godina rada?


Najteže je bilo čuti od jedne mame u ranim 40-ima, koja je rekla: “Nela, saznala sam za bolest u 38., ali nisam rekla ni majci ni mužu jer sam se bojala da će me vidjeti slabu – sad je prekasno” ta riječ “prekasno” me još uvijek grize jer podsjeća na sve one tihe bitke koje gubimo zbog straha i stigme.

 

Po vašem mišljenju šta je veći neprijatelj ranoj dijagnostici: tišina i strah u ženama ili prepreke unutar sistema?


Oboje su strašni, ali mislim da je tišina i strah u ženama veći neprijatelj – jer čak i kada sistem ponudi ruku, ako žena ne prihvati zbog sramote ili neznanja, nijedan mamograf neće spasiti život; moramo prvo osloboditi srca da bismo oslobodili tijela.
 

 

Ako vam priđe mlada djevojka od 20 godina i pita ‘zašto da se uključim’, šta biste joj rekli u jednoj rečenici?

 

Uključi se jer tvoj jedan korak danas može biti sidro nade za neku sestru, majku ili prijateljicu sutra, i jer zajedno mijenjamo svijet gdje rak dojke nije tabu, već priča o snazi i prevenciji.

 

Skoro dvije decenije ste u ovoj misiji. Šta vas više motiviše: pogled unazad na sve što je postignuto ili unaprijed, na borbu koja tek čeka?


Više me motiviše pogled unaprijed – na borbu koja nas tek čeka, jer svaka pobjeda iza nas, poput hiljada pregleda koje smo omogućili, samo je gorivo za one još veće promjene, poput skrininga za svaku ženu u BiH, koje još uvijek sanjamo.
 

 

Šta biste željeli da žene, ali i muškarci, bolje razumiju kada je riječ o borbi s rakom dojke?


Želim da svi razumiju da rak dojke nije samo ‘ženska bolest’ – to je porodična, društvena borba gdje muškarci imaju ključnu ulogu u podršci, gdje prevencija počinje razgovorom za stolom, a ne samo u bolnici, i gdje snaga dolazi iz ranog djelovanja, preventivnih pregleda a ne iz čekanja.

 

Nela, šta mislite šta mi kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno, a moramo, da bismo stali rame uz rame sa ženama koje prolaze kroz bolest?

 

Kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno u kreiranju sigurnih prostora za emocionalnu podršku izvan bolnica – moramo više ulagati u grupe podrške, edukaciju u školama i ruralnim sredinama, i osigurati da muškarci i obitelji budu dio te mreže, jer borba nije samo medicinska, već i ljudska. Potrebno je mnogo više aktivnosti koje poboljšavaju kvalitet života žena nakon dijagnoze i tretmana.
 

 

I za kraj, kada pomislite na žene koje više nisu s nama, a bile su dio ove zajednice, kako njihovu snagu i dalje nosite u svakoj trci?


Nosim njihovu snagu u svakoj trci. One su u mojim mislima i mom srcu, njihove priče nisu završene – one su svjetionik koji vodi nove generacije, podsjećajući nas da svaka utrka nije samo o koracima, već o nasljeđu hrabrosti koje ostavljamo iza sebe.

Svaki septembar u Sarajevu hiljade koraka piše istu poruku… nismo/niste same. I dok Nela Hasić već skoro dvije decenije stoji na čelu tog ružičastog vala, jasno je da je Race for the Cure kolektivna odluka da glas bude glasniji od tišine, da podrška bude jača od straha i da svaka žena zna: ova borba je i njena i naša.

I ne, ne idemo malim, bojažljivim koracima. Idemo trkom, snažno, u borbu protiv raka dojke. U ružičastom moru koraka svaka žena će znati da je iza nje čitava zajednica koja je čuje, osjeća i nosi naprijed.
 

Foto: PR


Bonjour

Bonjour.club član!

Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!