S obzirom na to da dodatna inspiracija, motivacija i savjeti o unapređenju produktivnosti nikada nisu višak, istražili smo gdje svoj drive pronalaze ljudi iz kulture koja vrijedi za najdisciplinovaniju.

S duboko ukorijenjenom kulturom posvećenosti i preciznosti, Japan je postao sinonim za brzinu, disciplinu, inovacije i nevjerovatan pristup poslu. Analiza japanske radne etike i strategija koje su doprinijele ovom visokom nivou produktivnosti pruža dragocjene lekcije i inspiraciju za druge društvene i poslovne zajednice širom svijeta.
 

Ikigai

Ovaj koncept se prevodi kao "razlog postojanja" ili "razlog za buđenje". Ikigai naglašava pronalaženje svrhe, strasti i zadovoljstva u svakodnevnom životu. To uključuje kombinaciju četiri elementa: ono što volite, ono u čemu ste dobri, ono za šta vas svijet plaća i ono što svijet zahtijeva.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Amanda Djerf (@amandadjerf)

Kaizen

Ovaj pojam označava kontinuirano poboljšanje. Kaizen je japanski koncept koji se fokusira na postepene, inkrementalne promjene kako bi se postigla bolja efikasnost, kvalitet ili procesi. Filozofija je koja podstiče male, ali konstantne korake ka unapređenju.


Shoshin

Ovo znači "početnički um". Shoshin se odnosi na mentalitet otvorenosti, prihvatanja i radoznalosti, čak i nakon što postignemo visok nivo ekspertize u određenoj oblasti. Ideja je da zadržavanje početničkog uma omogućava kontinuirano učenje i napredovanje.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by K A R O L I N A ? (@ccarolajna_i_bruno)

Hara hachi bu

Ovaj je izraz povezan s japanskom poslovicom koja se prevodi kao "jedi dok nisi 80% pun". Koncept podstiče umjerenost u ishrani, naglašavajući važnost slušanja sopstvenog tijela i zaustavljanje konzumiranja hrane prije nego se dostigne potpuna sitost.


Shinrin-Yoku

Ovo se doslovno prevodi kao "kupanje u šumi". To je praksa koja podrazumijeva boravak u prirodi i povezivanje s prirodnim okruženjem kako bi se poboljšalo zdravlje, umanjio stres i unaprijedio osjećaj mira.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Josefine Haaning Jensen (@josefinehj)

Wabi-sabi

Ovaj koncept se fokusira na prihvatanje prolaznosti i nesavršenosti. Wabi-sabi cijeni ljepotu u jednostavnosti, skromnosti i prirodnim procesima, naglašavajući ljepotu koja se javlja s vremenom i sa promjenama.


Ganbaru

Ovo je izraz koji se koristi da se podstakne neko na napor, upornost i predanost ka postizanju cilja. Odnosi se na to da dajemo sve od sebe u radu sa snažnom voljom i trudom kako bi se postigli željeni rezultati.

* * * 
Naslovna fotografija: mathilderavnc

Neke priče ne počinju velikim planom, već osjećajem da nešto ne štima.

Iz tog osjećaja krenula je priča Goce i Danke, psihološkinja i psihoterapeutkinja iz Banja Luke koje su odlučile da mentalno zdravlje prestane biti tema rezervisana za 'četiri zida' i stručne termine.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Terapeutov kutak (@terapeutov.kutak)

Njihov rad ne pokušava biti 'lak za konzumiranje'. Nije tu da vam bude ugodno u svakom trenutku, nego da vas zadrži dovoljno dugo da se desi nešto stvarno i to se osjeti već u načinu na koji govore o svojim počecima.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Terapeutov kutak (@terapeutov.kutak)

‘Narativ je nastao iz čistog bunta prema površnosti’, kažu, prisjećajući se trenutka kada su shvatile da mnogi ljudi nakon edukacija odlaze sa još većim osjećajem nedovoljnosti nego prije. Umjesto stvarne promjene, ostajala bi samo kratkotrajna inspiracija koja se izgubi čim se vratimo u realnost.

‘Inspiracija je jeftina droga’, dodaju, bez potrebe da ublaže poruku, jer njihov fokus nikada nije bio na tome kako da se osjećamo bolje na kratko, nego kako da izdržimo ono što stvarno jesmo, bez uljepšavanja.





 

Kad psihoterapija prestane biti privatna stvar

Ono što Gordanu i Danku izdvaja nije samo znanje, nego način na koji ga dijele. Umjesto da ostane u okviru individualnog rada, psihoterapiju su odlučile iznijeti među ljude, u prostor gdje se lične teme ne skrivaju nego prepoznaju.

I tu dolazi do zanimljivog pomaka. Kada sjedite u sali i slušate tuđe priče, shvatite da ono što ste smatrali isključivo svojim nije ni rijetko ni neobično.




‘Vidjeti tuđu ranjivost uživo, bez filtera, je najbrži način da prestaneš mrziti sopstvenu’, objašnjavaju. U toj rečenici je možda najpreciznije objašnjeno zašto njihov pristup funkcioniše.

Ponekad nije dovoljno razumjeti sebe. Nekad je potrebno vidjeti sebe u drugima da bi stvari konačno sjele na svoje mjesto.



 

Odnosi nisu problem nego ogledalo

Ako postoji tema kojoj se uvijek vraćaju, to su odnosi. Ne kao nešto što treba ‘popraviti’, nego kao prostor u kojem se najjasnije vidi ko smo zapravo.

Partnerstvo, roditeljstvo, porodica… sve su to situacije u kojima izlazi na površinu ono što inače uspijevamo sakriti i tu nastaje ona poznata iscrpljenost.

Ne zato što su odnosi sami po sebi teški, nego zato što u njih unosimo sve ono što ne želimo nositi sami.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Terapeutov kutak (@terapeutov.kutak)

Kako kažu, ‘ne učimo kako da više voliš, nego kako da prestaneš koristiti druge da bi pobjegla od sopstvene praznine’. Nije najugodnija rečenica koju ćete čuti, ali je vjerovatno jedna od onih koje ostanu.

‘U trenutku kada prestanemo očekivati da nas drugi ‘spase’ od nas samih, odnosi počinju izgledati drugačije’, dodale su Gordana i Danka.



 

Onaj osjećaj da si ‘previše’

Ako postoji nešto što gotovo svi prepoznajemo, to je osjećaj da tražimo previše. Previše pažnje, previše razumijevanja, previše sigurnosti.

Goca i Danka taj osjećaj ne vide kao problem, nego kao posljedicu načina na koji smo naučeni da funkcionišemo. U svijetu u kojem se cijeni prilagodljivost, biti ‘lagan’ postaje ideal, a sve što odstupa od toga počinje izgledati kao višak.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Terapeutov kutak (@terapeutov.kutak)

Zato njihov pristup ide u potpuno drugom smjeru. ‘Ne učimo kako da tražiš manje da bi te lakše voljeli, nego kako da podneseš to što si nekome previše', kažu.

Ta promjena perspektive možda nije najlakša, ali nosi jedno tiho olakšanje, jer u trenutku kada prestanete smanjivati sebe, prestaje i potreba da stalno tražite potvrdu izvana.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Terapeutov kutak (@terapeutov.kutak)

Narativ kao logičan nastavak njihove priče

Iz svega što rade kroz svoj Terapeutov kutak, prostor u kojem godinama otvaraju teške, ali važne teme, prirodno je nastao i Narativ. Ne kao izdvojen projekat, nego kao produžetak njihovog rada, samo u formatu koji se doživljava uživo, među ljudima.

Narativ danas funkcioniše kao jednodnevno iskustvo koje okuplja učesnike oko tema koje svi živimo, ali ih rijetko izgovaramo naglas. Kako i same najavljuju, riječ je o ‘događaju koji mijenja odnose’ i ove godine održava se 16. maja u Banja Luci, a karte možete kupiti na njihovoj stranici.  

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Terapeutov kutak (@terapeutov.kutak)

Kroz predavanja, panel diskusije i pažljivo oblikovan prostor za razmjenu, Narativ ne nudi gotove odgovore, nego otvara pitanja koja ostaju i nakon što se dan završi.

Ne doživljava se kao klasičan event, nego kao prostor u kojem se razgovori o odnosima nastavljaju, ovaj put u prostoriji punoj ljudi spremnih da ga čuju i da se u njemu prepoznaju.

Foto:  @terapeutov.kutak