Znate onaj osjećaj kada vas neka serija doslovno od prvog trenutka gledanja zalijepi za fotelju i ne da vam da se pomjerite? Upravo to mi se dogodilo odmah na početku gledanja serije "Bad Vegan" o kojoj bruji cijeli svijet.

Ako ste po naslovu zaključilili kako ću pisati o još jednom dokumentarcu o veganskoj prehrani, moram vas upozoriti kako se ovdje na prvi pogled radi o vjerojatno jednoj od bizarnijih priča koju je Netflix do sada ispričao.
Naime, neke životne priče su toliko nevjerojatne da kažemo kako bi se po njima mogla snimiti serija. 

Upravo takva je priča Sarme Melngailis, koja je 1990-tih bila vlasnica elitnog veganskog restorana u srcu Manhattana. Naizgled njezin život je izgledao kao san mnogih.
 

Tko je Sarma Melngailis?
 

 

 

 

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Objavu dijeli Sarma Melngailis (@sarmamelngailis)

Iako je završila ekonomski fakultet i dobila posao u investicijskom bankarstvu osjećala je kako nije na svom istinskom putu. 
Kada ju je kolega upitao voli li doista to što radi u njezinoj glavi se pali alarm i shvaća kako dok njezine kolege imaju pretplate na časopise o financijama, ona ima pretplate na Gourmet časopise.  Hrana je bila njezina strast i ljubav te je skupila hrabrost, dala otkaz i krenula u svijet kulinarstva.

https://www.youtube.com/watch?v=4nTf7iViYUI

Znanje je prikupljala iz različitih izvora, a između ostalog i na jednoj od najboljih svjetskih kulinarskih akademija u Francuskoj. Popularnost je stekla kroz rad s jednim od najbriljantnijih chefova u New Yorku s kojim se upustila u vezu te malo poslije i otvorila veganski restoran sa sirovom hranom.
Restoran se zvao "Pure Food and Wine" i preko noći je postao jedno od najpopularnijih mjesta u New Yorku te su ga posjećivali i slavni.
Iako je veza s poznatim chefom uskoro završena te je on izašao iz posla Sarma nastavlja uspješno voditi posao.

Kako jedna priča o uspjehu može krenuti tako krivo?

Sve do ovog dijela serija ima jednu pozitivnu vibraciju i budi optimizam kako je moguće postići velike stvari kada srcem radite svoj posao. Pozitivna energija isijava i u svakom kadru u kojem je Sarma koja je svojim dobrim raspoloženjem osvajala goste, ali i nas gledatelje.

Već u drugom trenutku cijela atmosfera se mijenja te u Sarmin život ulazi tajanstveni muškarac Shane Fox (barem se tako predstavlja) kojeg je upoznala putem Twittera.
Cijela priča oko njega je pomalo jeziva jer se predstavlja kao vladin tajni zaposlenik te skriva svoj život, ali polako počinje od Sarme tražiti novac iako se također predstavlja i kao multimilijunaš. Ona taj novac uzima iz restorana i često kroz seriju vidimo kadrove njezinih zaposlenika koji prosvjedom traže svoj novac.

U prvoj epizodi saznajemo kako je on jako loše utjecao na njezin privatni i poslovni život te kako je od osobe koju su zaposlenici, ali i američka javnost doslovno obožavali postala jedna od omraženih ličnosti koja bježi od zakona. Znamo i kako su u cijelu priče upletne i neke neobične činjenice jer se spominje kako je Shane Sarmi obećavao besmrtnost njezinog psa i upravo je ovo dio koji je posebno privukao moju pozornost.

Iz svega što je Sarma postigla, zaključila sam kako je samosvjesna i ostvarena žena te nikako nisam mogla povezati ovaj gotovo bizaran scenarij s njom. Ipak u jednom dijelu epizode ona ističe kako nije sve kako izgleda te kako ljudi kada je vide, misle da je ona sretna, dok se ona ipak prečesto osjeća neshvaćeno. To mi je zanimljivo jer sam se i sama zapitala koliko puta sam o nekome donijela sud na temelju plasiranih činjenica. Možda je Sarma zapravo čeznula za nekim pred kime neće morati konstantno biti nasmješena, uspješna dama i pred kime će se istinski ogoliti te je utočište pronašla u pogrešnoj osobi kojoj je potpuno i slijepo vjerovala. Ostaje nam da zajedno to i otkrijemo...

Nećemo vas spoilati s više detalja nego ćemo vam jednostavno preporučiti da već danas krenete s binganjem ovog dokumentarca.
Znamo da mi već jedva čekamo večer da saznamo kako je uspješna žena poput Sarme postala ličnost koja bježi od zakona. 
 

 

 

 

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Objavu dijeli Netflix US (@netflix)

***

Naslovna fotografija: @whattowatchonnetflix

Boris Ler već godinama prelazi između teatra, filma i televizije bez potrebe da ga vežemo za samo jedan tip uloge. Ipak, Mido Zec iz „Kotline“ donio mu je nešto što je, kako kaže, želio još kao dječak: priliku da konačno bude detektiv.

Boris Ler pred AFA nagrade: O „Kotlini“, domaćoj produkciji i ulozi koja je počela kao dječački san  

Ako njegovu filmografiju pogledamo kroz naslove poput Quo Vadis, Aida? , Muškarci ne plaču , Pun mjesec , Deset u pola , Nakon ljeta i seriju Znam kako dišeš , jasno je koliko se Boris Ler tokom karijere kretao između vrlo različitih filmskih svjetova.

Paralelno je ostao snažno vezan za teatar. I danas ga publika Kamernog teatra 55 može gledati u predstavama poput Ljubavnice , Ljubičasto i Otac , dok se njegov rad pred kamerom posljednjih godina sve više veže i za novu generaciju domaćih televizijskih produkcija. 

Među njima posebno mjesto zauzima „Kotlina“.   



 

Kriminalističku seriju kreirali su Danis Tanović i Amra Bakšić Čamo, a Ler igra inspektora Midu Zeca. Serija  kroz kriminalistički žanr otvara pitanja pripadanja, morala, zagađenja, energetike i društva u kojem njeni likovi žive.  U prvoj sezoni njega i Feđu Štukana veliki dio vremena gledali smo zajedno kao Midu i Ediba, druga ih razdvaja i svakom daje prostor da izgradi nove odnose i otvori druge dijelove vlastitog lika.

A upravo su obojica ove godine nominovani za AFA nagradu za najboljeg glavnog glumca u TV seriji, dok je Kotlina među pet nominovanih za najbolju TV seriju. O nominacijama je odlučivalo više od 800 filmskih i televizijskih profesionalaca iz regije, a druga dodjela AFA nagrada održava se od 23. do 25. oktobra u Porto Montenegru. 

Za Lera ovo nije prvi put da je njegov rad u Kotlini prepoznat regionalno: za prvu sezonu osvojio je i Srce Sarajeva za najbolju epizodnu mušku ulogu u dramskoj seriji. 

Pred ovogodišnju AFA dodjelu razgovarali smo s Borisom o tome koliko se Mido promijenio kroz dvije sezone, šta mu je krimi žanr dao kao glumcu, odnosu koji je izgradio s Feđom Štukanom i tome gdje se domaća televizijska produkcija nalazi danas.  



 

Boris Ler za Bonjour.ba: „Držim fige da se desi treća sezona ‘Kotline’“  

Za AFA nagradu nominovani ste za najboljeg glavnog glumca u TV seriji za ulogu Mide Zeca u „Kotlini“. Kada ste prvi put dobili lik Mide, jeste li već tada vidjeli prostor da on postane ovako kompleksan ili se taj lik za vas zapravo otvorio tek kroz drugu sezonu?

Ne bih rekao da lik Mide nije bio kompleksan od samog početka, više bih to postavio kroz zadatak koji sam morao obaviti u prvoj, a poslije u drugoj sezoni. Lik se naravno jeste otvorio više u drugoj sezoni, pogotovo “Privanti život”, kroz to je i sam zadatak postao kompleksniji, jer osim slučaja, odnosa sa Edibom, sada sam se morao baviti paralelno i tim segmentom Midinog života. I moram reći da sam uživao u svakoj sekundi snimanja.

Vi ste još na početku „Kotline“ govorili da vam je bila dječačka želja igrati u krimi-seriji koja se snima u Sarajevu. Nekoliko godina kasnije, šta vas je stvarnost tog projekta naučila o žanru što tada niste očekivali?

Da jeste, od kada sam klinac bio uvijek sam obožavao filmove, a pogotovo detektivske trilere. Kao tinejdžer sam sam u svojoj sobi rekreirao neke od omiljenih scena iz filmova koje sam gledao, igrao se i uživao beskrajno. A onda mi se nakon 15 godina karijere otvorila šansa da se i za stavrno “igram” detektiva. Tako da dječački san se ostvario i jako sam sretan i ponosan da sam imao šansu biti dijelom prvog projekta ove vrste kod nas. Stvarnost projekta me naučila, više potvrdila ono što sam znao i očekivao, a to je da su pripreme, a onda i samo snimanje bili jako zabavni i inspirativni.   

Za mene kao glumca je uvijek jako važno imati reditelja koji zna šta hoće, a Danis je uvijek upravo to, tako da koliko god da je žanr sam od sebe za mene, za sve nas bio nov i izazovan, uz njegovo vodstvo smo lako i vrlo brzo pronašli zajednički jezik i snimali punom parom, bez velikih prepreka.  

Domaća televizijska produkcija je posljednjih godina počela izgledati dosta ambicioznije nego prije. Osjećate li kao glumac da su se zajedno s produkcijom promijenile i vrste likova koje danas dobijate?

Snimale su se serije kod nas i prije, ali ne na ovom nivou, tako da, da, tačno je to što kažete da televizijska produkcija jeste postala ozbiljnija i počela da prati trendove koji u svijetu postoje već dugo. Ne znam koliko je zaozbiljavanje produkcije uticalo na likove koje dobijam da igram, više bih rekao da tu važniju ulogu igra iskustvo i godine u kojima sada jesam.   

Imao sam sreću da sam svoju karijeru gradio postepeno, što u pozorištu, što na filmu i to mi je omogućilo da prođem kroz dosta faza u glumačkom razvoju do sada, dalje ćemo vidjeti kako će se situacija razvijati, iskreno se nadam na bolje, mada trenutno nije takva slika. Opet smo se vratili dosta godina unazad, snimanja su rijetka, jedan ili nijedan film, serija godišnje, ali kako sam optimista po prirodi, nadam da je i ovo faza koja će brzo proći, jer željni smo dobrih projekata, spremni kao zapete puške, a ni ideja ne nedostaje.  



 

Feđa Štukan je također nominovan za najboljeg glavnog glumca za „Kotlinu“. Kada dva glavna lika nose isti svijet, koliko se dobar dio vlastite izvedbe zapravo gradi kroz partnera preko puta vas?

To je jedan od stubova našeg posla, partnerska igra, saradnja. Bez odnosa nema vas kao lika, mislim tako je i u životu, odnosi nas grade. U prvoj sezoni Feđa i ja smo imali dosta skupa i jako uživali gradeći taj odnos, i baš to je nešto na što sam se jako naslonio pogotovo u prvoj sezoni, gdje sam sve što Mido radi gledao kroz prizmu odnosa između njih dvojice. Druga sezona nas je malo razdvojila, i dala nam šansu da samostalno gradimo druge odnose, u čemu sam uživao naravno, ali isto tako postojala je mala doza tuge što ne dijelimo kadar više, znam da i Feđa isto osjeća iako to nikada ne bi priznao :)). Držim fige da se desi treća sezona koja bi nas ponovo spojila.

AFA nagrade okupljaju film i televiziju iz više zemalja regije, a ove godine „Kotlina“ ima nominacije i za seriju i za više glumačkih kategorija. Šta vam znači da upravo jedna bh. serija ulazi u taj regionalni razgovor kao ravnopravna produkcija, a ne samo kao „domaći uspjeh“?

Znači naravno puno, da se naš trud i talenat prepoznao, cijeni i van “domaćih okvira”. Naš film to odavno radi, a evo sada i serije.

Već je neko vrijeme domaća televizijska produkcija ravnopravna u regiji a i šire. Naše serije se prikazuju u dosta zemalja regije, a dostupne su i na streaming platformama poput HBO i sličnih, već su bile nominirane i osvajale nagrade na sličnim događajima, tako da nije izuzteak ni ova godina na AFA nagradama gdje smo nominirani u svim kategorijama kroz nekoliko projekata, ne samo Kotlina.  



 

KULTURA.leksikon sa Borisom Lerom    
 

• Jedan savjet koji nikada nisam zaboravio je… da greška nije nešto što treba da nas zatvori, obeshrabri, da se greške ne plašim, dapače nekad je i poželjna kako bi nas vratila na pravi put.  
   
• Krimi film kojem se uvijek mogu vratiti… Sedam (Seven) Davida Fincher.  
   
• Glumac ili glumica s kojima bih bez razmišljanja dijelio kadar… s puno kolega i kolegica, što domaćih što stranih bih volio raditi, tako da ne bih nikoga izdvajao.  
   
• Posljednja serija koja me potpuno uvukla u radnju bila je… DTF St. Louis, i Shrinking.  
   
• Tri stvari koje dobar glumac nikada ne smije izgubiti: Fine manire, vjeru u ono što radi i autorstvo.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Naslovna fotografija: Boris Ler arhiva

Pogledajte slične teme

Elma Tataragić o filmu Majka: „Morala sam prvo saznati sve o njoj, a onda to zaboraviti“

Pročitaj više

Objavljene su nominacije za AFA nagrade, regionalni filmski događaj koji ulazi u drugu godinu

Pročitaj više

Razgovarali smo sa Jasnom Diklić o više od pet decenija glume i novoj regionalnoj nominaciji

Pročitaj više