Radite li više nego što možete iako su sve vaše potrebe zadovoljene?

Šta znači overreaching? Doslovni prevod Cambridge rječnika glasi ovako: ne uspjeti pokušavajući postići, potrošiti ili učiniti više nego što možete.


Per aspera ad astra

"Kroz teškoće do zvijezda" - hajde da stavimo tačku na ovo uvjerenje. U svijetu u kojem neprestano težimo ka izvrsnosti, izreka "dosegni zvijezde" postala nam je mantra. Često nam se govori da uspjeh leži u tome da se probijamo granice, premašujemo limite i konstantno težimo ka tome da ostvarimo više.

Ok, odlično, nemamo problem s procesom stvaranja i izgradnje odličnog biznisa, sjajnog poslovanja i života kakav želimo živjeti. Međutim, gubimo li s vremena na vrijeme osjećaj gdje bismo trebali povući granicu i napraviti balans? 

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Joanna ? (@yoanna.in)

Iako su ambicije i motivacija ključ za uspjeh u karijeri i stvaranje života kojem težimo, neprestani fokus na napredovanju može dovesti do kontraproduktivnih rezultata.

Tako što će naš fokus konstantno biti na svemu što nemamo. Šta želimo, šta tek treba da zgrabimo, kupimo, ostvarimo, uvedemo u svoj život, vidimo i upoznamo. 

"Prisutnost je ključ za promjenu. Ako ne možemo biti svjesni sadašnjeg trenutka, ne možemo biti svjesni ničega." - Eckhart Tolle

Dakle, konstantno misleći na ono što tek dolazi prestat ćemo biti svjesni i zadovoljni šta se sve nalazi oko nas, šta smo već postigli i koliko smo daleko stigli. Samim tim, vremenom ćemo postati nezadovoljni trenutnom situacijom, što će rezultirati manjkom motivacije, sreće i fokusa koji su nam zapravo neophodni kako bismo ostvarili sve ono o čemu maštamo kada je riječ o budućnosti.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Joanna ? (@yoanna.in)

Money, money, money

Jedna od glavnih zamki overachivinga (postizanje više od očekivanog) je novac. Neprekidna potraga za premašivanjem granica ostvarenja često dovodi do mentalne i fizičke iscrpljenosti, ali i stresa.

Fokus na stalnom premašivanju vlastitih granica veoma lako i neprimjetno, može zasjeniti jednostavne radosti života, rasta i cijenjenja pomenutog napretka. Prihvaćanje umjerenijeg pristupa potiče zdraviji odnos prema zadanim ciljevima.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by AUSTĖJA K. BOVIND (@austulyys)

Umjereni pristup ostvarenju ciljeva potiče nas na  fleksibilniji način razmišljanja, što stvara i veću toleranciju kada je riječ o neuspjehu.

Dakle, umjesto fokusiranja na veća, dodatna ostvarenja, možda je vrijeme da prihvatimo uravnotežen pristup. Prepoznajte vrijednost postavljanja realnih ciljeva, slavite napredak, svaki pa i najmanji korak i priotizirajte svoje biće, uz ambiciju.

"Balans između posla i života nije statičan, već dinamičan proces. To je konstantno prilagođavanje, prioritiziranje i pronalaženje harmonije." - Ken Blanchard

U svijetu koji veliča prekomjerno nastojanje "kroz teškoće do zvijezda", možda je vrijeme da preispitamo sebe i sadržaje koje izdvajamo kao motivaciju. Koliko su realni? Kakva očekivanja postavljamo sami sebi i šta se sve krije iza motivacione poruke koja je zadužena za naš drive?

* * *
Naslovna fotografija: @anna_makiy

Neke priče ne počinju velikim planom, već osjećajem da nešto ne štima.

Iz tog osjećaja krenula je priča Goce i Danke, psihološkinja i psihoterapeutkinja iz Banja Luke koje su odlučile da mentalno zdravlje prestane biti tema rezervisana za 'četiri zida' i stručne termine.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Terapeutov kutak (@terapeutov.kutak)

Njihov rad ne pokušava biti 'lak za konzumiranje'. Nije tu da vam bude ugodno u svakom trenutku, nego da vas zadrži dovoljno dugo da se desi nešto stvarno i to se osjeti već u načinu na koji govore o svojim počecima.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Terapeutov kutak (@terapeutov.kutak)

‘Narativ je nastao iz čistog bunta prema površnosti’, kažu, prisjećajući se trenutka kada su shvatile da mnogi ljudi nakon edukacija odlaze sa još većim osjećajem nedovoljnosti nego prije. Umjesto stvarne promjene, ostajala bi samo kratkotrajna inspiracija koja se izgubi čim se vratimo u realnost.

‘Inspiracija je jeftina droga’, dodaju, bez potrebe da ublaže poruku, jer njihov fokus nikada nije bio na tome kako da se osjećamo bolje na kratko, nego kako da izdržimo ono što stvarno jesmo, bez uljepšavanja.





 

Kad psihoterapija prestane biti privatna stvar

Ono što Gordanu i Danku izdvaja nije samo znanje, nego način na koji ga dijele. Umjesto da ostane u okviru individualnog rada, psihoterapiju su odlučile iznijeti među ljude, u prostor gdje se lične teme ne skrivaju nego prepoznaju.

I tu dolazi do zanimljivog pomaka. Kada sjedite u sali i slušate tuđe priče, shvatite da ono što ste smatrali isključivo svojim nije ni rijetko ni neobično.




‘Vidjeti tuđu ranjivost uživo, bez filtera, je najbrži način da prestaneš mrziti sopstvenu’, objašnjavaju. U toj rečenici je možda najpreciznije objašnjeno zašto njihov pristup funkcioniše.

Ponekad nije dovoljno razumjeti sebe. Nekad je potrebno vidjeti sebe u drugima da bi stvari konačno sjele na svoje mjesto.



 

Odnosi nisu problem nego ogledalo

Ako postoji tema kojoj se uvijek vraćaju, to su odnosi. Ne kao nešto što treba ‘popraviti’, nego kao prostor u kojem se najjasnije vidi ko smo zapravo.

Partnerstvo, roditeljstvo, porodica… sve su to situacije u kojima izlazi na površinu ono što inače uspijevamo sakriti i tu nastaje ona poznata iscrpljenost.

Ne zato što su odnosi sami po sebi teški, nego zato što u njih unosimo sve ono što ne želimo nositi sami.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Terapeutov kutak (@terapeutov.kutak)

Kako kažu, ‘ne učimo kako da više voliš, nego kako da prestaneš koristiti druge da bi pobjegla od sopstvene praznine’. Nije najugodnija rečenica koju ćete čuti, ali je vjerovatno jedna od onih koje ostanu.

‘U trenutku kada prestanemo očekivati da nas drugi ‘spase’ od nas samih, odnosi počinju izgledati drugačije’, dodale su Gordana i Danka.



 

Onaj osjećaj da si ‘previše’

Ako postoji nešto što gotovo svi prepoznajemo, to je osjećaj da tražimo previše. Previše pažnje, previše razumijevanja, previše sigurnosti.

Goca i Danka taj osjećaj ne vide kao problem, nego kao posljedicu načina na koji smo naučeni da funkcionišemo. U svijetu u kojem se cijeni prilagodljivost, biti ‘lagan’ postaje ideal, a sve što odstupa od toga počinje izgledati kao višak.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Terapeutov kutak (@terapeutov.kutak)

Zato njihov pristup ide u potpuno drugom smjeru. ‘Ne učimo kako da tražiš manje da bi te lakše voljeli, nego kako da podneseš to što si nekome previše', kažu.

Ta promjena perspektive možda nije najlakša, ali nosi jedno tiho olakšanje, jer u trenutku kada prestanete smanjivati sebe, prestaje i potreba da stalno tražite potvrdu izvana.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Terapeutov kutak (@terapeutov.kutak)

Narativ kao logičan nastavak njihove priče

Iz svega što rade kroz svoj Terapeutov kutak, prostor u kojem godinama otvaraju teške, ali važne teme, prirodno je nastao i Narativ. Ne kao izdvojen projekat, nego kao produžetak njihovog rada, samo u formatu koji se doživljava uživo, među ljudima.

Narativ danas funkcioniše kao jednodnevno iskustvo koje okuplja učesnike oko tema koje svi živimo, ali ih rijetko izgovaramo naglas. Kako i same najavljuju, riječ je o ‘događaju koji mijenja odnose’ i ove godine održava se 16. maja u Banja Luci, a karte možete kupiti na njihovoj stranici.  

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Terapeutov kutak (@terapeutov.kutak)

Kroz predavanja, panel diskusije i pažljivo oblikovan prostor za razmjenu, Narativ ne nudi gotove odgovore, nego otvara pitanja koja ostaju i nakon što se dan završi.

Ne doživljava se kao klasičan event, nego kao prostor u kojem se razgovori o odnosima nastavljaju, ovaj put u prostoriji punoj ljudi spremnih da ga čuju i da se u njemu prepoznaju.

Foto:  @terapeutov.kutak