Ikonska narukvica koja simbolizira ljubavnu vezu i vječnu poruku za Valentinovo, svoju priču je započela 1959. godine, kada je mladi, nadareni, talijanski umjetnik Aldo Cipullo došao u New York i izgradio karijeru dizajnera nakita.

Bilo je to 1969. godine, kada je Cipullo napustio Tiffany & Co da bi radio za Cartier, a narukvica Love bila je njegov prvi dizajn za liniju Maison, koja je odmah postala uspjeh i pečat Cartier brenda.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Cartier Official (@cartier)

Potpuno drugačija od većine nakita u to doba, narukvica, sa dozom minimalističkog chica hvaljena je zbog koncepta dizajna: narukvica kao simbol i izraz bezuvjetne posvećenosti. U to je vrijeme Cartier Love narukvica dovodila u pitanje tradicionalni način nošenja nakita jer je to bila uniseks narukvica, jednostavan ukras koji su mogli nositi i muškarci i žene kako za dnevne, tako i za večernje prilike jer je imala posebno značenje: odanost nekome u svim trenucima.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Cartier Official (@cartier)

Originalni Love dizajn bio je fokusiran isključivo na ideji romantike. U potezu čistog marketinškog genija, Cartier je poklonio ograničenu zalihu Love narukvica poznatim parovima uključujući Elizabeth Taylor i Richarda Burtona, vojvodu i vojvotkinju od Windsora, Ali MacGraw i Steve McQueen, kao i Sophiu Loren i Carla Pontija.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Sara Botton (@sarabottn)

Naime, narukvica Love dolazi u dva dijela: jednostavna zlatna traka namijenjena i muškarcima i ženama, sa sitnim vijcima i malim odvijačem koji služi za zaključavanje ili skidanje narukvice zbog čega je gotovo nemoguće da će vam skliznuti sa zapešća ili da ćete ju izgubiti. Revolucionarna na način na koji nakit može poslužiti kao izraz ljubavi i koja nosi snažnu simboliku, ljubavnoj narukvici nije bilo lako skinuti. Kao što tvrdi i Cipullov citat: "Ljubavni simboli trebali bi sugerirati vječni kvalitet".

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Cartier Official (@cartier)

Ono što dodatno podcrtava njeno simbolično značenje je činjenica da se izvorno mogla kupiti samo za posebnog nekoga: Cartier je imao politiku da ju prodaje samo parovima. Uprkos činjenici da su ograničenja za kupovinu davno otkazana, narukvica Cartier Love, okružena ovom legendom, ostala je trajno nasljeđe načina izražavanja ljubavi. Također, ova kultna kolekcija proširila se na brojne varijacije, uključujući naušnice, ogrlice, prstenje zbog čega je Cartier postao jedan od omiljenih odabira za mnoge dame.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by ? ɴᴄ ? (@luxeloveed_ns)

***

Naslovna fotografija: @cartier
Tekst: Ilda Lihić-Isović

Dok mi bježimo iz grada, Baščaršija radi punom parom. Iza izloga koji ne mame sniženjima ni trendi neonkama, kriju se majstori koji cijelo ljeto ostaju ovdje: pletu srebro, tope bakar, ušivaju uzorke stare stotinama godina.   

Zanati koji su stvorili ovaj grad idalje žive, tiho i uporno, ali sve rijeđe ućeni, sve rjeđe prepoznati. Zato vam ovog ljeta donosimo priču o onima koji idu na more tek kada sezona završi (a možda ni tada), jer njihove ruke ne poznaju sezonu.

Kazandžije: Gdje bakar još odzvanja  

U sokaku Oprkanj, u ulici Kazandžiluk, dok turisti traže hlad, čulo sluha vas može dovesti do male radionice gdje čekić idalje udara u ritmu od prije pet stoljeća.   

Kazandžijski zanat, oblikovanje i ukrašavanje bakra, ovdje se radi kao nekad, s pećima koje tope i oblikuju, s kalupima, s džezvama koje ne izgledaju kao poklon paketi, nego kao naslijeđe.  







Nekad ih je bilo preko 150, danas ih možete nabrojati na prste. Ipak, kada uđete u ovu radnju, miris metala i crni tragovi na rukama majstora podsjetit će vas da ste u prostoru koji čuva Sarajevo bolje od mnogih muzeja.  
 

Četkar: Zanat koji ne može nestati (ali skoro jeste)  

U jednoj od manjih radnji, naizgled bez posebne oznake, pronašli smo radionicu četkara. Prava četka, za obuću, za pčelare, za pekare, za molere, idalje se pravi ručno. Konjska dlaka, drvo, žica. Svaka četka ima funkciju, oblik i svrhu. A najvažnije: ima porijeklo.   





 

Zanat koji je nekad imao desetine radionica danas je skoro izbrisan. No, taj jedan preostali majstor još radi i ne prodaje samo proizvod, već znanje, tišinu i poštovanje prema onome što traje.   



 

Isfahan: Tepisi koji nose priče pod nogama  

U hladu Morića hana, kroz vrata iza kojih često ne uđemo misleći da nemamo razloga, nalazi se Isfahan, prostor u kojem svaki ćilim ima vlastitu biografiju. Rukotvorine iz Irana, tepisi rađeni od prirodnih boja i vune, komadi koji se ne mijenjaju sezonski nego traju generacijama.   





 

 

Vlasnik ovog prostora ne prodaje stvari, već nudi kontekst. Svaka šara, svaki rub, boja i tkanje imaju značenje. Nisu tu da ih gledamo s vrata, već da uđemo, pitamo, naučimo. Jer kao što tepih nosi prostor, tako i ovaj zanat nosi kulturu.  





 

Ovi ljudi ne očekuju ni lajkove, ni reklamu. Njima je dovoljan kupac koji pita: "Ko je ovo pravio?" . Ako ovog ljeta uđete u jednu takvu radnju, znajte: niste kupili stvarčicu, kupili ste trag.

Zanati čine ovaj grad. Ne dozvolimo da čine prošlost.

A za kraj prvog serijala Baščaršija ljeti, donosimo vam i razglednicu kao malu uspomenu koju možete sačuvati ili poslati nekome koga volite, baš kao podsjetnik da najljepše priče Sarajeva još uvijek nastaju rukama.
 

Bonjour.ba produkcija