TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 22.7.2021.
Nadine Mičić je bh. glumica koja je bila dio brojnih predstava, a koja nas u posljednje vrijeme osvaja i simpatičnim fotografijama trudničkog trbuščića.
Bonjour čitateljima je vrlo rado podijelila sve detalje o malom pojačanju unutar obitelji kojeg željno iščekuju , a da cijeli put uistinu nije bio jednostavan i da sa sobom nosi brojne izazove, strahove i nesigurnosti. Nadine je sasvim iskreno pričala o trudnoći, izazovima, ali i o zanimljivim projektima, beauty savjetima te slatkim ritualima sa kojima završava dan.
***
Nadine, prije nekoliko dana si proslavila svoj 27.rođendan. Što ti je ova rođendanska svjećica donijela lijepo i možda neočekivano?
Ja sam mislila da ovu godinu, kao većina ljudi, neću ni računati. Međutim, bila je iznimno teška i zahtjevna pa samim tim nezaboravna i neizbrisiva.
Rođendanska svjećica je donijela možda nikad veću zahvalnost. Zahvalna što smo svi zdravi, što smo prisutni, što sam radila i živjela od svog posla i za dva mjeseca bi trebala donijeti ono najljepše, novi život, moj život.
2021. godina bila je prepuna lijepih vijesti, a mnoge od nas raznježila si objavom u kojoj si podijelila vijest da si trudna. Kako sada izgledaju tvoji dani i koje ti je promjene u svakodnevnici donijela trudnoća?
Moji dani su plutajući, trenutno bukvalno. U Zadru sam u svom drugom obiteljskom domu i plutam od jutra do sutra jer mi je to najlakše kretanje trenutno. Trudnoću zaista dobro podnosim, i trudim se svakodnevnicu voditi kao i inače.
U prilog mi definitivno ide kraj pozorišne sezone i mogućnost odmora, mada, da to nije slučaj trudila bih se da radim koliko god mi to tijelo omogućava.
Jedem, jedem, malo plačem na gluposti, pa opet jedem, u svemu tome se trudim prijatelje ubijediti da nisam dosadna trudnica i da me slobodno zovu na druženja na kojim nećemo pričati o gegicama, drugo se ništa značajno nije promjenilo.
Tada si napisala i da ovo nije tvoja prva trudnoća. S kojim si se emocijama susrela nakon spontanog pobačaja?
Tako je. Spotani pobačaj sam imala prošle godine u junu, u devetoj sedmici trudnoće. Ja sam sebi u tom periodu bila felerična. Iako znam da to nije tako, i da se dešava, bilo mi je teško prihvatljivo da me je moje tijelo izdalo. Praznina, tupilo i strah koji ranije nije postojao.
Komentirala si tada i da si netom nakon svog iskustva uvidjela da je to tema o kojoj se malo priča, a brojne žene su također prošle kroz to. Što smatraš da je ključno kako bi se to promijenilo?
Ja sam znala da se to dešava, ali ni blizu tom omjeru koji sam spoznala nakon što sam u svom najbližem krugu krenula govoriti o tome. Općenito sam osoba koja ne zna sakriti, dijelim i lijepo i ružno jer mi je tako lakše.
Čak i kada sam pričala sa ženama o njihovim iskustvima spontanog, uvijek je bilo ispod tona, kao da neko to ne treba da čuje, kao da je sramota. A ja mislim da je upravo to onaj moj osjećaj feleričnosti i izdaje, vlastite. Glupost naravno, ali to spoznaš tek kada razgovaraš sa onima koji su isto prošli, pa shvatiš da je zapravo sve stvar biologije i eto, neke više sile.
Ima tu mnogo ljepote u ovim društvenim mrežama, pa se ljudi uvežu, po sličnom nađu i jedni druge grade, pa makar i vrituelno. Pričati, pričati, pričati, pa, slušati, slušati, slušati, mislim da je to lijek za sve društvene stigme.
Što je tebi pripomoglo da se vratiš pozitivnom razmišljanju i ponovno zavoliš svoje tijelo?
U prvom redu sve medicinske i naučne činjenice. Kada ti neko to kao djetetu objasni, kao što je meni moja doktorica, onda nađeš i spoznaš uporišta. U svemu drugom je to bio moj partner i obitelj. Partner prije svega, jer je ovo bio zajednički gubitak.
Ja sam sebi dala za pravo da mene više boli, jer je to srce kucalo ispod mog, sebično možda u tom trenutku, ali sam mu vječno zahvalna što je tada nosio i moju i svoju tugu.
Pomogao mi je posao i prijatelji, vraćanje svakodnevnici i obavezama i pomogla mi je mamina rečenica - “ta beba jednostavno nije željela da ima rođendan na zimu”. Nekad ono najjednostavnije najbolje zakrpi.
A tijelo, pa ja mislim da je to s nama vječni love&hate relationship i meni to ne smeta dokle god ima ljubavi, dobro je. Znate, čudno je to, moje je tijelo sada potpuno drugačije, nikada ovo nismo doživjeli i neću vam lagati da je uvijek ugodno. Prije nego sam zatrudnila, mahom sam čitala o tom blaženom stanju, o glorifikaciji istog, što stanja što tijela. Uz sve predivno, i svu bol prethodnu koju sam prošla, bilo mi je jako teško prihvatiti promjene na tom istom tijelu.
U dva dana se pojavio neki stomak, koji nije trudnički, nego kao neki dobro najedeni stomak, koji se samo širi i mijenja, a ti se malo osjećaš krivom što u svojoj trudnoći razmišljaš o izgledu. Ja mislim da je okej što razmišljaš, tvoje tijelo i život se nepovratno mijenjaju i treba pristati na to da stara slika ostaje negdje iza i oplakati je (ne nužno bukvalno) ali shvatili ste me.
Bolje se sa nekim stvarima dolično pozdraviti nego vječno utiho patiti.
Koje su neke od najljepših rituala i uspomena koje ti je donijela? Kako osluškuješ ono što tvoje tijelo sada treba?
Cijela trudnoća je sulud proces. Od trenutka kada sam prvi put osjetila bebu tu zapravo kreće moje oduševljavanje. Jedne od upečatljivijih uspomena su sva igranja predstava i snimanje filma za vrijeme trudnoće. Ti si kao glumac upleten cijelim sobom u neku radnju a odjednom to biće unutar tebe radi nešto svoje. Lupa, udara, i baš ga briga što sad nije vrijeme. Valjda će to tako i kroz život biti.
Što se tiče osluškivanja, u prva tri mjeseca sam bila prestravljena pa sam ja čula i ono što se ne čuje, izmišljala probleme. Sad smo već dosta opušteniji, radim sve dokle god mi godi i važno mi je da ga u toku dana osjetim, ostalim stvarima se ne zamaram i prilično sam ponosna na sebe zbog toga. Sve testove sam napravila, provjerila ono koliko je u mojoj moći, a sada je valjda sve na želji ovog mog malog podstanara i njegovog jesenjeg rođendana, izgleda da mu se to više od zimskog sviđa.
Uz to, dio si projekata Slon u sobi i Nisam tražila koji također progovaraju o zdravlju i važnim temama. Možeš li nam reći nešto više o njima?
Slon u sobi je inicijativa za podršku mentalnom zdravlju, a Nisam tražila je inicijativa koja je nastala kao podrška ženama koje su proživjele bilo koji vid seksualnog nasilja i uznemiravanja. Obe inicijative su nastale spontano iz internih reakcija i boljki.
Reagovalo se u trenutku iz želje da se nekom olakša. Postepeno su to postale online zajednice koje tu su kao neki vid servisa. Koje educiraju, informiraju, alarmiraju, tješe i bodre. Nisu sve bitke svijeta naše i ako bi se svako okupio oko onih koje su mu istinski važne i koje ga se tiču, onda bi možda na mikrokosmičkom planu pravili promjene, a one bi onda slagale kockice za bolji svijet.
Ja želim vjerovati da to tako može i da sam karika koja je važna.
Neizvjesnost koju sa sobom nosi ovaj period u mnogima stvara osjećaj nelagode. Kako se ti nosiš s njom?
Ovaj nas je period učio da živimo dan za danom i to nastojim i raditi. Na taj način najlakše podnosim sve što dolazi. Stvari nisu u mojoj moći i kada u to zaista povjerujete dobar dio te nelagode se smanji.
U zaista moru stvarnih problema i briga ove godine, pred spavanje navečer u glavi, stavim sve na papir. Ovo lijepo mi je za ovu godinu ipak snažnije i za to se čvrsto držim. Ne pada kiša govancadi zauvijek. Tako ja sebe umirim.
Polako su se probudila i kazališta, a i ti se vratila na daske kazališta. Pripremaš li još neke predstave do kraja ljeta?
Kraj je pozorišne sezone u Sarajevu tako da smo na odmoru do septembra. Obzirom na cijelu situaciju bila sam presretna što smo uspjeli barem malo pred kraj sezone vratiti život pozorišta.
Od septembra se spremam za porod, i ako sve bude uredu i po mojim planovima i željama voljela bih se sa ulaskom u novu godinu vratiti poslu. Prije par dana sam završila snimanje filma “Zatvoreno za javnost” rediteljice Vanje Juranić u Hrvatskoj i time započela i službeno svoj odmor.
Kako izgleda sada tvoja ljetna rutina?
Ovo je moje prvo ljeto bez rutine i divno je. Inače svako ljeto radim kod tate u restoranu, ovo sam zbog ove prikolice s prednje strane, slobodna. I bašbašbaš uživam.
Kao što rekoh, plutam i ugađam svojoj guzi maksimalno, iduće je već mala guza prioritet pa da iskoristim.
3 stvari koje uvijek napraviš prije spavanja?
Kupatilo i sve što tu spada,
Pomaziti Dušku, pomaziti Alena,
Provrtiti Instagram.
Pjesma uz koju provodiš ljetne dane?
Grozna sam, ali onog trenutka kada pređem granicu u autu se automatski prebacuje na Narodni radio, gdje slušam dalmatinske pjesme i hrvatski treš.
Mislim da mi je to malo guilty pleasure. Mimo toga, Peggy Gou uvijek oraspoloži.
Što se sada uvijek nalazi u tvojoj torbi?
Novčanik, naočale, ključevi, ruž i olovka, gomila nepotrebnih papira od bankomata ili parkinga i mrve vjerovatno jer u zadnjih sedam mjeseci samo nešto glođem i to pohranjujem u torbi.
***
Naslovna fotografija: @nadine_micic
Tekst: Bonjour.ba
