8.3. diljem svijeta slavi se Međunarodni dan žena.

Datum je to koji naglasak stavlja na višegodišnju borbu žena za jednaka prava na tržištu rada, ali i sve one genijalne žene koje su postale prepoznate po svojim dostignućima, neovisno o nacionalnim, etničkim, jezičnim, kulturnim ili ekonomskim podjelama.

Kako je sve počelo?

Za odgovor na ovo pitanje važno je vratiti se u prošlost, točnije u 1857.godinu, kada su žene u SAD-u, po prvi puta javno demonstrirale protiv loših uvjeta rada. Par mjeseci kasnije osnovale su i svoj sindikat, a sve u cilju iskazivanja svog nezadovoljstva i borbe za jednakost.
Protesti su se nastavili iz godine u godinu, a 8.3.1908. godine na ulicama New Yorka marširalo je čak 15 000 žena koje su tražile kraće radno vrijeme, bolje uvjete rada i pravo glasa.


Prvi Dan žena obilježen je godinu dana kasnije, deklaracijom koju je u SAD-u donijela Socijalistička partija Amerike. 1910. na prvoj međunarodnoj ženskoj konferenciji koja je održana u Kopenhagenu, ustanovljen je i 'Dan žena'. Nakon konferencije, dan posvećen jačanju ženskih prava slavio se diljem Europe, a na ovaj datum, za vrijeme Prvog svjetskog rata žene su održavale i demonstracije za mir. S obzirom na to da se Dan žena u kasnijim godinama počeo vezati uz komunizam, ali i kasnije mijenjati za Majčin dan, na važnosti je ponovno dobio tek šezdesetih godina prošlog stoljeća.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Bonjour.ba (@bonjourba_)

Prekretnica na međunarodnoj razini - 1975. Godine UN proglašava 8.3. Međunarodnim danom žena

Naime, sve je više postojala očita razlika u osnovnim građanskim i političkim pravima između žena i muškaraca te su brojne žene to i isticale kroz svoj rad. Velika prekretnica bila je 1975. godina, godina koja je i proglašena Međunarodnom godinom žene. Važnost osnaživanja ženskih prava i borba za jednakost postala je prepoznata od strane međunarodnih organizacija te je UN 8.3. proglasio i počeo obilježavati kao Međunarodni dan žena.

Ono što je važno istaknuti jeste da danas, više od sto godina nakon prvog protesta žena za jednaka prava, mnoštvo dama i dalje nema osnovne slobode i prava. Susreću se s diskriminacijom, ograničenjima u izražavanju svog mišljenja, nejednakim uvjetima rada i dvostrukim standardima.

 

Foto: Pexels.com

Zbog toga, ovaj Dan žena uistinu proslavite sa stvarnim ženama koje svojim svakodnevnim radom uljepšavaju i čine svoju, ali i svakodnevicu drugih žena ljepšom, boljom i ispunjenijom. Mamom, bakom, susjedom, prijateljicom ili radnom kolegicom. I danas, više nego ikada, nemojte zaboraviti na važnost osnaživanja svih žena i djevojaka u vašoj blizini malim svakodnevnim gestama... kroz savjete, projekte na kojima radite, način na koji živite.


Kako uljepšati drugim ženama dan žena?
 

• pošaljite im motivirajuću poruku,
• recite joj da je sasvim uredu imati vrijeme samo za sebe,
• motivirajte ju da naglas govori o svemu što joj smeta/čini nesretnom,
• potaknite ju da napokon krene raditi posao koji voli,
• naučite ju da će je samopouzdanje i ljubav prema sebi potaknuti da promjeni svijet,
• podsjetite ju na važnost edukacije i financijske samostalnosti,
• inspirirajte ju da pronađe društvo koje će ju motivirati da postane bolja verzija sebe,
• napomenite ju da ulaže vrijeme u svoje emocije i mentalno zdravlje,
• podsjetite ju da žene zajedno mogu uistinu učiniti magične stvari,
• ali i da prestane preispitivati sebe kada toliko ljudi vidi i vjeruje u njen potencijal.Ponavljati svaki ponedjeljak, osmog u mjesecu ili kada god je drugoj ženi potreban (virtualni) high five.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by JULIE SARIÑANA (@sincerelyjules)

***
Naslovna fotografija: @belleandbunty 

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

Foto: PR