TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 16.3.2023.
Ako vam se visoko na listi prioriteta nalazi čitanje noviteta iz 2023. godine na odličnom ste mjestu.
Mnoge smo vam naslove već predstavili na Bonjour.ba gdje uvijek možete pronaći književne preporuke za koje vam garantiramo da će vas oduševiti, ali vam lista koju donosimo u nastavku može poslužiti i kao inspiracija za poklone sa kojima ne možete pogriješiti.
Istražujući online ponudu pronašli smo top 4 knjige koje se najčešće pominju, koje su privukle i našu pažnju, a donosimo vam ih u nastavku.
Vremeplovčeva žena, Audrey Niffenegger
U knjizi se izmjenjuju gledišta između dva naslovna lika, Henryja DeTamblea i njegove supruge Clare Abshire. Dok su mnoge iteracije i petlje ovdje vješto isprepletene, sam zaplet je prilično jednostavan. Henry ima genetsko stanje zbog kojeg putuje kroz vrijeme. Putovanja, izazvana stresom, su nepredvidiva, a njegovo odredište obično je povezano sa važnim događajem u njegovom životu poput smrti njegove majke. Iako biste od ove knjige očekivali nešto drugačiji stil, zapravo je dosta romantičnih elemenata.
Knjiga započinje 1991. godine kada Henry ima 28 godina i živi životom pa moglo bi se reći ženskaroša dok radi u biblioteci. Kada 20-godišnja Clare uđe u biblioteku, odmah prepozna Henryja kao čovjeka koji je dio njenog života od šeste godine. Nakon toga narativ se kreće naprijed-nazad kroz vrijeme u brojnim naizmjeničnim scenama. Sa druge strane, iako se radi o romantičnim prepletima i ispitivanju karaktera likova, ukoliko se odlučite pročitati ovu knjigu iznenadit ćete se koliko je zapravo i duhovita.
Sunce, more i zvijezde, Iulia Bochis
Radi se o ilustriranoj knjizi u kojoj hvaljena ilustratorica Iulie Bochis kreira bezvremensku priču o osobnom rastu i duhovnom iscjeljenju.
Potarga za unutarnjim mirom iz mračnih prostora u svjetlost kroz izmjene godišnjih doba iskazana je pomoću jedinstvenih ilustracija.
Također, popratnim tekstom autorica šalje jake poruke i upoznaje čitatelja/-icu sa izazovnim, životnim trenucima, ali i sretnim kreirajući posebnu vizuru sagledavanja čovjeka i emocija. Ova knjiga uistinu savršeno dočarava rečenicu da je ponekad dovoljno samo nekoliko riječi da se oslika životni put.
Kako ubiti vlastitu obitelj, Bella Mackie
Prvijenac britanske novinarke i spisateljice Belle Mackie hvaljen je novi naslov za koji sama autorica kaže da iako je htjela napisati humorističan roman, željela je i da oni koji ga budu čitali osjete bijes zbog načina na koji svijet funkcionira. Kada Grejs Bernard otkrije da je njen otac milioner odbio molbe njene umiruće majke za pomoć, ona se zaklinje na osvetu i sprema se da ubije svakog člana njegove porodice.
Vi kao čitatelj/-ica imate sjedište u prvom redu dok Grejs bira jednog po jednog člana, a ishod je podjednako i užasan koliko i zabavan u mračnoj igri o klasi, porodici, ljubavi... i ubistvu. Dok Grace proučava, uhodi svoje žrtve ona razmišlja o životu koji je do sada vodila. Razlog njenog lutanja u mislima brzo postaje jasan jer je u zatvoru i vrijeme provodi pisanjem svojevrsnih memoara. Ironično, osuđena je za ubistvo za koje je nevina.
Sutra i sutra i sutra, Gabrielle Zevin
Ovo je priča o briljantnim mladim dizajnerima igara koji su dostigli veliki uspjeh, ali uz to dolazi i tragedija i dvoličnost. To je ljubavna priča, ali nije ona koju ste ranije čitali. To je i zapravo roman o prijateljstvu - posebnom, čudesnom prijateljstvu koje može odlutati na duge periode vremena, ali se uvijek iznova vraća.
Roman započinje kada Sam Masur prepozna Sadie Green u prepunoj stanici podzemne željeznice Bostona, a zatim nas autorica upoznaje sa njihovim prvim susretom na dječijem odjelu bolnice gdje se Sam polako oporavljao od povrede i gdje je Sadie provodila vrijeme sa njim kroz društveno korisni rad. Nakon što shvate da oboje još uvijek strastveno igraju igrice uskoro provode ljeto kreirajući zajedno igru koja će postati poznata.
***
Naslovna fotografija: @books_sweets
TEKST: Ada Ćeremida
Ako ste ikada gledali Wes Anderson film i pomislili „Kako je moguće da neko ovako vidi svijet?“ onda vam je već jasno zašto je ovaj američki režiser dobio svoju prvu veliku, sveobuhvatnu izložbu u Londonu.
A ako ga nikada niste detaljno pratili, možda vam je ime poznato, ali ne znate zašto je upravo on jedan od najutjecajnijih vizualnih autora današnjice. Ukratko: u 56. godini, Anderson je stvorio filmski jezik koji prepoznate iz jednog kadra. To nije slučajnost već spoj arhitekture, dizajna, humora, nostalgije i preciznosti koja graniči s nenormalnom.
Zato je londonski Design Museum otvorio Wes Anderson: The Archives, izložbu koja na jednom mjestu okuplja više od 700 predmeta iz čitave njegove karijere od ranih crteža i bilježnica, do setova, kostima, minijaturnih modela i stop-motion lutaka. Postavka je otvorena do kraja jula 2026. godine, što znači da imate cijelu sezonu da je posjetite prije nego što se ovaj Andersonov svijet spakuje i nestane iz Londona.
Svijet Wesa Andersona: kada film postane arhitektura
U Andersonovim filmovima scenografija nikada nije samo pozadina. Ona je narativ. Gradovi, hoteli, vagoni vozova, podmornice, male sobe i ogromne dvorane sve je komponovano kao arhitektonski crtež koji od početka ima svoju logiku. Na izložbi u Londonu ta se logika vidi još jasnije.
Možete doslovno stajati pred maketom Grand Budapest Hotela i osjetiti onu istu mješavinu nostalgije i bajkovitosti koja je obilježila film. U vitrini nekoliko koraka dalje stoje kostimi koji su određivali karakter prije nego što je glumac izgovorio prvu repliku, a odmah pored njih nalaze se Andersonove bilješke o bojama, potezima kamere i rasporedu elemenata unutar kadra.
Sve to zajedno pokazuje da Anderson ne snima “slučajno” lijepo. Njegove slike su arhitektonski precizne. Njegovi setovi imaju zoniranje. Kadrovi imaju osovinu. Boje imaju funkciju. To je vizualni sistem u kojem svaki detalj postoji s razlogom i upravo zbog toga njegovi filmovi djeluju kao da gledate ilustriranu knjigu koja je oživjela.
Nostalgija kao građevinski materijal: Andersonovo naslijeđe i DNK
Iako kritičari često kažu da Anderson “živi u retro estetici”, izložba pokazuje sasvim suprotnu stvar: on ne imitira prošlost, nego je rekreira kao emocionalni pejzaž. Njegov rad je duboko ukorijenjen u evropsku književnost, francusku kinematografiju 60-ih, američki indie duh 90-ih i estetiku foto-albuma pronađenih na tavanu.
U postavci se vide njegovi rani Polaroidi, skice i stranice scenarija koje otkrivaju koliko Anderson polazi iz ličnog arhiva sjećanja, male opsesije, detalji iz djetinjstva, reference na staru arhitekturu, razglednice, vintage tipografije.
Sve to se pretače u njegovu prepoznatljivu nostalgiju: svijet u kojem prošlost nije dokument nego emocija. Zato Andersonovi filmovi tako lako pogađaju publiku jer djeluju kao sjećanje koje nikada nismo imali, ali bismo voljeli da jesmo.
Izložba u Londonu precizno mapira te utjecaje i pokazuje kako jedan autor uspijeva izgraditi estetiku koja postaje globalna kulturna šifra.
Stop-motion magija: zanat koji je stvorio Fantastic Mr. Fox i Isle of Dogs
Najintimniji dio izložbe je onaj koji se bavi Andersonovim animiranim filmovima. U vitrini se nalaze originalne lutke iz “Fantastic Mr. Fox” i “Isle of Dogs” male, savršeno artikulisane figure koje ste godinama gledali na ekranu, a sada konačno vidite koliko su fizički stvarne.
Njihovi kaputi su ručno šivani, krzno je stilizovano, oči i zglobovi izrađeni s milimetarskom preciznošću. Pored njih stoje dijelovi minijaturnih gradova, ulica i interijera u kojima se odvijaju ključne scene, kao i nacrti koji pokazuju koliko je svaki pokret planiran unaprijed.
Anderson sa 56: Zašto baš sada retrospektiva njegovog života i rada? Kroz protekle dvije decenije Anderson je izgradio nešto rijetko: vizualni jezik koji publika prepoznaje iz jedne slike. Njegovi filmovi prožimaju modu, arhitekturu, fotografiju i čitavu generaciju dizajnera. On je autor čiji se rad proučava na univerzitetima, čije boje završavaju na moodboardima interijera, čiji se kadrovi citiraju kao standard simetrije i kompozicije.
U 56. godini njegova karijera je već dio historije ali i sadašnjosti. Upravo zato retrospektiva djeluje opravdano: Anderson je postao fenomen koji prevazilazi filmsku industriju. Izložba “The Archives” potvrđuje ono što su fanovi odavno znali: Wes Anderson više nije samo ime u špici. On je vizualni pravac. Estetski pokret. Kategorija sama za sebe.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!