TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 16.3.2023.
Ako vam se visoko na listi prioriteta nalazi čitanje noviteta iz 2023. godine na odličnom ste mjestu.
Mnoge smo vam naslove već predstavili na Bonjour.ba gdje uvijek možete pronaći književne preporuke za koje vam garantiramo da će vas oduševiti, ali vam lista koju donosimo u nastavku može poslužiti i kao inspiracija za poklone sa kojima ne možete pogriješiti.
Istražujući online ponudu pronašli smo top 4 knjige koje se najčešće pominju, koje su privukle i našu pažnju, a donosimo vam ih u nastavku.
Vremeplovčeva žena, Audrey Niffenegger
U knjizi se izmjenjuju gledišta između dva naslovna lika, Henryja DeTamblea i njegove supruge Clare Abshire. Dok su mnoge iteracije i petlje ovdje vješto isprepletene, sam zaplet je prilično jednostavan. Henry ima genetsko stanje zbog kojeg putuje kroz vrijeme. Putovanja, izazvana stresom, su nepredvidiva, a njegovo odredište obično je povezano sa važnim događajem u njegovom životu poput smrti njegove majke. Iako biste od ove knjige očekivali nešto drugačiji stil, zapravo je dosta romantičnih elemenata.
Knjiga započinje 1991. godine kada Henry ima 28 godina i živi životom pa moglo bi se reći ženskaroša dok radi u biblioteci. Kada 20-godišnja Clare uđe u biblioteku, odmah prepozna Henryja kao čovjeka koji je dio njenog života od šeste godine. Nakon toga narativ se kreće naprijed-nazad kroz vrijeme u brojnim naizmjeničnim scenama. Sa druge strane, iako se radi o romantičnim prepletima i ispitivanju karaktera likova, ukoliko se odlučite pročitati ovu knjigu iznenadit ćete se koliko je zapravo i duhovita.
Sunce, more i zvijezde, Iulia Bochis
Radi se o ilustriranoj knjizi u kojoj hvaljena ilustratorica Iulie Bochis kreira bezvremensku priču o osobnom rastu i duhovnom iscjeljenju.
Potarga za unutarnjim mirom iz mračnih prostora u svjetlost kroz izmjene godišnjih doba iskazana je pomoću jedinstvenih ilustracija.
Također, popratnim tekstom autorica šalje jake poruke i upoznaje čitatelja/-icu sa izazovnim, životnim trenucima, ali i sretnim kreirajući posebnu vizuru sagledavanja čovjeka i emocija. Ova knjiga uistinu savršeno dočarava rečenicu da je ponekad dovoljno samo nekoliko riječi da se oslika životni put.
Kako ubiti vlastitu obitelj, Bella Mackie
Prvijenac britanske novinarke i spisateljice Belle Mackie hvaljen je novi naslov za koji sama autorica kaže da iako je htjela napisati humorističan roman, željela je i da oni koji ga budu čitali osjete bijes zbog načina na koji svijet funkcionira. Kada Grejs Bernard otkrije da je njen otac milioner odbio molbe njene umiruće majke za pomoć, ona se zaklinje na osvetu i sprema se da ubije svakog člana njegove porodice.
Vi kao čitatelj/-ica imate sjedište u prvom redu dok Grejs bira jednog po jednog člana, a ishod je podjednako i užasan koliko i zabavan u mračnoj igri o klasi, porodici, ljubavi... i ubistvu. Dok Grace proučava, uhodi svoje žrtve ona razmišlja o životu koji je do sada vodila. Razlog njenog lutanja u mislima brzo postaje jasan jer je u zatvoru i vrijeme provodi pisanjem svojevrsnih memoara. Ironično, osuđena je za ubistvo za koje je nevina.
Sutra i sutra i sutra, Gabrielle Zevin
Ovo je priča o briljantnim mladim dizajnerima igara koji su dostigli veliki uspjeh, ali uz to dolazi i tragedija i dvoličnost. To je ljubavna priča, ali nije ona koju ste ranije čitali. To je i zapravo roman o prijateljstvu - posebnom, čudesnom prijateljstvu koje može odlutati na duge periode vremena, ali se uvijek iznova vraća.
Roman započinje kada Sam Masur prepozna Sadie Green u prepunoj stanici podzemne željeznice Bostona, a zatim nas autorica upoznaje sa njihovim prvim susretom na dječijem odjelu bolnice gdje se Sam polako oporavljao od povrede i gdje je Sadie provodila vrijeme sa njim kroz društveno korisni rad. Nakon što shvate da oboje još uvijek strastveno igraju igrice uskoro provode ljeto kreirajući zajedno igru koja će postati poznata.
***
Naslovna fotografija: @books_sweets
TEKST: Lamija Muratagić
Tufting je glasan, grub i fizički zahtjevan proces. Ono što iza njega ostaje djeluje potpuno suprotno. Meko, taktilno i umirujuće. Dok smo posmatrali radove izložene u Domu Zanata, upravo je taj kontrast bio jedan od prvih elemenata koji se mogao osjetiti u prostoru.
Samostalna izložba In Between the Threads okuplja tapiserije kroz koje Amila Mujanović-Hodžić istražuje pripadanje, sjećanje i ličnu transformaciju. U razgovoru za Bonjour.ba među izloženim radovima govorila nam je o njihovom nastanku, odnosu prema materijalu i iskustvima koja su oblikovala njen stvaralački proces.
Amila Mujanović-Hodžić, produkt dizajnerica i umjetnica
Foto: Edvin Kalić
Amila vunu oblikuje kroz reljef, volumen i formu, a značenja radova otvaraju se postepeno, zajedno s detaljima njihove izrade i pričama koje stoje iza njih.
Izložbu je posvetila kćerkama Amal i Djuli, koje donedavno nisu ni znale čime se njihova mama bavi.
Amila nam je otkrila da je upravo zbog njih ova postavka za nju mnogo više od predstavljanja novih radova. U njoj je sažela vrijednosti, znanje i odnos prema stvaranju koje želi prenijeti dalje.
Sarajevo i Berlin danas su dvije tačke Amilinog privatnog i stvaralačkog života. Kretanje između njih promijenilo je način na koji razmišlja o pripadanju, ali i o tragovima koje ostavljamo u prostorima kroz koje prolazimo.
Koliko je život između Berlina i Sarajeva promijenio način na koji posmatrate dom?
„Nekada sam dom doživljavala kao mjesto. Danas ga mnogo više doživljavam kao osjećaj. Život između dva grada naučio me da pripadanje nije nužno vezano za jednu adresu, već za ljude, uspomene i male rituale koje nosimo sa sobom. Zanimaju me tragovi koje ostavljamo u prostorima, ali i tragovi koje prostori ostavljaju u nama.“

I naziv studija SELICE proizašao je iz te ideje kretanja i povratka. Amila u pticama selicama prepoznaje sposobnost prilagođavanja novim prostorima uz zadržavanje veze s vlastitim korijenima.
Amilin odnos prema tekstilu nije započeo savremenom popularnošću tuftinga. S tradicionalnim tkanjem susrela se još tokom školovanja u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti, a kasnije je učestvovala u realizaciji radova Šejle Kamerić, tkajući njene ćilime u radionici Amile Smajović-Pozder.
Na projektu Poetika šare razvijala je vlastite predmete na tradicionalnim tkalačkim stanovima. Upravo su joj ta iskustva pokazala koliko su vremena, vještine i koncentracije sadržani u svakom centimetru tekstila.
Tufting je došao kasnije, tokom izrazito teškog životnog perioda. U njemu nije pronašla samo drugačiju tehniku nego mogućnost da emociju prevede u fizički materijal. Sam proces je grub, glasan i repetitivan, dok je njegova završena površina meka i topla. Taj kontrast nije tek zanimljivost zanata, nego emotivna osnova njenog rada.
Koliko dugo u prosjeku nastaje jedna tapiserija i šta taj proces od vas zahtijeva?
„Teško je reći koliko dugo nastaje jedna tapiserija jer svaka ima svoj ritam. Nekada je završim za nekoliko dana, nekada su potrebne sedmice ili čak mjesec dana. Ne mislim samo na vrijeme izrade, već i na sve ono što joj prethodi, promišljanje, istraživanje, skiciranje, odabir materijala i traženje prave forme. Najveći dio procesa zapravo se odvija mnogo prije nego što uzmem tufting alat u ruke.
Takav rad od mene traži strpljenje, potpunu prisutnost i spremnost da usporim. U vremenu u kojem smo navikli da sve nastaje brzo, upravo mi ta sporost daje osjećaj smisla. Mislim da se ona na kraju osjeti i u samim radovima.“

Tapiserije su izrađene od visokokvalitetne novozelandske vune i drugih održivih materijala. Njihove boje, volumen i mekoća neposredno privlače pogled, ali Amili je podjednako važno sve ono što na površini ne možemo odmah pročitati. Porijeklo materijala, ljudsko znanje i vrijeme sadržano u svakom dijelu rada.
Sporost je ovdje sastavni dio stvaralačkog procesa i kvaliteta koji ostaje utkan u konačni rad. Ona je sastavni dio forme. Ukloniti vrijeme iz tog procesa značilo bi ukloniti dio vrijednosti samog rada.
Posebno mjesto u postavci zauzima instalacija od sirove vune pramenke. Njome Amila pogled vraća na početak procesa, mnogo prije umjetničke ideje, dizajnerske skice i galerijskog zida.
Put jedne niti, kaže Amila, počinje mnogo prije tapiserije: od ovce, šišanja i pranja vune, preko češljanja, vunovlačarstva i predenja, do tkanja ili tuftinga. U tom procesu učestvuju brojni ljudi i zanati čiji rad u gotovom predmetu često ostaje nevidljiv.
Posebno skreće pažnju na vunovlačarstvo, zanat koji polako nestaje. S njim ne odlazi samo jedna tehnika, nego i znanje o materijalu, lokalnom podneblju i procesu kojim su generacije sirovu vunu pretvarale u trajne i vrijedne predmete.
„Danas često vidimo samo gotov proizvod, a zaboravljamo koliko rada, vremena i vještine stoji iza njega“, kaže Amila.

Za nju se vrijednost ručnog rada zato ne iscrpljuje u činjenici da je predmet izrađen rukama. Ona se nalazi u pažnji, znanju i malim odstupanjima koja ga čine neponovljivim. U svijetu serijske preciznosti trag ljudske ruke postaje ono što se ne može proizvesti u beskonačnom broju identičnih primjeraka.
Nesavršenost tada nije nedostatak koji treba sakriti, nego dokaz da je proces zaista postojao.
Održivost je jedno od temeljnih polazišta studija SELICE i prisutna je u izboru materijala, ritmu izrade i ideji da predmet treba trajati.
Amila nam je govorila o dizajnu kao načinu oblikovanja svakodnevnih navika. Predmet koji čuvamo, popravljamo i s vremenom prenosimo dalje za nju ima vrijednost koja raste zajedno s odnosom koji prema njemu razvijamo.
Koji kompromis u svom radu nikada ne biste napravili?
„Nikada ne bih pristala da ubrzam proces nauštrb kvaliteta ili da biram materijale koji nisu u skladu s vrijednostima u koje vjerujem. Važno mi je da iza svakog rada mogu potpuno stajati, od prve ideje do posljednje niti. Mislim da se iskren odnos prema materijalu i procesu uvijek osjeti u konačnom rezultatu.“

Dok smo posmatrali postavku, zanimalo nas je koliko se značenje radova mijenja sa svakom osobom koja pred njima zastane.
Šta se nadate da će neko prepoznati o sebi dok stoji pred vašim radovima?
„Ne očekujem da ljudi u mojim radovima vide isto što i ja. Zapravo, volim kada svako pronađe vlastito značenje. Ako se neko pred njima na trenutak zaustavi, prisjeti nekog mjesta, osobe ili osjećaja koji je možda dugo bio zaboravljen, onda mislim da je rad ostvario svoju svrhu. Za mene umjetnost ne mora dati odgovore, ponekad je dovoljno da postavi pitanje koje ostane s nama i nakon što odemo.“



In Between the Threads povezuje porijeklo, zanatsko znanje i savremeni umjetnički izraz, predstavljajući tradiciju kao živi materijal koji se prenosi, razvija i iznova tumači.
Jedna nit tako postaje zapis ljudi, prostora i vremena koji su joj omogućili da nastane, ali i svega što će u njoj prepoznati oni koji pred radom zastanu.

Izložba In Between the Threads realizovana je uz kustosku saradnju Džane Ajanović iz Doma Zanata. Strateški kreativni koncept, vizuelni identitet i komunikacijsku strategiju projekta oblikovala je Selma Obarčanin, ispred SO.. Quantum Growth Agency, dok je fotografkinja Amna Geljo dokumentovala postavku i otvorenje izložbe.
Izložba ostaje otvorena do 29. augusta 2026. godine u Domu Zanata u Sarajevu, na adresi Zelenih beretki 8. Ulaz je besplatan.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Amna Geljo ( @amnassiaa ) / Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!