TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 12.4.2023.
Početkom godine, tačnije 2. januara na profilu jedne posebne mame nova priča dobila je krila.
Sa mrvicu žaljenja što prije nismo pisali o ovoj knjizi odlučili smo upoznati vas sada sa knjigom za velike i za male, tačnije spisateljicom @zh.o.z.i i knjigom koja će vas rasplakati, razveseliti, upoznati sa nekim novim emocijama za koje niste znali da su u vašoj nutrini, povesti u neki novi svijet samo vama poznat... jer to i jeste bit "dobre" književnosti.
Također, sa bojazni da nećemo dovoljno prikazati ljepotu riječi kojima autorica piše prenosimo u cjelosti post Jovane Mišković o samoj knjizi: „Jednom sam maštala da sam napisala knjigu. Moglo bi se reći da je to bilo čak i davno.
"Pisala sam je srcem i svim drugim čulima u nadi i sa idejom da će jednom imati čvrste korice, da će mirisati na ljubav i da će ta knjiga moći da diše i raste… baš kao i dete."
Mnogo puta sam pomišljala da odustanem i od nade i od ideje. Onaj ko nije odustao je moj žmu. On bi me zagrlio ili bi mi šapnuo nešto poletno i ohrabrujuće, napojio bi me novom nadom, prosušio bi mi krila i ja bih mogla ponovo da letim. Za kraj godine sam mnogo plakala - po prvi put sam držala u rukama tu knjigu. Svu tu nadu i svu tu ljubav. Za snove i ostvarenje istih potrebno vam je samo jedna osoba da veruje u vas (kad vi posumnjate). Jedan san ili ideja… i mnogo strpljenja. I onda je sve moguće.“
Imajući ovo na umu, velika zahvala za izlazak ovog knjižurka, kako ga Jovana zove, ide njenom mužu, ali i predivnoj mašti, magiji i ljubavi koju kreira Jovanin um.
Na svom Instagram profilu Jovana je otkrila kako je nastala ova knjiga:
„Jedne letnje večeri palo mi je na pamet da uokvirim svu ljubav i nežnost koje osećam prema Jugu, prvom (tad jedinom) sinu. Poželela sam da tu baršunastu priču začinim našim afričkim avanturama. Pisala sam i brisala. Na momente sam pisala baš njemu, na momente nama, na momente svim budućim roditeljima. U nekim rečenicama zahvaljivala sam životu, pisala sam o gubitku meni jedne važne osobe, o zvezdanom nebu, olujama i miru. Pisala sam. Smeškala se. Plakala. Brisala, ali nisam čitala sve dok nisam osetila da sam utkala sve niti. Dugo nisam mogla da pročitam sve, a onda kad se i to desilo poželela sam da ova priča zauvek diše. Eto tako je nastala knjiga Kad sam bio mesec."
Saznali smo i o čemu se radi u knjizi: „O nama ljudima, o ljubavi, o slobodi, o tome da je neophodno da budemo svoji i drugačiji.“- navela je Jovana.
Na pitanje za koji je uzrast ova knjiga Jovana odgovara: „Za sve one koji mogu da razumeju boje, slikovitost, nežnost i jezik duše.“
Ukoliko vas do sada njeni stilski savršeni odgovori, riječi umotane u poetičnost, nisu naveli da otputujete u svijet ove knjige vjerujemo da će same fotografije knjige i ilustracije Andrijane Vasić koje prate priče otvoriti taj portal i prepustiti vas dječijoj, odrasloj, vlastitoj mašti odlične knjige koju ćete ljubomorno (bez imalo grižnje savjesti) čuvati samo za svoje mališane.
Sigurni smo da će vam pažnju privući i činjenica da su sve priče pisane malim slovima kao poseban vid umjetničkog izražaja zbog čega nam je ova knjiga mrvicu i posebnija. Sa nadom da će se uskoro još jedna Jovanina knjiga pronaći na polici za velike i male i da ćete što prije otkriti zašto je Afrika toliko posebna u knjizi sastavljenoj od 30 kratkih i kraćih priča koja je sama po sebi oda životu, ostavljamo vam link gdje možete poručiti ovu knjigu i citat iz knjige koji nas je raznježio i zbog kojeg smo odmah poželjeli zagrliti svoje najmlađe:
"Moja mama miriše na oblake. I lavandu. Mislim da ona na rukama može da nosi istovremeno bar tri planine, jedno sazvežđe i pola mora. Kad me tako privije u zagrljaj, mislim da rastem i to od pažnje i ljubavi, od njene brižnosti. Možda sam jednom bio mesec, ali ću zauvek biti mamino dete."
***
Naslovna fotografija: @zh.o.z.i
TEKST: Bonjour.ba
Tema koja jednako izaziva nježnost i paniku kod roditelja jeste prva kašica. Roditelji tada prelistaju bezbroj foruma, pitaju prijatelje i čekaju „znak“ da je dijete spremno, ali kako zapravo znati kada je pravi trenutak?
Da li su to prvi zubići, kada dijete sjedi samostalno, kada pokazuje interes za hranu ili jednostavno… instinkt?
Upravo o tim dilemama, ali i o tome kako zdrave prehrambene navike počinju od prve kašike, razgovarali smo s Magdalinom Janković, magistricom farmacije i sertifikovanom savjetnicom za dojenje i ishranu beba i djece.


Magdalina Janković, mr. ph. i savjetnica za dojenje i ishranu i Emina Smaka, glavna urednica Bonjour.ba portala
Kroz svoj rad svakodnevno pomaže roditeljima da razumiju proces dohrane… bez pritiska, stresa i osjećaja da moraju znati sve odmah. A kako su i Magdalina i Lino posvećeni istoj misiji, edukaciji roditelja i stvaranju zdravih prehrambenih navika od najranijih dana, bilo je sasvim prirodno da se te dvije jake, edukativne strane susretnu u jednoj priči.
Upravo zato smo ih povezali kroz razgovor koji otvara najvažnija pitanja o prvim zalogajima, dilemama i zabludama koje prate svaku porodicu.


Prvo pitanje koje smo postavili Magdalini bilo je ono koje stvara najviše stresa za svaku mamu i tatu, a to je kada počinje period dohrane i kako prepoznati da je njihova beba spremna za prve zalogaje.
Magdalina, šta zapravo znači “spremno za dohranu” i zašto to nije isto za svaku bebu?
Magdalina: Spremno za početak nemliječne ishrane kod beba podrazumijeva pravilan motorni razvoj: da su vrat i trup čvrsti, odnosno da beba u sjedećem položaju može stabilno da sjedi kraći period. To podrazumijeva i da je razvila koordinaciju oko-ruka, što znači da može istraživati teksturu i ukuse hrane.
Magdalina navodi da ono što često stvara zabunu jesu zubići jer se pogrešno misli da su neophodni za početak dohrane. “Nisu”, kaže. “Ali su prethodni znaci važni.” Dohrana, objašnjava, nije utrka, već prilagođavanje bebinom tempu, uz pažljivo slušanje njenih znakova.

Kada krene dohrana, mnogi roditelji se pitaju da li treba prestati s dojenjem. Magdalina odmah razbija tu dilemu.
Može li beba iznad šest mjeseci istovremeno i dojiti i jesti kašu?
Magdalina: Svjetska zdravstvena organizacija savjetuje dojenje do navršene druge godine života ili dok god to mami i bebi odgovara. U prvih godinu dana majčino mlijeko je glavna hrana, a nemliječna ishrana, poput kašica, služi kao dopuna, dakle, dohrana.

Šta ako beba još ne sjedi sama, čekati ili krenuti sa manjim količinama?
Magdalina: Počinje se tek kada beba pokaže znakove spremnosti. Samostalno posjedanje se obično očekuje između devetog i desetog mjeseca, pa je najbolje savjetovati se s pedijatrom i fizijatrom o tome da li bebu treba postavljati u sjedeći položaj samo tokom obroka ili koristiti alternativne položaje – npr. držati bebu u krilu u turskom sjedu, bez direktnog oslonca ispod guze.
Svaka beba ima svoj tempo, a svaka porodica svoj način. Važno je samo da hrana nikada ne postane pritisak, već prostor povjerenja.

Naravno, pitali smo Magdalinu ono što zanima roditelje, a to je koja je idealna prva kašica i utiče li slatko na kasnije navike?
Magdalina: Ne postoji univerzalni odgovor, ali je preporuka da to budu sezonske, domaće namirnice. Ako se koriste gotove kašice poput Lino, važno je da imaju BIO oznaku što znači da je najmanje 95% sastojaka iz ekološkog uzgoja, pod kontrolom i sertifikatom evropskih tijela.
Majčino mlijeko je slatkastog ukusa, pa bebe prirodno vole slatko. Zbog toga je pametno prvo uvoditi neutralnije ukuse, a tek kasnije one slađe jer će ih beba svakako prihvatiti. Lino kašice, namijenjene od najranijeg uzrasta, mogu se davati bebama i one uživaju u njihovim blagim, prirodnim ukusima.

Kada na ambalaži vidite BIO oznaku, to je potvrda da proizvod ispunjava stroge standarde Evropske unije o ekološkoj proizvodnji i održivoj poljoprivredi, regulisane Uredbom (EU) 2018/848. U praksi, to znači da BIO proizvodi poput Lino Frutolino BIO poucheva sadrže najmanje 95% ekoloških sastojaka, bez GMO-a, sintetičkih pesticida i hemijskih gnojiva.
Iza te oznake stoji EU ekološki logotip, zelena lista sa zvjezdicama i redovne kontrole od strane ovlaštenih tijela koje potvrđuju kvalitet i sigurnost svakog sastojka.


Kada dohrana postane dio svakodnevne rutine, roditelji brzo shvate koliko praktična rješenja znače. Kašice u staklenkama, ali i pouch vrećice koje stanu u svaku torbu, često spašavaju trenutke kad obrok mora biti brz, siguran i bez stresa. Zato nas je zanimalo…
Koja je najveća zabluda o gotovim dječjim proizvodima poput kašica i poucheva?
Magdalina: Najčešća zabluda je da su gotovi proizvodi puni šećera, boja i konzervansa, te da nisu adekvatni obroci. Iako domaća priprema ima prednost, ponekad su gotove kašice praktično i sigurno rješenje, posebno u pokretu. Lino proizvodi sadrže čisto voće bez dodataka šećera, vještačkih zaslađivača i konzervansa pa mogu biti dobar obrok ili užina, naročito za starije mališane.

Odmah smo i pitali Magdalinu šta uraditi u onoj situaciji poznatoj svim roditeljima kada beba jednostavno ne pojede sve.
Magdalina: Za djecu do godinu dana obrok ne bi trebao stajati duže od dva sata na sobnoj temperaturi. Ne znači da će se pokvariti, ali se time smanjuje rizik od stomačnih tegoba. Ako beba ne pojede sve, roditelji ili starija braća i sestre mogu završiti obrok.
Za kraj, zamolili smo Magdalinu da izdvoji jedno pravilo koje bi, po njenom mišljenju, svaki roditelj trebao znati kada je riječ o ishrani beba.
Magdalina: Roditelji bi trebali biti opušteniji kada je riječ o uvođenju nemliječne hrane, uz poštovanje osnovnih pravila i normi. Nema potrebe za pretjeranim tablicama i kuhanjem posebnih jela. Najvažnije pravilo: alergene treba uvoditi ranije, između šestog i dvanaestog mjeseca bebinog života.

Ovaj razgovor pokazao je da dohrana nije faza u kojoj roditelji polažu ispit, nego prilika da zajedno rastu s bebom. Svaka kašika donosi nešto novo… iskustvo, strpljenje, povjerenje, pokoju mrljicu. Upravo na toj ideji raste i Lino: kao mali podsjetnik da su zdravi počeci najljepši kad su jednostavni.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!