Svi imamo ciljeve, ali ono na što većina nas provede najviše vremena jeste razmišljanje kako ih postići.

Nije tajna da je sticanje novih navika i postizanje dugoročnih ciljeva izazovno zbog čega većina ljudi odustaje od novogodišnjih odluka, a posebice jer se fokusiramo na sam ishod, a ne na proces.

Motivacija nije jedino što nam je potrebno tj. nije jedini ključ za postizanje naših ciljeva. Vjerujemo da ste pokušali sa mnogim strategijama puno puta i one jednostavno nisu djelovale jer je još nešto nedostajalo.

Motivacija postepeno slabi i vraćate se tamo gdje ste započeli. Upravo zbog toga smo pronašli strategiju koju savjetuje James Clear, autor i govornik fokusiran na navike, donošenje odluka i kontinuirano usavršavanje.

Recimo da, kao i mnogi od nas, želite steći naviku da dosljedno vježbate. Iako su mnogi ljudi motivirani za vježbanje, oni koji se zapravo drže svojih ciljeva čine nešto drugačije.

Točnije, ono što podupire vašu želju i pretvara je u stvarnu akciju nije samo vaš nivo motivacije, već vaš plan za provedbu odnosno implementacija.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Lauren Roscopf (@aloprofile)

KAKO VJEŽBU STVORITI NAVIKOM?

Najvažniji je detaljan plan koji prethodno napravite o tome kada i gdje djelovati, odnosno, kako namjeravate primijeniti određenu naviku.

Znakovi koji mogu pokrenuti naviku dolaze u širokom rasponu oblika - osjećaj telefona kako zuji u džepu, miris čokoladnih kolačića, zvuk sirena hitne pomoći - ali dva najčešća znaka su vrijeme i lokacija.

Namjere implementacije koriste oba ova znaka, a format za stvaranje namjere implementacije je: "Kada se pojavi situacija X, izvršit ću odgovor Y."

Bilo da se radi o zapisivanju tačnog vremena i datuma kada ćete imate zakazano kod stomatologa ili bilježenju vaše kilaže, zapisivanje plana povećava izglede da ćete se držati navika.

KAKO SLIJEDITI SVOJE CILJEVE?

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Viktoria Dahlberg (@viktoria.dahlberg)

Zadatak je jasan: ljudi koji naprave određeni plan kada i gdje će steći novu naviku vjerovatnije će je slijediti.

Danas ako sebi postavite cilj da ćete se zdravije hraniti napišite i tačno kada će se i gdje ova navika dogoditi. Namjera provedbe pretvara cilj u konkretan plan akcije.

Mnogi ljudi misle da im nedostaje motivacije kada je ono što im zaista nedostaje jasnoća. Neki ljudi čitav svoj život provedu čekajući da za to dođe idealno vrijeme, no jednom kada se postavi namjera sa konkretnim planom, ne morate čekati za start.

Jednostavno slijedite svoj unaprijed utvrđeni plan.

KONKRETAN PLAN IZVEDBE

Jednostavan način da primijenite ovu strategiju na svoje navike je da ispunite ovu rečenicu:

Ja ću [radnja] u [vrijeme] na [lokaciji].

Primjerice: Ja ću vježbati jednu minutu u 7 sati ujutro u svojoj spavaćoj sobi ili ja ću ujutru u 8 sati napraviti sebi zeleni čaj.

Ponekad nećete moći ispuniti te zadate male ciljeve i u ovakvim situacijama sjajno je koristiti verziju ove strategije "ako - onda".

Još uvijek izjavljujete svoju namjeru da izvršite određeno ponašanje, tako da je osnovna ideja ista. Međutim, ovaj put jednostavno planirate neočekivane situacije koristeći frazu: "Ako ____, onda ____." Na primjer: Ako za ručak pojedem hamburger, svratit ću u trgovinu i kupiti povrće za večeru.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Marianne Sides | NYC (@mariannesides)

Dajte svojim navikama vremena i prostora. Cilj je učiniti vrijeme i lokaciju toliko očitima da, uz dovoljno ponavljanja, dobijete želju da učinite pravu stvar u pravo vrijeme, čak i ako ne možete reći zašto.

Stoga, zaključak jeste da sama motivacija traje kratko i ne dovodi do cilja, ali ako želite postići svoje ciljeve, potreban vam je plan kada i kako ćete ih izvršiti.

***

Naslovna fotografija: @mariannesides
Tekst: Ilda Lihić-Isović

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

Foto: PR