S Neirom Kamerić-Jevicki smo razgovarali o udomljavanju dva prekrasna psa – Biber i Prairie

Male, velike, čupave, rasne ili ne, na Bonjour.ba volimo sve pse.

Često se odlučimo s vama podijeliti zabavne profile kućnih ljubimaca s Instagrama te vam izmamiti osmijeh na lice. Ljupki ljubimci instant povećavaju nivo serotonina. Ovaj put smo odlučili na malo ozbiljniji način, ali i dalje pun ljubavi, govoriti o psima. Tačnije o udomljavanju napuštenih i pasa lutalica, s obzirom na to da je tema o kojoj treba više govoriti, širiti svijest ali i upoznati što više ljudi s ovim procesom.

 

Foto: Privatna arhiva 

Neira vam je sigurno poznata s Instagrama, gdje često dijeli priče s putovanja, uređivanja interijera ili modnih kombinacija. Nama se učinila kao odlična sagovornica na ovu temu s obzirom da je Neira s mužem udomila čak dva psa. Zabavnih imena, ali i karaktera, Biber i Prairie čine dom Kamerić- Jevicki. Neira je s nama podijelila svoje iskustvo o udomljavanju dva psa u Sarajevu. 

Kako ste se odlučili na udomljavanje ne jednog nego dva psa? 

Kada smo, prije tri godine, odlučili da nabavimo psa, razmotrili smo opcije kupovine i udomljavanja psa. Ja sam imala pse čitav svoj život, mahom su bili udomljeni ili reudomljeni, ali su nam se sviđale i neke određene rase, pa sam istraživala o njima.
Međutim, nismo našli niti jedan legitiman razlog da kupimo psa, pored toliko napuštenih, i nismo se pokajali ni sekunde. 

 

Kako je tekao proces udomljavanja?  

I Prairie i Biber imaju jako zanimljive priče, te nisu tek tako stigli u naš dom. Moj muž je dugo htio da nabavimo psa, a ja sam bila protiv toga jer sam dvije godine prije toga izgubila porodičnog psa, i znala sam kako je to teško. Također, u tom periodu sam često putovala, a znala sam da je to sa psom teško. Međutim, mi smo imali smišljeno ime Prarire i dogovor da ćemo na proljeće 2020. nabaviti psa. Krajem oktobra 2019. godine moja najbolja prijateljica je poslala screenshot iz grupe za udomljavanje pasa i napisala „Ovo je Prairie.“

Ja je nisam ozbiljno shvatala jer nije bio plan da još udomljavamo psa, ali ona je nekoliko puta dnevno slala njenu sliku. Nakon nekoliko dana sam pokleknula, pokazala Tiboru sliku, i u roku od sat vremena, Prairie je trčkarala po kući. Žena koja je spasila od sigurne smrti iz azila u Crnoj Gori je morala dalje da putuje i nije imala gdje da je ostavi, a ispostavilo se da živi u istoj ulici kao i mi, tako da smo, bez ikakve pripreme, Prairire odmah donijeli kući.

 

Foto: @photo.jelena

Biber, sa druge strane, nije uopće bio pas kojeg smo mi udomili. Prije godinu dana smo volontirali u pansionu za napuštene pse Paw Friends u Sarajevu, bez ikakve namjere da udomimo psa. Tamo smo se zaljubili u jednog narančastog psa kojem smo dali ime Cimet i poveli ga sa sobom kući. Međutim, Cimet se drugi dan od udomljenja izvukao iz ogrlice u šetnji i nismo ga mogli uhvatiti jer je uporno pokušavao da nađe porodicu koja ga je hranila dok je bio na ulici. Potraga za njim je trajala tačno mjesec dana, čitavo Sarajevo ga je tražilo i pokušalo uhvatiti, ali bezuspješno.

Biber i Cimet su braća koja su zajedno živjeli na ulici u Višegradu, te smo njega uzeli iz pansiona kako bi Cimet njemu prišao, a mi ga lakše uhvatili. Na kraju prvog dana potrage, nismo imali srca da Bibera vratimo u azil, pa smo odlučili da ga ostavimo kod nas dok ga neko drugi ne udomi. Međutim, nakon mjesec dana potrage, porodica koju je Cimet smatrao svojom ga je uspjela naći i uhvatiti i bilo je očigledno da on želi da živi sa njima, a ne sa nama. Biber je tako ostao kod nas, Cimeta je udomila njegova porodica, pa možemo reći da je priča imala happy ending za sviju. 

Kako ste se odlučili za imena? 

Ja sam inače opsjednuta imenima, bilo onim za djecu, bilo za životinje i čitav svoj život imam dug spisak imena koja mi se dopadaju. Prarire je ime koje mi se oduvijek sviđalo i čak sam u Simsu tako često djeci davala ime :D. Na njega me podsjetila serija OA, tako da smo dugo prije udomljavanja imali ime za nju. Za muškog psa, sa druge strane, nismo imali spremno ime. Ja sam uvijek imala ženke i nisam nikada planirala imati muškog psa. Neka od imena koja sam imala na spisku su bila Magnus, Geralt, Atila i Enzo, a kada je Cimet došao kući, nijedno od njih mu nije pristajalo.

Ime Cimet je bukvalni prevod imena Cinnamon, koje mu je pristajalo i zbog boje, i zbog toga što je bio mali i sladak. Onda je došao Biber, koji se prethodno zvao Mrki. To ime mu, zbog njegove vesele naravi, nikako nije stajalo. Mislili smo da neće ostati dugo kod nas, pa smo ga nazvali Biber jer se slagalo sa Cimet, a i također je crno-bijele boje. Međutim, na kraju je ostalo to ime jer je jako slatko i neobično, iako ga najčešće zovemo nadimkom – Bibi. 

 

Foto: @photo.jelena

Da li im je prilagodba novom domu bila neobična? 

Prarire smo udomili kad je imala dva mjeseca i period adaptacije je bio izazovan. Na samom početku je moj muž dobio jaku alergiju i bilo je teško balansirati njegovo zdravlje, konstantno buđenje po noći kako bi je izvodili, a pri tome je i ona bila jako zahtjevno štene koje je tražilo pažnju 24 sata. Nakon svega toga je došla i pandemija, tako da je navikla da je sa nama 24 sata, što je stvorilo separacijsku anksioznost, tako da nam se prvih mjeseci život vrtio samo oko Prairie. 

Sa druge strane, Bibera smo udomili kada je imao godinu dana, te samo tranziciju nismo ni osjetili. Od Prairie je vidio gdje spava, gdje jede, gdje obavlja nuždu, šta smije, a šta ne. Sa njim nismo imali nijednu nezgodu u kući i nijednu izgriženu stvar. Drugi pas, a pogotovo odrasli pas, je daleko lakši za prilagodbu. 

 

Foto: @photo.jelena

Da li ste bili uplašeni te kako ste gradili odnos? 

Budući da sam imala pse, a i da ih oboje mnogo volimo, nismo bili uplašeni. Za građenje odnosa sa psom je potrebna ljubav i pažnja, a toga smo imali i previše.
 

Kako prolazi proces udomljavanja pasa u BiH? 
Sve zavisi odakle udomljavate psa, Prairie smo samo doveli kući, a sa Biberom smo potpisali ugovor kojim se obavezujemo da ćemo ga sterilisati. Ja bih svakome preporučila da ode u Paw Friends ili bilo koji drugi azil, te upozna pse i vidi koji mu najviše odgovara. 
 

Koje su prednosti udomljavanja nad kupovinom pasa? 

Glavna prednost je što spasite nečiji život. Jedini razlog da se pas kupi je ako neko voli ili želi određenu rasu, ali osim toga nema drugog razloga. Nažalost, broj napuštenih pasa je toliki da svako može pronaći psa za sebe – malog, velikog, razigranog, mirnog, mlađeg ili starijeg. Udomljeni psi su podjednako i slatki i pametni, a često i slađi i pametniji, od rasnih. 

 

Foto: Privatna arhiva 

Kako organizujete privatne obaveze s dva psa u domu? 

Dok je Prairie bila sama imali smo problem jer nije htjela da ostane sama u kući. Tada je svaki put kada izlazimo iz kuće išla u vrtić za pse Snupi, gdje su se o njoj brinuli kao kod kuće. Otkako je došao Biber, oni uopće ne traže našu pažnju, nego se zabavljaju međusobno. Imamo sreću da živimo u kući, pa ih ne moramo izvoditi, nego oni sami ulazi i izlaze po želji. Da živimo u stanu, vjerujem da bi usklađivanje obaveza bilo mnogo kompleksnije. 
 

Da li ste kreirali promjene u interijeru kako biste isti prilagodili psima? 

Kada smo tek udomili Prairie, sklonili smo sve tepihe, napravili smo barikade da se ne provlači ispod namještaja i sakrili smo sve što se moglo sažvakati ili izgrebati. Međutim, nakon nekoliko mjeseci smo sve vratili. Bibera smo udomili nakon što smo renovirali kuću i nismo ništa sklanjali. Kuća nam je sada u potpunosti ista kao što bi bila i da nemamo pse. 

 

Foto: Privatna arhiva 

Kako se dva psa slažu sada, a kako je to bilo na početku? 
Prairie je dobar pas, nije teritorijalna i odmah je prihvatila i Cimeta i Bibera. Moj životni san je da imam pse koji će da spavaju skupa i koji se vole neizmjerno, ali evo treći put imam pse u paru i još mi se želja nije ispunila (smijeh). Oni sve rade zajedno, igraju se, ali nijedno od njih nije tip koji međusobno izražava ljubav, to čuvaju samo za nas dvoje. 

* * * 
Naslovna fotografija: Privatna arhiva