Foto dnevnik iz Rima koji vas vodi na putovanje živopisnim ulicama Vječnog grada

Nisam nikada, od svih zemalja svijeta, osjećala privlačnost prema Italiji. Razlog mi je totalno nepoznat jer najviše volim njihovu hranu, a hrana je broj jedan u mom životu. Jedne hladne zimske večeri dok sam s prijateljicom sjedila u kultnom sarajevskom Meeting pointu i pijuckala višnjevaču, odlučile smo pogledati film. Prvo smo odgledale The grand Budapest hotel, a potom odlučile ostati i na još jednoj projekciji. Sljedeći film je bio La grande belleza. Prekrasno ostvarenje Paola Sorrentina koje mi je natjeralo suze na oči od ljepote, učinilo da se nepovratno zaljubim u lika Jepa Gambardellu te apsolutno opčinilo Rimom. Tada sam se zaklela da ću čim prije posjetiti ovaj grad. I jesam.

Kao najljepše umjetničko djelo stoji nepokoren, veseo, živ i očaravajući taj Rim. Svi mi znamo barem sitnicu iz povijesti ovoga grada. Barem o povijesti nastanka ili pak o glavnoj točci Rimskog carstva, svi znamo ponešto, a to je sve premalo jer ovo je grad koji ne zovu za badava vječnim gradom. A u Vječnom gradu dok hodate kao da putujete vremeplovom.

Na rijeci Tiber, gradilo se carstvo koje je kasnije i nestalo, ali još bitnije gradio se grad, palio, rušio i dizao ponovno, kako bi svjedočio kako život treba živjeti i ne shvaćati preozbiljno. Ispunjen umjetnošću, opuštenim stanovnicima i ljepotom u svakom obliku uporno zavodi kao Talijan koji dođe na godišnji odmor u Dalmaciju, ali Rimu to uspjeva od prve. Za četiri dana provedena u Vječnom gradu, uz nešto organizacije i planiranja, možete obići sve najbitnije znamenitosti. Premda će vas u ta četiri dana natjerati da zažalite što niste uzeli sve stvari i preselili se ovamo odmah i zauvijek. Dobra organizacija je potrebna i pri traženju smještaja i prijevoza kako bi što više uštedjeli na tim stavkama da biste mogli uživati u hrani, piću i izlascima poput istinskog hedoniste jer ovo je grad za hedonizam.

Naše glavno prijevozno sredstvo gradom bile su naše noge. U prosjeku smo hodali po 16 kilometara svaki dan, ali okruženi s toliko ljepote i umjetnina, ne osjetite ništa. Ako niste baš za toliko hodanja, uvijek možete sebi uplatiti turistički autobus koji vas voza po gradu do najpopularnijih točaka. Mi smo kupili karte i koristili ga sve skupa dva puta u tijeku cijeloga dana i opet smo ostatak prehodali, jer bitno je uz toliko hodanja i razgledavanja i predahnuti, a mjesto za predah se najbolje pronađe kada prođete pored njega. Restorana, kafeterija, slastičarni i zalogajnica zaista je pregršt. Izbjegavali smo mjesta gdje je vrvilo turistima i radije sjedali tamo gdje su sjedili talijani i talijanke i ispijale čaše vina ili koktelčiće.

Rimljani su na izgled zadovoljni i sretni ljudi. Ovdje se ljudi smiješe strancima, muškarci ženama daju do znanja da ih privlače, ovdje su ljudi glasni i prekrasno temperamentni, žene i na motorima izgledaju besprijekorno, ovdje je prema onome što sam vidjela lijepo živjeti i život se voli. Svaki balkon je ukrašen cvijećem, lozama, palmama, svatko sebi stvara ljepotu življenja, ne čekaju druge da im ih stvore.

Tisuće godina ispisane po ulicama i zgradama hrane vašu maštu dok hodate gradom, hrane vam dušu istinskom ljepotom. Koloseum, Rimski forum, Panteon, Vatikan, trgovi, fontane, više od 900 crkava, riznice su povijesti i nezaobilazne turističke lokacije, zapravo gdje god krenuli okruženi ste poviješću i umjetnosti.

Koloseum, nekadašnje mjesto gladijatorskih borbi, danas je jedna od najljepših lokacija za selfie i to se samo ukaže pri dolasku jer velika većina ljudi hoda sa selfie stickom pokušavajući uhvatiti najbolji ugao. Odmah do njega nalazi se Rimski forum, koji čuva ostatke drevnog Rima i koji je meni doslovno oduzeo dah. Ovdje se zapravo najviše vidi silina i veličina koje je bilo Rimsko carstvo. Tu, nakon istraživanja foruma, preporučam odmor u vidu izležavanja na travnjaku brdašca koje nadgleda impozantne ostatke drevnog Rima.

Za Vatikan i njegove muzeje obavezno ostavite čitav jedan dan jer sadržaj muzeja iziskuje mnogo vremena, kao i vrijeme provedeno u redu dok čekate ulazak. Ovdje između ostalih umjetnina neprocjenjive vrijednosti, možete vidjeti Sikstinsku kapelu koja je ukrašena freskama na kojima su radili Mikelanđelo i Botticelli. Goethe je kazao kako čovjek, dok ne vidi Sikstinsku kapelu, ne može pojmiti što jedan čovjek može napraviti.

Zaista, istinska ljepota oduzima dah i dok promatrate pomno rađene detalje, vrijeme se iskrada, a mogli biste stajati i istraživati pogledom čitavu vječnost. Bazilika sv. Petra, također je jedno od mjesta koja su nezaobilazna pri posjetu Rimu.

Španjolske stube su jedno od omiljenih mjesta za fotografiranje u Rimu. Svih 137 stuba vrve ljudima koji sjede i listaju svoje vodiče ili jedu slasne sladolede u neznanju da je zabranjeno jesti ovdje. Ovdje ćete dobiti kadar samo za sebe tek ako dodjete jako rano prije horde turista. 

Panteon, hram svih Bogova, sagrađen prije više od dvije tisuće godina još uvijek prekrasno prkosi vremenu.

A rimski trgovi? Kako im odoljeti? Grad je to fontana i trgova, na koji god da dođete, vrvi životom. Grad je prepun fontana na kojima slobodno možete piti vodu, stoga se ne zamarajte kupovinom flaširane vode, već kada ožednite slobodno ispijte iz neke Neke od najpoznatijih i najomiljenijih fontana na svijetu nalaze se upravo u Vječnom gradu, poput Fontane di Trevi u koju se dnevno ubaci više kovanica za sreću nego što kod nas u sve fontane zajedno tijekom jednog desetljeća. A Fontana di Nettuno i Fontana dei Fiumi, ujedno se nalaze na jednom od najljepših rimskih trgova - Piazza Navona. Apsolutno zadovoljstvo za sva osjetila, bilo danju, bilo noću.

Govoriti o užitku i ne spomenuti rimsku četvrt Trastevere, bilo bi sramota. Za mene je ovo najdivniji dio grada. Iako nigdje ne manjka restorančića, tratorrija i kafeterija, ovdje one sve imaju posebnu energiju. Umjetnici, studenti, umirovljenici, turisti i lokalci ovdje u savršenom skladu, jedni pored drugih, noću i danju uživaju u vječnom gradu. Prijedlog za ručak ili večeru pada na restorančić Grazia i Graziella koje nisam mogla ne spomenuti.

I onda kada mislite kako je bas super ovaj grad  i da vas je već „kupio“, on iznenadi ponekom uličnom izložbom ili pak zatvorenom ulicom koja je na dan pretvorena u mjesto gdje možete kupiti stari namještaj, još stariji porculan ili knjige te poneku sitnicu iz suvremene Kine. I još vas više privuče.

A Tiber? Tiber teče mirno oplakujući obale Vječnog grada, tiho, a imao bi što ispričati. Međutim, tamo pored prekrasne Anđeoske tvrđave, grobnice cara Hadrijana, pored Anđeoskog mosta, dozvoljava tek da se spustite do obale i prošetate osluškujući današnji grad i samo zamišljate kako je zvučao nekada.

Nisam ubacila kovanicu u Fontanu di Trevi i nisam se začarala tako na ponovni dolazak u ovaj grad. Sama sam odlučila da je Rim grad koji ću posjetiti i istraživati barem još nekoliko puta, a sljedeći put ću više vremena posvetiti noćnom životu, još umjetnosti i naravno kupovini koju sam ovoga puta amaterski zanemarila. Družit ćemo se Rim i ja ponovno zasigurno i to stopama Jepa!

Tekst i foto: Ksenija Ninić