Sezona lubenica je uveliko u toku, a zanimljiv i osvježavajući način za iskoristiti ovo voće je kombinacija sa gin tonikom.

Gin tonic s lubenicom je postao popularan donekle zahvaljujući društvenim mrežama. Jako je ukusan, a i izgleda magično. U ovom pink piću uživaju mnogi u baru pokraj plaže ili u vrućim ljetnim izlazcima. Super je fotogenično tako da ga možemo vidjeti često na društvenim mrežama. 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Carolina Gelen (@carolinagelen)

Recept koji možete napraviti kući za uživanje na terasi vam donosimo s profila Caroline Gelen. Carolina Gelen je poznata food blogerka sa više od 300.000 pratitelja na Instagramu, a popularna je i na Tik Toku. 

Sastojci za koktel:

• 30 ml gina
• Sok pola limete
• 46 listića mente
• 100 grama lubenice
• 90 ml tonika
• Led

Sastojci za šećerni miks:

• 2 kašike šečera
• Pola kašičice soli
• ¼ kašičice čilija u prahu
• Kora jednog limuna

Upute:

U posudu dodajte sastojke za šećerni miks. Sve skupa izmiješajte rukama kako bi se sastojci što bolje sjedinili.
U shaker ili teglicu ubacite sastojke za koktel te jako i brzo protresite. Rub čaše u kojoj ćete servirati gin tonik namažite limetom zatim uvaljajte u šećerni miks. Iz teglice naspite koktel i dekorišite sa komadima lubenice ili listićima limete.

***
Foto: @my_ela_ments
Tekst: Emina Smaka

Nakon što smo u prvim izdanjima serijala Baščaršija ljeti otkrili mjesta koja lokalci čuvaju za sebe i komade ručnog rada koji mijenjaju interijer, sada vas vodimo na jedno od onih mjesta gdje ne sjedite dugo ali vam ostane u mislima. Mjesto koje nije fancy, nema stolove s platnenim stolnjacima ni tanjire za slikanje. 

Ovdje je glavni detalj: miris. 

I to onaj koji vas vraća nazad.



 

Skrivena niz prolaz u starom dijelu Baščaršije, na adresi Mudželiti veliki 21, pekara Imaret decenijama je opsluživala lokalne stanare, radoznale posjetioce i sve one koji znaju da miris dobarh kiflica ne vara.

Ime “imaret” vuče porijeklo iz osmanskog doba i označava javnu kuhinju koja je pripremala obroke za putnike, siromašne i vjerske škole. Sarajevo je imalo više imareta, a upravo se ovdje, u blizini Sahat-kule, smjestila jedna od najstarijih pekarskih lokacija u gradu.





Nekad je ovdje postojao samo jedan otvor jedan prozorčić iz kojeg ste, bez menija i bez staklenih vitrina, naručivali svoj somun, kiflu, hljeb. I to je bilo dovoljno. Danas, ulaskom kroz isti tunel, dočekuje vas veća ponuda, a ono što nije promijenjeno je osjećaj da ulazite u prostor koji još miriše isto kao prije 10, 20, 30 godina.








Svakako je jedna od rijetkih pekara u centru koju lokalci upisuju u rutinu: stajete po kiflu na putu kući, kupujete somun za ručak, uzimate slatku buhtlu za poslije.





 

I zaista, svako ima svoje “go-to” narudžbe: slana kifla s krupnom soli, buhtla s čokoladom, klasik u obliku perece. Neko će reći to je samo tijesto. Ali nije. 

To je tekstura koju pamtite, slatkoća koja vas vraća na veliki odmor u osnovnoj školi, i toplina koja se osjeti odmah kroz papirnu vrećicu. I nije svaki dan isti, ali ovdje znate da će biti dobar.







Ovdje ne dolazite da ručate satima. Dolazite za trenutak. Za miris koji vas vuče natrag. Za toplinu kiflice u ruci dok stojite na drveni stočić pokraj ulaza. I dok je danas izbor širi, ono što nikad ne posustaje je miris uspomene.





Baščaršija ljeti tek se zahuktava.

Nakon kafića, ateljea i ručno rađenih predmeta, sada stižete do onih mirisa koji su dio identiteta. Naredna izdanja? Čekaju vas mjesta koja ostavljaju trag topline i dopuštaju vam da uđete u priču grada.
 

I… nešto neočekivano.

Produkcija: Bonjour.ba