TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 8.3.2023.
Okrugli stolovi, veliki crveni separei, ogledala, klasičan Art Deco interijer uz savršen miris prve jutarnje kafe i novina, konobari u savršenim uniformama.. nema sumnje, u mislima ste u „caféu par excellence“ u Parizu, tačnije u jednom od najstarijih i najprestižnijih kafića u Parizu.
Pariz je sjajan grad za uživanje u umjetnosti, historiji, arhitekturi i ukusnim delicijama. Zaista nema ništa kao kad provedete dan lutajući Gradom svjetla i završite ga savršenim francuskim obrokom.
Jednako divno je, međutim, svratiti i u jedan od kultnih kafića gdje je kultura ispijanja kafe, tačnije umjetnost sjedenja, ćaskanja ili opuštanja uz kafu i omiljenu knjigu duboko ukorijenjena u gradu.
Naime, kultura ispijanja kafe u Parizu počela je krajem 19. vijeka, a umjetnici, intelektualci, filozofi, pisci i političke ličnosti sastajali su se upravo u ovakvim pariškim kafićima koji se mogu pohvaliti sa etiketom mjesta rođenja poznatih knjiga, filozofskih misli i umjetničkih pokreta.
Café de Flore na uglu Bulevara Saint Germain i Rue Saint Benoet, otvoren je 1880-ih, za vrijeme Francuske Treće Republike, a ime je dobio po Flori, boginji cvijeća i proljeća u rimskoj mitologiji.
Zanimljivo je da je dekor ostao uglavnom nepromijenjen od Drugog svjetskog rata.
Georges Bataille, Robert Desnos, Léon-Paul Fargue, Raymond Queneau su bili redovni gosti kao i Pablo Picasso, a o njegovoj unikatnosti govori i činjenica da je ovjekovječen u raznim filmovima i pjesmama. Za sve ljubitelje književnosti ovo je neizostavna lokacija za posjetiti jer su upravo ovaj kafić Jean Paul Sartre, Albert Camus i Simone de Beauvoir koristili kao kancelariju za pisanje svjetskih poznatih djela.
Najbolje vrijeme za uživanje u ambijentu je jutro, a kafić nudi klasična francuska jela. Preporuka je da naručite toplu čokoladu. Također, zanimljivo je da u kafiću nema muzike jer po mišljenju menadžera kafić treba biti sa prijatnim ambijentom i podržavati gostujuće intelektualce koji biraju ovaj kafić za razmišljanje i pisanje.
Također, ovaj kafić ima jaku povezanost sa svijetom mode, posebno Karlom Lagerfeldom koji bi satima čitao Vogue za stolom u prizemlju. Kafić je održavao revije za Yves Saint Laurent, Chanel i Paco Rabanne, a pokrenuo je i kampanje za Louis Vuitton i Longchamp.
Cvijeće koje se nalazi iznad natpisa Café de Flore čini ga jednim od najfotogeničnijih mjesta u Parizu. Naš savjet je da svakako upijete ambijent i zaronite u historiju baš kao što biste to učinili sa Ajfelovim torenjem ili bilo kojom drugom znamenitosti Pariza.
***
Naslovna fotografija: @ch.ysl
TEKST: Ada Ćeremida
Marie-Louise Sciò, žena iza Pellicano Hotels grupe, gradi novu mapu luksuzne Italije kroz hotele Il Pellicano, La Posta Vecchia, Mezzatorre i nove adrese La Suvera i La Badia.
Hotel Il Pellicano već decenijama ima status kultne italijanske adrese, ali priča Marie-Louise Sciò ne završava na toj čuvenoj terasi iznad Tirenskog mora.
Ona je odrasla unutar svijeta hotela, studirala arhitekturu i dizajn, a zatim porodično naslijeđe pretvorila u mnogo širu viziju savremenog luksuza.
Danas Pellicano Hotels nisu samo mjesta za odmor, već pažljivo režirane adrese u kojima se spajaju historija, dizajn, moda, more, umjetnost i osjećaj privatnog doma.
Hotel Il Pellicano je ona vrsta adrese koja ne mora mnogo objašnjavati svoj status. Smješten u Porto Ercoleu, na obali Toskane, ovaj hotel nosi atmosferu glamura koji ne pokušava izgledati novo, nego njegovano, filmski i bezvremenski.
Njegove terase, bazen, pogled na more i prepoznatljiva mediteranska estetika stvorili su vizuelni jezik koji se danas često kopira, ali rijetko dostiže.
Za porodicu Sciò, Il Pellicano nije bio samo poslovni projekat. Marie-Louisein otac Roberto Sciò kupio je hotel nakon što se u njega zaljubio kao gost, a ona je kasnije upravo tu adresu preuzela i usmjerila prema novoj generaciji putnika. Umjesto da promijeni njegov karakter, sačuvala je osjećaj mjesta koje izgleda kao da je uvijek bilo tu, samo sada govori i jezikom savremenog dizajna, mode i kulture.
Pellicano Hotels priča mnogo je šira od jednog kultnog hotela. La Posta Vecchia, smještena u Palo Lazialeu nedaleko od Rima, nekada je bila porodični dom, a danas djeluje kao morska palača u kojoj se luksuz ne mjeri veličinom, nego osjećajem da ste ušli u nečiju privatnu, historijsku rezidenciju.
Riječ je o adresi koja ima arhitekturu, umjetnine, more i onu tišinu koju je sve teže pronaći na popularnim italijanskim rutama.
Zatim je tu Mezzatorre Hotel & Thermal Spa na Ischiji, smješten u nekadašnjem tornju iznad vulkanske obale. To je potpuno drugačiji scenarij: termalni spa, dramatična litica, more i ostrvska energija koja djeluje opuštenije, ali i dalje vrlo precizno režirano. Zajedno, La Posta Vecchia i Mezzatorre pokazuju da Sciò ne gradi hotele po jednoj formuli, već svaku adresu tretira kao karakter za sebe.
Marie-Louise Sciò je studirala arhitekturu i dizajn na Rhode Island School of Design, što se jasno vidi u načinu na koji pristupa hotelima.
Kod nje hospitality nije samo usluga, već cjelokupan vizuelni i emotivni doživljaj: kako izgleda soba, kakav je pogled s terase, šta se nalazi u hotelskoj radnji, kakav je osjećaj večere, koje knjige stoje na stolu i zašto sve djeluje kao da nije slučajno.
Ona pripada maloj grupi savremenih hotelijera koji ne prodaju samo noćenje, nego cijeli svijet. Njen pristup je generacijski zanimljiv jer luksuz ne tumači kao hladnu perfekciju, nego kao kombinaciju intime, naslijeđa, estetike i diskretne nonšalancije. Pellicano Hotels zbog toga imaju posebnu publiku: putnike koji žele Italiju s karakterom, a ne samo još jedan lijep hotel s dobrim pogledom.
Među novim projektima Pellicano Hotels grupe posebno se izdvaja La Suvera, renesansno imanje u blizini Siene.
Već sama lokacija zvuči kao savršen nastavak Pellicano priče: toskanska brda, historijska arhitektura i dovoljno distance od klasičnih turističkih ruta da cijela ideja djeluje intimnije.
Ono što možemo očekivati nije hotel koji briše tragove prošlosti, već obnova koja staroj arhitekturi daje novu funkciju. Ako je suditi po dosadašnjem radu Marie-Louise Sciò, La Suvera bi mogla postati adresa za putnike koji žele Toskanu bez klišea: manje razglednica, više atmosfere, tekstura, umjetnosti, vrta, dobrog stola i osjećaja da ste negdje gdje se vrijeme kreće sporije.
Drugi veliki projekat je La Badia, drevna opatija u Umbriji najavljena kao nova Pellicano adresa. To je možda i najzanimljiviji smjer za grupu jer Umbrija već ima potpuno drugačiji ritam od obalne Toskane ili Ischije.
Manje je očigledna, tiša, zelenija i vezana za sporiji tip putovanja.
La Badia zato ima potencijal da postane hotel za one koji luksuz više ne traže u grandioznosti, nego u miru, arhitekturi i prostoru koji ima dubinu. Stara opatija, pejzaž Umbrije i Pellicano pristup dizajnu mogli bi donijeti jednu od najpoželjnijih novih adresa za putnike koji žele Italiju bez gužve, ali s jakim osjećajem mjesta.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!