TEKST: Marija Perić
DATUM OBJAVE: 20.1.2022.
Elvedina Muzaferija ime je koje ćemo čuti sve češće i češće s obzirom da ova mlada djevojka svojim skijaškim dostignućima radi zavidnu promidžbu bh. skijanja i općenito bh. sporta.
Ove godine gledati ćemo ju i na Olimpijskim igrama u Pekingu, a Elvedina je upravo između njenih treninga i priprema te putovanja po svjetskim skijalištima izdvojila vrijeme za Bonjour.ba.
U razgovoru s Elvedinom htjeli smo saznati kako izgledaju pripreme za ovako prestižno natjecanje, kako se odlučila za skijanje i tko joj je najveća potpora u ovom sportu. Otkrila nam je i kako puni baterije između natjecanja te što su njene želje i ciljevi u sportskoj karijeri. Više o ovoj inspirativnoj skijašici čitajte u nastavku.
***
Elvedina, za početak, kakav je osjećaj držati najbolji plasman i pisati povijest za alpske discipline u Bosni i Hercegovini?
Pa nekako sam od početka svoje karijere stvarala novi put za skijanje u BiH, i to mi je bio podsticaj da idem dalje, da mogu ući u historiju bh. skijanja, a da radim ono što volim. Dosadašnjim rezultatima sam jako sretna i zadovoljna, ali imam i dosta mjesta za napredak, moja karijera tek počinje.

Koje iskustvo ćeš najviše pamtiti sa Olimpijskih igara u Pjongčangu 2018. godine?
Mislim da ću najviše pamtiti samu ceremoniju otvaranja Olimpijskih igara, gdje sam nosila zastavu BiH kao najbolje kvalifikovana učesnica. I naravno cijelo iskustvo odlaska na Olimpijske igre.
Ispunila si i normu za Zimske Olimpijske igre u Pekingu u ovoj godini, čestitamo! Kako se pripremaš za ovo prestižno natjecanje i koja su tvoja očekivanja?
Hvala na čestitkama, same pripreme su počele prije 3 godine jer je to cijeli proces koji se treba ispoštovati, da bi se ostvarili željeni rezultati. Sada sam već 4 mjeseca na putu širom svijeta, na takmičenjima Svjetskog kupa, i bit ću do samog odlaska na OI.

Već sada brojiš sjajna iskustva. Što misliš da je bilo ključno da stigneš na razinu na kojoj si sada?
U mojoj karijeri je sve nekako išlo postepeno, ne uvijek kako smo planirali, ali sada sa pravim timom i organizacijom oko mene sve ide pravim tokom. Najbitnija je bila upornost, i kada sam imala jako lošu sezonu, nisam dala da komentari dođu do moje glave nego sam nastavila raditi i sada sve dolazi na svoje mjesto.
Kako izgledaju i koliko traju tvoji treninzi?
Tokom ljeta dosta vremena provodim u teretani, svakodnevni treninzi, nekada i 2 puta dnevno. I naravno svaki mjesec po 2 sedmice provedemo na glečerima u Italiji ili Švicarskoj. Od septembra se treninzi povećavaju, 3 sedmice provodimo na skijanju pa 2 kod kuće. Skijaški treninzi uglavnom budu u rano ujutro. 5-9h i onda poslije ručka imamo kondicione treninge. Tokom zime dosta putujemo, jer je jako gust raspored takmičenja u Svjetskom kupu.
Toliko si vremena provela na našim skijalištima. Što misliš da bi trebalo napraviti da i bh. skijališta dostignu veću razinu?
Pa, mislim da imamo dobre staze i predispozicije za dobre treninge, ali bitno je da svi rade zajedno, da se omoguće dobri uslovi za buduće generacije.
Tijekom priprema sigurni smo da ti mnogo znači i podrška drugih ljudi. Tko je tebi bio najveća podrška u dosadašnjim avanturama na skijaškim stazama?
Od samog početka najveća podrška je bila moja porodica.
A kako je započela tvoja ljubav prema skijanju i zašto si izabrala upravo ovaj sport?
Kada sam imala 4 godine išla sam u školu skijanja, i tako je počeo moj put. I evo 18 godina poslije sam još tu i radim ono što volim.

O čemu razmišljaš prije nego što kreneš iz startne kućice?
Prije nego što krenem sa starta razmišljam o stazi, i šta mogu uraditi da budem što brža.
Koje su tvoje najveće želje i što je cilj koji želiš ostvariti u svojoj karijeri?
Moj glavni cilj je olimpijska medalja, a na putu do toga ima mnogo malih ciljeva koji daju podsticaj za daljnji trening.
Vjerujemo da dosta tvog rasporeda ispune treninzi. No, kako puniš baterije i provodiš vrijeme kada nisi na skijama?
Tokom takmičarske sezone kada imamo slobodan dan iskoristim ga za cjelodnevno ležanje (haha), to je jedini način da napunim baterije. A tokom priprema i ljeta slobodne dane volim iskoristiti u prirodi uz šetnju ili planinarenje sa zaručnikom.

***
Naslovna fotografija: Elvedina Muzaferija
TEKST: Emina Smaka
U idealnom svijetu, svaki dom bi trebao prije svega nuditi zaštitu i sigurnost, no surova realnost ponekad pokazuje drugačije.
Poražavajuća je činjenica da su hiljade žena izložene opasnosti i zlostavljanju. Za mnoge od njih ključ do slobode krije se u Sigurnim kućama. Upravo iz tog razloga smo odlučili razgovarati s menadžericom Sigurne kuće Fondacije lokalne demokratije u Kantonu Sarajevo, Muberom Hodžić – Lemeš.
Mubera Hodžić – Lemeš
Željeli smo bolje razumjeti sveobuhvatnu podršku koju ova institucija pruža ženama, a te ključne informacije prenijeti i vama. Otkrivamo koji su to koraci nakon što su osobe fizički sigurne u kućama, koliko je važna terapija, koji su uslovi za djecu, ali i to kako mi kao individue možemo djelovati ukoliko sumnjamo na nasilje u našoj blizini.
Pored fizičke zaštite i pružanja sigurnosti nudite mnoštvo besplatnih usluga u vašoj organizaciji. Nakon što su osobe fizički sigurne u vašim kućama, koji je naredni korak?
Fondacija lokalne demokratije upravlja Sigurnom kućom u Kantonu Sarajevo od 2000. godine, a pored toga imamo i druge vidove podrške i pomoći ženama žrtvama nasilja u porodici poput našeg Centra za žene, SOS telefona, Edukativnog kutka za mlade.
Kada govorimo o Sigurnoj kući, ona predstavlja jednu od mogućnosti zbrinjavanja žrtava nasilja u momentu kad se nasilje prijavi, kada je ženi potrebna fizička zaštita, sigurnost, ali i kompletan specijalizirani set usluga koje pomažu žrtvama nasilja za izlazak iz nasilničkog odnosa.
Vrste usluga koje se pružaju žrtvama nasilja u porodici u Sigurnoj kući su:
- Fizička zaštita i sigurnost,
- Psihoterapijski tretman (individualni i grupni),
- Radno - okupaciona terapija,
- Socijalno savjetovanje i podrška,
- Pravna pomoć, kroz korištenje usluga Centra za besplatnu pravnu pomoć FLD,
- Medicinska asistencija i rehabilitacija u suradnji sa zdravstvenim ustanovama,
- Terapijski rad sa partnerom/počiniteljem nasilja sa Službama socijalne zaštite Kantona Sarajevo,
- Ekonomsko osamostaljivanje korisnica kroz ekonomsko osnaživanje (uključivanje korisnica u Savjetovalište za žene FLD Sarajevo, suradnja sa Zavodom za zapošljavanje i drugim NVO organizacijama koje implementiraju programe ekonomske podrške žrtava nasilja u porodici),
- Psihoterapijski tretman djece žrtava nasilja (psihološka podrška, pomoć u savladavanju nastavnog plana i programa, rekreativni program s volonterima)
Koliko je važan psihoterapijski tretman?
Ženama koje su doživjele nasilje, a koje se suočavaju sa posljedicama nasilja, uglavnom je potrebna psihoterapijska pomoć. U Sigurnoj kući se žene uključuju u cjelokupni psihosocijalni tretman. Svaki slučaj je individualan i pristupa mu se na takav - individualan način.
Cilj psihološke podrške je:
- Pomoći ženi da vrati dobru sliku o sebi, stekne samopouzdanje i preuzme kontrolu nad svojim životom,
- Pomoći ženi da stekne svijest o svom pravu na izbor, pravu na život bez nasilja te joj omogućiti potpuni oporavak od traume,
- Postići znatno smanjenje simptoma traume, s ciljem njihovog potpunog nestanka.
Centar za žene Fondacije lokalne demokratije koji je smješten u Sarajevu također pruža besplatnu psihološku pomoć i podršku, pravno savjetovanje i socio-ekonomsku podršku za žrtve nasilja u porodici ili partnerskog nasilja, samohranim majkama, ženama na socijalnoj margini ili ženama žrtvama rata. Sve žene koje imaju potrebu mogu zakazati svoj termin na jedan od brojeva telefona: 033 570-560 ili 033 570-561.
Kako osiguravate privatnost korisnica usluga?
Imamo obrazac i jasne upute prema kojima objasnimo korisnicama da ne mogu nikome odavati lokaciju na kojoj su smještene. Korisnice naših usluga nikada ne izlažemo javnosti na način da bilo gdje objavljujemo njihova imena ili bilo kakve informacije koje bi na bilo koji način mogle otkriti njihov identitet. Anonimnost je zagarantovana svima, a reagujemo i u slučajevima anonimnih prijava.
Kakav je proces ulaska i izlaska iz sigurne kuće?
U Kantonu Sarajevo su jasno definisane procedure smještaja žrtava nasilja u Sigurnu kuću. Potpisani su protokoli o saradnji sa Kantonalnim centrom za socijalni rad i MUP-om Kantona Sarajevo. Ukoliko žena prijavi nasilje na SOS telefon, policija se uputi na adresu i djeluje u skladu sa svojom nadležnošću. Žena dobije sve informacije o zaštiti, mogućnost da ode u policijsku upravu i podnese krivičnu prijavu, policija po potrebi uključi nadležnu službu socijalne zaštite odnosno dežurnog socijalnog radnika ukoliko je potreban smještaj u Sigurnu kuću koji se odmah može i realizovati.
Na području Kantona Sarajevo rade dežurni socijalni radnici tako da se zbrinjavanje žrtve može realizovati i tokom tokom noći, vikendima, praznicima. odnosno uvijek je moguć smještaj i zaštita žrtava nasilja na području Kantona Sarajevo. Također je i SOS telefon aktivan 24 sata. Dakle, potrebno je da prijavite nasilje nadležnoj policiji, centru za socijalni rad ili nas pozovite na SOS telefon broj 033 222-000. U Sigurnoj kući se može ostati do šest mjeseci, moguće je i duže u odnosu na kompleksnost slučaja, u saradnji sa centrima za socijalni rad.
Na koji način se radi sa korisnicama vaših usluga kako bi se osamostalile i nastavile život izvan kuće?
U Sigurnoj kući u Sarajevu je od 2000. godine zbrinuto 2.314 žrtava nasilja. Razvijali smo i razvijamo dodatne programe podrške u vidu ekonomskog osnaživanja žena, pravne i psihološke podrške kako bi žene žrtve nasilja dobile mogućnost da se osamostale i izađu iz kruga nasilja. Posljednjih godina realizujemo Socijalni program koji je obezbjeđen od strane Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo.
Socijalni program se odnosi na materijalnu podršku žrtvama nasilja u porodici koje se osamostale nakon provedenog terapijskog tretmana u Sigurnoj kući. Za žene je od izuzetne važnosti podrška koju dobiju nakon napuštanja Sigurne kuće. Kroz Socijalni program omogućeno im je plaćanje troškova kirije i režija u trajanju do šest mjeseci.
Foto: Pexels.com
Postoji li plan za postupanje u hitnim situacijama?
Sigurna kuća pruža pomoć i zaštitu 24 sata dnevno, uvijek su naše usluge dostupne onima kojima su potrebne.
Postoje li procedure za procjenu opasnosti prije izlaska?
Mi imamo jasno definisanu izlaznu strategiju. Nakon smještaja u Sigurnu kuću i stabilizacije psihofizičkog stanja pristupa se izradi individualnog plana zaštite kojeg sačinjava korisnica zajedno sa psihologom nadležne službe socijalne zaštite i socijalnom radnicom Sigurne kuće. U individualnom planu se žena izjašnjava na koji način vidi rješenje svoje situacije. Uključe se potrebne institucije i organizacije koje će učestvovati u realizaciji plana zaštite.
Nakon realizacije većine postavljenih ciljeva, odnosno sticanja uvjeta za izlazak iz Sigurne kuće isto se i realizuje. Svaki slučaj se radi individualno te je i za rješenje istog potrebno različito vrijeme. Npr. ukoliko žena odluči trajni prekid nasilnog odnosa, potrebno je duže vrijeme dok završi postupak posredovanja, pokrene razvod braka, riješi pitanje čuvanja djece, nađe posao i stekne materijalne pretpostavke za samostalan život. Pojedine žene se vraćaju i u porodicu, ali sa drugačijim stavom jer su ohrabrene, pošto znaju da se ponovo mogu obratiti za pomoć ukoliko im bude potrebna. Sve žene koje su boravile u Sigurnoj kući ili prijavljivale nasilje u porodici mogu ponovno dobiti podršku sistema ukoliko je trebaju.
Nasilje u porodici se može prijaviti više puta, žena može biti zaštićena izrečenim zaštitnim mjerama više puta kao što može više puta i boraviti u Sigurnoj kući. Izlazak iz nasilnog odnosa je veoma težak i neke žene trebaju duže vrijeme do konačnog odlaska od počinitelja nasilja. Prema dostupnim svjetskim istraživanjima žena u prosjeku ostane 4 - 7 godina u nasilnom odnosu prije nego što iz njega izađe, a u prosjeku odlazi 7 puta prije konačnog odlaska.
Kakve su usluge dostupne djeci osoba koje su pretrpjele nasilje?
Imamo osiguran psihoterapijski tretman djece žrtava nasilja (psihološka podrška, pomoć u savladavanju nastavnog plana i programa, rekreativni program s volonterima i slično). Od 2002. godine u okviru Sigurne kuće pokrenut je rad i skloništa za djevojke žrtve seksualnog nasilja, incesta, silovanja, porodičnog nasilja i drugih oblika nasilja. Primarni cilj skloništa je obezbjeđivanje direktne zaštite djevojaka, psihoterapijski tretman u cilju rehabilitacije i resocijalizacije (nastavak školovanja, detraumatizacija i prevazilaženje traumatskih iskustava, ponovno uključivanje u društveni život).

Foto: Pexels.com
Za kraj nam recite koje su to mjere koje mi kao individue možemo poduzeti ukoliko sumnjamo da se u našoj blizini dešava neki oblik nasilja?
Nevladine organizacije u „Sigurnoj mreži“ kojima koordinira Fondacija lokalne demokratije su kroz svoja iskustva sa žrtvama nasilja napravile iskorak kako nasilje više ne bi bilo tabu tema u četiri zida, kako bi postalo javno vidljivo i samim time kažnjivo. Nasilju može biti izloženo svako bez obzira na obrazovanje i zaposlenje. Važno je da poručimo iz prakse da je moguće izaći iz kruga nasilja ukoliko se koriste svi resursi i trenutna zakonska rješenja. Svako neprijavljivanje i prikrivanje nasilja stvara pogodno tlo da se nasilje nastavi i postane intenzivnije.
Žrtve nasilja kao i građani/ke koji imaju saznanja da se nasilje dešava mogu pozvati SOS telefon i zatražiti pomoć – 033/222-000, zatim 1265 za FBiH i 1264 za Republiku Srpsku. Žrtve nasilje nisu krive za počinjeno nasilje i svaki oblik nasilja treba prijaviti. Napravite prvi korak, pozovite SOS telefon gdje ćete biti saslušane bez osude, možete nazvati i anonimno i dobit ćete mogućnost da se zaštitite.
* * *
Foto: Pexels.com
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!