TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 17.4.2026.
Slovenska ilustratorica i dizajnerica Alja Horvat već godinama gradi prepoznatljiv vizualni svijet koji se nalazi na granici između nostalgije i savremenog izraza.
Radovi Alje Horvat, inspirisani prirodom, muzikom i estetikom 60-ih i 70-ih, brzo su pronašli put do globalnih brendova poput Fila, Anthropologie i Disneyja, ali i do Forbes 30 Under 30 liste.
Ono što Alju izdvaja je način na koji njene ilustracije uvijek djeluju kao mali, zaokruženi svjetovi, gotovo kao scene koje možete zamisliti izvan papira. Upravo zato ne iznenađuje što je njen rad počeo prelaziti u prostor i formu.
U posljednjim projektima, Alja istražuje kako njene ideje mogu postati fizički objekti, a jedan od najzanimljivijih primjera je fotelja inspirisana djetelinom s četiri lista, komad koji jednako komunicira emociju, sjećanje i dizajn.
U razgovoru s Aljom Horvat dotakli smo se njenog kreativnog procesa, inspiracija i prelaska iz ilustracije u dizajn objekata. Posebno nas je zanimalo kako je nastala njena fotelja inspirisana djetelinom i šta za nju znači pretvoriti emociju u formu.
Volimo kako vaš rad uvijek djeluje kao ulazak u jedan vrlo ličan, gotovo nostalgičan svijet.
Kada ste prvi put shvatili da ilustracija može postati nešto više od same strasti?
Oduvijek sam sanjala da radim nešto kreativno za život, iako sam prvobitno mislila da ću postati fotografkinja ili grafička dizajnerica, budući da sam studirala grafički dizajn, a fotografija je tada bila moja glavna strast. Ipak, crtanje je dio mene otkad znam za sebe, to je uvijek bio moj bijeg u potpuno drugačiji svijet, mjesto gdje sam mogla u potpunosti isključiti sve oko sebe.
Počela sam dijeliti svoj rad na Instagramu oko 2017–2018. dok sam još bila na fakultetu, a do trenutka kada sam diplomirala, već sam imala nekoliko poslova dogovorenih.
To mi je omogućilo da otvorim vlastiti biznis iste godine kada sam završila studije, na čemu sam izuzetno zahvalna.
Naravno, ima svojih uspona i padova. U jednom trenutku crtanje je prestalo biti zabavno jer je postalo posao.
Ali naučila sam koliko je važno održavati balans između klijentskih projekata i ličnog rada, u suprotnom, izgubi se ona početna radost zbog koje ste uopće počeli.
Spominjete da vas inspirišu priroda, muzeji, čak i 60-e i 70-e.
Kada započinjete novi rad, da li on više počinje iz vizualne reference ili iz osjećaja koji pokušavate prenijeti?
Obično pokušavam ispričati priču kroz svoje ilustracije. Većinu vremena polazna tačka je osjećaj, a ne isključivo vizualna referenca. Često me inspirišu priroda, muzika i tekstovi pjesama ili mitologija, koju smatram posebno inspirativnom.
Kada ideja dolazi iz nečeg opipljivog, poput određenog cvijeta ili drveta, na primjer Angel’s Trumpet. volim ga reinterpretirati i transformirati u funkcionalni objekt, umjesto da ga prikazujem previše doslovno.
Zaista me privlači ideja prevođenja elemenata prirode u upotrebljive forme, uz zadržavanje doze mašte.
Vaše ilustracije već djeluju vrlo prostorno i imerzivno, pa prelazak u fizički objekt poput fotelje djeluje gotovo prirodno.
Kada vam je prvi put pala na pamet ta ideja prelaska iz slike u objekt?
Oduvijek sam zamišljala svoje ilustracije na namještaju. Jedna od mojih najvećih inspiracija je Josef Frank, divim se njegovom pristupu uzorcima, namještaju i objektima. Ideja o prevođenju mojih ilustracija u namještaj i dizajniranju vlastitih objekata tiho se razvijala u mojoj glavi posljednjih osam godina, ali tek nedavno sam se osjećala dovoljno sigurno da je zaista istražim.
Dizajniranje objekta je potpuno drugačije iskustvo od stvaranja ilustracije.
Ne razmišljate samo o formi i funkciji, već i o tome kako ilustracija komunicira s objektom. Kada dizajniram oboje istovremeno, osjećam da mogu mnogo potpunije izraziti ideju ili priču, jer se objekt i ilustracija nadopunjuju i postaju jedno.
Ova fotelja u obliku djeteline s četiri lista djeluje i razigrano i simbolično.
Šta vas je privuklo tom obliku i kakav ste osjećaj željeli da ljudi imaju kada je vide ili u njoj sjede?
Imam jedno vrlo specifično sjećanje iz djetinjstva, posebno iz vrtića. Imala sam oko pet ili šest godina kada je moja vrtićka grupa otišla na livadu. Završili smo tražeći djeteline s četiri lista, takmičeći se ko će je prvi pronaći, jer nam je odgajateljica rekla da donosi sreću.
To je tako živo i radosno sjećanje, topao, sunčan dan i osjećaj potpune bezbrižnosti i to je postalo osnova za ovu fotelju. Oblik prirodno prati djetelinu s četiri lista, ali osim toga, željela sam da djeluje mekano, utješno i gotovo kao topli zagrljaj.
Idealno, sjedenje u njoj trebalo bi probuditi isti osjećaj topline i nostalgije koji ja osjećam kada se sjetim tog trenutka.
Spomenuli ste da je fotelja tokom procesa otišla u drugačijem smjeru nego što ste prvobitno planirali.
Šta se promijenilo i da li mislite da je ta nepredvidivost dio onoga što konačni rezultat čini snažnijim?
U početku sam zamišljala fotelju s nogama u obliku djeteline s četiri lista, ali je to vrlo brzo postalo vizualno previše. Modelirala sam u Blenderu i verzija s dodatnim nogama mi nije imala mnogo smisla.
Više mi se sviđa finalna verzija bez vidljivih nogu, djeluje uravnoteženije.
Mislim da je ovakva nepredvidivost ključan dio procesa. Možete krenuti s jasnom idejom, ali tek kada počnete raditi, uočite stvari koje ranije niste mogli vidjeti.
Ovaj projekt je savršen primjer kako dopuštanje procesu da se razvija može dovesti do snažnijeg rezultata.
Zanimljivo je vidjeti isti oblik preveden i u meku ilustriranu verziju i u verziju od ratana.
Kako pristupate dizajnu nečega što je zamišljeno da postoji i vizualno i fizički?
Trenutno svi moji komadi još uvijek postoje samo kao vizualizacije, iako trenutno sarađujem s jednom kompanijom na realizaciji ratan verzije fotelje u obliku djeteline s četiri lista.
Trudim se da ne preopterećujem razmišljanjem o tehničkim aspektima finalnog proizvoda, umjesto toga fokusiram se na koncept, dizajn, vizualizaciju i priču.
Vjerujem da uz prave saradnike moje ideje mogu biti realizirane, ponekad uz manje prilagodbe kako bi komad bio funkcionalan i praktičan.
Primijetili smo da eksperimentišete s predmetima za dom, posebno imajući u vidu vlastiti prostor.
Da li to vidite kao prirodan nastavak svog rada ili kao potpuno novo poglavlje koje još istražujete?
Vidim to i kao prirodan nastavak svog rada i kao novo poglavlje. Ulazak u objekte i prostor omogućava mi da ideje izražavam na višedimenzionalan način, što mi je jako uzbudljivo.
Istovremeno, to je nešto što još uvijek istražujem i učim, a upravo taj osjećaj otkrivanja je veliki dio onoga što me privlači.
Ako je ovo tek početak prevođenja vašeg svijeta u namještaj, kakve biste komade ili prostore voljeli dizajnirati dalje?
Voljela bih istražiti sve, iskreno!
Moj proces obično počinje inspiracijom, često nečim iz prirode, što me dalje vodi u razradu ideja i promišljanje u koji bi se objekt ta inspiracija najbolje mogla pretočiti.
TEKST: Ada Ćeremida
U trenutku kada interijeri sve više traže lični pečat, a trpezarije često ostaju neutralne i pomalo zaboravljene, rad Sarah Espeute dolazi kao suptilan, ali precizan odgovor.
Francuska dizajnerica i umjetnica, koja stoji iza studija Oeuvres Sensibles , već neko vrijeme redefiniše način na koji gledamo na stolnjake, salvete i kuhinjske tekstile.
Njen pristup nije dekorativan u klasičnom smislu, vez kod nje ne služi da “uljepša” predmet, nego da mu doda značenje. Upravo zato njeni komadi danas sve češće izlaze iz okvira galerija i ulaze u svakodnevne interijere, posebno u proljetnom periodu kada tražimo svježinu, ali ne želimo izgubiti karakter prostora.
Kod Sarah, stolnjak više nije neutralna baza na koju se slažu tanjiri, nego aktivni dio kompozicije. Njeni komadi često već sadrže uvezene elemente stola tanjire, čaše, pribor ili hranu, čime unaprijed postavljaju ritam i raspored trpezarije.
Primjer poput stolnjaka inspirisanog “Aïoli” jelom iz Provanse pokazuje koliko daleko ide ova ideja: sto postaje scena koja već sugeriše obrok, sezonu i atmosferu. Proljetni motivi, organski raspoređeni po lanu, djeluju spontano, ali su precizno promišljeni.
Najveća razlika u odnosu na klasične tekstile leži u načinu na koji je vez tretiran. Umjesto bogatih, gustih motiva, Sarah koristi liniju tanku, gotovo skiciranu, koja podsjeća na brzi crtež rukom.
Salvete s motivima pribora, cvijeća ili jednostavnih formi izgledaju kao da su nastale u jednom potezu. Upravo ta neposrednost daje im snagu: djeluju lično, nesavršeno i time mnogo zanimljivije od klasičnih setova.
Dodatno, tehnike poput Cornely veza, koji se vodi ručno i ima dugu tradiciju u haute couture svijetu, daju ovim komadima težinu, nisu trend, nego predmet koji ima zanatsku vrijednost i trajanje.
Možda najzanimljiviji dio njenog rada krije se u malim intervencijama koje potpuno mijenjaju način na koji koristimo tekstil.
Salvete se pojavljuju kao “scrunchie” nježno skupljene, gotovo kao modni dodatak za sto, reinterpretirajući klasični prsten za salvete na neočekivan način. Istovremeno, u nekim kolekcijama, tekstil se doslovno veže za stol: male platnene forme zakopčavaju se za stolnjak, uvodeći novu vrstu odnosa između elemenata na stolu.
To više nije samo postavljanje stola, nego mali ritual slaganja, pomjeranja i igranja nešto što svakodnevni obrok pretvara u dizajnerski trenutak.
Možda je u tome razlog zašto se o njenom radu trenutno toliko govori: jer ne traži od nas da kupimo nešto novo, nego da drugačije gledamo na ono što već imamo i kako ga koristimo.
Foto: @sarahespeute
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
