TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 17.4.2026.
Slovenska ilustratorica i dizajnerica Alja Horvat već godinama gradi prepoznatljiv vizualni svijet koji se nalazi na granici između nostalgije i savremenog izraza.
Radovi Alje Horvat, inspirisani prirodom, muzikom i estetikom 60-ih i 70-ih, brzo su pronašli put do globalnih brendova poput Fila, Anthropologie i Disneyja, ali i do Forbes 30 Under 30 liste.
Ono što Alju izdvaja je način na koji njene ilustracije uvijek djeluju kao mali, zaokruženi svjetovi, gotovo kao scene koje možete zamisliti izvan papira. Upravo zato ne iznenađuje što je njen rad počeo prelaziti u prostor i formu.
U posljednjim projektima, Alja istražuje kako njene ideje mogu postati fizički objekti, a jedan od najzanimljivijih primjera je fotelja inspirisana djetelinom s četiri lista, komad koji jednako komunicira emociju, sjećanje i dizajn.
U razgovoru s Aljom Horvat dotakli smo se njenog kreativnog procesa, inspiracija i prelaska iz ilustracije u dizajn objekata. Posebno nas je zanimalo kako je nastala njena fotelja inspirisana djetelinom i šta za nju znači pretvoriti emociju u formu.
Volimo kako vaš rad uvijek djeluje kao ulazak u jedan vrlo ličan, gotovo nostalgičan svijet.
Kada ste prvi put shvatili da ilustracija može postati nešto više od same strasti?
Oduvijek sam sanjala da radim nešto kreativno za život, iako sam prvobitno mislila da ću postati fotografkinja ili grafička dizajnerica, budući da sam studirala grafički dizajn, a fotografija je tada bila moja glavna strast. Ipak, crtanje je dio mene otkad znam za sebe, to je uvijek bio moj bijeg u potpuno drugačiji svijet, mjesto gdje sam mogla u potpunosti isključiti sve oko sebe.
Počela sam dijeliti svoj rad na Instagramu oko 2017–2018. dok sam još bila na fakultetu, a do trenutka kada sam diplomirala, već sam imala nekoliko poslova dogovorenih.
To mi je omogućilo da otvorim vlastiti biznis iste godine kada sam završila studije, na čemu sam izuzetno zahvalna.
Naravno, ima svojih uspona i padova. U jednom trenutku crtanje je prestalo biti zabavno jer je postalo posao.
Ali naučila sam koliko je važno održavati balans između klijentskih projekata i ličnog rada, u suprotnom, izgubi se ona početna radost zbog koje ste uopće počeli.
Spominjete da vas inspirišu priroda, muzeji, čak i 60-e i 70-e.
Kada započinjete novi rad, da li on više počinje iz vizualne reference ili iz osjećaja koji pokušavate prenijeti?
Obično pokušavam ispričati priču kroz svoje ilustracije. Većinu vremena polazna tačka je osjećaj, a ne isključivo vizualna referenca. Često me inspirišu priroda, muzika i tekstovi pjesama ili mitologija, koju smatram posebno inspirativnom.
Kada ideja dolazi iz nečeg opipljivog, poput određenog cvijeta ili drveta, na primjer Angel’s Trumpet. volim ga reinterpretirati i transformirati u funkcionalni objekt, umjesto da ga prikazujem previše doslovno.
Zaista me privlači ideja prevođenja elemenata prirode u upotrebljive forme, uz zadržavanje doze mašte.
Vaše ilustracije već djeluju vrlo prostorno i imerzivno, pa prelazak u fizički objekt poput fotelje djeluje gotovo prirodno.
Kada vam je prvi put pala na pamet ta ideja prelaska iz slike u objekt?
Oduvijek sam zamišljala svoje ilustracije na namještaju. Jedna od mojih najvećih inspiracija je Josef Frank, divim se njegovom pristupu uzorcima, namještaju i objektima. Ideja o prevođenju mojih ilustracija u namještaj i dizajniranju vlastitih objekata tiho se razvijala u mojoj glavi posljednjih osam godina, ali tek nedavno sam se osjećala dovoljno sigurno da je zaista istražim.
Dizajniranje objekta je potpuno drugačije iskustvo od stvaranja ilustracije.
Ne razmišljate samo o formi i funkciji, već i o tome kako ilustracija komunicira s objektom. Kada dizajniram oboje istovremeno, osjećam da mogu mnogo potpunije izraziti ideju ili priču, jer se objekt i ilustracija nadopunjuju i postaju jedno.
Ova fotelja u obliku djeteline s četiri lista djeluje i razigrano i simbolično.
Šta vas je privuklo tom obliku i kakav ste osjećaj željeli da ljudi imaju kada je vide ili u njoj sjede?
Imam jedno vrlo specifično sjećanje iz djetinjstva, posebno iz vrtića. Imala sam oko pet ili šest godina kada je moja vrtićka grupa otišla na livadu. Završili smo tražeći djeteline s četiri lista, takmičeći se ko će je prvi pronaći, jer nam je odgajateljica rekla da donosi sreću.
To je tako živo i radosno sjećanje, topao, sunčan dan i osjećaj potpune bezbrižnosti i to je postalo osnova za ovu fotelju. Oblik prirodno prati djetelinu s četiri lista, ali osim toga, željela sam da djeluje mekano, utješno i gotovo kao topli zagrljaj.
Idealno, sjedenje u njoj trebalo bi probuditi isti osjećaj topline i nostalgije koji ja osjećam kada se sjetim tog trenutka.
Spomenuli ste da je fotelja tokom procesa otišla u drugačijem smjeru nego što ste prvobitno planirali.
Šta se promijenilo i da li mislite da je ta nepredvidivost dio onoga što konačni rezultat čini snažnijim?
U početku sam zamišljala fotelju s nogama u obliku djeteline s četiri lista, ali je to vrlo brzo postalo vizualno previše. Modelirala sam u Blenderu i verzija s dodatnim nogama mi nije imala mnogo smisla.
Više mi se sviđa finalna verzija bez vidljivih nogu, djeluje uravnoteženije.
Mislim da je ovakva nepredvidivost ključan dio procesa. Možete krenuti s jasnom idejom, ali tek kada počnete raditi, uočite stvari koje ranije niste mogli vidjeti.
Ovaj projekt je savršen primjer kako dopuštanje procesu da se razvija može dovesti do snažnijeg rezultata.
Zanimljivo je vidjeti isti oblik preveden i u meku ilustriranu verziju i u verziju od ratana.
Kako pristupate dizajnu nečega što je zamišljeno da postoji i vizualno i fizički?
Trenutno svi moji komadi još uvijek postoje samo kao vizualizacije, iako trenutno sarađujem s jednom kompanijom na realizaciji ratan verzije fotelje u obliku djeteline s četiri lista.
Trudim se da ne preopterećujem razmišljanjem o tehničkim aspektima finalnog proizvoda, umjesto toga fokusiram se na koncept, dizajn, vizualizaciju i priču.
Vjerujem da uz prave saradnike moje ideje mogu biti realizirane, ponekad uz manje prilagodbe kako bi komad bio funkcionalan i praktičan.
Primijetili smo da eksperimentišete s predmetima za dom, posebno imajući u vidu vlastiti prostor.
Da li to vidite kao prirodan nastavak svog rada ili kao potpuno novo poglavlje koje još istražujete?
Vidim to i kao prirodan nastavak svog rada i kao novo poglavlje. Ulazak u objekte i prostor omogućava mi da ideje izražavam na višedimenzionalan način, što mi je jako uzbudljivo.
Istovremeno, to je nešto što još uvijek istražujem i učim, a upravo taj osjećaj otkrivanja je veliki dio onoga što me privlači.
Ako je ovo tek početak prevođenja vašeg svijeta u namještaj, kakve biste komade ili prostore voljeli dizajnirati dalje?
Voljela bih istražiti sve, iskreno!
Moj proces obično počinje inspiracijom, često nečim iz prirode, što me dalje vodi u razradu ideja i promišljanje u koji bi se objekt ta inspiracija najbolje mogla pretočiti.
TEKST: Ada Ćeremida
Dok Pariz ulazi u sedmicu u kojoj dizajn preuzima grad, jedan od prvih projekata koji gledamo doslovno je izrastao iz historije Grand Palaisa.
Svake jeseni pratimo trenutak kada se Pariz na nekoliko dana počne posmatrati malo drugačije. Ne samo kroz nove kolekcije namještaja i rasvjete, nego kroz izloge, galerije, historijske zgrade, male studije i instalacije koje se pojave tamo gdje ih možda najmanje očekujemo.
Ove godine taj period počinje 10. septembra, i to dvostruko. Maison&Objet traje od 10. do 14. septembra, dok se Paris Design Week od 10. do 19. septembra širi kroz grad, pretvarajući stotine pariških lokacija u privremene izložbene i dizajnerske prostore.
Zato ćemo narednih dana gledati Pariz malo pažljivije. Od velikih novih lansiranja do projekata koji nam mogu dati ideju o tome šta ćemo narednih mjeseci gledati u interijerima, ovo je jedna od onih sedmica kada se dosta toga pojavi gotovo istovremeno.
A jedan od prvih projekata koji je već privukao našu pažnju dolazi iz Grand Palaisa, gdje je pariški kolektiv Uchronia za ovu priliku osmislio monumentalnu instalaciju Le Grand Bouquet.
I nije riječ samo o tome da su u historijski prostor postavili ogroman cvijet.
Kada je Uchronia dobila Rotonde d’Antin kao prostor za intervenciju, ideja nije bila napraviti objekt koji će jednostavno stati u sredinu sale. Osnivač studija Julien Sebban govori o projektu kao nečemu što je trebalo nastati iz samog prostora.
Zato su krenuli od detalja koji su već bili tu: cvjetnog motiva u mozaiku poda, biljnih ornamenata na lukovima i kružne geometrije rotonde. Sve su ih povećali, pojednostavili i preveli u savremeni jezik dok nisu dobili golemi cvijet čije latice djeluju kao nastavak historijskog interijera.
To je vjerovatno i najzanimljiviji dio cijelog projekta. Grand Palais nije korišten samo kao lijepa pozadina za novu instalaciju. Njegova arhitektura postala je nacrt.
Latice prate kružno kretanje prostorije, dok se cijela forma vertikalno otvara prema monumentalnoj visini rotonde. U podnožju su kružne sjedeće forme pa instalacija ne funkcionira samo kao objekt koji se posmatra, nego kao prostor u kojem se može boraviti.
Možda je najbolje objašnjenje odnosa Maison&Objet i Paris Design Weeka upravo ono što ćemo gledati od 10. septembra.
Dok se Maison&Objet održava u Paris Nord Villepinte i okuplja međunarodne brendove, proizvođače, dizajnere i nova lansiranja, Paris Design Week uzima istu energiju i raznosi je po gradu. Galerije, concept storeovi, muzeji, historijski objekti i studiji postaju dio programa, a ove godine organizatori ponovo stavljaju veliki fokus na mlade autore, collectible design i intervencije unutar pariške arhitekture.
Grand Palais je zato dobar početak priče.
Umjesto neutralnog izložbenog prostora imamo zgradu čiji se postojeći ornament doslovno koristi kao polazište za novi komad dizajna. I baš taj odnos starog Pariza i potpuno savremenih intervencija djeluje kao jedna od stvari koje ćemo ove godine viđati češće.
Uchronia svoj projekt širi i izvan glavne instalacije. Na Square Jean Perrin, ispred Grand Palaisa, pojavljuje se Équilibres Éphémères, serija voluminoznih inflatable formi, dok će Boutique design et métiers d’art imati selekciju keramike, rasvjete, tekstila, namještaja i dodataka iz istog kreativnog svijeta. Program traje od 11. do 20. septembra.
Tako jedan cvijet zapravo postaje čitav mali dizajnerski univerzum unutar i oko Grand Palaisa.
Nama je, međutim, možda još zanimljivije ono što tek slijedi. Paris Design Week traje deset dana, Maison&Objet počinje istog datuma, a prve instalacije i kolekcije tek počinju izlaziti.
Zato ovaj Grand Bouquet možemo posmatrati kao naš prvi bookmark za Pariz ovog septembra. Sljedećih dana tražimo šta još vrijedi sačuvati.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
