TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 5.3.2026.
U trenutku kada Banja Luka dobija novi gastronomski prostor, razgovarali smo s autoricom interijera koji redefiniše pojam elegancije u savremenom kontekstu.
Novi restoran SO u Banjoj Luci ne otvara samo vrata gostima, već i novo poglavlje u savremenoj interpretaciji klasične elegancije. Interijer koji potpisuje Svjatlana Prole balansira između bezvremenske sofisticiranosti i pažljivo orkestrirane atmosfere.
Mramorne plohe, teksturalni zidovi, duboke draperije i dramatična rasvjeta grade prostor koji ne insistira na trendu, već na karakteru. Svaki sloj, od rasvjete do detalja na stolovima, djeluje kao promišljeni dio veće prostorne kompozicije.
U trenutku lansiranja ovog projekta razgovarali smo s autoricom o njenom pristupu, granici između arhitekture i interijera te savremenom jeziku prostora koji nastaje u bh. kontekstu.
Svjetlana Prole, interijer dizajnerica
U razgovoru za Bonjour.DESIGN Svjetlana Prole govori o autorskom procesu, odnosu konstrukcije i “oblačenja” prostora te o tome šta danas znači graditi sofisticiran, savremen arhitektonski izraz u Bosni i Hercegovini. Posebno se osvrće na restoran SO kao projekat koji artikuliše njen trenutni profesionalni smjer.
Svjetlana, u kojem trenutku vašeg procesa arhitektura prestaje biti konstrukcija, a kada, po vašem mišljenju, počinje interijer?
Za mene arhitektura nikada nije samo konstrukcija, kao što enterijer nikada nije samo dekoracija. To je jedan kontinuirani proces. Arhitektura postavlja funkcionalnu i modularnu bazu prostora, njegovu mjeru, proporciju i ritam. Enterijer počinje upravo tu, ali se zaista rađa tek kroz dijalog.
Volim to objasniti kroz kretanje na skali od minimalizma do maksimalizma. U početku postoji čista arhitektonska osnova. Zatim dolazi intervju sa klijentom, faza u kojoj dobijamo ključne ulazne podatke za personalizaciju i autentičnost prostora.
Taj razgovor unosi život u nacrt. Daje mu karakter, tempo i ličnu priču. To je, po mom mišljenju, presudni trenutak.
Nakon toga slijedi stilska gradacija, materijalizacija i, na kraju, stilizovanje. Prostor se gradi slojevito, kroz materijal, teksturu, svjetlo i detalje, sve dok se svi elementi ne dovedu u skladnu cjelinu.
U tom procesu arhitektura i enterijer nisu suprotstavljene kategorije, već faze istog promišljenog toka. Jedno bez drugog ne može.
Kako u svom radu balansirate između strukture prostora i njegovog slojevitog oblikovanja kroz namještaj, tekstil, rasvjetu i druge taktilne elemente?
Balans u prostoru tražim vrlo jednostavno, kroz ono što nazivam bezvremenskim filterom. To je moj unutrašnji kriterij kroz koji prolaze svi odabrani elementi, od formi do materijala.
Svaku liniju, teksturu i detalj analiziram i pitam se imaju li trajnu kategoriju vrijednosti. Ako prođu taj filter, znači da nose stabilnost i da je moj osjećaj za mjeru pobijedio. A mislim da u ovom poslu osjećaji moraju biti važna smjernica, ali i cilj.
Koliko vam je važno da interijer ne preuzme primat nad arhitekturom, već da je produži i nadogradi bez narušavanja njene suštine?
Snažna arhitektonska osnova već nosi identitet, proporciju i ritam, i ona postavlja granice unutar kojih se dalje krećemo.
Prostor uvijek posmatram u njegovim krajnostima, zamišljam ga ogoljenog do minimalizma i, s druge strane, zasićenog do maksimalizma. Podjednako je teško zadovoljiti obje forme. Upravo između te dvije slike nalazi se mjera.
Taj optimalni interval, u kojem su elementi personalizovani i provučeni kroz bezvremenski filter, određuje karakter prostora. U toj mjeri enterijer ne preuzima primat, već postaje produžetak arhitekture.
Vaš rad nosi jasan i prepoznatljiv autorski rukopis.
Kako biste ga sami definisali, kroz vrijednosti, principe ili osjećaj koji želite da prostor prenese?
Moj autorski rukopis nastaje iz personalizacije prostora. Upravo kroz taj proces najviše učim. Svaki klijent donosi vlastitu priču i doživljaj prostora, ali način na koji ga interpretiram oblikuje moj senzibilitet.
Svaki autor, na neki način, čita scenario koji mu klijent povjeri. Razlika nastaje u načinu tumačenja. Upravo ta sposobnost da prepoznam suštinu čini moj pristup prepoznatljivim.
Vrijednosti koje me vode su trajnost i osjećaj tihe elegancije.
U novom projektu, restoranu SO, na koji način ste promišljali odnos arhitekture, atmosfere i identiteta mjesta, te šta ovaj prostor govori o vašem trenutnom autorskom pravcu?
Zanimljivo je da je restoran SO nastajao paralelno sa uređenjem mog stana. Upravo zbog te podudarnosti, u njemu je na neki način sabrana moja trenutna autorska faza.
Vjerujem da će u narednom periodu moj stilski i autorski istup biti još jasniji, ali već sada se kroz ovaj projekat prepoznaje smjer u kojem razmišljam.
Koncept enterijera počinje na savremenoj interpretaciji klasičnog salona. Restoran SO ima prostor koji odiše utiskom kontinuiteta, kao da je sazrijevao kroz vrijeme, a ne nastao odjednom. Njegova elegancija nije demonstrativna, već kultivisana; gradi se kroz slojeve, plemenite materijale i pažljivo kontrolisanu toplinu svjetla.
Šta za vas danas znači graditi savremeni arhitektonski jezik u Bosni i Hercegovini između lokalnog konteksta, globalnih uticaja i vlastite autorske odgovornosti?
Graditi savremeni arhitektonski jezik u Bosni i Hercegovini danas znači razumjeti gdje stvaramo. Naš prostor ima svoje naslijeđe, mjeru i emociju. To ne treba ignorisati, nego njegovati.
Za mene savremenost ne znači prekid sa prošlosti, već njenu nadogradnju.
Autorska odgovornost, po mom mišljenju, podrazumijeva da se trendovi ne preuzimaju bez kritičkog odmaka, već da se prevode kroz lokalni senzibilitet.
Globalni uticaji su dobrodošli, ali prostor mora ostati iskren prema svom podneblju i kulturi. Tek tada ima trajanje. A prostor koji ima trajanje, uvijek je savremen.
TEKST: Ada Ćeremida
Ako vaš sto u dnevnom boravku uvijek završi s istom kombinacijom knjige, svijeće i vaze, možda problem nije u tome što mu treba još dekora, nego nešto potpuno neočekivano.
Godinama smo sto u dnevnom boravku slagali gotovo po formuli: nekoliko knjiga, svijeća, mala vaza, eventualno pladanj koji sve drži uredno na jednom mjestu. Lijepo izgleda, ali nakon toliko verzija iste ideje teško je izbjeći osjećaj da smo taj kadar već negdje vidjeli.
Interijeri u 2026. ionako se sve više udaljavaju od savršeno usklađenih prostorija. Vraćaju se lične kolekcije, vintage komadi, tamnije drvo, patina, neobične kombinacije materijala i predmeti koji možda nisu očigledan par, ali zajedno pričaju bolju priču.
I tu maksimalizam ne mora značiti deset predmeta na svakom slobodnom centimetru. Možete voljeti miran, gotovo minimalistički prostor i svejedno mu dati onu malu dozu neobičnosti: predmet pronađen na putovanju, stari svijećnjak koji nije dio seta ili zdjelu čija tekstura privlači pogled. Umjesto savršene simetrije, ove jeseni bismo sto u dnevnom boravku radije stilizirali kroz šest detalja koji izgledaju malo spontanije, slojevitije i, najvažnije, više kao vi.
Ne mora imati jasnu funkciju, ne mora se slagati s vazom i definitivno ne mora dolaziti u paru. Mala skulptura, neobična kutija, stari predmet s buvljaka, kamen donesen s putovanja ili nešto što bi neko drugi vjerovatno pitao: “Šta je ovo?” može biti upravo ono što nedostaje prostoru. U 2026. taj mali trenutak iznenađenja često djeluje mnogo savremenije od predmeta kupljenih samo zato što pripadaju istoj kolekciji.
Tamno drvo ove godine ponovo dobija ozbiljniju ulogu u interijerima, od oraha i burl drveta do gotovo espresso tonova. Na stolu nam je dovoljna jedna velika drvena zdjela, posebno ako ima izraženu teksturu, godove ili nepravilnu formu. Možete je ostaviti potpuno praznu ili ubaciti nekoliko sezonskih plodova, ali nema potrebe da oko nje gradite još pet dekorativnih slojeva.
Za jesen ne trebamo buket koji zauzima pola stola. Nekoliko grana, jedan zanimljiv list ili cvijet postavljen u nisku, skulpturalnu posudu daju dovoljno boje i visine bez osjećaja klasične dekoracije. Namjerna praznina između elemenata ovdje je jednako važna kao i sami elementi, zbog čega ovakav aranžman posebno dobro funkcioniše uz ostatak stola koji nije pretrpan.
Ako već palimo svijeće čim večeri postanu duže, ove jeseni bismo preskočili identičan set. Mesingani svijećnjak pored srebrnog, različite visine ili komad s vidljivom patinom daju stolu osjećaj da se slagao godinama, a ne jedno poslijepodne. Vintage i antikni detalji trenutno se i šire vraćaju upravo zbog karaktera koji novi, savršeno završeni predmeti teško mogu imitirati.
Ne mora sav styling ostati na glavnom stolu u dnevnom boravku. Mali pomoćni stolić ili tabure uz njega može preuzeti svijećnjak, lampu, knjigu ili čašu i odmah napraviti zanimljiviju, slojevitiju kompoziciju. Birajte komad koji se razlikuje po visini, materijalu ili boji od glavnog stola, jer upravo taj mali mismatch daje prostoru više karaktera. Bonus je što ga možete pomjerati gdje god vam zatreba, pa dekoracija zapravo dobija i funkciju.
Bordo, konjak, maslinasto, smeđe ili gotovo crno staklo unosi boju bez potrebe da cijela prostorija dobije novu paletu. Dovoljna je niska zdjela, mala vaza ili jedan zanimljiv stakleni objekt koji će tokom dana hvatati svjetlost, a navečer izgledati gotovo skulpturalno. Uz tamnije drvo, metal i tekstil, upravo taj prozirni, ali duboki ton sprječava da cijela jesenska postavka postane preteška.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
