TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 13.4.2026.
Kada smo prije tri godine prvi put razgovarali s Blankom Mišić o jednom od prvih projekata u kompleksu Roof Gardens na Trebeviću, bilo je jasno da Arterior već tada postavlja vrlo precizan odnos prema prostoru, onaj koji počiva na lokaciji, pogledu i vezi s prirodom kao ključnim polazištima
Već tada je naglašena važnost lokacije, pogleda i odnosa prema prirodi kao ključnih elemenata dizajna.
Danas, kroz realizaciju novog penthousea od 195 m², vidimo još jedan interijer koji balansira između svijetlih, prozračnih volumena i toplih, taktilnih slojeva materijala kao i minimalizma i suptilne reference na tradiciju bez potrebe da jedno nadjača drugo. 
U ovom prostoru kontrasti nisu slučajni, nego pažljivo vođeni. Visoki stropovi i velike staklene površine otvaraju enterijer prema pejzažu i svjetlu, dok drvo, kamen i tekstil unose osjećaj stabilnosti i intime.
ARTERIOR ovdje prostoru pristupa kao sistemu, onom koji se gradi oko svakodnevnih navika, kretanja i potreba korisnika. Organizacija, materijalizacija i atmosfera rade zajedno, stvarajući interijer koji nije samo vizualno privlačan, nego i intuitivan za život.
Prva stvar koju primijetite je visina. Dvostruka etaža, ogromne staklene površine i kontinuirani pogled na Sarajevo pretvaraju dnevni boravak u svojevrsnu scenografiju svakodnevice. Međutim, umjesto da prostor ostane hladan ili previše reprezentativan, ARTERIOR ga omekšava slojevima materijala i pažljivo biranim komadima namještaja.
Drvo dominira kao baza, od kuhinjskih fronti do vertikalnih obloga koje vizualno povezuju etaže. Uz to dolaze teksture poput kamena i tkanina u toplim tonovima, dok crveni tradicionalni tepih uvodi element koji prostor prizemljuje i daje mu identitet.
Posebno zanimljiv dio ovog prostora je trpezarija koja djeluje kao centralna tačka okupljanja. Dugi, zaobljeni stol u svijetlom tonu vizualno smiruje prostor i uvodi mekoću među jasne linije arhitekture, dok tapacirane stolice dodatno naglašavaju osjećaj udobnosti.
Ispod, još jedan sloj, perzijski tepih, ne samo da definiše zonu već joj daje toplinu i karakter, gotovo kao da trpezarija ima vlastitu mikro atmosferu unutar open space koncepta.
Kuhinja je s druge strane suzdržanija, ali jednako promišljena. Integrisana u drvene obloge, gotovo se “gubi” u arhitekturi prostora, bez viška vizualne buke. Centralni otok sa skulpturalnom formom djeluje kao most između funkcionalnog i estetskog, mjesto za brze obroke, ali i neformalna druženja.
Tamniji kameni backsplash unosi dubinu i kontrast, dok diskretna rasvjeta ispod elemenata dodatno naglašava teksturu materijala.
U privatnim zonama, dizajn se smiruje. Glavna spavaća soba oslanja se na neutralnu paletu, ali kroz slojeve materijala i suptilne detalje zadržava karakter prostora iz dnevne zone. Tapacirani uzglavlja, zidne obloge i diskretna rasvjeta stvaraju osjećaj zatvorenog, zaštićenog ambijenta.
Ono što je zanimljivo jeste kako se i ovdje provlači ista ideja, spoj savremenog i poznatog. Tepisi, teksture i tonovi podsjećaju na tradicionalne elemente, ali su interpretirani kroz savremeni minimalizam. Nema viška dekoracije, ali prostor nije ni sterilan.
Velike staklene površine i dalje ostaju ključne, ali su filtrirane zavjesama koje omogućavaju kontrolu svjetla i privatnosti. Tako prostor zadržava vezu s okolinom, ali bez gubitka intime.
Dječiji prostor donosi potpuno drugačiju energiju, ali bez izlaska iz ukupnog koncepta stana. Ovdje se pojavljuju boje, zaobljene forme i razigrani elementi, ali sve ostaje unutar jasno definisanog arhitektonskog jezika.
Krevet na sprat integrisan je u strukturu prostora, gotovo kao mali arhitektonski element, dok zona za igru koristi prirodno svjetlo kao ključni resurs. Namještaj je prilagođen mjerilu djeteta, ali estetski komunicira s ostatkom interijera.
Ono što ovaj prostor izdvaja jeste balans, dovoljno je razigran da odgovori na potrebe djeteta, ali dovoljno promišljen da ostane dio cjelokupne priče stana. Nema “dječijeg kiča”, nego se kroz dizajn razvija osjećaj prostora od najranije dobi.
TEKST: Ada Ćeremida
Zlato, ogledala, transparentni namještaj i neočekivano kupatilo. Zavirili smo u Mey's Place, sarajevski penthouse s potpuno drugačijom estetikom.
Postoji posebna kategorija interijera koji bi se savršeno uklopili u scenografiju serije Gossip Girl . Veliki dnevni boravci, zlatni detalji, umjetnine u raskošnim okvirima, ogledala i namještaj koji istovremeno pripada različitim dizajnerskim epohama. Estetika njujorškog Upper East Sidea , u kojoj su klasična elegancija i pomalo teatralan luksuz gotovo nerazdvojni, ima svoju neočekivanu interpretaciju i u Sarajevu.
Na Ciglanama se nalazi Mey's Place, penthouse od 170 m² s tri spavaće sobe, čiji interijer odmah asocira na glamur kakav pamtimo iz ranih 2000-ih. Bijele sofe, transparentne stolice, pozlaćeni okviri, dekorativne zidne lajsne i niz pažljivo raspoređenih detalja stvaraju prostor na granici između klasične elegancije i estetike koju bismo danas možda nazvali kičem. Ipak, upravo se takva estetika ponovo pojavljuje u savremenim razgovorima o dizajnu, u trenutku kada se vintage namještaj, izražajniji dekor i maksimalistički pristup uređenju sve više vraćaju u fokus. 
Ako bismo ovom prostoru pokušali pronaći najbližu stilsku referencu, bila bi to estetika Hollywood Regency, stil uređenja koji se razvio u prvoj polovini 20. stoljeća i ostao povezan s raskošnim interijerima holivudskih zvijezda. Njegove prepoznatljive karakteristike su ogledala, reflektirajuće površine, metalik završne obrade, raskošni tekstili i dekorativni predmeti koji često imaju gotovo scenografski karakter.
U Mey's Placeu te elemente pronalazimo u velikim ogledalima sa zlatnim okvirima, staklenim konzolama, simetrično postavljenim lampama i dekorativnim vazama. Zidne lajsne i klasično uokvirene umjetnine unose tradicionalniji sloj, dok namještaj jednostavnijih, geometrijskih linija prostor povezuje s estetikom kasnog 20. stoljeća. 
Jedan od najupečatljivijih elemenata penthousea je trpezarijska garnitura s velikim staklenim stolom i transparentnim stolicama, čije tanke metalne konstrukcije uvode još jedan sloj zlatnih detalja.
Transparentni namještaj ima zanimljivu historiju u dizajnu. Od eksperimenata s akrilom i pleksiglasom u drugoj polovini 20. stoljeća, preko kultne Louis Ghost stolice koju je Philippe Starck dizajnirao za Kartell 2002. godine, prozirni komadi postali su prepoznatljiv način povezivanja klasičnih formi i savremenih materijala. Danas ih ponovo susrećemo u eklektičnim interijerima, posebno kada je potrebno uskladiti vizuelno dominantne predmete s namještajem koji zauzima manje prostora u vidnom polju. 
U ovom stanu transparentne stolice omogućavaju da pozlaćeni okviri, umjetnine i dekorativni predmeti zadrže svoju vizuelnu prisutnost, a da trpezarija ne postane preopterećena. Njihova prozirnost stvara osjećaj lakoće, dok zlatne konstrukcije povezuju savremeni materijal s ostatkom interijera. Sličnu ulogu imaju i stakleni konzolni stolovi, uključujući onaj u radnom dijelu, gdje transparentna ploha i bočne stranice gotovo nestaju u prostoru. 
Posljednjih godina primjetan je pomak od ujednačenih, neutralnih interijera prema prostorima u kojima se različiti periodi dizajna slobodnije kombiniraju. Vintage namještaj, ornamentalni detalji, bogati tekstili i kolekcije umjetnina ponovo postaju relevantni, a s njima i interes za uređenje koje pokazuje više individualnosti.
Prema istraživanju platforme 1stDibs o trendovima za 2026. godinu, maksimalizam i eklekticizam ostaju među dominantnim estetskim pravcima koje dizajneri prepoznaju za naredni period. Ponovo se javlja i interes za dekorativnu rasvjetu, historijske reference i namještaj iz 1960-ih i 1970-ih. 
Upravo kroz taj kontekst Mey's Place postaje posebno zanimljiv. Njegova estetika ne odgovara doslovno savremenom maksimalizmu, koji često podrazumijeva intenzivne boje, slojevite uzorke i kombinovanje predmeta različitog porijekla. Ovdje je paleta gotovo monohromatska, a dekorativno bogatstvo proizlazi iz materijala, ornamentike i ponavljanja.
U prostoru pronalazimo elemente koji podsjećaju na različite periode: dekorativne keramičke posude s tradicionalnim motivima, metalna uzglavlja kreveta, ogledala s ornamentima, klasične komode i modernistički namještaj čije su konstrukcije svedene na jednostavne linije. 
Dok se u dnevnom boravku zlatna pojavljuje kao akcent, u jednom od kupatila postaje dominantan materijalni i vizuelni element. Zidovi i pod obloženi su reflektirajućim pločicama zlatne boje, a njihov gotovo ogledalski efekat multiplicira sanitarije, armature i ostale detalje u prostoru.
Takva obrada površina priziva estetiku glamuroznih hotelskih kupatila iz 1970-ih i 1980-ih, kada su metalik završne obrade, sjajne pločice i naglašena dekorativnost bili važni simboli luksuza. U savremenom kontekstu, gdje se kupatila često projektuju s prirodnim kamenom, mikrocementom i mat površinama, ovaj primjer djeluje posebno ekstravagantno.
Zanimljiv je i kontrast između zlatnih površina i tamnog, gotovo skulpturalnog umivaonika.
Ovakav pristup uređenju lako može izazvati podijeljene reakcije, posebno zbog intenziteta reflektirajućih površina. Ipak, posmatran kao dio cjelokupnog penthousea, predstavlja najekstremniji izraz estetike koja se provlači kroz sve prostorije. 
Za razliku od reprezentativnog dnevnog prostora, spavaće sobe imaju nešto suzdržaniju materijalnu paletu, iako ostaju vjerne istom dekorativnom jeziku.
Posebno se izdvaja soba s ornamentalnim metalnim uzglavljem kreveta i visokim ogledalima sa zaobljenim vrhovima. Metalna konstrukcija uzglavlja asocira na tradicionalni namještaj evropskih spavaćih soba, dok tri velika ogledala prizivaju klasične paravane i garderobne elemente. Njihova pozicija dodatno naglašava simetriju i stvara zanimljiv odnos između dekorativnog metala, tekstila i reflektirajućih površina. 
U drugoj spavaćoj sobi dominiraju tapecirano uzglavlje, bež zidovi i geometrijski raspoređene zidne lajsne. Ovakav tretman zidova ponovo je aktuelan u savremenim interijerima, gdje se dekorativne profilacije koriste za unošenje arhitektonske dubine u relativno jednostavne prostorije. 
Zanimljiva je i promjena atmosfere u kuhinji. Bijeli ormarići s profiliranim frontama, jednostavan trpezarijski sto i obilje dnevnog svjetla stvaraju znatno mirniji prostor, bez intenzivne zlatne palete dnevnog boravka. Veliko ogledalo iznad trpezarijskog stola vizuelno proširuje prostor, dok staklene police i viseća rasvjeta zadržavaju povezanost s ostatkom stana. 
Granica između glamura i kiča oduvijek je bila subjektivna, a interijeri poput ovog pokazuju koliko se brzo mijenja naš odnos prema dekorativnosti. Elementi koji su prije desetak godina mogli djelovati zastarjelo danas se pojavljuju u novim kombinacijama, od vintage namještaja i ornamentalnih ogledala do sjajnih metala, bogatih tekstura i historijskih referenci.
Upravo zato ovaj sarajevski penthouse vrijedi posmatrati i izvan njegovog očiglednog vizuelnog ekscesa. Njegov dizajnerski identitet oblikuju ponavljanje materijala, dosljedna paleta, simetrične kompozicije i spoj različitih stilskih perioda. Sve zajedno podsjeća na vrijeme kada su se reprezentativni stambeni interijeri uređivali gotovo kao privatni saloni, s jasnom namjerom da ostave snažan vizuelni utisak.
A sada nas zanima: gdje vi povlačite granicu između glamura i kiča i biste li neki od ovih detalja voljeli vidjeti u vlastitom domu?
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
