TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 21.6.2026.
Ako su arhitektonski Grand Prix pobjednici pokazali kako danas gradimo gradove, ovogodišnji dobitnici u kategoriji interijera otkrivaju kako oblikujemo iskustva unutar njih. Od vrtića i radnih prostora do historijskih vila i paviljona u Veneciji, riječ je o projektima koji pokazuju da dobar interijer nikada nije samo pitanje estetike.
Ovogodišnje BIG SEE Awards 2026 nagrade u kategoriji interijera prepoznale su projekte koji odgovaraju na vrlo različite potrebe: od rada i obrazovanja do druženja, stanovanja i kulture.
Zajedničko im je to što prostor koriste kao alat za stvaranje boljih iskustava, a ne samo kao vizuelni okvir. Umjesto spektakularnih gesti, nagrađeni projekti oslanjaju se na pažljivo promišljene materijale, svjetlo, kretanje i atmosferu.
Rezultat su interijeri koji jednako dobro funkcionišu koliko i izgledaju. Upravo zbog toga našli su se među Grand Prix pobjednicima BIG SEE Awards 2026.
Smješten u obnovljenoj historijskoj vili u Šangaju, ovaj butik koristi interijer kao produžetak identiteta brenda. Sačuvane drvene krovne konstrukcije, unutrašnje dvorište, mikrocementne površine i detalji od mesinga stvaraju prostor koji istovremeno djeluje savremeno i duboko povezan s lokalnim kontekstom. 
Posebna vrijednost projekta leži u načinu na koji mirisi, materijali i svjetlo zajedno grade iskustvo prostora. Umjesto klasične trgovine, nastaje gotovo scenografsko okruženje koje posjetioca uvodi u svijet brenda.
Centralni element ovog projekta nije namještaj ni dekoracija, već impresivno stepenište koje postaje mjesto susreta, igre i svakodnevnog života. Ono povezuje različite nivoe kroz mostove, galerije i međuprostore koji podstiču spontanu interakciju. 
Projekt pokazuje kako zajednički prostori mogu biti aktivni dio svakodnevnice, a ne samo prolazne zone između sadržaja. Fokus na društvenim aktivnostima omogućio je efikasnije korištenje prostora bez nepotrebnih kvadrata.
Radni prostor ovdje je zamišljen kao okruženje koje podržava kreativnost jednako koliko i produktivnost. Boje, teksture, biljke i namještaj po mjeri razbijaju monotoniju tipičnih kancelarijskih enterijera. 
Umjesto uniformnog prostora, zaposlenici imaju različite zone za fokusirani rad, saradnju i neformalne razgovore. Interijer uspijeva pronaći ravnotežu između energije i smirenosti, stvarajući ugodnije radno okruženje za svakodnevni boravak.
Ovaj vrtić pokazuje kako interijer može postati aktivni učesnik u procesu odrastanja. Platforme, otvori, niše i elementi prilagođeni djeci podstiču istraživanje, igru i samostalnost. 
Topli drveni elementi i pažljivo kontrolisana paleta boja smanjuju vizuelnu preopterećenost prostora, dok akustička rješenja doprinose osjećaju mira. Rezultat je okruženje koje istovremeno podstiče radoznalost i pruža osjećaj sigurnosti.
Smješten u Bauhaus vili iz 1932. godine, ovaj stan istražuje kako historijsko naslijeđe može funkcionisati u savremenom porodičnom životu. Originalni karakter prostora pažljivo je očuvan, dok su nove intervencije uvedene s mjerom i jasnoćom. 
Posebno zanimljivo rješenje predstavlja restaurirani veliki prozor koji prenosi prirodno svjetlo prema kuhinji kroz staklenu unutrašnju pregradu. Interijer uspijeva spojiti porodičnu svakodnevicu, lične uspomene i naslijeđe modernizma bez osjećaja muzejske distance.
Među ovogodišnjim pobjednicima nalazi se i projekt koji granice između arhitekture, interijera i društvenog prostora gotovo potpuno briše. Smješten u Veneciji, paviljon koristi postojeću strukturu umjesto izgradnje nove te okuplja lokalne zanatlije, muzičare i stanovnike kroz niz zajedničkih aktivnosti. 
Namjerno nedovršen karakter prostora ostavlja mjesto za buduće intervencije i susrete. Umjesto gotovog objekta, nastaje živa platforma za razmjenu znanja, iskustava i zajedništva.
TEKST: Ada Ćeremida
U hodniku nekoliko centimetara može odlučiti hoće li prostor funkcionisati kao prolaz ili kao još jedna prostorija koju stalno zaobilazimo.
Jesen polako mijenja i način na koji koristimo ulaz u dom. Odjednom se vraćaju jakne, čizme, kišobrani, torbe i svi oni predmeti koji ljeti mogu proći gotovo neprimijećeno, a već s prvim hladnijim danima završe na prvoj slobodnoj površini.
Kod uskog hodnika problem najčešće nije samo nedostatak kvadrata. Problem je pokušaj da u prostor koji je prvenstveno namijenjen kretanju smjestimo namještaj projektovan za mnogo veće prostorije.
Klasični ormari često imaju dubinu oko 55 do 60 centimetara, što ima smisla kada u njima želimo vješati odjeću. U hodniku širine u kojem je svaki centimetar važan, takav element vrlo brzo može preuzeti prostor.
Zato ćemo 30 centimetara uzeti kao početnu liniju razmišljanja. Nekada će biti dovoljno 15 centimetara za policu za ključeve, nekada će 35 ili 40 centimetara imati smisla za određeni element. Važnije je pitanje: koliko prostora predmet zaista mora zauzeti da bi obavljao svoju funkciju?
Od te ideje kreće šest principa kojima mali ili uski hodnik možemo pretvoriti u prostor koji radi mnogo više, bez osjećaja da smo ga dodatno zatrpali.
Prije ormara, konzole ili klupe, izmjerite koliko prostora mora ostati slobodno za svakodnevno kretanje, otvaranje vrata i prolazak dvije osobe.
Tu naših 30 centimetara postaje korisna početna mjera za razmišljanje.
Plitki ormarić za obuću, konzola ili zatvoreni element dubine oko 25 do 30 centimetara može ponuditi dovoljno mjesta za sitnice koje nam trebaju pri izlasku iz kuće, bez efekta zida namještaja koji ulazi u komunikaciju.
Za ključeve, naočale ili poštu često vam ne treba čak ni toliko. Polica dubine 10 do 15 centimetara može sasvim dovoljno funkcionisati kao mala landing zona.
Drugim riječima, ne počinjite od komada namještaja koji želite kupiti. Počnite od količine prostora koju hodnik može dati.
Uski hodnik rijetko može podnijeti veliki ormar dubine 60 centimetara, ali zato često ima potpuno neiskorišten zid iznad naše visine pogleda.
Umjesto jednog masivnog elementa, storage možemo podijeliti vertikalno.
Visoki, plići ormarići, zatvorene police iznad nivoa očiju ili elementi koji se protežu gotovo do stropa mogu preuzeti sezonske stvari koje ne koristimo svaki dan. Šalovi, rukavice, dodatne torbe ili obuća koju trenutno ne nosimo ne moraju zauzimati najdostupniji dio hodnika.
Dobra hijerarhija je jednostavna: ono što koristite svakodnevno ostaje nisko i nadohvat ruke, dok ono što koristite povremeno ide prema gore.
Tako hodnik dobija storage bez potrebe da ga pretvorimo u garderober.
Mali prostor mnogo brže djeluje neuredno jer sve predmete vidimo gotovo istovremeno.
Zato zatvoreno odlaganje u hodniku ima veliku vrijednost. Cipele, sredstva za održavanje obuće, kablovi, kese i deset zimskih dodataka ne moraju postati dio kompozicije prostora.
Ipak, cilj nije sakriti svaki predmet.
Kaput koji trenutno nosite, lijepa torba ili jedna korpa mogu ostati vidljivi i prostoru dati osjećaj da se zaista koristi. Princip je sličan ostatku interijera: ono što je praktično i vizuelno zanimljivo možemo pokazati, a ono što stvara šum skloniti iza fronti.
U vrlo malom hodniku ta razlika može biti važnija od dodatnog kvadratnog metra.
Kada nema dovoljno mjesta, svaki novi komad namještaja treba opravdati prostor koji zauzima.
Ako širina hodnika dozvoljava klupu, neka ispod nje bude prostor za obuću. Ako imate ogledalo, model s plitkom policom može preuzeti ključeve i sitnice. Zidna konzola može istovremeno biti mjesto za odlaganje i vizuelna tačka koja prekida dugi prazan zid.
Kod veoma uskih hodnika ovo ne mora značiti klasičan multifunkcionalni komad namještaja. Nekada je dovoljno spojiti kukice + policu + ogledalo na istoj vertikalnoj površini i dobiti tri funkcije bez zauzimanja poda.
Što manje kvadrata imamo, to više smisla treba imati svaki centimetar koji koristimo.
Pogledajte hodnik još jednom, ali ovaj put ne samo u visini očiju.
Prostor iznad vrata, kratki zid između dvoja vrata, ugao koji ostaje prazan ili posljednjih 30 centimetara zida mogu postati korisniji od još jednog velikog komada namještaja.
Iznad vrata može stati zatvoren element za sezonske stvari. Na uskom zidu može biti nekoliko kukica. U uglu pored ulaza može stajati visoka korpa za kišobrane.
Ovo je posebno korisno u starijim stanovima gdje hodnici često imaju mnogo vrata i malo kontinuiranih zidnih površina. Umjesto borbe s tlocrtom, koristimo male fragmente koje nam je već dao.
Ogledalo u uskom hodniku nije samo mjesto na kojem provjeravamo outfit prije izlaska.
Postavljeno tako da reflektuje svjetlo ili otvor prema drugoj prostoriji, može vizuelno proširiti prostor i prekinuti osjećaj dugog, zatvorenog tunela.
Isto vrijedi za rasvjetu.
Jedna centralna plafonjerka često naglašava dužinu hodnika i ostavlja njegove krajeve u sjeni. Više manjih izvora svjetla, zidne lampe ili diskretna indirektna rasvjeta mogu bolje definisati zidove i učiniti prostor vizuelno širim.
Ako uz ogledalo dodate topliji bočni izvor svjetla, dobijate i mnogo ugodniji prelaz iz hladnijeg vanjskog prostora u dom tokom jeseni i zime.
U hodniku u kojem nemamo mnogo mjesta za dekoraciju, svjetlo praktično postaje materijal kojim uređujemo prostor.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
