TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 21.6.2026.
Ako su arhitektonski Grand Prix pobjednici pokazali kako danas gradimo gradove, ovogodišnji dobitnici u kategoriji interijera otkrivaju kako oblikujemo iskustva unutar njih. Od vrtića i radnih prostora do historijskih vila i paviljona u Veneciji, riječ je o projektima koji pokazuju da dobar interijer nikada nije samo pitanje estetike.
Ovogodišnje BIG SEE Awards 2026 nagrade u kategoriji interijera prepoznale su projekte koji odgovaraju na vrlo različite potrebe: od rada i obrazovanja do druženja, stanovanja i kulture.
Zajedničko im je to što prostor koriste kao alat za stvaranje boljih iskustava, a ne samo kao vizuelni okvir. Umjesto spektakularnih gesti, nagrađeni projekti oslanjaju se na pažljivo promišljene materijale, svjetlo, kretanje i atmosferu.
Rezultat su interijeri koji jednako dobro funkcionišu koliko i izgledaju. Upravo zbog toga našli su se među Grand Prix pobjednicima BIG SEE Awards 2026.
Smješten u obnovljenoj historijskoj vili u Šangaju, ovaj butik koristi interijer kao produžetak identiteta brenda. Sačuvane drvene krovne konstrukcije, unutrašnje dvorište, mikrocementne površine i detalji od mesinga stvaraju prostor koji istovremeno djeluje savremeno i duboko povezan s lokalnim kontekstom. 
Posebna vrijednost projekta leži u načinu na koji mirisi, materijali i svjetlo zajedno grade iskustvo prostora. Umjesto klasične trgovine, nastaje gotovo scenografsko okruženje koje posjetioca uvodi u svijet brenda.
Centralni element ovog projekta nije namještaj ni dekoracija, već impresivno stepenište koje postaje mjesto susreta, igre i svakodnevnog života. Ono povezuje različite nivoe kroz mostove, galerije i međuprostore koji podstiču spontanu interakciju. 
Projekt pokazuje kako zajednički prostori mogu biti aktivni dio svakodnevnice, a ne samo prolazne zone između sadržaja. Fokus na društvenim aktivnostima omogućio je efikasnije korištenje prostora bez nepotrebnih kvadrata.
Radni prostor ovdje je zamišljen kao okruženje koje podržava kreativnost jednako koliko i produktivnost. Boje, teksture, biljke i namještaj po mjeri razbijaju monotoniju tipičnih kancelarijskih enterijera. 
Umjesto uniformnog prostora, zaposlenici imaju različite zone za fokusirani rad, saradnju i neformalne razgovore. Interijer uspijeva pronaći ravnotežu između energije i smirenosti, stvarajući ugodnije radno okruženje za svakodnevni boravak.
Ovaj vrtić pokazuje kako interijer može postati aktivni učesnik u procesu odrastanja. Platforme, otvori, niše i elementi prilagođeni djeci podstiču istraživanje, igru i samostalnost. 
Topli drveni elementi i pažljivo kontrolisana paleta boja smanjuju vizuelnu preopterećenost prostora, dok akustička rješenja doprinose osjećaju mira. Rezultat je okruženje koje istovremeno podstiče radoznalost i pruža osjećaj sigurnosti.
Smješten u Bauhaus vili iz 1932. godine, ovaj stan istražuje kako historijsko naslijeđe može funkcionisati u savremenom porodičnom životu. Originalni karakter prostora pažljivo je očuvan, dok su nove intervencije uvedene s mjerom i jasnoćom. 
Posebno zanimljivo rješenje predstavlja restaurirani veliki prozor koji prenosi prirodno svjetlo prema kuhinji kroz staklenu unutrašnju pregradu. Interijer uspijeva spojiti porodičnu svakodnevicu, lične uspomene i naslijeđe modernizma bez osjećaja muzejske distance.
Među ovogodišnjim pobjednicima nalazi se i projekt koji granice između arhitekture, interijera i društvenog prostora gotovo potpuno briše. Smješten u Veneciji, paviljon koristi postojeću strukturu umjesto izgradnje nove te okuplja lokalne zanatlije, muzičare i stanovnike kroz niz zajedničkih aktivnosti. 
Namjerno nedovršen karakter prostora ostavlja mjesto za buduće intervencije i susrete. Umjesto gotovog objekta, nastaje živa platforma za razmjenu znanja, iskustava i zajedništva.
TEKST: Ada Ćeremida
Na jednoj od najživljih sarajevskih ulica, ovaj stan u austrougarskoj zgradi pokazuje kako maksimalizam ne mora značiti vizuelni zamor. Visoki plafoni, bijela stolarija, umjetnost i slojevi tekstura stvaraju interijer koji je pun karaktera, ali i iznenađujuće miran.
Maksimalizam najčešće zvuči kao poziv na hrabrost: više boje, više umjetnosti, više detalja, više svega. Ipak, ovaj stan na Titovoj ulici pokazuje da ključ nije u količini, nego u ritmu kojim se sve te stvari povezuju.
Smješten u austrougarskoj zgradi, s visokim plafonima, velikim prozorima, profilisanim zidovima i klasičnim vratima, prostor već ima onu arhitektonsku osnovu koja podsjeća na evropske stanove sa dozom njujorškog loft senzibiliteta. 
Na toj mirnoj, gotovo galerijskoj pozadini, umjetnost, tepisi, lusteri, namještaj i lični predmeti dobijaju prostor da budu glasni, ali ne i naporni. Kroz dnevni boravak, trpezariju, kuhinju, spavaću sobu i intimnije zone stana vidi se kako lični izraz može biti bogat, slojevit i vrlo prepoznatljiv, a da dom i dalje diše.
U dnevnom boravku i trpezariji vidi se glavna lekcija ovog stana: maksimalizam ne mora izgledati haotično ako ima jasnu pozadinu. Visoki plafoni, profilisani zidovi, bijela stolarija i velika vrata sa staklenim panelima stvaraju gotovo galerijski okvir za umjetnost, tepih, lustere i različite teksture.
Slike su snažne, tepisi imaju karakter, a namještaj nosi klasične forme, ali sve ostaje povezano kroz mirnu paletu zidova i ponavljanje svijetlih tonova.
Zato prostor djeluje bogato, ali ne prenatrpano. Titova ulica je vani bučna i urbana, dok interijer iznutra gradi vlastiti, mnogo smireniji ritam. 
Trpezarijski dio posebno dobro pokazuje kako se balansira prostor pun umjetnosti i boje. Bijeli sto i stolice ne pokušavaju se takmičiti sa slikama, već daju prostoriji osjećaj reda i lakoće.
Orijentalni tepih unosi toplinu i dubinu, dok luster naglašava visinu i salonski karakter austrougarskog stana. Isti princip nastavlja se i u dnevnoj zoni, gdje siva garnitura smiruje zidove ispunjene umjetninama i detaljima. To je dobar trik za svaki dom: kada želite više karaktera, ne mora svaki komad biti akcenat. 
Kuhinja nastavlja priču stana, ali na tiši i funkcionalniji način. Sivi frontovi, stakleni ormarići, crne ručkice i drvena radna ploha daju joj klasičan izgled bez osjećaja težine.
U prostoru koji ima visoke plafone, vertikalni elementi i gornji ormarići dodatno naglašavaju proporcije, dok drvo unosi toplinu u svakodnevnu zonu. Mali kutak uz prozor sa klupom, stolom i plavim jastucima pokazuje kako i najpraktičniji dio doma može imati atmosferu. Umjesto da bude samo produžetak kuhinje, taj nook djeluje kao mali gradski bistro skriven unutar stana. 
U spavaćim sobama isti maksimalistički jezik postaje mekši i intimniji. Umjetnost je i dalje prisutna, ali posteljina u svijetloplavim tonovima, sivi jastuci i neutralni komadi namještaja uvode mirniji tempo. Velike slike iznad kreveta ne djeluju agresivno jer ih profilisani zidovi već pretvaraju u dio arhitekture.
To je važna lekcija za sve koji vole upečatljive detalje, ali žele da spavaća soba ostane prostor odmora. Karakter ne nestaje, samo se spušta na tiši nivo. 
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
