TEKST: Nevena Divčić
DATUM OBJAVE: 8.11.2023.
Prema podacima iz prethodne godine, od približno 8 milijardi ljudi na svijetu polovina tih brojki su žene.
Kada se fokusiramo na znanje, istraživanje i usmjerimo fokus na prave stvari, svakog dana dođemo do novih saznanja o sjajnim muškarcima i ženama s kojim dijelimo svijet. Djevojčice i dječaci širom svijeta pronalaze nove uzore i maštaju - šta biti kada porastem?
Tri žene u nastavku su ovih dana inspirisale djevojčice u nama.
Načelnica Theresa Kachindamoto
U Malawiju samo 45% djevojčica nastavi školovanje nakon osmog razreda, a uzrok tome su sklapanje brakova i rađanje djece prije osamnaesete godine. Djevojčice koje su prekinule školovanje često se suočavaju s ograničenim mogućnostima za ekonomsku neovisnost, što ih čini ranjivim na različite oblike nasilja. Theresa Kachindamoto je upornost u postizanju svojih ciljeva pokazala unatoč opoziciji i prijetnjama određenih roditelja zbog običaja.
Nakon što je upoznala 13 - godišnju majku koja je bila primorana da se uda, Theresa je odlučila usmjeriti svoj život i karijeru načelnice u pravcu okončavanja dječijih brakova, obrazovanja i zaštite žena. Kao vođa naroda u čijoj kulturi su utemeljeni drugačiji stavovi susrela se s otporom vlasti i prijetnjama roditelja. Uprkos tome, upornošću je poništila i spriječila hiljade dječijih brakova u centralnom regionu Malavija.
Osim toga, Theresa se zalaže protiv obreda seksualne inicijacije koji izlažu mlade žene riziku od HIV infekcije i zlostavljanja.
Dr Jessica Wade
Fizičarka iz Londona, predano radi na promicanju većeg broja žena koje ulaze u područja znanosti, tehnologije, inženjeringa i matematike. Do sada je na Wikipediji kreirala više od 1,600 biografija za naučnice koje nisu dobile priznanje koje zaslužuju.
Jessica Wade svake nedjelje posvećuje vrijeme nominacijama izvanrednih znanstvenika i znanstvenica različitih etničkih pozadina, posebno manjina, za prestižne nagrade i stipendije. Svoj trud usmjerava prema tome da se pravedno prepoznaju i nagrađuju znanstvenici, jer je umorna od njihovih nezasluženo nezabilježenih dostignuća.
Izjavila je da joj je dosadilo gledati znanstvenike kako rade "sjajne stvari i ne dobivaju zasluge za to" te vjeruje da će njen trud potaknuti želju za znanost kod sljedeće generacije. U jednom od intervjua objasnila je da je za pisanje svake od biografija potrebno nekoliko sati i da je to zadatak koji završava dok istrovremeno na kraju dana gleda emisije o nekretninama. Vjeruje se da je do danas doprinijela unosom više od 2.000 biografija.
Masako Wakamiya
88 - godišnja Masako Wakamiya imala je za cilj razviti aplikaciju koja će biti pristupačna starijim osobama, često ograničenima zbog složenosti većine aplikacija koje su im teško razumljive.
"Sredinom devedesetih godina, računala su kupovali samo entuzijasti i "geekovi," i za razliku od današnjice, nije bilo osnovnih uvodnih knjiga ni tečajeva, pa sam imala teškoća u učenju kako koristiti računalo. No, polako sam naučila kako ga koristiti tako što sam pitala ljude koji su bili stručni u korištenju računala." - ispričala je Masako u svom intervjuu za Social Innovation.
O svojoj konekciji s tehnologijom je govorila i na TEDxTokyo 2014. godine, a u partnerstvu s mladim programerima, postigla je izvanredan uspjeh stvarajući inovativnu igru pod nazivom "Hindan," koja je lansirana na tržište 2016. godine. Ova igra se fokusira na postavljanje lutaka na "hinadan," višeslojni stalak za lutke. Članica je upravnog odbora "Mellow Cluba," (društvena mreža za starije osobe) i "Vijeća za Ostvarivanje Vizije za Digitalni Grad-Naciju". Svojim dosadašnjim postignućima privukla je pažnju i simpatije Apple CEOa koji se potrudio i da je upozna.
Njen trenutni hobi je "Excel umjetnost" koja uključuje crtanje popunjavanjem ćelija u Excelu, a Excel koristi i za dizajniranje uzoraka za odjeću.
* * *
Naslovna fotografija: @glblctzn
TEKST: Bonjour.ba
Postoje događaji koji ti daju znanje, a postoje i oni koji te vrate sebi. Akademija by dm drogerie markt i Bonjour.ba bio je upravo takav dan, dan nakon kojeg se kući ne vraćaš ista, nego malo sigurnija, malo odlučnija i nekako povezanija sa svojim putem.
Žene su dolazile jedna po jedna, bez velike pompe, ali sa nečim što se moglo naslutiti u koraku i pogledu, željom da naprave prostor za sebe. 


Nije bilo važno ko je odakle stigao, koliko dugo radi ili u kojoj je fazi biznisa. U tim prvim minutama, dok su skidale kapute, tražile svoja mjesta i razmjenjivale kratke pozdrave, stvarao se osjećaj pripadanja koji se ne može isplanirati.
Kao da se u toj sali konačno spojilo sve ono što su dugo pokušavale držati same.

Kada podrška postane ključni trenutak dana
Upravo tokom umrežavanja, u onom neformalnom dijelu koji se najčešće pokaže najiskrenijim, dogodio se trenutak koji je ostavio trag. Jedna učesnica je, gotovo bez zadrške, rekla rečenicu koja je mnogima zvučala poznato:
"Podrška žena tokom upoznavanja danas… to mi je bio trenutak kada sam prvi put osjetila da mogu više. Kada mi neko kaže: ‘Super ti ide’, ‘Pratim tvoj biznis’, odjednom sve izgleda lakše. Shvatiš da si već dogurala do ovdje, i nekako te pomisao na sljedeći korak više ne plaši."
To je bio onaj tihi, ali snažan trenutak u kojem se samopouzdanje vrati na mjesto, u kojem shvatiš da nisi sama u svojim pokušajima i da ponekad nekoliko rečenica izgovorenih u prolazu može značiti više od cijelog plana.

Mali koraci, velike spoznaje
Kasnije tokom dana, nakon jedne od sesija, u sali se čula misao koja je izazvala prepoznatljive osmijehe i tiha klimanja glavom. Bila je to rečenica koja je zvučala jednostavno, ali je nosila iskustvo koje mnoge žene dijele:
"Danas sam naučila da sam na dobrom putu. Moj poduzetnički put raste, samo svojim tempom. I ono što me posebno umirilo jeste da su i druge žene imale iste strahove, pitale su se gdje dalje, šta je sljedeći korak. Shvatila sam da je ‘small steps, easy going’ univerzalna vodilja i da je sasvim u redu ići sporije, ali sigurno."
Dok je govorila, činilo se kao da se u toj rečenici prepoznaje polovica sale. Bio je to podsjetnik da napredak ne mora izgledati glasno niti dramatično, da ne mora uvijek biti brz i linearan.
Ponekad se najvažniji pomaci dešavaju upravo u malim odlukama, tihim uvidima i prihvatanju ritma koji je samo tvoj.
Rečenica je zazvučala malo dublje jer se nije odnosila samo na biznis. Odnosila se na život, na hrabrost da ne žuriš, na dozvolu da napreduješ svojim tempom i na mir koji dođe kada shvatiš da nisi jedina koja balansira između želja, mogućnosti i strahova.
Odluke koje mijenjaju pogled na vlastiti put
Tokom dana, među svim razgovorima, smijehom i malim otkrićima, isticale su se i one rečenice koje djeluju jednostavno, a zapravo nose promjenu. Jedna učesnica se nasmijala, ali iza tog osmijeha se osjetila iskrena odluka:
"Moj prvi korak nakon akademije bit će marketing plan. Uvijek sam mislila da je to previše kompleksno, pa sam izbjegavala da uopšte pokušam. Danas ste me ohrabrili da dođem kući i da ga počnem pisati odmah."

Dok je govorila, bilo je jasno da ta misao ne ostaje u zraku. Bila je to odluka koja će, već večeras ili sutra ujutro, preći na papir i postati prvi konkretan korak.
Nedugo zatim, sasvim spontano, stigla je i druga rečenica koja je u sebi nosila onu vrstu hrabrosti koja se javi tek kad shvatiš da imaš podršku:
"Danas sam odlučila da sada zaista sjednem, zapišem i započnem. Nema više čekanja savršenog trenutka. Sad je vrijeme."

U te dvije misli stalo je sve ono što je akademija nastojala probuditi: spremnost da se počne, da se prihvati nesavršenost početka, da se prestane čekati idealni uvjeti koji nikada ne dođu.
To su one male rečenice koje djeluju tiho, ali nose ogroman pomak, jer mijenjaju pogled na vlastiti put upravo onoliko koliko je potrebno da se krene.

Misli koje ostaju i nakon što se vrata zatvore
Pred kraj dana, kada se energija u sali već smirila, a bilješke u notesima počele slagati u vlastite male priče, čula se rečenica koja je gotovo neprimjetno, ali snažno zaokružila sve što se dogodilo:
"Za sve koje razmišljaju da se prijave iduće godine, samo se prijavite. Doći ćete kući potpuno novi."
Izgovorena bez patetike, ali s uvjerenjem žene koja je nešto u sebi pomaknula, ta misao je u sali ostavila odobravanje, onaj osjećaj kada znaš da ništa nije pretjerano, jer je istina jednostavnija nego što mislimo.

Nedugo zatim stigla je i druga poruka, nježnija, ali podjednako snažna. Izgovorila ju je učesnica koja svoj brend gradi iz emocije i intuicije:
"Voljela bih da moj brend poručuje emociju, zabavu i energiju… i danas sam prvi put osjetila da to stvarno mogu prenijeti."
U tom trenutku mnoge su se prepoznale. Jer to nije bila samo ambicija, nego potvrda da se ideja može pretvoriti u nešto opipljivo kada joj daš prostor, znanje i podršku.
Ako bi se cijeli dan trebao opisati u nekoliko riječi, onda bi to bila misao koja se tiho provlačila među učesnicama dok su izlazile iz sale: akademija nije završila onog trenutka kada su se vrata zatvorila.
Ostala je u njima kao sigurnost da nisu same, kao hrabrost da počnu i kao nježan podsjetnik da se svaki put gradi, korak po korak, misao po misao, dan po dan.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!