Ivana Čuljak Lošić dama je koja je započela priču pod imenom 'Neka jedu kolače' i svakodnevno stvara magična slastičarska remek djela u obliku neodoljivih slastica.

Njene torte i kolači prepoznati su u regiji kao vizualno primamljive i jedinstveno dekorirane slastice koje podjednako oduševljavaju okusom. Upravo zato ni mi nismo mogli odoljeti da ne zavirimo u njenu rutinu i saznamo kako nastaju njeni posebni deserti.

Njeno prvo gastro iskustvo započelo je na Masterchefu i upravo ju je ovo kulinarsko natjecanje upoznalo sa neodoljivim svijetom kolača i torti. Ivana je nedavno otvorila i svoju slastičarnicu 'Neka jedu kolače' u Zagrebu koja je ubrzo postala omiljeno mjesto susreta i mjesto kušanja ukusnih slastica u njenom potpisu.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Ivana Čuljak-Lošić (@chu_lo_)

U razgovoru s Ivanom otkrili smo što joj je još pomoglo da izgradi karijeru u slastičarstvu, kao i otkud joj ideja za kreativno ime brenda. Također, podijelila je s nama gdje pronalazi inspiraciju za ukrašavanje torti i kolača, koje sastojke koristi, kao i kako se odvijao cijeli proces dizajniranja i otvaranja njene bajkovite slastičarnice u Zagrebu.

Ivanine odgovore otkrijte u nastavku.

Kreativno ime 'Neka jedu kolače' poznato je u regiji. Odakle ideja za baš ovo ime?

Ideja je nastala još davno,nastala je kao spoj ljubavi prema povijesti, imalo je vezu sa hranom tj. kolačima i jednu malu dozu sarkazma koji jednim dijelom (nikako u lošem smislu) zna krasiti moj humor.

Foto: @nikmaticphotography

Baviti se slastičarstvom nije bio vaš prvi izbor. Kako ste otkrili da je ova karijera vaš idealni put te koji su bili prvi koraci do ostvarenja slastičarskog sna koji živite danas?

Istina, nije bio moj prvi izbor. Odlučiti se u okolini u kojoj živim bilo je pomalo ludo, jer ako dobro učiš ide se na faks. Moja ljubav za kuhanjem bila je prisutna cijeli život. Tek nakon Masterchefa sam shvatila da se s tim želim baviti i da trebam učiti. Taj proces je trajao dugo, bilo je lijepo ali jako i teško gdje sam shvatila da je život u kuhinji jako težak, ali ja sam ga odlučila tako prihvatiti jer mene je činio sretnom.

Foto: @nikmaticphotography

Put je počeo kroz rad i obuke u kuhinjama cijelog svijeta, da bi nakon Iskustva i znanja koje sam stekla vratila se svojoj bazi u Zagrebu. I tu je zapravo prije godinu dana nova priča počela…

Foto: @nikmaticphotography

Što biste preporučili našim čitateljicama kada je u pitanju početak rada na vlastitom snu i izgradnja karijere koju žele i vole?

Jednom sam napisala jedan recept pa ću ga podijeliti i ovdje vama:

RECEPT "OSTVARENI SAN by @nekajedukolace"

Potrebno vam je:

• 20 godina ljubavi
• 10 g želje
• 8 godina rada u kuhinji,
• 5,8 litara suza
• 35 ožiljaka,
• 4 opekotine drugog stupnja,
• 5 sati spavanja dnevno x 6 godina,
• 4 godine putovanja i obuke po svijetu,
• 2 Božića bez obitelji
• 2 Uskrsa bez obitelji
• 4 propuštena In Music festivala
• 28 svadbi bez mene u kolu,
• 53 rođendana meni bitnih ljudi bez mojih torti,
• 8 propuštenih derneka za svetog Antu,
• 5 kg Strpljenja
• 7 kg Gonjanja papira
• 1 kg Hrabrosti,
• 1 kg Ludosti
• + par dobrih ljudi po vlastitom izboru da vas dignu kad je zbilja teško.
• Prstohvat kreativnosti.

PRIPREMA:

Sve sastojke skupa dobro izmiješati, ostaviti par godina da se dobro prožme. Razvaljati za vrijeme Korone. Ako je malo teže razvući smjesu zovete nekog da vam da ruke. Oblikovati. Ispeći sve skupa u mjesec dana.

Nije tako teško, samo vam se čini.

Dobar tek.

Foto: @nikmaticphotography

Vaše slastice možemo kušati u slastičarnici 'Neka jedu kolače' sa zagrebačkom adresom. Što je bila inspiracija za uređenje i što vam je najdraža anegdota koju pamtite iz perioda planiranja i realizacije?

U dijelu uređenja su mi uvelike pomogli vlasnici A most Unusual Gardena, gdje je moja slastičarnica i smještena. Mario i Ivan su taj prostor već prije uredili bajkovito sa kućicom na drvetu i jedan prostor kao da je samo čekao mene. Mario je inače akademski slikar tako da je i sve moje popratne želje ostvario.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by A most unusual gin garden (@a_most_unusual_garden)

Tada smo bili u lockdownu i jedino što smo čekali je samo da otvorimo.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Ivana Čuljak-Lošić (@chu_lo_)

Također nagradu za strpljenje osvojila je osoba koja je zaslužna za branding i logo -  Ana Lukenda.  Ana je bila uz mene dok smo radile neke male priče i zaslužila je da bude uz mene kad sam evo odvažila se za nešto veliko. Priznajem, znam gnjaviti ljude ali mislim da sam Anu najviše.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Ivana Čuljak-Lošić (@chu_lo_)

Ana je svoj dio vrhunski odradila i ponosna sam da su i moji prijatelji dio moje priče i uspjeha.

Vaše torte posebna su remek djela. Postoji li neka torta koja vam je odnijela najviše vremena za pripremu i dekoriranje? A koja torta vam je bila najdraža?

Za svaku našu tortu  se trudimo da bude individualna, neke su poprilično zahtjevne i puno njih radimo po željama i zahtjevima kupaca.

Foto: @nikmaticphotography

Teško je reći koja nam je najdraža, jer u svaku se doslovno zaljubimo, pogotovo u one u kojima imamo potpunu slobodu ukrašavanja.

Foto: @nikmaticphotography

Slastičarske čarolije koje proizvodite u svojoj kuhinji uvijek izgledaju čarobno i nesvakidašnje. Gdje pronalazite inspiraciju za dekoriranje i kako birate namirnice za svoje slastice?

Za većinu namirnica volim naglasiti da su iz Hercegovine, jer zbilja jesu. Svaki vikend imam neku mini svježu dostavu. Meni je inspiracija moj kraj i ljudi također. Puno deserata je posvećeno zapravo meni bitnim ljudima. Dekoracija nekako samo dođe iz glave.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Ivana Čuljak-Lošić (@chu_lo_)

Osim što ste veliki zaljubljenik u sve sa slastičarskim predznakom, primijetili smo i da rado putujete. Koje su vam destinacije odnijele najveće simpatije i je li vas one ikada inspiriraju za otkrivanje novih recepata?

Mislim da sam pomalo dosadna koliko mi je jedna zemlja draža od ostalih. Ali to je Meksiko, moja vječna inspiracija. Boje, kultura i namirnice u toj zemlji, sve me to inspirira za nove recepte i slastice. Koliko je volim govori i činjenica da sam ove godine bila tamo čak dva puta.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Ivana Čuljak-Lošić (@chu_lo_)

Bilo je tu i puno drugih zemalja poput Novog Zelanda, Australije, Kolumbije, svaka me inspirirala na svoj način ali mislim da je Mexico možda zbog Esmeralde & Marisol u blagoj prednosti.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Ivana Čuljak-Lošić (@chu_lo_)

Što nam 'Neka jedu kolače' tvornica priprema ove jeseni i zime?

Još je ljeto ali ja se u glavi spremam za Božić. Spremam puno lijepih božićnih stvari, još su u procesu realizacije ali i svakako @nekajedukolace brunch. Brunchu se jako veselimo. Još je tu more ideja ali treba nekad biti i tajnovit.

Foto: @nikmaticphotography

I za kraj, ne možemo odoljeti, a da vas ne upitamo – koja je vaša omiljena slastica?

To je kao da majku pitate koje dijete više voli.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Ivana Čuljak-Lošić (@chu_lo_)

*** 

Naslovna fotografija: @karmen_oblak
Tekst: Marija Perić 

U idealnom svijetu, svaki dom bi trebao prije svega nuditi zaštitu i sigurnost, no surova realnost ponekad pokazuje drugačije.

Poražavajuća je činjenica da su hiljade žena izložene opasnosti i zlostavljanju. Za mnoge od njih ključ do slobode krije se u Sigurnim kućama. Upravo iz tog razloga smo odlučili razgovarati s menadžericom Sigurne kuće Fondacije lokalne demokratije u Kantonu Sarajevo, Muberom Hodžić – Lemeš. 

 

Mubera Hodžić – Lemeš

Željeli smo bolje razumjeti sveobuhvatnu podršku koju ova institucija pruža ženama, a te ključne informacije prenijeti i vama. Otkrivamo koji su to koraci nakon što su osobe fizički sigurne u kućama, koliko je važna terapija, koji su uslovi za djecu, ali i to kako mi kao individue možemo djelovati ukoliko sumnjamo na nasilje u našoj blizini. 

 

Pored fizičke zaštite i pružanja sigurnosti nudite mnoštvo besplatnih usluga u vašoj organizaciji. Nakon što su osobe fizički sigurne u vašim kućama, koji je naredni korak?

Fondacija lokalne demokratije upravlja Sigurnom kućom u Kantonu Sarajevo od 2000. godine, a pored toga imamo i druge vidove podrške i pomoći ženama žrtvama nasilja u porodici poput našeg Centra za žene, SOS telefona, Edukativnog kutka za mlade.

Kada govorimo o Sigurnoj kući, ona predstavlja jednu od mogućnosti zbrinjavanja žrtava nasilja u momentu kad se nasilje prijavi, kada je ženi potrebna fizička zaštita, sigurnost, ali i kompletan specijalizirani set usluga koje pomažu žrtvama nasilja za izlazak iz nasilničkog odnosa.

Vrste usluga koje se pružaju žrtvama nasilja u porodici u Sigurnoj kući su:

- Fizička zaštita i sigurnost,

- Psihoterapijski tretman (individualni i grupni),

- Radno - okupaciona terapija,

- Socijalno savjetovanje i podrška,

- Pravna pomoć, kroz korištenje usluga Centra za besplatnu pravnu pomoć FLD,

- Medicinska asistencija i rehabilitacija u suradnji sa zdravstvenim ustanovama,

- Terapijski rad sa partnerom/počiniteljem nasilja sa Službama socijalne zaštite Kantona Sarajevo,

- Ekonomsko osamostaljivanje korisnica kroz ekonomsko osnaživanje (uključivanje korisnica u Savjetovalište za žene FLD Sarajevo, suradnja sa Zavodom za zapošljavanje i drugim NVO organizacijama koje implementiraju programe ekonomske podrške žrtava nasilja u porodici),

- Psihoterapijski tretman djece žrtava nasilja (psihološka podrška, pomoć u savladavanju nastavnog plana i programa, rekreativni program s volonterima)

 

Koliko je važan psihoterapijski tretman? 

Ženama koje su doživjele nasilje, a koje se suočavaju sa posljedicama nasilja, uglavnom je potrebna psihoterapijska pomoć. U Sigurnoj kući se žene uključuju u cjelokupni psihosocijalni tretman. Svaki slučaj je individualan i pristupa mu se na takav - individualan način.

Cilj psihološke podrške je:

- Pomoći ženi da vrati dobru sliku o sebi, stekne samopouzdanje i preuzme kontrolu nad svojim životom,

- Pomoći ženi da stekne svijest o svom pravu na izbor, pravu na život bez nasilja te joj omogućiti potpuni oporavak od traume,

- Postići znatno smanjenje simptoma traume, s ciljem njihovog potpunog nestanka.

Centar za žene Fondacije lokalne demokratije koji je smješten u Sarajevu također pruža besplatnu psihološku pomoć i podršku, pravno savjetovanje i socio-ekonomsku podršku za žrtve nasilja u porodici ili partnerskog nasilja, samohranim majkama, ženama na socijalnoj margini ili ženama žrtvama rata. Sve žene koje imaju potrebu mogu zakazati svoj termin na jedan od brojeva telefona: 033 570-560 ili 033 570-561.

 

Kako osiguravate privatnost korisnica usluga?

Imamo obrazac i jasne upute prema kojima objasnimo korisnicama da ne mogu nikome odavati lokaciju na kojoj su smještene. Korisnice naših usluga nikada ne izlažemo javnosti na način da bilo gdje objavljujemo njihova imena ili bilo kakve informacije koje bi na bilo koji način mogle otkriti njihov identitet. Anonimnost je zagarantovana svima, a reagujemo i u slučajevima anonimnih prijava.

 

Kakav je proces ulaska i izlaska iz sigurne kuće? 

U Kantonu Sarajevo su jasno definisane procedure smještaja žrtava nasilja u Sigurnu kuću. Potpisani su protokoli o saradnji sa Kantonalnim centrom za socijalni rad i MUP-om Kantona Sarajevo. Ukoliko žena prijavi nasilje na SOS telefon, policija se uputi na adresu i djeluje u skladu sa svojom nadležnošću. Žena dobije sve informacije o zaštiti, mogućnost da ode u policijsku upravu i podnese krivičnu prijavu, policija po potrebi uključi nadležnu službu socijalne zaštite odnosno dežurnog socijalnog radnika ukoliko je potreban smještaj u Sigurnu kuću koji se odmah može i realizovati.

Na području Kantona Sarajevo rade dežurni socijalni radnici tako da se zbrinjavanje žrtve može realizovati i tokom tokom noći, vikendima, praznicima. odnosno uvijek je moguć smještaj i zaštita žrtava nasilja na području Kantona Sarajevo. Također je i SOS telefon aktivan 24 sata. Dakle, potrebno je da prijavite nasilje nadležnoj policiji, centru za socijalni rad ili nas pozovite na SOS telefon broj 033 222-000. U Sigurnoj kući se može ostati do šest mjeseci, moguće je i duže u odnosu na kompleksnost slučaja, u saradnji sa centrima za socijalni rad.
 

Na koji način se radi sa korisnicama vaših usluga kako bi se osamostalile i nastavile život izvan kuće? 

U Sigurnoj kući u Sarajevu je od 2000. godine zbrinuto 2.314 žrtava nasilja. Razvijali smo i razvijamo dodatne programe podrške u vidu ekonomskog osnaživanja žena, pravne i psihološke podrške kako bi žene žrtve nasilja dobile mogućnost da se osamostale i izađu iz kruga nasilja. Posljednjih godina realizujemo Socijalni program koji je obezbjeđen od strane Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo.

Socijalni program se odnosi na materijalnu podršku žrtvama nasilja u porodici koje se osamostale nakon provedenog terapijskog tretmana u Sigurnoj kući. Za žene je od izuzetne važnosti podrška koju dobiju nakon napuštanja Sigurne kuće. Kroz Socijalni program omogućeno im je plaćanje troškova kirije i režija u trajanju do šest mjeseci.

Foto: Pexels.com   

 

Postoji li plan za postupanje u hitnim situacijama? 

Sigurna kuća pruža pomoć i zaštitu 24 sata dnevno, uvijek su naše usluge dostupne onima kojima su potrebne.

Postoje li procedure za procjenu opasnosti prije izlaska?

Mi imamo jasno definisanu izlaznu strategiju. Nakon smještaja u Sigurnu kuću i stabilizacije psihofizičkog stanja pristupa se izradi individualnog plana zaštite kojeg sačinjava korisnica zajedno sa psihologom nadležne službe socijalne zaštite i socijalnom radnicom Sigurne kuće. U individualnom planu se žena izjašnjava na koji način vidi rješenje svoje situacije. Uključe se potrebne institucije i organizacije koje će učestvovati u realizaciji plana zaštite.

Nakon realizacije većine postavljenih ciljeva, odnosno sticanja uvjeta za izlazak iz Sigurne kuće isto se i realizuje. Svaki slučaj se radi individualno te je i za rješenje istog potrebno različito vrijeme. Npr. ukoliko žena odluči trajni prekid nasilnog odnosa, potrebno je duže vrijeme dok završi postupak posredovanja, pokrene razvod braka, riješi pitanje čuvanja djece, nađe posao i stekne materijalne pretpostavke za samostalan život. Pojedine žene se vraćaju i u porodicu, ali sa drugačijim stavom jer su ohrabrene, pošto znaju da se ponovo mogu obratiti za pomoć ukoliko im bude potrebna. Sve žene koje su boravile u Sigurnoj kući ili prijavljivale nasilje u porodici mogu ponovno dobiti podršku sistema ukoliko je trebaju.

Nasilje u porodici se može prijaviti više puta, žena može biti zaštićena izrečenim zaštitnim mjerama više puta kao što može više puta i boraviti u Sigurnoj kući. Izlazak iz nasilnog odnosa je veoma težak i neke žene trebaju duže vrijeme do konačnog odlaska od počinitelja nasilja. Prema dostupnim svjetskim istraživanjima žena u prosjeku ostane 4 - 7 godina u nasilnom odnosu prije nego što iz njega izađe, a u prosjeku odlazi 7 puta prije konačnog odlaska.   

 

Kakve su usluge dostupne djeci osoba koje su pretrpjele nasilje? 

Imamo osiguran psihoterapijski tretman djece žrtava nasilja (psihološka podrška, pomoć u savladavanju nastavnog plana i programa, rekreativni program s volonterima i slično). Od 2002. godine u okviru Sigurne kuće pokrenut je rad i skloništa za djevojke žrtve seksualnog nasilja, incesta, silovanja, porodičnog nasilja i drugih oblika nasilja. Primarni cilj skloništa je obezbjeđivanje direktne zaštite djevojaka, psihoterapijski tretman u cilju rehabilitacije i resocijalizacije (nastavak školovanja, detraumatizacija i prevazilaženje traumatskih iskustava, ponovno uključivanje u društveni život).

 

Foto: Pexels.com

 

Za kraj nam recite koje su to mjere koje mi kao individue možemo poduzeti ukoliko sumnjamo da se u našoj blizini dešava neki oblik nasilja? 

Nevladine organizacije u „Sigurnoj mreži“ kojima koordinira Fondacija lokalne demokratije su kroz svoja iskustva sa žrtvama nasilja napravile iskorak kako nasilje više ne bi bilo tabu tema u četiri zida, kako bi postalo javno vidljivo i samim time kažnjivo. Nasilju može biti izloženo svako bez obzira na obrazovanje i zaposlenje. Važno je da poručimo iz prakse da je moguće izaći iz kruga nasilja ukoliko se koriste svi resursi i trenutna zakonska rješenja. Svako neprijavljivanje i prikrivanje nasilja stvara pogodno tlo da se nasilje nastavi i postane intenzivnije.

Žrtve nasilja kao i građani/ke koji imaju saznanja da se nasilje dešava mogu pozvati SOS telefon i zatražiti pomoć – 033/222-000, zatim 1265 za FBiH i 1264 za Republiku Srpsku. Žrtve nasilje nisu krive za počinjeno nasilje i svaki oblik nasilja treba prijaviti. Napravite prvi korak, pozovite SOS telefon gdje ćete biti saslušane bez osude, možete nazvati i anonimno i dobit ćete mogućnost da se zaštitite.

* * *   
Foto: Pexels.com