TEKST: Marija Perić

DATUM OBJAVE: 7.9.2021.

Ivana Čuljak Lošić dama je koja je započela priču pod imenom 'Neka jedu kolače' i svakodnevno stvara magična slastičarska remek djela u obliku neodoljivih slastica.

Njene torte i kolači prepoznati su u regiji kao vizualno primamljive i jedinstveno dekorirane slastice koje podjednako oduševljavaju okusom. Upravo zato ni mi nismo mogli odoljeti da ne zavirimo u njenu rutinu i saznamo kako nastaju njeni posebni deserti.

Njeno prvo gastro iskustvo započelo je na Masterchefu i upravo ju je ovo kulinarsko natjecanje upoznalo sa neodoljivim svijetom kolača i torti. Ivana je nedavno otvorila i svoju slastičarnicu 'Neka jedu kolače' u Zagrebu koja je ubrzo postala omiljeno mjesto susreta i mjesto kušanja ukusnih slastica u njenom potpisu.

U razgovoru s Ivanom otkrili smo što joj je još pomoglo da izgradi karijeru u slastičarstvu, kao i otkud joj ideja za kreativno ime brenda. Također, podijelila je s nama gdje pronalazi inspiraciju za ukrašavanje torti i kolača, koje sastojke koristi, kao i kako se odvijao cijeli proces dizajniranja i otvaranja njene bajkovite slastičarnice u Zagrebu.

Ivanine odgovore otkrijte u nastavku.

Kreativno ime 'Neka jedu kolače' poznato je u regiji. Odakle ideja za baš ovo ime?

Ideja je nastala još davno,nastala je kao spoj ljubavi prema povijesti, imalo je vezu sa hranom tj. kolačima i jednu malu dozu sarkazma koji jednim dijelom (nikako u lošem smislu) zna krasiti moj humor.

Foto: @nikmaticphotography

Baviti se slastičarstvom nije bio vaš prvi izbor. Kako ste otkrili da je ova karijera vaš idealni put te koji su bili prvi koraci do ostvarenja slastičarskog sna koji živite danas?

Istina, nije bio moj prvi izbor. Odlučiti se u okolini u kojoj živim bilo je pomalo ludo, jer ako dobro učiš ide se na faks. Moja ljubav za kuhanjem bila je prisutna cijeli život. Tek nakon Masterchefa sam shvatila da se s tim želim baviti i da trebam učiti. Taj proces je trajao dugo, bilo je lijepo ali jako i teško gdje sam shvatila da je život u kuhinji jako težak, ali ja sam ga odlučila tako prihvatiti jer mene je činio sretnom.

Foto: @nikmaticphotography

Put je počeo kroz rad i obuke u kuhinjama cijelog svijeta, da bi nakon Iskustva i znanja koje sam stekla vratila se svojoj bazi u Zagrebu. I tu je zapravo prije godinu dana nova priča počela…

Foto: @nikmaticphotography

Što biste preporučili našim čitateljicama kada je u pitanju početak rada na vlastitom snu i izgradnja karijere koju žele i vole?

Jednom sam napisala jedan recept pa ću ga podijeliti i ovdje vama:

RECEPT "OSTVARENI SAN by @nekajedukolace"

Potrebno vam je:

  • 20 godina ljubavi
  • 10 g želje
  • 8 godina rada u kuhinji,
  • 5,8 litara suza
  • 35 ožiljaka,
  • 4 opekotine drugog stupnja,
  • 5 sati spavanja dnevno x 6 godina,
  • 4 godine putovanja i obuke po svijetu,
  • 2 Božića bez obitelji
  • 2 Uskrsa bez obitelji
  • 4 propuštena In Music festivala
  • 28 svadbi bez mene u kolu,
  • 53 rođendana meni bitnih ljudi bez mojih torti,
  • 8 propuštenih derneka za svetog Antu,
  • 5 kg Strpljenja
  • 7 kg Gonjanja papira
  • 1 kg Hrabrosti,
  • 1 kg Ludosti
  • + par dobrih ljudi po vlastitom izboru da vas dignu kad je zbilja teško.
  • Prstohvat kreativnosti.

PRIPREMA:

Sve sastojke skupa dobro izmiješati, ostaviti par godina da se dobro prožme. Razvaljati za vrijeme Korone. Ako je malo teže razvući smjesu zovete nekog da vam da ruke. Oblikovati. Ispeći sve skupa u mjesec dana.

Nije tako teško, samo vam se čini.

Dobar tek.

Foto: @nikmaticphotography

Vaše slastice možemo kušati u slastičarnici 'Neka jedu kolače' sa zagrebačkom adresom. Što je bila inspiracija za uređenje i što vam je najdraža anegdota koju pamtite iz perioda planiranja i realizacije?

U dijelu uređenja su mi uvelike pomogli vlasnici A most Unusual Gardena, gdje je moja slastičarnica i smještena. Mario i Ivan su taj prostor već prije uredili bajkovito sa kućicom na drvetu i jedan prostor kao da je samo čekao mene. Mario je inače akademski slikar tako da je i sve moje popratne želje ostvario.

Tada smo bili u lockdownu i jedino što smo čekali je samo da otvorimo.

Također nagradu za strpljenje osvojila je osoba koja je zaslužna za branding i logo -  Ana Lukenda.  Ana je bila uz mene dok smo radile neke male priče i zaslužila je da bude uz mene kad sam evo odvažila se za nešto veliko. Priznajem, znam gnjaviti ljude ali mislim da sam Anu najviše.

Ana je svoj dio vrhunski odradila i ponosna sam da su i moji prijatelji dio moje priče i uspjeha.

Vaše torte posebna su remek djela. Postoji li neka torta koja vam je odnijela najviše vremena za pripremu i dekoriranje? A koja torta vam je bila najdraža?

Za svaku našu tortu  se trudimo da bude individualna, neke su poprilično zahtjevne i puno njih radimo po željama i zahtjevima kupaca.

Foto: @nikmaticphotography

Teško je reći koja nam je najdraža, jer u svaku se doslovno zaljubimo, pogotovo u one u kojima imamo potpunu slobodu ukrašavanja.

Foto: @nikmaticphotography

Slastičarske čarolije koje proizvodite u svojoj kuhinji uvijek izgledaju čarobno i nesvakidašnje. Gdje pronalazite inspiraciju za dekoriranje i kako birate namirnice za svoje slastice?

Za većinu namirnica volim naglasiti da su iz Hercegovine, jer zbilja jesu. Svaki vikend imam neku mini svježu dostavu. Meni je inspiracija moj kraj i ljudi također. Puno deserata je posvećeno zapravo meni bitnim ljudima. Dekoracija nekako samo dođe iz glave.

Osim što ste veliki zaljubljenik u sve sa slastičarskim predznakom, primijetili smo i da rado putujete. Koje su vam destinacije odnijele najveće simpatije i je li vas one ikada inspiriraju za otkrivanje novih recepata?

Mislim da sam pomalo dosadna koliko mi je jedna zemlja draža od ostalih. Ali to je Meksiko, moja vječna inspiracija. Boje, kultura i namirnice u toj zemlji, sve me to inspirira za nove recepte i slastice. Koliko je volim govori i činjenica da sam ove godine bila tamo čak dva puta.

Bilo je tu i puno drugih zemalja poput Novog Zelanda, Australije, Kolumbije, svaka me inspirirala na svoj način ali mislim da je Mexico možda zbog Esmeralde & Marisol u blagoj prednosti.

Što nam 'Neka jedu kolače' tvornica priprema ove jeseni i zime?

Još je ljeto ali ja se u glavi spremam za Božić. Spremam puno lijepih božićnih stvari, još su u procesu realizacije ali i svakako @nekajedukolace brunch. Brunchu se jako veselimo. Još je tu more ideja ali treba nekad biti i tajnovit.

Foto: @nikmaticphotography

I za kraj, ne možemo odoljeti, a da vas ne upitamo – koja je vaša omiljena slastica?

To je kao da majku pitate koje dijete više voli.

*** 

Naslovna fotografija: @karmen_oblak
Tekst: Marija Perić 


Bonjour

Mama.

TEKST: Ilda Lihić-Isović

Mama. Mama.

Prvi put se desilo da u naslovu nemamo cijelu rečenicu.

Mama.

Samo jedna riječ, ali ta jedna riječ nosi možda i više od bilo koje koju smo do sada napisali.

Kada smo pokušali pronaći pravu rečenicu, nijedna nije bila dovoljna jer neke stvari ne stanu u objašnjenje. 
 

mama-nakit-zlatarna-celje-201-bonjour-ba
zlatarna_celje_sarajevo_bih_bonjour_ba_03

One žive u sitnicama.

U glasu koji nas smiri. 

U zagrljaju prije spavanja. 

U „jesi ponijela jaknu?" 

U običnim danima koji kasnije postanu najvažnije uspomene.

A neke stvari žive u dodiru.

U trenutku kada nas ona pomazi po obrazu i osjetimo njen prsten kako lagano klizi niz kožu.

U onom djetinjstvu kada nas je grlila i mi smo se igrali njenim lančićom, vrtjeli ga među prstima, znajući napamet svaku kariku.

U danu kada smo izgubili njenu omiljenu naušnicu u igri, a ona se nije naljutila.

Mama…  
 

mama-nakit-zlatarna-celje-205-bonjour-ba

mama-nakit-zlatarna-celje-5-bonjour-ba

Zlatarna Celje grafike 07

Možda baš zato neke emocije nosimo najbliže sebi. 

Kroz poznati dodir prstena. 

Ogrlicu koju uvijek biramo bez razmišljanja. 

Detalje koji s vremenom postanu mnogo više od nakita. 

Baš onakvog kakav godinama pronalazimo u Zlatarna Celje kolekcijama i vežemo za važne uspomene.

Možda smo zato i željeli ovu priču ispričati kako se ljubav najčešće pamti… nježno i tiho.
 
 



Sve što kasnije počnemo razumijevati  
 

Almu Dizdarević Sarhan upoznali smo kroz jednu potpuno drugačiju, ali jednako nježnu ulogu dok je s posebnom pažnjom kreirala radionicu u dječjoj igraonici. 

I upravo tada nam je postalo jasno koliko prirodno balansira između svih svojih svjetova. 

Alma je istovremeno mama, model i osoba koja okuplja djecu, kreativnost i toplinu u isti prostor, bez potrebe da bilo šta djeluje savršeno ili unaprijed isplanirano. Zato smo znali da će se njih troje sjajno snaći i pred kamerama. 

Pokazali su nam da sa djecom stvari rijetko idu potpuno po planu, ali da upravo u tim spontanim momentima nastanu fotografije i uspomene koje ostanu najljepše i iskrene.
 

mama-nakit-zlatarna-celje-bonjour-ba-11

U razgovoru s Almom, između rečenica o djeci, svakodnevici i majčinstvu, najviše su ostali oni mali momenti.

“Volim kad pravimo palačinke.”

“Dođi sa mnom, mama .”

Mama , baš ti je lijepa slika.”

Tako izgleda ljubav dok traje. Kroz stvari koje djeluju obično sve dok jednog dana ne postanu uspomena.


zlatarna_celje_sarajevo_bih_bonjour_ba_02


Alma danas sebe opisuje kao ženu koja istovremeno gradi dom, snove i sebe, i uči da i kroz haos ostane zahvalna i nježna prema sebi i životu.

I teško je ne prepoznati se barem malo u toj rečenici.

U pokušaju da budemo prisutne za sve koje volimo, a da pritom ne izgubimo dijelove sebe koje još uvijek želimo sačuvati.

Majčinstvo me naučilo koliko je teško istovremeno biti potpuno prisutan za svoju djecu, a ipak ne odustati od svojih snova i dijelova sebe koje također želim sačuvati.”
 

mama-nakit-zlatarna-celje-202-bonjour-ba


Porodica je razlog


Kada smo je pitale kada je prvi put osjetila da razumije svoju mamu, odgovor je došao odmah.

“Definitivno onda kada sam i sama postala majka .”

Više kao tiho prepoznavanje i onaj trenutak kada počnemo govoriti iste rečenice. 

Brinuti na isti način i nositi istu nježnost.
 

zlatarna_celje_kolekcija_mama_bonjour_ba_1-1

Zlatarna Celje grafike 11

“Porodica je razlog, a vjera stub svega.”

Rečenica njene mame koju i danas nosi kao unutrašnji glas kojem se vraća kada život postane preglasan.

Postoje stvari koje se ne nauče kroz objašnjenje. Samo ih jednog dana prepoznamo u sebi i to u načinu na koji volimo.

Gradimo dom i pokušavamo sve držati na okupu čak i kada smo umorne.
 

zlatarna_celje_kolekcija_mama_bonjour_ba_12
 


Ljubav izgleda ovako


“Volim kad idemo na planinu.”

“Kad idemo na kampovanje.”

“Volim te puno.”

Djeca nikada ne opisuju ljubav komplikovano.

Uvijek je svedu na ono najvažnije.

Na vrijeme.

Prisustvo.

Palačinke.

Još jednu priču prije spavanja.

Ti trenuci ostanu najduže i to ne oni savršeni, nego oni stvarni.

Oni u kojima se smijemo usred haosa ili u kojima se grlimo dok pokušavamo završiti još deset stvari odjednom.

I oni u kojima, sasvim slučajno, nastanu uspomene kojih ćemo se sjećati cijeli život.


zlatarna_celje_kolekcija_mama_bonjour_ba_2
zlatarna_celje_sarajevo_bih_bonjour_ba_04


Ono što ostaje uz nas


Almin najdraži komad nakita je prsten koji je njena mama naslijedila od svoje mame , a zatim ga proslijedila njoj.

“Kad ga nosim, osjećam kao da sa sobom nosim tihu snagu žena prije mene, njihov trag, ljubav i sve ono što su uspjele iznijeti kroz život.”

I upravo tu nakit prestaje biti detalj.
 

mama-nakit-zlatarna-celje-7-bonjour-ba


Postaje uspomena.

Dodir.

Navika.

Nešto što ostaje uz nas mnogo duže nego što primijetimo.

“Mislim da nakit može biti jako tih, ali moćan podsjetnik na ono ko si i šta ti je važno.”
 

zlatarna_celje_kolekcija_mama_bonjour_ba_7
zlatarna_celje_sarajevo_bih_bonjour_ba_1


Još samo pet minuta


Kada govori o najdražem dijelu dana, Alma spominje one potpuno obične kao period pred spavanje.

Kada se sve utiša, a djeca traže još jedan zagrljaj, još jednu priču i još “samo pet minuta”.
 

mama-nakit-zlatarna-celje-10-bonjour-ba


Možda upravo tada najviše shvatimo koliko ljubav zapravo izgleda jednostavno.

Mama , dođi sa mnom.”

U ovoj rečenici stala je cijela ova priča.


Ono što ostaje   
 

Nakit je oduvijek bio poveznica s mamom.

Znamo tačno koje je naušnice čuvala za posebne trenutke, koji je prsten skidala kada je pravila ručak i koji nam je lančić jednom rekla da čuva za nas, kad odrastemo.

Svi ti trenuci, oni koji se godinama kasnije vrate sami od sebe, gotovo uvijek uz sebe imaju jednu poveznicu.
 

mama-nakit-zlatarna-celje-500-bonjour-ba


Nakit koji s vremenom prestane biti predmet.

Postaje pamćenje.

Postaje žena koja ga je nosila.

Njen miris, glas i način na koji nas pogleda kada se vratimo kući.

Nakit koji jedna majka jednog dana skine sa svog vrata i stavi na naš je nastavak.
 

zlatarna_celje_sarajevo_bih_bonjour_ba_01


Nastavak nježnosti koja se prenosi dalje  
 

Komadi koje je Alma nosila dolaze iz Zlatarna Celje ponude.

Srebro


Zlato

U konačnici pravi nakit ne pamtimo samo po tome kako je izgledao, nego po onoj koja ga je nosila.

Mama
 

zlatarna_celje_kolekcija_mama_bonjour_ba_13


Bonjour

Bonjour.club član!

Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!