Ivana Čuljak Lošić dama je koja je započela priču pod imenom 'Neka jedu kolače' i svakodnevno stvara magična slastičarska remek djela u obliku neodoljivih slastica.

Njene torte i kolači prepoznati su u regiji kao vizualno primamljive i jedinstveno dekorirane slastice koje podjednako oduševljavaju okusom. Upravo zato ni mi nismo mogli odoljeti da ne zavirimo u njenu rutinu i saznamo kako nastaju njeni posebni deserti.

Njeno prvo gastro iskustvo započelo je na Masterchefu i upravo ju je ovo kulinarsko natjecanje upoznalo sa neodoljivim svijetom kolača i torti. Ivana je nedavno otvorila i svoju slastičarnicu 'Neka jedu kolače' u Zagrebu koja je ubrzo postala omiljeno mjesto susreta i mjesto kušanja ukusnih slastica u njenom potpisu.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Ivana Čuljak-Lošić (@chu_lo_)

U razgovoru s Ivanom otkrili smo što joj je još pomoglo da izgradi karijeru u slastičarstvu, kao i otkud joj ideja za kreativno ime brenda. Također, podijelila je s nama gdje pronalazi inspiraciju za ukrašavanje torti i kolača, koje sastojke koristi, kao i kako se odvijao cijeli proces dizajniranja i otvaranja njene bajkovite slastičarnice u Zagrebu.

Ivanine odgovore otkrijte u nastavku.

Kreativno ime 'Neka jedu kolače' poznato je u regiji. Odakle ideja za baš ovo ime?

Ideja je nastala još davno,nastala je kao spoj ljubavi prema povijesti, imalo je vezu sa hranom tj. kolačima i jednu malu dozu sarkazma koji jednim dijelom (nikako u lošem smislu) zna krasiti moj humor.

Foto: @nikmaticphotography

Baviti se slastičarstvom nije bio vaš prvi izbor. Kako ste otkrili da je ova karijera vaš idealni put te koji su bili prvi koraci do ostvarenja slastičarskog sna koji živite danas?

Istina, nije bio moj prvi izbor. Odlučiti se u okolini u kojoj živim bilo je pomalo ludo, jer ako dobro učiš ide se na faks. Moja ljubav za kuhanjem bila je prisutna cijeli život. Tek nakon Masterchefa sam shvatila da se s tim želim baviti i da trebam učiti. Taj proces je trajao dugo, bilo je lijepo ali jako i teško gdje sam shvatila da je život u kuhinji jako težak, ali ja sam ga odlučila tako prihvatiti jer mene je činio sretnom.

Foto: @nikmaticphotography

Put je počeo kroz rad i obuke u kuhinjama cijelog svijeta, da bi nakon Iskustva i znanja koje sam stekla vratila se svojoj bazi u Zagrebu. I tu je zapravo prije godinu dana nova priča počela…

Foto: @nikmaticphotography

Što biste preporučili našim čitateljicama kada je u pitanju početak rada na vlastitom snu i izgradnja karijere koju žele i vole?

Jednom sam napisala jedan recept pa ću ga podijeliti i ovdje vama:

RECEPT "OSTVARENI SAN by @nekajedukolace"

Potrebno vam je:

• 20 godina ljubavi
• 10 g želje
• 8 godina rada u kuhinji,
• 5,8 litara suza
• 35 ožiljaka,
• 4 opekotine drugog stupnja,
• 5 sati spavanja dnevno x 6 godina,
• 4 godine putovanja i obuke po svijetu,
• 2 Božića bez obitelji
• 2 Uskrsa bez obitelji
• 4 propuštena In Music festivala
• 28 svadbi bez mene u kolu,
• 53 rođendana meni bitnih ljudi bez mojih torti,
• 8 propuštenih derneka za svetog Antu,
• 5 kg Strpljenja
• 7 kg Gonjanja papira
• 1 kg Hrabrosti,
• 1 kg Ludosti
• + par dobrih ljudi po vlastitom izboru da vas dignu kad je zbilja teško.
• Prstohvat kreativnosti.

PRIPREMA:

Sve sastojke skupa dobro izmiješati, ostaviti par godina da se dobro prožme. Razvaljati za vrijeme Korone. Ako je malo teže razvući smjesu zovete nekog da vam da ruke. Oblikovati. Ispeći sve skupa u mjesec dana.

Nije tako teško, samo vam se čini.

Dobar tek.

Foto: @nikmaticphotography

Vaše slastice možemo kušati u slastičarnici 'Neka jedu kolače' sa zagrebačkom adresom. Što je bila inspiracija za uređenje i što vam je najdraža anegdota koju pamtite iz perioda planiranja i realizacije?

U dijelu uređenja su mi uvelike pomogli vlasnici A most Unusual Gardena, gdje je moja slastičarnica i smještena. Mario i Ivan su taj prostor već prije uredili bajkovito sa kućicom na drvetu i jedan prostor kao da je samo čekao mene. Mario je inače akademski slikar tako da je i sve moje popratne želje ostvario.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by A most unusual gin garden (@a_most_unusual_garden)

Tada smo bili u lockdownu i jedino što smo čekali je samo da otvorimo.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Ivana Čuljak-Lošić (@chu_lo_)

Također nagradu za strpljenje osvojila je osoba koja je zaslužna za branding i logo -  Ana Lukenda.  Ana je bila uz mene dok smo radile neke male priče i zaslužila je da bude uz mene kad sam evo odvažila se za nešto veliko. Priznajem, znam gnjaviti ljude ali mislim da sam Anu najviše.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Ivana Čuljak-Lošić (@chu_lo_)

Ana je svoj dio vrhunski odradila i ponosna sam da su i moji prijatelji dio moje priče i uspjeha.

Vaše torte posebna su remek djela. Postoji li neka torta koja vam je odnijela najviše vremena za pripremu i dekoriranje? A koja torta vam je bila najdraža?

Za svaku našu tortu  se trudimo da bude individualna, neke su poprilično zahtjevne i puno njih radimo po željama i zahtjevima kupaca.

Foto: @nikmaticphotography

Teško je reći koja nam je najdraža, jer u svaku se doslovno zaljubimo, pogotovo u one u kojima imamo potpunu slobodu ukrašavanja.

Foto: @nikmaticphotography

Slastičarske čarolije koje proizvodite u svojoj kuhinji uvijek izgledaju čarobno i nesvakidašnje. Gdje pronalazite inspiraciju za dekoriranje i kako birate namirnice za svoje slastice?

Za većinu namirnica volim naglasiti da su iz Hercegovine, jer zbilja jesu. Svaki vikend imam neku mini svježu dostavu. Meni je inspiracija moj kraj i ljudi također. Puno deserata je posvećeno zapravo meni bitnim ljudima. Dekoracija nekako samo dođe iz glave.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Ivana Čuljak-Lošić (@chu_lo_)

Osim što ste veliki zaljubljenik u sve sa slastičarskim predznakom, primijetili smo i da rado putujete. Koje su vam destinacije odnijele najveće simpatije i je li vas one ikada inspiriraju za otkrivanje novih recepata?

Mislim da sam pomalo dosadna koliko mi je jedna zemlja draža od ostalih. Ali to je Meksiko, moja vječna inspiracija. Boje, kultura i namirnice u toj zemlji, sve me to inspirira za nove recepte i slastice. Koliko je volim govori i činjenica da sam ove godine bila tamo čak dva puta.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Ivana Čuljak-Lošić (@chu_lo_)

Bilo je tu i puno drugih zemalja poput Novog Zelanda, Australije, Kolumbije, svaka me inspirirala na svoj način ali mislim da je Mexico možda zbog Esmeralde & Marisol u blagoj prednosti.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Ivana Čuljak-Lošić (@chu_lo_)

Što nam 'Neka jedu kolače' tvornica priprema ove jeseni i zime?

Još je ljeto ali ja se u glavi spremam za Božić. Spremam puno lijepih božićnih stvari, još su u procesu realizacije ali i svakako @nekajedukolace brunch. Brunchu se jako veselimo. Još je tu more ideja ali treba nekad biti i tajnovit.

Foto: @nikmaticphotography

I za kraj, ne možemo odoljeti, a da vas ne upitamo – koja je vaša omiljena slastica?

To je kao da majku pitate koje dijete više voli.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Ivana Čuljak-Lošić (@chu_lo_)

*** 

Naslovna fotografija: @karmen_oblak
Tekst: Marija Perić 

Četvrto izdanje Women’s Weekenda je potvrda da ideja, kada je iskrena i dosljedna sebi, može prerasti u prostor povjerenja, dijaloga i stvarnih promjena. Na čelu tog prostora stoji Nevena Rendeli Vejzović, žena koja od samog početka Women’s Weekend gradi s jasnim vrijednostima: autentičnošću, otvorenošću i spremnošću da se sluša.

Razgovor s Nevenom počinjemo tamo gdje je i nastao Women’s Weekend… u povratku na početak. Četvrto izdanje je pred njom, ali prije velikih tema zanima nas ono osnovno: šta joj je ovaj put donio.  
 

Nevena Rendeli Vejzović, direktorica Women’s Weekend festivala

Prije panela, prije programa, prije svega

Za zagrijavanje razgovora vraćamo se tamo gdje je sve krenulo. Pitali smo Nevenu kada se danas osvrne na sam početak Women’s Weekenda koja joj se lekcija čini najvažnijom.

Nevena: "Women’s Weekend me naučio koliko je važno imati jasne vrijednosti i ne odstupati od njih, čak i kada je put sporiji nego što bismo željeli. Autentičnost, otvorenost i stvarni dijalog pokazali su se kao temelj svega što radimo. Kada ostanete vjerni sebi i svrsi zbog koje ste nešto pokrenuli, zajednica to prepozna i prirodno raste s vama. 

Women’s Weekend je prvo bila dobra ideja i nisam odustajala od nje usprkos preprekama. Naučila sam da nije ključno biti savršen, nego biti iskren, prisutan i spreman slušati – jer upravo iz tog prostora nastaju najvažnije promjene."  
 

I ove godine, opet isto pitanje

Iako volimo vjerovati da smo neke teme kao društvo već prerasli, program Women’s Weekenda iz godine u godinu pokazuje da se iste dileme vraćaju. Zato smo je pitali koja je to tema koja se na  stalno vraća, iako bismo voljeli vjerovati da smo je kao društvo već prerasli? 

Nevena: “Tema ravnoteže između privatnog i poslovnog života stalno nam se vraća, kao i osjećaj krivnje koji žene nose bez obzira na to koji put odaberu. Krivnja ako su ambiciozne, krivnja ako su posvećene obitelji, krivnja ako pokušavaju imati oboje. 

Uz to, vraćaju se i teme predrasuda prema ženama te suptilne, ali i dalje prisutne neravnopravnosti – u očekivanjima, mogućnostima i kriterijima po kojima se žene procjenjuje. Često volimo vjerovati da smo kao društvo te stvari već prerasli, ali činjenica da se stalno iznova otvaraju pokazuje koliko su ti obrasci duboko ukorijenjeni.”  
 

O nekim temama se govori tek kad više nema izbora  

Za Bonjour.ba Nevena je rekla da će se ove godine Women’s Weekend prvi put otvoriti i prema pitanju o kojem je teško govoriti, ali koje je nemoguće ignorisati.

Nevena: “Tema koju dosad nismo radili, ali samo iz poštovanja prema žrtvama, je femicid koji je posljednjih godina nažalost u porastu u cijeloj regiji. Zato ćemo ove godine pokušati doći do odgovora kako mijenjati društvo i politiku da bismo promijenili ružne statistike.”  
 

Gdje žene danas u regiji najviše nailaze na prepreke i zašto se o tome još uvijek premalo govori?

Nevena: “Najveće prepreke i dalje su u ekonomskom osnaživanju i pristupu pozicijama odlučivanja. Žene često rade jednako puno, ali imaju manje prostora za rast, manje sigurnosti i rjeđe dobiju onu malu, ali ključnu potvrdu da su ‘spremne’. O tome se premalo govori jer smo se kao društvo donekle navikli na takve obrasce. Lakše ih je prihvatiti nego mijenjati. 

A promjene traže strpljenje, otvoren razgovor i spremnost da jedni drugima budemo veća podrška. Financijska sloboda je preduvjet svake emancipacije, zato se trudimo da o financijskoj pismenosti govorimo svake godine.”  
 

Postoji li trenutak kada ste se pitali: “Zašto mi je ovo trebalo?” i šta vas je natjeralo da nastavite dalje?

Nevena: “Svake godine u ovo vrijeme :). Organizirati regionalni festival svaki je put iznova komplicirano i teško. Najčešće kad nastane kaos, kad se dogodi krizna situacija i nema prostora za predah, samo za brzo razmišljanje. Ali onda vidim reakcije publike i sudionica, osjetim tu posebnu energiju Women’s Weekend zajednice i shvatim koliko su razgovori koje smo otvorili važni. 

Tada sve sjedne na svoje mjesto.”  
 

Ravnopravnost nije ženska tema    
 

Women’s Weekend nikada nije bio prostor zatvorenog kruga, pojašnjava nam Nevena i to je svjesno tako.

Nevena:  "Idealni saveznik je onaj koji zna slušati, koji ne mora biti najglasniji u prostoriji, nego koristi svoju poziciju da podrži i otvori prostor drugima. Ravnopravnost nije ‘ženska tema’, nego društvena tema. Stvarna promjena ne događa se u odvojenim krugovima.”  
 

Taj jedan trenutak na Women’s Weekendu  
 

Postoje trenuci kada cijela dvorana utihne. Ne zato što je neko rekao nešto spektakularno, nego zato što je rekao nešto istinito.

Nevena: "Uvijek me dirnu trenuci kada žene otvoreno govore o svojim borbama, bez uljepšavanja. Često to počne jednom jednostavnom rečenicom: ‘Mislila sam da sam jedina koja se ovako osjeća.’ Tada shvatite zašto je ovaj festival potreban – jer pokazuje da nismo same i da je ranjivost snaga.”  
 

Kako festival ostaje prizemljen i stvaran, a da ne sklizne u lijepu, ali praznu inspiraciju?

Nevena: "Tako što se stalno vraćamo stvarnim pričama i stvarnim problemima. Inspiracija je važna, ali ona mora imati težinu i sadržaj. Ako iza nje ne stoje iskustvo, rad i konkretni izazovi, onda ostaje samo lijepa rečenica. A mi želimo da ono što se čuje na festivalu ima smisao i izvan dvorane.

Izuzetno smo ponosni da su naši gosti ljudi s iskrenom pričom koju nesebično dijele sa svima. Jednom kad se popnete na pozornicu Women’s Weekenda nema više pretvaranja, ostaje samo autentičnost i iskrenost."

Da danas nemate Women’s Weekend šta bi vam, kao ženi, najviše nedostajalo u regionalnom javnom prostoru?

Nevena: "Najviše bi mi nedostajalo mjesto potpune slobode i povjerenja. Prostor u kojem možeš biti svoja, bez filtera i bez obrambenih mehanizama, gdje se ne moraš dokazivati, gdje ne moraš biti savršena i gdje je u redu biti i snažna i nesigurna u isto vrijeme. Nedostajalo bi mi mjesto druženja, i smijeha, žena kojima nije problem biti podrška jedne drugima. Takvih prostora još uvijek nemamo dovoljno.”  
 

U vremenu kada je sve dostupno online, šta je ono što se ne može pogledati, dobiti na internetu, a čini srž Women’s Weekenda?

Nevena: "Energija zajedništva. Povezivanje uživo, networking, razgovori koji se spontano nastave nakon panela i prerastu u nove ideje i suradnje. Pogled, tišina u dvorani kad netko kaže nešto bolno iskreno, ali i smijeh i zabava između programa. Taj osjećaj da dijeliš prostor s ljudima koji dišu isto pitanje kao i ti. Toga na internetu nema. Još.”
 

Kada se festival završi koja je prva, potpuno iskrena misao koja vam tada prođe kroz glavu? 

Nevena: "Prva misao mi je, ajme napokon ću se naspavati, i onda ne mogu zbog uzbuđenja spavati sljedećih tjedan dana. Kako se dojmovi zapravo slegnu tek nekoliko tjedana nakon festivala, prva misao je: ‘Bilo je iznimno intenzivno i nevjerojatno. Vrijedilo je svakog uloženog truda, svakog odricanja i svakog izazova. Sad se napokon mogu odmoriti’.

A već sljedeća je: ‘Kako ovu priču sljedeće godine podignuti još jednu stepenicu više?’ Uglavnom, nikad nemam mira. Valjda je to dobar znak!"  
 

Ovaj razgovor nema klasičan zaključak jer Women’s Weekend ni ne funkcioniše tako. On se nastavlja iz godine u godinu kroz teme koje se vraćaju, pitanja koja ostaju otvorena i zajednicu koja ne traži savršenstvo, nego smisao. U regionalnom prostoru prepunom buke, to je rijetka i vrijedna pozicija.

Neke se priče, na kraju, ne završavaju. Samo nastavljaju dalje od 5. do 8. marta, Rijeka. Vidimo se!
 

Foto: Mak Vejzović

Autorica članka: Ilda Lihić-Isović