Ivana Čuljak Lošić dama je koja je započela priču pod imenom 'Neka jedu kolače' i svakodnevno stvara magična slastičarska remek djela u obliku neodoljivih slastica.

Njene torte i kolači prepoznati su u regiji kao vizualno primamljive i jedinstveno dekorirane slastice koje podjednako oduševljavaju okusom. Upravo zato ni mi nismo mogli odoljeti da ne zavirimo u njenu rutinu i saznamo kako nastaju njeni posebni deserti.

Njeno prvo gastro iskustvo započelo je na Masterchefu i upravo ju je ovo kulinarsko natjecanje upoznalo sa neodoljivim svijetom kolača i torti. Ivana je nedavno otvorila i svoju slastičarnicu 'Neka jedu kolače' u Zagrebu koja je ubrzo postala omiljeno mjesto susreta i mjesto kušanja ukusnih slastica u njenom potpisu.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Ivana Čuljak-Lošić (@chu_lo_)

U razgovoru s Ivanom otkrili smo što joj je još pomoglo da izgradi karijeru u slastičarstvu, kao i otkud joj ideja za kreativno ime brenda. Također, podijelila je s nama gdje pronalazi inspiraciju za ukrašavanje torti i kolača, koje sastojke koristi, kao i kako se odvijao cijeli proces dizajniranja i otvaranja njene bajkovite slastičarnice u Zagrebu.

Ivanine odgovore otkrijte u nastavku.

Kreativno ime 'Neka jedu kolače' poznato je u regiji. Odakle ideja za baš ovo ime?

Ideja je nastala još davno,nastala je kao spoj ljubavi prema povijesti, imalo je vezu sa hranom tj. kolačima i jednu malu dozu sarkazma koji jednim dijelom (nikako u lošem smislu) zna krasiti moj humor.

Foto: @nikmaticphotography

Baviti se slastičarstvom nije bio vaš prvi izbor. Kako ste otkrili da je ova karijera vaš idealni put te koji su bili prvi koraci do ostvarenja slastičarskog sna koji živite danas?

Istina, nije bio moj prvi izbor. Odlučiti se u okolini u kojoj živim bilo je pomalo ludo, jer ako dobro učiš ide se na faks. Moja ljubav za kuhanjem bila je prisutna cijeli život. Tek nakon Masterchefa sam shvatila da se s tim želim baviti i da trebam učiti. Taj proces je trajao dugo, bilo je lijepo ali jako i teško gdje sam shvatila da je život u kuhinji jako težak, ali ja sam ga odlučila tako prihvatiti jer mene je činio sretnom.

Foto: @nikmaticphotography

Put je počeo kroz rad i obuke u kuhinjama cijelog svijeta, da bi nakon Iskustva i znanja koje sam stekla vratila se svojoj bazi u Zagrebu. I tu je zapravo prije godinu dana nova priča počela…

Foto: @nikmaticphotography

Što biste preporučili našim čitateljicama kada je u pitanju početak rada na vlastitom snu i izgradnja karijere koju žele i vole?

Jednom sam napisala jedan recept pa ću ga podijeliti i ovdje vama:

RECEPT "OSTVARENI SAN by @nekajedukolace"

Potrebno vam je:

• 20 godina ljubavi
• 10 g želje
• 8 godina rada u kuhinji,
• 5,8 litara suza
• 35 ožiljaka,
• 4 opekotine drugog stupnja,
• 5 sati spavanja dnevno x 6 godina,
• 4 godine putovanja i obuke po svijetu,
• 2 Božića bez obitelji
• 2 Uskrsa bez obitelji
• 4 propuštena In Music festivala
• 28 svadbi bez mene u kolu,
• 53 rođendana meni bitnih ljudi bez mojih torti,
• 8 propuštenih derneka za svetog Antu,
• 5 kg Strpljenja
• 7 kg Gonjanja papira
• 1 kg Hrabrosti,
• 1 kg Ludosti
• + par dobrih ljudi po vlastitom izboru da vas dignu kad je zbilja teško.
• Prstohvat kreativnosti.

PRIPREMA:

Sve sastojke skupa dobro izmiješati, ostaviti par godina da se dobro prožme. Razvaljati za vrijeme Korone. Ako je malo teže razvući smjesu zovete nekog da vam da ruke. Oblikovati. Ispeći sve skupa u mjesec dana.

Nije tako teško, samo vam se čini.

Dobar tek.

Foto: @nikmaticphotography

Vaše slastice možemo kušati u slastičarnici 'Neka jedu kolače' sa zagrebačkom adresom. Što je bila inspiracija za uređenje i što vam je najdraža anegdota koju pamtite iz perioda planiranja i realizacije?

U dijelu uređenja su mi uvelike pomogli vlasnici A most Unusual Gardena, gdje je moja slastičarnica i smještena. Mario i Ivan su taj prostor već prije uredili bajkovito sa kućicom na drvetu i jedan prostor kao da je samo čekao mene. Mario je inače akademski slikar tako da je i sve moje popratne želje ostvario.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by A most unusual gin garden (@a_most_unusual_garden)

Tada smo bili u lockdownu i jedino što smo čekali je samo da otvorimo.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Ivana Čuljak-Lošić (@chu_lo_)

Također nagradu za strpljenje osvojila je osoba koja je zaslužna za branding i logo -  Ana Lukenda.  Ana je bila uz mene dok smo radile neke male priče i zaslužila je da bude uz mene kad sam evo odvažila se za nešto veliko. Priznajem, znam gnjaviti ljude ali mislim da sam Anu najviše.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Ivana Čuljak-Lošić (@chu_lo_)

Ana je svoj dio vrhunski odradila i ponosna sam da su i moji prijatelji dio moje priče i uspjeha.

Vaše torte posebna su remek djela. Postoji li neka torta koja vam je odnijela najviše vremena za pripremu i dekoriranje? A koja torta vam je bila najdraža?

Za svaku našu tortu  se trudimo da bude individualna, neke su poprilično zahtjevne i puno njih radimo po željama i zahtjevima kupaca.

Foto: @nikmaticphotography

Teško je reći koja nam je najdraža, jer u svaku se doslovno zaljubimo, pogotovo u one u kojima imamo potpunu slobodu ukrašavanja.

Foto: @nikmaticphotography

Slastičarske čarolije koje proizvodite u svojoj kuhinji uvijek izgledaju čarobno i nesvakidašnje. Gdje pronalazite inspiraciju za dekoriranje i kako birate namirnice za svoje slastice?

Za većinu namirnica volim naglasiti da su iz Hercegovine, jer zbilja jesu. Svaki vikend imam neku mini svježu dostavu. Meni je inspiracija moj kraj i ljudi također. Puno deserata je posvećeno zapravo meni bitnim ljudima. Dekoracija nekako samo dođe iz glave.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Ivana Čuljak-Lošić (@chu_lo_)

Osim što ste veliki zaljubljenik u sve sa slastičarskim predznakom, primijetili smo i da rado putujete. Koje su vam destinacije odnijele najveće simpatije i je li vas one ikada inspiriraju za otkrivanje novih recepata?

Mislim da sam pomalo dosadna koliko mi je jedna zemlja draža od ostalih. Ali to je Meksiko, moja vječna inspiracija. Boje, kultura i namirnice u toj zemlji, sve me to inspirira za nove recepte i slastice. Koliko je volim govori i činjenica da sam ove godine bila tamo čak dva puta.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Ivana Čuljak-Lošić (@chu_lo_)

Bilo je tu i puno drugih zemalja poput Novog Zelanda, Australije, Kolumbije, svaka me inspirirala na svoj način ali mislim da je Mexico možda zbog Esmeralde & Marisol u blagoj prednosti.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Ivana Čuljak-Lošić (@chu_lo_)

Što nam 'Neka jedu kolače' tvornica priprema ove jeseni i zime?

Još je ljeto ali ja se u glavi spremam za Božić. Spremam puno lijepih božićnih stvari, još su u procesu realizacije ali i svakako @nekajedukolace brunch. Brunchu se jako veselimo. Još je tu more ideja ali treba nekad biti i tajnovit.

Foto: @nikmaticphotography

I za kraj, ne možemo odoljeti, a da vas ne upitamo – koja je vaša omiljena slastica?

To je kao da majku pitate koje dijete više voli.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Ivana Čuljak-Lošić (@chu_lo_)

*** 

Naslovna fotografija: @karmen_oblak
Tekst: Marija Perić 

Povodom 15 godina stvaralaštva i predstavljanja nove kolekcije, koja otvara novo poglavlje brenda, s Aminom Hasanbegović razgovaramo o ateljeu, konstrukciji siluete, arhivi brenda i detaljima koji oblikuju identitet svakog komada.

Amina Hasanbegović već 15 godina razvija autorski couture rukopis u kojem silueta nastaje kroz disciplinu konstrukcije, a ne kroz prolazni trend. Njene kreacije prepoznatljive su po arhitektonskom pristupu formi, promišljenom volumenu i preciznom odnosu između kroja, teksture i pokreta.   



 

Njene kreacije nosile su Severina, Nataša Bekvalac, Nina Badrić, Ana Đurić, poznatija kao Konstrakta, i brojne druge žene regionalne scene. Ipak, ova priča nije samo o imenima koja su nosila njen dizajn, već o ateljeskom radu koji je tokom godina oblikovao jedan od najupečatljivijih autorskih potpisa regionalne modne scene.  
 

- Atelje -  

Nakon 15 godina stvaralaštva, vaš brend ulazi u novu eru. Kada pogledate sve što ste do sada izgradili, od ateljea do velikih scenskih i regionalnih trenutaka, šta je bio znak da je vrijeme za novo poglavlje?

Amina Hasanbegović: Posle 15 godina rada naučila sam da verujem svom unutrašnjem osećaju. Uvek sam imala neka velika priželjkivanja i snove za svoj brend, ali sam isto tako naučila da se najvažnije stvari dese tek onda kada za njih dođe pravo vreme. Za mene znak da počinje novo poglavlje nije bio jedan konkretan događaj, već upravo taj osećaj da su se mnoge stvari prirodno posložile i da je došao trenutak za korak dalje.

Verujem da se stvari dešavaju onda kada su suđene i kada treba da se dogode. Danas osećam istu onu uzbuđenost koju sam imala na početku, ali sa mnogo više iskustva, sigurnosti i jasnijom vizijom onoga što želim da gradim u budućnosti.



 

Da neko jedan dan nevidljivo prati rad u vašem ateljeu, koji trenutak bi ga najviše iznenadio u procesu nastanka nove kolekcije?

Amina Hasanbegović: Mislim da bi nekoga najviše iznenadilo koliko ljudi, pažnje i posvećenosti stoji iza jednog jedinog komada. Moj način rada nastajao je godinama i potpuno je prilagođen meni. Ne verujem u šablone i planirane sisteme rada u ovom poslu jer je svaka kolekcija novi izazov i nova priča. U ateljeu ne postoji univerzalna formula, svaki model prolazi svoj put od ideje do realizacije.




 

Možda spolja sve djeluje kao trenutak inspiracije, ali iza njega stoje brojni sati rada, razgovora, isprobavanja, ručne izrade i zajedničkog promišljanja svakog detalja. Upravo ta pažnja i ljubav sa kojom nastaje svaki komad, kao i broj ljudi koji učestvuje u njegovom stvaranju, verujem da bi nekoga najviše iznenadili. Za mene moda nikada nije samo odevni predmet, ona je rezultat zajedničkog stvaranja, zanata i emocije utkane u svaku tkaninu.

 

Vrhunski dizajn često počiva na odlukama koje publika nikada ne vidi. Koja je odluka u procesu izrade za vas najvažnija, iako možda na finalnom proizvodu djeluje gotovo neprimjetno?

Amina Hasanbegović: Sve kreće od skice – crtanje i kompletna priprema pre nego što model počne da se izrađuje je deo procesa koji mi je najvažniji. Ono što se ne vidi, a i te kako doprinosi couture momentu u mom dizajnu su same konstrukcije ispod haljine (često i metalne), a koje joj daju na prepoznatljivom AH volumenu. 

No, iako couture podrazumeva mnogo tehničkih odluka, za mene je najvažnija ona koja se donosi mnogo ranije a to je rađanje ideje i momenat kada osetim da je neka zaista prava. Godinama sam učila da verujem svom unutrašnjem osećaju. Zato verujem da je intuicija jednako važan deo kreativnog procesa kao i znanje, iskustvo ili zanat. 



 

-Arhiva-

Arhiva Amine Hasanbegović nije samo pregled kolekcija, već mapa silueta, saradnji i komada koji su tokom petnaest godina oblikovali prepoznatljiv regionalni couture rukopis.

Vaše kreacije nosile su mnoge poznate žene regionalne scene, svaka s potpuno drugačijim stilom i javnim izrazom. Kako u takvim saradnjama pronalazite ravnotežu između njihovog identiteta i vašeg autorskog potpisa?

Amina Hasanbegović:  Saradnja sa ženama koje imaju tako snažan i prepoznatljiv identitet za mene je uvek dijalog, izbegavam da namećem vlastitu estetiku. Bez obzira na to da li je reč o Severini, Nataši Bekvalac, Nini Badrić, Konstrakti ili nekoj drugoj umetnici, prvi korak je razumeti njihovu ličnost, energiju i način na koji žele da komuniciraju sa publikom. 

Moj zadatak je da kroz dizajn naglasim ono što ih čini autentičnim.

Uvek ima mnogo anegdota u tim saradnjama, od dogovora u 3 ujutru, kratkih rokova za izradu, izmena u poslednji čas, na licu mesta, pred koncerte i nastupe. Najlepši deo takvih saradnji je upravo pronalaženje te ravnoteže kada se njihov identitet i moja kreativna vizija susretnu na prirodan način. Do sada je brend napravio preko 5500 unikatnih haljina, a verujemo da je svaka od njih bila posebna na svoj način, a s druge strane delovala uverljivo i iskreno na osobi koja je nosi.




 

Kada pogledate arhivu brenda, postoji li kreacija koja vas i danas odmah vrati u trenutak kada je nastajala?

Amina Hasanbegović: Kako da ne. Nedavno sam poželela da organizujem i sredim radionicu, i kada sam videla sve te ostatke materijala, shvatila sam da su oni zapravo susret sa svim osobama,probama,osmesima… jedna čitava eksplozija sećanja kako pozitivnih tako i negativnih engrama. Zato je arhiva za mene mnogo više od pregleda dosadašnjeg rada, jedna čitava zbirka uspomena koje sam imala privilegiju da delim sa ženama za koje sam stvarala. I danas me to iskreno fascinira.




 
 

Svaki brend koji traje toliko godina ima elemente koji ostaju dosljedni, ali i one koji s vremenom prirodno evoluiraju. Šta je u vašem radu ostalo isto od početka, a šta danas dobija novo značenje?

Amina Hasanbegović: Ako se nešto nije promenilo kroz sve ove godine, onda je to strast. Ona ista iskra koja me je pokrenula na početku i danas me vodi kroz svaki novi izazov. Želja za stvaranjem, istraživanjem i pomjeranjem sopstvenih granica ostala je jednako snažna.

Ono što je vreme donelo jeste zrelost. Nekada sam osećala da moram da odgovorim na svaki izazov, a danas znam da je snaga i u izboru. Naučila sam da verujem sebi, da sledim unutrašnji osećaj i da ne moram sve. Možda se upravo u tome krije najveća promena a to ne da sam nekada tražila svoj put, a danas mu verujem.



 

 

Da danas otvorimo arhivu brenda i biramo jedan komad koji bi mogao ponovo izaći pred publiku, ali u verziji nove ere, koji biste izabrali?

Amina Hasanbegović: Bez razmišljanja bih izabrala kolekciju Blacksmith and Tailor. Predstavila sam je beogradskoj publici prije petnaest godina, a danas mi djeluje jednako snažno kao i tada.

Bila je to kolekcija nastala na granici dve suprotnosti: snage i nježnosti. Metal smo ručno varili, oblikovali i pretvarali u formu, tražeći način da ga spojimo sa gotovo bestežinskim tkaninama. U tom susretu grubog i krhkog nastala je posebna energija koju i danas osjećam. Možda bih je danas posmatrala drugačijim očima, sa više iskustva i zrelosti, ali njena ideja ostala bi ista. Neke kreacije pripadaju trenutku, a neke su bezvremenske. Za mene je Blacksmith and Tailor upravo jedna od njih.

 

 

-Sljedeće poglavlje-

Svaki brend koji traje toliko godina ima elemente koji ostaju dosljedni, ali i one koji s vremenom prirodno evoluiraju.   

Šta je u vašem radu ostalo isto od početka, a šta danas dobija novo značenje?

Amina Hasanbegović: Ako se nešto nije promenilo kroz sve ove godine, onda je to strast. Ona ista iskra koja me je pokrenula na početku i danas me vodi kroz svaki novi izazov. Želja za stvaranjem, istraživanjem i pomjeranjem sopstvenih granica ostala je jednako snažna.

Ono što je vreme donelo jeste zrelost. Nekada sam osećala da moram da odgovorim na svaki izazov, a danas znam da je snaga i u izboru. Naučila sam da verujem sebi, da sledim unutrašnji osećaj i da ne moram sve. Možda se upravo u tome krije najveća promena a to ne da sam nekada tražila svoj put, a danas mu verujem.





 

 

Vaš rad je prepoznatljiv po odnosu između konstrukcije, ručnog rada i snažne siluete. Šta je u novoj kolekciji najjasniji znak promjene?

Amina Hasanbegović:  U ovoj kolekciji važnu ulogu ima i način na koji nastaju materijali. Mnoge od njih smo stvarali sami. Volim ideju da komad počinje mnogo pre prvog kroja - u eksperimentu, u teksturi, u tragu ruke koja ga oblikuje.





 

Nakon ove kolekcije, po čemu biste voljeli da publika prepozna novu fazu brenda Amina Hasanbegović?

Amina Hasanbegović:  Volela bih da ovu novu fazu brenda prepoznaju po emociji. Po ljubavi prema stvaranju koja je godinama bila moja najvažnija pokretačka snaga i koja je utkana u svaki komad.

Svaka kolekcija nosi deo vremena u kojem je nastala, ali i deo osobe koja ju je stvarala. Takođe, ona je i simbol našeg novog početka nakon više decenije i po stvaranja :)



 

 

 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Hatidža Hasanbegović / @aminahasanbegovic