Ivana Čuljak Lošić dama je koja je započela priču pod imenom 'Neka jedu kolače' i svakodnevno stvara magična slastičarska remek djela u obliku neodoljivih slastica.

Njene torte i kolači prepoznati su u regiji kao vizualno primamljive i jedinstveno dekorirane slastice koje podjednako oduševljavaju okusom. Upravo zato ni mi nismo mogli odoljeti da ne zavirimo u njenu rutinu i saznamo kako nastaju njeni posebni deserti.

Njeno prvo gastro iskustvo započelo je na Masterchefu i upravo ju je ovo kulinarsko natjecanje upoznalo sa neodoljivim svijetom kolača i torti. Ivana je nedavno otvorila i svoju slastičarnicu 'Neka jedu kolače' u Zagrebu koja je ubrzo postala omiljeno mjesto susreta i mjesto kušanja ukusnih slastica u njenom potpisu.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Ivana Čuljak-Lošić (@chu_lo_)

U razgovoru s Ivanom otkrili smo što joj je još pomoglo da izgradi karijeru u slastičarstvu, kao i otkud joj ideja za kreativno ime brenda. Također, podijelila je s nama gdje pronalazi inspiraciju za ukrašavanje torti i kolača, koje sastojke koristi, kao i kako se odvijao cijeli proces dizajniranja i otvaranja njene bajkovite slastičarnice u Zagrebu.

Ivanine odgovore otkrijte u nastavku.

Kreativno ime 'Neka jedu kolače' poznato je u regiji. Odakle ideja za baš ovo ime?

Ideja je nastala još davno,nastala je kao spoj ljubavi prema povijesti, imalo je vezu sa hranom tj. kolačima i jednu malu dozu sarkazma koji jednim dijelom (nikako u lošem smislu) zna krasiti moj humor.

Foto: @nikmaticphotography

Baviti se slastičarstvom nije bio vaš prvi izbor. Kako ste otkrili da je ova karijera vaš idealni put te koji su bili prvi koraci do ostvarenja slastičarskog sna koji živite danas?

Istina, nije bio moj prvi izbor. Odlučiti se u okolini u kojoj živim bilo je pomalo ludo, jer ako dobro učiš ide se na faks. Moja ljubav za kuhanjem bila je prisutna cijeli život. Tek nakon Masterchefa sam shvatila da se s tim želim baviti i da trebam učiti. Taj proces je trajao dugo, bilo je lijepo ali jako i teško gdje sam shvatila da je život u kuhinji jako težak, ali ja sam ga odlučila tako prihvatiti jer mene je činio sretnom.

Foto: @nikmaticphotography

Put je počeo kroz rad i obuke u kuhinjama cijelog svijeta, da bi nakon Iskustva i znanja koje sam stekla vratila se svojoj bazi u Zagrebu. I tu je zapravo prije godinu dana nova priča počela…

Foto: @nikmaticphotography

Što biste preporučili našim čitateljicama kada je u pitanju početak rada na vlastitom snu i izgradnja karijere koju žele i vole?

Jednom sam napisala jedan recept pa ću ga podijeliti i ovdje vama:

RECEPT "OSTVARENI SAN by @nekajedukolace"

Potrebno vam je:

• 20 godina ljubavi
• 10 g želje
• 8 godina rada u kuhinji,
• 5,8 litara suza
• 35 ožiljaka,
• 4 opekotine drugog stupnja,
• 5 sati spavanja dnevno x 6 godina,
• 4 godine putovanja i obuke po svijetu,
• 2 Božića bez obitelji
• 2 Uskrsa bez obitelji
• 4 propuštena In Music festivala
• 28 svadbi bez mene u kolu,
• 53 rođendana meni bitnih ljudi bez mojih torti,
• 8 propuštenih derneka za svetog Antu,
• 5 kg Strpljenja
• 7 kg Gonjanja papira
• 1 kg Hrabrosti,
• 1 kg Ludosti
• + par dobrih ljudi po vlastitom izboru da vas dignu kad je zbilja teško.
• Prstohvat kreativnosti.

PRIPREMA:

Sve sastojke skupa dobro izmiješati, ostaviti par godina da se dobro prožme. Razvaljati za vrijeme Korone. Ako je malo teže razvući smjesu zovete nekog da vam da ruke. Oblikovati. Ispeći sve skupa u mjesec dana.

Nije tako teško, samo vam se čini.

Dobar tek.

Foto: @nikmaticphotography

Vaše slastice možemo kušati u slastičarnici 'Neka jedu kolače' sa zagrebačkom adresom. Što je bila inspiracija za uređenje i što vam je najdraža anegdota koju pamtite iz perioda planiranja i realizacije?

U dijelu uređenja su mi uvelike pomogli vlasnici A most Unusual Gardena, gdje je moja slastičarnica i smještena. Mario i Ivan su taj prostor već prije uredili bajkovito sa kućicom na drvetu i jedan prostor kao da je samo čekao mene. Mario je inače akademski slikar tako da je i sve moje popratne želje ostvario.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by A most unusual gin garden (@a_most_unusual_garden)

Tada smo bili u lockdownu i jedino što smo čekali je samo da otvorimo.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Ivana Čuljak-Lošić (@chu_lo_)

Također nagradu za strpljenje osvojila je osoba koja je zaslužna za branding i logo -  Ana Lukenda.  Ana je bila uz mene dok smo radile neke male priče i zaslužila je da bude uz mene kad sam evo odvažila se za nešto veliko. Priznajem, znam gnjaviti ljude ali mislim da sam Anu najviše.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Ivana Čuljak-Lošić (@chu_lo_)

Ana je svoj dio vrhunski odradila i ponosna sam da su i moji prijatelji dio moje priče i uspjeha.

Vaše torte posebna su remek djela. Postoji li neka torta koja vam je odnijela najviše vremena za pripremu i dekoriranje? A koja torta vam je bila najdraža?

Za svaku našu tortu  se trudimo da bude individualna, neke su poprilično zahtjevne i puno njih radimo po željama i zahtjevima kupaca.

Foto: @nikmaticphotography

Teško je reći koja nam je najdraža, jer u svaku se doslovno zaljubimo, pogotovo u one u kojima imamo potpunu slobodu ukrašavanja.

Foto: @nikmaticphotography

Slastičarske čarolije koje proizvodite u svojoj kuhinji uvijek izgledaju čarobno i nesvakidašnje. Gdje pronalazite inspiraciju za dekoriranje i kako birate namirnice za svoje slastice?

Za većinu namirnica volim naglasiti da su iz Hercegovine, jer zbilja jesu. Svaki vikend imam neku mini svježu dostavu. Meni je inspiracija moj kraj i ljudi također. Puno deserata je posvećeno zapravo meni bitnim ljudima. Dekoracija nekako samo dođe iz glave.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Ivana Čuljak-Lošić (@chu_lo_)

Osim što ste veliki zaljubljenik u sve sa slastičarskim predznakom, primijetili smo i da rado putujete. Koje su vam destinacije odnijele najveće simpatije i je li vas one ikada inspiriraju za otkrivanje novih recepata?

Mislim da sam pomalo dosadna koliko mi je jedna zemlja draža od ostalih. Ali to je Meksiko, moja vječna inspiracija. Boje, kultura i namirnice u toj zemlji, sve me to inspirira za nove recepte i slastice. Koliko je volim govori i činjenica da sam ove godine bila tamo čak dva puta.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Ivana Čuljak-Lošić (@chu_lo_)

Bilo je tu i puno drugih zemalja poput Novog Zelanda, Australije, Kolumbije, svaka me inspirirala na svoj način ali mislim da je Mexico možda zbog Esmeralde & Marisol u blagoj prednosti.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Ivana Čuljak-Lošić (@chu_lo_)

Što nam 'Neka jedu kolače' tvornica priprema ove jeseni i zime?

Još je ljeto ali ja se u glavi spremam za Božić. Spremam puno lijepih božićnih stvari, još su u procesu realizacije ali i svakako @nekajedukolace brunch. Brunchu se jako veselimo. Još je tu more ideja ali treba nekad biti i tajnovit.

Foto: @nikmaticphotography

I za kraj, ne možemo odoljeti, a da vas ne upitamo – koja je vaša omiljena slastica?

To je kao da majku pitate koje dijete više voli.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Ivana Čuljak-Lošić (@chu_lo_)

*** 

Naslovna fotografija: @karmen_oblak
Tekst: Marija Perić 

Svi imamo one trenutke kad previše razmišljamo. Kad nam fokus ode na tuđe reakcije, na ono šta će neko reći, pomisliti ili primijetiti. I koliko god to zvučalo poznato, rijetko o tome govorimo naglas, posebno kad se od nas očekuje da budemo sigurni, glasni i samouvjereni.
 

Upravo takve teme pokrenule su se u Cedevita Reci tako kako je showu koji se nije bavio savršenim odgovorima, nego stvarnim mislima koje nam često prolaze kroz glavu. Zvijezde iz regije su govorili onako kako im dođe, uz smijeh, pauze i onu dozu iskrenosti koja se ne planira.
 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Cedevita (@cedevitagram)

 

 

A kako mi na Bonjour.ba rijetko ostajemo samo na onome što se kaže pred kamerama, zanimalo nas je i ono poslije. Šta ostane kad se razgovor završi, kamere se ugase i sve malo smiri? Zato smo nakon showa sjeli s Josipom Milanovićem i postavili mu još nekoliko pitanja, onih koja se nadovezuju, kopaju malo dublje i daju kontekst svemu što smo čuli tokom snimanja.
 

Josip Milanović

Prvi uspjeh ILI prvi pad. Šta te više oblikovalo?       
 

Josip: Uh, prvo… najteže pitanje.

U ono što sam danas, najviše me oblikovala nečija smrt. Kao dijete koje je cijeli život bilo osuđivano i etiketirano, jer sam plesao, a ne igrao nogomet, smrt dječaka koji više nije mogao trpjeti vršnjačko nasilje podsjetila me na moje vlastito odrastanje, borbe kroz koje sam prošao i strahove koje sam nosio u sebi. Tada sam počeo pisati ozbiljnije i posvetio se onome što je iznutra u meni, onome iz čega je rođen PisoJ.

Iz tuge, straha i smrti prigrlio sam život, pronašao svjetlo, mir i najvažnije - sebe. Dopustio sam si biti ranjiv i emotivan, glasno govoriti o svojim iskustvima i ne zadržavati nijednu emociju samo za sebe, naučio sam uvijek reći stvari onako kako jesu. Sve to me danas oblikovalo da svojim pričama, iskustvima i životnom pobjedom mogu inspirirati mnoge oko sebe.
 

Stari post koji bi danas opet objavio?      
 

Josip: Ne znam kako će ovo zvučati, ali ja baš volim svoje postove, jer su dio mene, komadići moje duše, mojih uspomena, moga iskustva i teško mi je izabrati samo jedan koji bih danas opet objavio. Ali, jedan koji bih danas sigurno ponovno objavio je onaj koji govori o životu, o traženju, opraštanju, o tome da se slomimo i opet sastavimo. Njegova poruka je: ne čekaj sutra, ne čekaj jučer, život je sada. Grli, voli, budi tu za nekoga, budi nečije sunce u kišnim danima.

Ako bih morao izabrati dio koji najbolje sažima sve to i koji bi mogao ostati u sjećanju, to bi bilo: „Budi nečiji četvrtak srijedom. Budi nečije sunce ovih kišnih dana. Budi nečije „volim te“ za siguran život.“ Mislim da to u samo nekoliko rečenica govori koliko je važno biti prisutan, biti iskren i nesebično dijeliti ljubav - i to je poruka koju bih danas, sutra i svaki dan opet volio poslati sebi, ali i ljudima oko sebe.
 

Da se sutra probudiš kao 18-godišnja verzija sebe šta bi te najviše inspirisalo kod ovog današnjeg?      
 

Josip: Da se sutra probudim kao 18-godišnjak, najviše bi me inspiriralo vidjeti koliko se čovjek može promijeniti, koliko može rasti i koliko snage nosi u sebi, iako tada toga možda uopće nije svjestan. Inspiriralo bi me vidjeti da svaka rana, svaki pad i svaki osjećaj straha može postati gorivo za nešto veće, da bol može prerasti u snagu, a sram u ponos.

Inspiriralo bi me znati da je u redu biti ranjiv, da nije slabost pokazati emocije, nego znak hrabrosti. Da je važno govoriti ono što osjećaš, čak i kad trepćeš od straha, i da time ne samo da oslobađaš sebe, nego i dodiruješ živote drugih. Inspiriralo bi me shvatiti da život nije u savršenim trenucima, nego u sitnim gestama: u riječima koje izgovoriš, u osmijehu koji pokloniš, u zagrljaju koji nekome može promijeniti dan. 

Najviše bi me inspiriralo vidjeti da je moguće živjeti život punim srcem, bez lažnih maski, da je moguće prigrliti tugu, ali i radost, i da je svaki trenutak prilika da ostaviš trag, da budeš svjetlo u tuđem danu. Da se ne bojiš biti ti - svjestan, emotivan, kreativan, voljen i sposoban voljeti, jer to je ono što čini život smislenim.
 

Najveći mit koji brendovi imaju o influenserima?      
 

Josip: Mnogo je mitova, ali kada je riječ o brendovima, najveći je da smo influenceri samo brojke. Neki brendovi misle da je dovoljno imati veliki reach ili puno lajkova i da će to automatski donijeti prodaju, nove pratitelje ili instant uspjeh. Ponekad se očekuje da ćemo prodati proizvod kao da smo trgovci, a zapravo je suština drugačija - svaka suradnja je priča, emocija, autentičnost koju prenosiš na svoj način.
 

Često nas se angažira zbog kreativnosti, načina na koji stvaramo sadržaj, ali se onda ograničava ta kreativnost i očekuje da budemo „Instagram modeli ili glumci“. Publika to odmah prepoznaje, i to rijetko donosi rezultate. Još jedan mit je da influencerima nije stalo do brenda, zapravo, istina je da nam je stalo koliko i njima, ali na svoj način. Pratimo detalje, razmišljamo o tonu, načinu pripovijedanja i o tome kako će publika reagirati.

Ne smijemo zaboraviti kakvu moć kao influenseri imamo - možemo brzo doprijeti do velikog broja ljudi, dotaknuti ih, inspirirati, prenijeti priču, educirati i promijeniti ih na bolje. Zato ovaj posao nije samo objava, nego stvarni utjecaj i odgovornost koju nosimo kad dijelimo svoj glas i svoja iskustva.
 

Kad si rekao u Cedevita showu da previše analiziraš tuđe reakcije je li to nešto što pokušavaš promijeniti ili si to prihvatio?      
 

Josip: Joj, ja sam i zaboravio na to pitanje i sada, kada ste me podsjetili, opet ću analizirati što sam odgovorio i kako sam odgovorio, hahaha. Šalu na stranu, mislim da sam to više prihvatio nego promijenio, jer, još uvijek primjećujem kako previše razmišljam o tome što drugi misle, kako reagiraju, što očekuju. 

Ali, moram se pohvaliti i reći kako sam naučio da to ne smije diktirati moje odluke ili riječi. Umjesto da budem zarobljen tuđim sudovima, trudim se biti iskren prema sebi i govoriti ono što osjećam, bez straha od tuđih reakcija.

Učenje da možeš izraziti sebe, i da je u redu biti ranjiv i emotivan, zapravo oslobađa. Nije uvijek lako, još uvijek ponekad analiziram previše, ali sad znam da je važnije prenijeti svoju priču, svoju poruku, nego pokušavati ugoditi svima. A kada to radiš iskreno, ljudi to prepoznaju, i to je mnogo vrijednije od bilo kakve kontrole nad tuđim reakcijama.
 

Kada najčešće konzumiraš Cedevita vitaminsku vodu i koja je tvoj favorit?  

Josip: Definitivno Cedevita Energising, s okusom ananasa. Obožavam ananas još otkad sam putovao na Zanzibar, i sve što u sebi ima tu voćku sada mi ima poseban okus. Osim toga, u posljednje vrijeme puno treniram, teretana, EMS treninzi, moji višesatni plesni treninzi u plesnoj školi - i ovo piće mi je savršeno za vraćanje snage i energije.
 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Cedevita (@cedevitagram)

A da ne pričam o putovanjima, jer na dužim turama uvijek u torbi imam Cedevitu vitaminsku vodu. Malo je kao moj osobni „energetski booster“ i uvijek mi pomogne da ostanem svjež, budan i spreman za nove avanture. Svi koji me malo bolje poznaju uvijek kažu da je Cedevita vitaminska voda moj tajni saveznik – što na treningu, na putovanju, pa i kad mi treba mali podsjetnik da život treba živjeti punim plućima, u ovome slučaju - piti punim gutljajima!
 

Pitanje iz Cedevita showa koje ti je ostalo najviše u sjećanju?      
 

Josip: Moram biti iskren i reći kako se više i ne sjećam pitanja iz show-a (kao što sam već odgovorio ranije), ali se sjećam energije, atmosfere i koliko smo se samo ludo zabavili. Smijeh, suze u očima, iskreni zagrljaji i sjajna nova prijateljstva - za to sam cijelim srcem zahvalan cijeloj ekipi showa i to je ono čega se sjećam. 

Jedva čekam pogledati show i još jednom proživjeti sve te sjajne emocije, čuti odgovore u kojima smo bili iskreni, svoji, autentični, i uvijek govorili onako kako jest, baš kao što i sam show nosi ime. I na kraju, stvarno se još jednom od srca moram zahvalili cijeloj ekipi na svemu, a posebno ekipi iz Cedevite na pozivu i prilici da kroz pitanja ispričam svoju životnu priču, podijelim svoja iskustva, hrabrost i snagu, da dotaknem nekoga i pokažem da je najvažnije od svega – biti svoj, ma što god drugi očekivali od tebe. 
 

I zato nam je bilo logično da razgovor ne ostane samo u okviru showa. Nakon snimanja, pitali smo još ono što nam je ostalo u glavi. Nekad su upravo ti odgovori najzanimljiviji.

Ako vam se gleda nešto iskreno, ali opušteno, Cedevita show Reci tako kako je je dobar izbor za pauzu uz, naravno, Cedevita vitaminsku vodu.
 

Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa Cedevita vitaminskom vodom

Foto: Cedevita Reci tako kako je 
Autorica članka: Ilda Lihić-Isović