TEKST: Marija Perić

DATUM OBJAVE: 7.9.2021.

Ivana Čuljak Lošić dama je koja je započela priču pod imenom 'Neka jedu kolače' i svakodnevno stvara magična slastičarska remek djela u obliku neodoljivih slastica.

Njene torte i kolači prepoznati su u regiji kao vizualno primamljive i jedinstveno dekorirane slastice koje podjednako oduševljavaju okusom. Upravo zato ni mi nismo mogli odoljeti da ne zavirimo u njenu rutinu i saznamo kako nastaju njeni posebni deserti.

Njeno prvo gastro iskustvo započelo je na Masterchefu i upravo ju je ovo kulinarsko natjecanje upoznalo sa neodoljivim svijetom kolača i torti. Ivana je nedavno otvorila i svoju slastičarnicu 'Neka jedu kolače' u Zagrebu koja je ubrzo postala omiljeno mjesto susreta i mjesto kušanja ukusnih slastica u njenom potpisu.

U razgovoru s Ivanom otkrili smo što joj je još pomoglo da izgradi karijeru u slastičarstvu, kao i otkud joj ideja za kreativno ime brenda. Također, podijelila je s nama gdje pronalazi inspiraciju za ukrašavanje torti i kolača, koje sastojke koristi, kao i kako se odvijao cijeli proces dizajniranja i otvaranja njene bajkovite slastičarnice u Zagrebu.

Ivanine odgovore otkrijte u nastavku.

Kreativno ime 'Neka jedu kolače' poznato je u regiji. Odakle ideja za baš ovo ime?

Ideja je nastala još davno,nastala je kao spoj ljubavi prema povijesti, imalo je vezu sa hranom tj. kolačima i jednu malu dozu sarkazma koji jednim dijelom (nikako u lošem smislu) zna krasiti moj humor.

Foto: @nikmaticphotography

Baviti se slastičarstvom nije bio vaš prvi izbor. Kako ste otkrili da je ova karijera vaš idealni put te koji su bili prvi koraci do ostvarenja slastičarskog sna koji živite danas?

Istina, nije bio moj prvi izbor. Odlučiti se u okolini u kojoj živim bilo je pomalo ludo, jer ako dobro učiš ide se na faks. Moja ljubav za kuhanjem bila je prisutna cijeli život. Tek nakon Masterchefa sam shvatila da se s tim želim baviti i da trebam učiti. Taj proces je trajao dugo, bilo je lijepo ali jako i teško gdje sam shvatila da je život u kuhinji jako težak, ali ja sam ga odlučila tako prihvatiti jer mene je činio sretnom.

Foto: @nikmaticphotography

Put je počeo kroz rad i obuke u kuhinjama cijelog svijeta, da bi nakon Iskustva i znanja koje sam stekla vratila se svojoj bazi u Zagrebu. I tu je zapravo prije godinu dana nova priča počela…

Foto: @nikmaticphotography

Što biste preporučili našim čitateljicama kada je u pitanju početak rada na vlastitom snu i izgradnja karijere koju žele i vole?

Jednom sam napisala jedan recept pa ću ga podijeliti i ovdje vama:

RECEPT "OSTVARENI SAN by @nekajedukolace"

Potrebno vam je:

  • 20 godina ljubavi
  • 10 g želje
  • 8 godina rada u kuhinji,
  • 5,8 litara suza
  • 35 ožiljaka,
  • 4 opekotine drugog stupnja,
  • 5 sati spavanja dnevno x 6 godina,
  • 4 godine putovanja i obuke po svijetu,
  • 2 Božića bez obitelji
  • 2 Uskrsa bez obitelji
  • 4 propuštena In Music festivala
  • 28 svadbi bez mene u kolu,
  • 53 rođendana meni bitnih ljudi bez mojih torti,
  • 8 propuštenih derneka za svetog Antu,
  • 5 kg Strpljenja
  • 7 kg Gonjanja papira
  • 1 kg Hrabrosti,
  • 1 kg Ludosti
  • + par dobrih ljudi po vlastitom izboru da vas dignu kad je zbilja teško.
  • Prstohvat kreativnosti.

PRIPREMA:

Sve sastojke skupa dobro izmiješati, ostaviti par godina da se dobro prožme. Razvaljati za vrijeme Korone. Ako je malo teže razvući smjesu zovete nekog da vam da ruke. Oblikovati. Ispeći sve skupa u mjesec dana.

Nije tako teško, samo vam se čini.

Dobar tek.

Foto: @nikmaticphotography

Vaše slastice možemo kušati u slastičarnici 'Neka jedu kolače' sa zagrebačkom adresom. Što je bila inspiracija za uređenje i što vam je najdraža anegdota koju pamtite iz perioda planiranja i realizacije?

U dijelu uređenja su mi uvelike pomogli vlasnici A most Unusual Gardena, gdje je moja slastičarnica i smještena. Mario i Ivan su taj prostor već prije uredili bajkovito sa kućicom na drvetu i jedan prostor kao da je samo čekao mene. Mario je inače akademski slikar tako da je i sve moje popratne želje ostvario.

Tada smo bili u lockdownu i jedino što smo čekali je samo da otvorimo.

Također nagradu za strpljenje osvojila je osoba koja je zaslužna za branding i logo -  Ana Lukenda.  Ana je bila uz mene dok smo radile neke male priče i zaslužila je da bude uz mene kad sam evo odvažila se za nešto veliko. Priznajem, znam gnjaviti ljude ali mislim da sam Anu najviše.

Ana je svoj dio vrhunski odradila i ponosna sam da su i moji prijatelji dio moje priče i uspjeha.

Vaše torte posebna su remek djela. Postoji li neka torta koja vam je odnijela najviše vremena za pripremu i dekoriranje? A koja torta vam je bila najdraža?

Za svaku našu tortu  se trudimo da bude individualna, neke su poprilično zahtjevne i puno njih radimo po željama i zahtjevima kupaca.

Foto: @nikmaticphotography

Teško je reći koja nam je najdraža, jer u svaku se doslovno zaljubimo, pogotovo u one u kojima imamo potpunu slobodu ukrašavanja.

Foto: @nikmaticphotography

Slastičarske čarolije koje proizvodite u svojoj kuhinji uvijek izgledaju čarobno i nesvakidašnje. Gdje pronalazite inspiraciju za dekoriranje i kako birate namirnice za svoje slastice?

Za većinu namirnica volim naglasiti da su iz Hercegovine, jer zbilja jesu. Svaki vikend imam neku mini svježu dostavu. Meni je inspiracija moj kraj i ljudi također. Puno deserata je posvećeno zapravo meni bitnim ljudima. Dekoracija nekako samo dođe iz glave.

Osim što ste veliki zaljubljenik u sve sa slastičarskim predznakom, primijetili smo i da rado putujete. Koje su vam destinacije odnijele najveće simpatije i je li vas one ikada inspiriraju za otkrivanje novih recepata?

Mislim da sam pomalo dosadna koliko mi je jedna zemlja draža od ostalih. Ali to je Meksiko, moja vječna inspiracija. Boje, kultura i namirnice u toj zemlji, sve me to inspirira za nove recepte i slastice. Koliko je volim govori i činjenica da sam ove godine bila tamo čak dva puta.

Bilo je tu i puno drugih zemalja poput Novog Zelanda, Australije, Kolumbije, svaka me inspirirala na svoj način ali mislim da je Mexico možda zbog Esmeralde & Marisol u blagoj prednosti.

Što nam 'Neka jedu kolače' tvornica priprema ove jeseni i zime?

Još je ljeto ali ja se u glavi spremam za Božić. Spremam puno lijepih božićnih stvari, još su u procesu realizacije ali i svakako @nekajedukolace brunch. Brunchu se jako veselimo. Još je tu more ideja ali treba nekad biti i tajnovit.

Foto: @nikmaticphotography

I za kraj, ne možemo odoljeti, a da vas ne upitamo – koja je vaša omiljena slastica?

To je kao da majku pitate koje dijete više voli.

*** 

Naslovna fotografija: @karmen_oblak
Tekst: Marija Perić 


Bonjour

Autor knjige koja se ovog ljeta ne ispušta iz ruku sada otkriva šta stoji iza nje.

TEKST: Ada Ćeremida

Autor knjige koja se ovog ljeta ne ispušta iz ruku sada otkriva šta stoji iza nje. Autor knjige koja se ovog ljeta ne ispušta iz ruku sada otkriva šta stoji iza nje.

Ova zbirka, protkana ironičnim humorom, svakodnevnim zapažanjima i slojevitim društvenim temama, u međuvremenu je osvojila čitatelje.

Nakon što smo nedavno pisali o knjizi Varijacije uobičajenih zabluda i predložili je kao savršeno štivo za plažu, vrijeme je da se upoznamo i s čovjekom koji ju je napisao - Milenkom Margetom.

U ovom razgovoru, Margeta nas pušta iza kulisa svog procesa pisanja, otkriva neobičnu inspiraciju koja dolazi iz muzike i zamišlja razgovor s likom iz zbirke koji nikada nije imao priliku voditi.



bonjour_ba_milenko_03



U zbirci Varijacije uobičajenih zabluda progovarate o složenim društvenim temama, često iz ugla "malog čovjeka". Kako birate perspektivu iz koje pričate priču i koliko vam je važno da ona bude emocionalno iskrena, ali i društveno relevantna?  


Nema ni perspektive niti strane koju zauzimam pri pisanju. Samo prazan papir s temom koja se natenane raspisuje, do onog momenta kad ću sam biti zadovoljan i posljednjom točkom.

Emocionalna iskrenost je uvijek strogo subjektivna kategorija, zato se trudim da pišem na način da čitateljima iskrenost priča bude familijarna. Ne želim da im nakon pročitanog ostane upitnik iznad glave i ono tako užasno (školsko) pitanje: „Što je pisac time htio reći?”


bonjour_ba_mm_gif

 

U pogovoru se spominje da vaši likovi često nose "zrno autobiografskog". Da li je to nešto što svjesno dozvoljavate ili se dogodi mimo vaše kontrole?


„Zrno autobiografskog” je vjerovatno zgodan način mog urednika da opiše realističnost zbirke. Ne, priče nisu autobiografske, i da, vjerujem da je svaka priča realistična u toj mjeri da bi je čitatelji lako mogli pronaći kao nešto što su i sami doživjeli. Samo u drugoj varijaciji.


Kako provodite vikend kad ne pišete? Ima li nešto što vas resetuje jednako kao pisanje?  


Muzika i koncerti, opsesivno slušanje raznih izvođača i albuma, to su utočišta. Dok sam pisao priče, zamišljao sam i soundtrack za svaku. Tako je neraskidivi dio priče „Cvjetna pregača i kuhinjski nož” Zosterova pjesma „Vrijeme će doći”.


bonjour_ba_milenko_02
 

Kojem svom liku iz zbirke biste voljeli sjesti nasuprot za stol i postaviti pitanje i koje?  

Čini mi se da bi najsvrsishodnije bilo upitati nešto jedinog stvarnog lika iz zbirke, zar ne? Tako bih volio sjesti nasuprot Josipa Broza i upitati ga jesmo li zaista morali proživjeti one „devedesete” ili smo, uz malo više mudrosti i reformi, ,mogli poći sličnim putem kao npr. Kina, pa da danas ne pričamo o izgubljenim desetljećima nego o zlatnim godinama procvata.


bonjour_ba_milenko_01
 

 Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba     

Foto: Milenko Margeta


Bonjour

Bonjour.club član!

Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!