Tokom snimanja Bonjour.zaviruje serijala, postalo nam je jasno da se kod Nadine Mičić interijer i lični stil prirodno nadovezuju jedno na drugo.
Interijer o kojem ste čitali prošle sedmice i stil kod nje funkcionišu kao produžetak istog senzibiliteta intuitivnog, slojevitog i ličnog. Zato je bilo gotovo nemoguće stati samo na dnevnom boravku i kuhinji.
Njena garderoba prirodno se nametnula kao sljedeći korak, ne kao dodatak, nego kao ravnopravan dio priče o identitetu, svakodnevici i izrazu.
Sam prostor ormara to potvrđuje. Umjesto klasičnih, zatvorenih plakara, Nadine je garderobu odlučila sakriti iza teških, bež zavjesa koje se spuštaju do poda, dajući sobi gotovo teatralan karakter.
To je jednostavan, ali izrazito efektan trik: ormar postaje dio atmosfere, a ne tehnički element koji se skriva. No, koliko god nas je privukao taj vizuelni gest, još više nas je zanimalo ono iza zavjesa, komadi koje nosi, čuva, ponavlja i u koje se uvijek vraća. Tako je razgovor vrlo brzo krenuo u smjeru Nadininog stila.
Intuicija ispred pravila
Poznata po slobodnom miješanju stilova kako u odijevanju, tako i u interijeru Nadine svoj pristup ne doživljava kao strogo promišljen sistem.
„Više je intuitivno, ali nekad određene stvari budu i vrlo svjesne, pogotovo u odnosu na prostor ili neki konkretan komad. Ipak, rekla bih da me najčešće vodi osjećaj.“, rekla nam je Nadine.
Kao što njen dom ne funkcioniše po strogim pravilima, tako ni njen stil ne traži objašnjenja. Na pitanje kako zna da je neki komad baš „njen“, odgovor dolazi bez zadrške: „Vrišti. On jednostavno vrišti. I ja odmah znam.“
U tom duhu, zamolili smo je da izdvoji tri komada iz ormara koja najbolje opisuju njen odnos prema modi.
Sako koji ima svoju priču
„Evo, prvi odmah. Samo da znate kod mene je na jednoj vješalici po šesnaest stvari“, kroz smijeh nam je rekla se dok poseže za sakoom koji je dizajnirala zajedno sa svojom mamom.
Komad je nastao iz želje da zajedno pokrenu vlastiti brend, ideja koja se nije realizovala, ali je iza sebe ostavila nešto mnogo ličnije.
Sako nije samo odjevni predmet, nego uspomena, proces i trag jedne zajedničke ambicije. Upravo zato ima posebnu težinu i ostaje jedan od onih komada koji je unikat.
Denim koji rješava sve
Kad govorimo o komadu koji nosi najčešće, odgovor od Nadine dolazi bez razmišljanja: „Džins tregerašlus. Nosim ga na skoro sve i u gotovo svakoj prilici.“
Iako ima više varijanti, jedan joj je posebno drag, neutralan, ali nikad dosadan. Njegova snaga je upravo u jednostavnosti: šta god da obuče ispod, uvijek izgleda zaokruženo.
Nadinin stil se često opisuje kao casual, ali efektan i upravo ovakvi komadi to potvrđuju.
„Super je kad imaš jedan dobar komad umjesto šesnaest, a jednako je efektno.“, dodala je.
Animal print i ‘’malo'' drame
Po treći, ujedno i završni komad, Nadine odlazi iz prostorije uz smijeh i dobacuje: „Sačekajte me malo…“ .
Vraća se s dugom bundom u leopard uzorku, u dubokim čokoladno-smeđim tonovima i usput dodaje: „Osjećam se kao Cruella de Vil.“
Bez dileme, riječ je o najdramatičnijem komadu u njenom ormaru.
Animal print je, kako kaže, njena slabost i ne zadržava se samo na kaputu. U tom trenutku, na sebi već nosi tri različita animal uzorka: kapa, bunda i papuče. Uprkos svemu, ne djeluje pretjerano. Naprotiv, izgleda potpuno prirodno.
„Imam i papuče u istom fazonu, znači, it’s a match“, dodaje kroz smijeh.
Kod Nadine, ovakvi komadi nisu rezervisani za posebne prilike, oni su dio svakodnevice i način da se karakter unese i u najjednostavniju kombinaciju.
Zavirivanje u Nadinin ormar nije bilo lista trendova niti vodič za kupovinu. Više je ličilo na kratki uvid u način razmišljanja o prostoru, tijelu i izrazu. Njeni omiljeni komadi nemaju zajednički nazivnik u boji, kroju ili sezoni, ali imaju u stavu.
Nose priču, emociju i sigurnost u vlastiti ukus.
Baš kao i njen dom, stil Nadine podsjeća da moda ne mora biti tiha da bi bila promišljena. Ona može biti glasna, slojevita i pomalo ‘’neuredna'', sve dok je iskrena.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Bonjour.ba produkcija
Voditeljica projekta: Emina Smaka
Autorica članka: Ada Ćeremida
Foto i video: Marko Jovančić
