TEKST: Arijana Bošnjak
DATUM OBJAVE: 5.1.2024.
Berlin je spin - off serije La Casa de Papel s ocjenom 7.3 na IMDB platformi.
Pitanje koje se povlači – zaslužuje li tu ocjenu? Kao i obično, mišljenja su podijeljena. Ocjena govori da je popriličan broj ljudi dao odličnu recenziju i zaljubio se u priču posvećenu jednom liku iz serije La Casa de Papel, a to je mnogima omiljeni – Berlin.
Pomalo narcisoidan i jako ekstreman u svojim idejama, osvojio je publiku koja je bila željna još dublje priče, kvalitetnog psihološkog profila lika i odlične glume. Što se tiče glume, Pedro Alonso nije razočarao ni u ovom spin – offu, što je bilo i očekivano. Njegova karizma će vjerojatno jednako osvojiti fanove tog lika.
Međutim, ako unatoč IMDB ocjeni zavirite u komentare na društvenim mrežama, sve dalje od njegove glume je većinu razočaralo. Sinopsis serije Berlin govori da vas čeka najambicioznija pljačka do sada, u usporedbi s ostalim sezonama La Casa de Papel (da ne bismo radili spoiler, nećemo ići u detalje radnje).
Publika pak govori drugačije. Mnoštvo fanova je razočarano jer su od jednog od kompleksnijih likova očekivali puno ozbiljniju priču. Ipak, priča se svela na njegov ljubavni život i bacila pljačku u drugi plan. Mnogima je ovo još jedna patetična i površna španjolska sapunica. Razočarao je manjak razvoja likova i njihovih karakternih osobina, kao i prezentacije psiholoških profila.
Također, iako je ovo na neki način prequel jer gledamo život Berlina koji je ubijen još u drugoj sezoni La Casa de Papel, ne možemo se oteti dojmu da iznova i iznova gledamo istu seriju sa jako malim izmjenama. Još jedna pljačka (o kojoj se kao i u svakoj sezoni do sada priča da će biti najveća ikada), ali ovaj put uz površnije predstavljanje likova i dodatak bespotrebnih ljubavnih ispreplitanja.
Mišljenja se naravno razlikuju pa treba imati na umu da serija ipak ima odličnu ocjenu, što govori da ju vjerojatno vrijedi pogledati ako ste fan ovog serijala, ali uz smanjena očekivanja o pomno razrađenoj priči i likovima kakve ste mogli vidjeti u prvoj sezoni La Casa de Papel.
* * *
Naslovna fotografija: @lacasadepapel
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Nekoliko sati prije nego što će zajedno izaći pred sarajevsku publiku, ekipu filma „Virus patološke dobrote“ uhvatili smo na jednoj sasvim drugačijoj festivalskoj pauzi.
Sarajevo Film Festival ima onu posebnu sposobnost da vam u istom danu spoji crveni tepih, premijeru, razgovor o filmu i sasvim običnu kafu nekoliko ulica dalje. Upravo smo tako, nekoliko sati prije sarajevske premijere filma Virus patološke dobrote, u KAWA-i sjeli s Predragom Ličinom, Nikolom Đuričkomi Hristinom Popović.
Film je satirična SF crna komedija koja nas vodi u Zagreb 1983. godine, gdje usred snježne noći u stan Zorke Vasiljević ulazi goli muškarac tvrdeći da je stigao iz 2031. kako bi spriječio pandemiju Virusa patološke dobrote. Ono što na početku zvuči kao potpuno nevjerovatna priča polako postaje sve manje nevjerovatno. Scenarij je Predrag Ličina napisao prema vlastitoj istoimenoj priči iz zbirke Bljuzga u sumrak, a glavne uloge nose Hristina Popović i Nikola Đuričko, uz Gordana Kičića, Tihanu Lazović Trifunović, Gorana Bogdana i Radeta Šerbedžiju.
Interes za film bio je dovoljan da, uz premijeru 19. augusta u UNIQA Ljetnom kinu Stari Grad, dobije i dodatnu projekciju 21. augusta u 20 sati u Cineplexxu Sarajevo.
Dočekali smo ih u KAWA-i usred jednog od onih vrelih sarajevskih festivalskih dana, pa se cijelo snimanje vrlo brzo preselilo između njenog balkona, hlada i kratkih pauza uz kafu. Ekipa je stigla raspoložena pred večerašnju premijeru, a razgovori su se jednako često pretvarali u smijeh koliko i vraćali filmu. Umjesto klasičnog festivalskog razgovora, svakome od njih postavili smo po jedno pitanje iza scenarija i provjerili je li nešto od onoga što ćemo gledati nastalo tek na setu. 
Film je nastao prema vašoj vlastitoj istoimenoj priči, ali ono što funkcioniše na papiru ne mora nužno funkcionisati i pred kamerom. Šta vam je bilo najzanimljivije ponovno otkriti u vlastitoj priči kada ste je počeli prevoditi u film, kroz glumce, prostor i ritam?
„Najinteresantnije su nam bile kao glumačke izvedbe.“
A kada smo ga pitali za detalj sa samog snimanja koji mu se posebno izdvojio, vratio nas je na tempo u kojem je cijeli film morao nastati:
„Pa najbolja anegdota što smo mi film snimili u 15 dana. 15 snimajućih dana smo zapravo imali kao tri tjedna, ali koji na kraju pada u 15 dana. Jer kao ovaj niskobudžetni film i trebalo je kao sve stići, a kao moraš malo i raskadrirati i svašta i voziti s kamerom. To je bio zapravo užasno izazovno.“

U filmu Nikola Đuričko igra Luku Radivojevića, jednog od centralnih likova priče koja bez mnogo upozorenja prelazi iz svakodnevice u naučnu fantastiku.
U filmu igrate Luku Radivojevića, u priči koja spaja crnu komediju, naučnu fantastiku i putovanje kroz vrijeme. Kako ste tražili pravi ton za Luku unutar tako pomjerenog svijeta filma, a da on kao lik i dalje ostane potpuno uvjerljiv?
„Ne mogu reći da sam nešto naročito gradio ja. Dosta je Peđa već izgradio u tom scenariju svom.
Ono gdje smo se malo poslije poigrali je, na biografiji lika. Prosto kao šta je njega nagnalo da se upusti u tu pustolovinu, jer on se negdje na izvjestan način odriče svog života da bi spasio svijet.
Ali opet, ima tu jedna ta mala i romantična crta, oko ljubavi i svega.“


Hristina Popović igra Zorku Vasiljević, ženu u čiji stan jedne noći ulazi stranac s pričom koju bi gotovo svako prvo odbacio kao nemoguću. Upravo kroz njenu reakciju publika ulazi u svijet filma i počinje zajedno s njom preispitivati gdje završava apsurd, a počinje stvarnost.
Zorka je osoba u čiji stan usred snježne noći ulazi muškarac koji tvrdi da je stigao iz 2031. godine, a ona je uvjerena da je riječ o prevarantu sve dok njegova predviđanja ne počnu da se ostvaruju. Šta vam je bilo najzanimljivije u građenju njene reakcije na situaciju koja iz nečega potpuno nevjerovatnog postepeno postaje stvarna?
Hristina je pitanje dočekala uz smijeh i odmah ga okrenula na onu vrstu suhog humora zbog kojeg je i sam razgovor vrlo brzo otišao u zabavnijem smjeru.
„Najzabavnije mi je bilo to što mi se u stanu pojavio gol muškarac. Zapravo 2. To je najzabavnije, da.“

Nikola Đuričko: Dobra satira za mene uvijek počinje kada čovjek nešto razume, onda može biti satiričan po tom pitanju.
Hristina Popović: Na setu se najviše zabavljam kada mi se stvore kolege gole u kadru. Dva.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!