Kada smo kao jedan od inspirativnih zadataka dobile priliku pogledati Masterclass Anne Wintour razmišljala sam da će se mnogo toga svoditi na svijet mode i novinarstva.

No, moram priznati da sam i sama bila iznenađena sa Anninim lekcijama koje ne samo da reflektuju njenu snagu i liderstvo da predvodi Vogue magazin dugi niz godina, već i savjete koje itekako mogu poslužiti svakome ko svoju viziju i poslovni svijet gradi u bilo kojoj branši.

Foto: Ilda Lihić-Isović

Kao editor i kao kreativni lider Anna je predstavila, kako ona kaže, ono što je njoj pomoglo da bude efektni lider. Već na samom početku upoznala nas je sa njenim odrastanjem uz oca koji je bio urednik u časopisu, no njen put se ispisuje sa praznim, početnim stranicama. Tačnije, ona sama kaže da ništa nije znala o poslu, da je sve morala učiti i biti poput „spužve“ koja sve podatke skuplja.Do danas je zadržale neke vrijednosti i načine pristupa poslu koje su u mnogočemu ogledaju i u Bonjour.ba estetici i pristupu radu.

Šta smo to naučile, staro potvrdile i novo ukorporirale u svoje ideje za Bonjour.ba pročitajte u nastavku.

***

Ilda, koje su glavne lekcije koje si naučila gledajući ovaj Masterclass?

Own your decision!

Jedna od prvih, možda čak i ključnih stavki koje Anna naglašava je rečenica koju, kako sama kaže, želi da najbolje upamtimo.
Radi se o tome da pronađemo, kreiramo i interpretiramo svoj glas na jedinstven način.

A good team is everything!

I uistinu tako i jeste jer: „You are nothing without a good team.“ – kaže Anne.
Pri tome nije nužno da konstantno tapšemo jedna drugu po ramenu, dijelimo mišljenje koje je samo potvrdno, već je krucijalno biti iskren i dijeliti svoj stav i svoje mišljenje koje ne mora nužno biti isto.
Iznenađenja i drugi stavovi su nešto što je poželjno i inspirativno stoga je kao tim bitno imati različite ljude, različite starosne grupe, profesije… jer u krajnosti to kreira nas kao Bonjour.ba.

Anne kaže: „Invest in the right people.“ – jer ljudi su ti koji su ambasadori biznisa i što je najvažnije jeste pronaći ljude koji su strastveni prema tom poslu.
Podržavanje onih sa kojima radimo je filozofija leadershipa.

Learn and gain experience!

Kreativna vizija se razvija.

Ona nije jedna statična točka, stoga je nužno posmatrati svijet oko sebe. Razvijati se kroz kulturu, umjetnost… slušati ideje, informacije koje će u nama kasnije kreirati novi put i rezultirati novim vidom reakcije.
„Istražite i to što vam se ne sviđa“, navodi Anna jer je veoma bitno ne zatvoriti se u samo jednom smjeru jer put je taj koji kreira nove vidike i na kojem se štošta nauči.
Greške su bitne. Rizici su bitni.

Leading with vision!

Neće svi dijeliti isto mišljenje kao mi.
Kritike će uvijek biti tu i ne bismo ih trebali ignorisati već sagledati i učiti iz njih. Na tom putu svakako trebamo ostati vjerni svojoj viziji i sebi.

Ono što je recimo meni bilo jedna od zanimljivosti koje je Anna pomenula jeste da analitike i brojevi mogu pomoći da pronađemo fokus, ali da na kraju vizija, srce i duša dolaze od kreativnog talenta. Govorimo o onome što i nas brine, zanima nas ono oko čega smo strastveni, ono u što sami vjerujemo… i da, vjerujemo da ako mi pričamo tim glasom i sa tom željom da sa drugima podijelimo ono što nas pokreće svaki dan, odjeknut će istim intenzitetom kojim je i nas privuklo.

Always think about big picture!

Veoma je bitno u novinarstvu znati šta se dešava u svijetu, a ne samo lokalno.
Sagledavati širi aspekt dešavanja koji kreira informacije.

Own your mistake!

Nerado priznamo, ali svi imamo trenutke i napisane rečenice koje bismo rado povukli ili barem editovali.
No, to ne znači nužno da je negativno. Na greškama se uči, naglašava Anna i u tom trenutku to treba shvatiti da si možda ti bio lider tog razmišljanja, stava i promatranja ili pak svjesno priznati da to možda i nije bilo najbolje rješenje.

People love change!

Očekivanje neočekivanog velika je stvar u novinarstvu.
Kada predvodimo promjene treba se sjetiti da ljudi to i vole i traže i u krajnosti očekuju.
Pratite svoje instinkte.

Kada je u pitanju lifestyle scena u BiH, gdje vidiš sebe, a gdje Bonjour.ba?

Kao dio Bonjour.ba tima vjerujem da je ključan segment razumijevanja timskog rada. Sebe vidim kao nekog ko unosi dašak novine, drugačije energije i kreativne vizije. Posebice osjećam ponos kada nam se javljaju bh. kreativci koji nakon naše objave članka dožive procvat u poslovanju, a samim tim dobiju i dodatni prostor u medijima. Ako pogledate naše članke o svim #MadeInBiH biznisima možete primjetiti da smo mi bili prvi koji su podržali te priče i u fokus stavili njihovu kreativnost koja je dalje nastavila da se širi.

Uistinu svjedočim tome da je Bonjour.ba pionir i lider na bh. sceni po pitanju davanja prostora kreativnim i inspirativnim pričama.
Bonjour.ba prvi iznosi modne trendove i što je najvažnije osluškuje priče, kako sa domaće scene tako i svjetskih metropola.

***

Marija, što je po tebi ključno za timski rad? Koje lekcije si naučila kroz masterclass i rad u Bonjour.ba?

Anna je u svom Masterclassu nerijetko spominjala koliko puta je važno imati dobar tim, tim ljudi koji su posvećeni i zaljubljeni u ono što rade.
Ljudi koji su svjesni svog doprinosa radu i koji su spremni pokretati promjene. Otkrila je kako joj u procesu zapošljavanja važno da zaposlenici pronađu veći smisao svog posla i uvide koliko jedna malena promjena može pokrenuti kotačiće.

Navela je kako je ključno da svatko od nas uvijek bude izložen kreativnosti i kulturi, jer jedino kroz malene rituale i uključenost u društvo možemo osluškivati našu publiku, posjetitelje, kupce i optimizirati sadržaj za njih.
Jedna stvar koju također ističe, a koja se brzo može preslikati i na rad u timu svakako je priznavanje vlastitih greški.
I ona sama navodi primjer Vogue naslovnice na kojoj su bili Zayn i Gigi Hadid koje su odjenuli tako da oboje nose odjeću koja je unisex i „gender fluid“.
Kroz njihove kombinacije htjeli su predstaviti fluidnost spolova i kako neki artikli ne moraju biti određeni kao 'muški' ili 'ženski'.
Nakon takve naslovnice, kroz koju su također htjeli predstaviti i trendove, Vogue se ispričao jer ni Zayn ni Gigi se ne identificiraju na taj način, što su čitatelji odmah prepoznali i komentirali.
Na ovaj način Vogue je priznao svoju grešku, stao iza nje i nastojao naučiti iz nje kako bi naučene lekcije primijenio u daljnjem radu. Nešto čemu svaki tim treba težiti, zasigurno.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Vogue (@voguemagazine)

Marija, kako kreirati i potaknuti promjenu svojim radom? Što si o ovome naučila kroz masterclass?

Anna kao urednica Vogue magazina ostati će dugo zapamćena radi utjecaja koji ima na modu i stil, kao i svijet magazina.
Zato od nje možemo dosta toga naučiti i o utjecaju, koji nije lako izgraditi, a vrlo brzo ga možete izgubiti. Na prvom mjestu Anna ističe riskiranje kao najvažniju stvar dok si mlad.

Kad imaš neka prva iskustva i donosiš prve odluke, tada je najvažnije igrati se, isprobati razne poslovne poduhvate i riskirati. Kasnije previše toga bude u igri i postaje sve teže napraviti određene rizike. Anna jasno navodi i važnost kreiranja petogodišnjeg plana, koliko god to neizvjesno i izazovno može biti.
Jedino uz viziju znati ćete svaki maleni pojedinačni korak i moći ćete optimizirati svoje planove na osnovu tih velikih ciljeva i velike slike koju kreirate za sebe.
Kad smo kod velike slike, Anna također navodi koliko je važno, u poslu, ali i u životu sagledati stvari iz više uglova.
Važno je postavljati sebi pitanja, stalno rasti i biti u korak s trendovima i ulagati u sebe i svoj tim.

Foto: Marija Perić

Marija, kako kreirati vlastiti glas?

U svijetu gdje informacija postaje najvažniji resurs i možete ju dobiti iz raznih kanala, teško je kreirati svoj autentični glas. No, Anna i za to ima savjete.
Za početak, uvijek sebe trebate pitati što svojim radom želite poručiti, koju poruku želite poslati i koji ideali su vama bitni u radu. Kad imate te stvari posložene, vaš glas jednostavno će progovarati kroz svaku novu minutu vašeg rada, bez obzira kakav je vaš opis posla.

Anna govori i o tome koliko je važna povezanost sa kupcima, posjetiteljima, čitateljima – tko god da je vaša ciljana publika. Osobna i značajna povezanost sa publikom nešto je što kreira održive poslove, stvara posebne lojalne veze i čini da se vi osjećate bitnim u svom poslu. Puno lakše će vam biti raditi vaš posao, ako točno znate kome se obraćate i koju boljku vaše publike želite riješiti.  I posljednje, ali ne manje bitno, Anna kaže: „choose your controversies“.
U bilo kojem poslu uvijek postoje one teme koje su popularne, no sa sobom nose određenu dozu kontroverze. Kako biste iskoristili tu kontroverzu, bitno je da temi priđete na svoj način i nastojite, da tako kažem, „ubosti trenutak“ sa temom i pristupom temi.
Takav jedan članak, objava na društvenim mrežama, plakat u gradu može privući pozornost i učiniti da vas ljudi primijete samo zato što ste popularnu temu iskoristili na sebi svojstven i originalan način.

Kada je u pitanju lifestyle scena u BiH, gdje vidiš sebe, a gdje Bonjour.ba?
Izgradnja bh. lifestyle scene i komunikacija s klijentima, bilo da je to kroz pisanje članaka ili kreiranje zanimljivih digitalnih kampanja samo je jedan od važnih zadataka Bonjour tima.
Drago mi je što mogu svojim radom na kreativan način biti pokretač pozitivnih promjena kad je u pitanju povećanje imidža #MadeInBiH etikete ili podrška radu bh. poduzetnica.
U svom poslu vidim veći smisao jer jedan Bonjour.ba članak o malom kvalitetnom brendu iz BiH može značiti narudžbe do kraja mjeseca ili rasprodane ulaznice ili pak popunjenost smještaja tijekom jedne sezone.
Jedna Bonjour suradnja s klijentom može postati standard kad su u pitanju kreativne kampanje. S druge strane, jedan projekt, sve od prve Power Point prezentacije pa sve do finalnog proizvoda može biti sjajna lekcija kako kreirati isplative, unosne i projekte koji stvaraju promjene.
Kad se radni dan sastoji od ovih stvari, vrlo lako se može uvidjeti dosadašnji uspjeh i utjecaj, ali i rast i želja za nečim još većim, jačim i boljim, iz dana u dan. 

Bonjour.ba je pokretač pozitivnih promjena jer svojim djelovanjem osluškuje i trendove u regiji i trendove u svijetu. Sve to Bonjour.ba nastoji spojiti u inspirativnu priču koju će svatko htjeti čuti – i mali brendovi, i mi u timu, i klijenti, a najvažnije, i naši čitatelji i čitateljice koji nas rado prate, čitaju, komentiraju i podupiru. Mislim da će upravo inspirativna priča i originalan rad učiniti da Bonjour.ba čvrsto čuva ulogu pionira promjena koji odgovara na potrebe tržišta, ali i stvara prostor za sve one lifestyle teme o kojima trebamo, želimo i moramo pisati.

***

Emina, koje lekcije si ti naučila kroz Masterclass Anne Wintour?

Kao jednu veliku zaljubljenicu u modu, prilika da poslušam Masterclass Anne Wintour me je jako obradovala.
Ukoliko vas moda i najmanje zanima, za ovu ženu ste morali čuti, a njen ogroman uspjeh me je oduvijek intrigirao, te sam mu se na neki način divila.
Ko je ta žena koja stoji iza najvažnijeg modnog časopisa na svijetu, ili kako ga mnogi nazivaju „modne Biblije“?
Annu sam mogla upoznati kroz modni dokumentarac ,,Septembar Issue“, a na nešto dramatičniji način i kroz film ,,Vrag nosi Pradu“, međutim čuti njen tok razmišljanja, o njenom trudu i radu koji je uložila u kreiranje magazina je sasvim druga stvar. Prije nego sam imala priliku odgledati Masterclass, čitala sam recenzije online i vidjela da se dosta ljudi razočaralo, nakon što sam i sama pregledala moram reći da ih baš i ne razumijem.
Kroz ograničeno vrijeme masterclassa uspjela je govoriti o mnogim temama koje mogu interesovati urednike magazina, ali i same novinare.

Foto: Emina Smaka

Vjera u sebe!

Svi znamo da oko Anne Wintour stoji jedan nepokolebljiv oklop boss žene, i sada mogu reći da razumijem i zašto.
Već i prije gledanja ovog kursa znala sam da za ovakav posao treba dosta snage, odricanja i vjere u sebe, a to je Anna i pokazala. Svjesnost i vjera u svoje sposobnosti je najveća lekcija od Anne koju sam ja naučila. Ukoliko poznajete materiju toga što radite i sigurni ste u svoje ideje, idete samo naprijed! Pomjeranje granica je druga stvar kojoj se divim kod Anne, već kroz svoj prvi broj Vogue naslovnice uspjela  je promijeniti tok američke mode.

Prije nego je ona postala urednica, Vogue je bio magazin koji je predstavljao luksuz i nedostižnost, a ona je na naslovnicu stavila djevojku u jeans hlačama i dukserici ( idalje komadi nedostižni za mnoge, ali pristupačne estetike). Dala je čitateljima ono za što možda ni sami nisu znali da trebaju, ta njena vizija o tome šta plasirati čitateljima a da to nisu ni tražili je nešto čemu težim dostići jednog dana. Ne plašiti se napraviti nešto drugačije za što ste sigurni da će dati odlične rezultate!

Važnosti timskog rada

Moje kolegice su navele dosta lekcija koje sam i sama naučila, a timski rad bih dodatno podcrtala. Iako je žena koja drži modni svijet u šaci, sastanci sa ostatkom tima se ne propuštaju.
Sa razumijevanjem sasluša svakog pojedinca, jer nikada ne zna šta je i sama mogla propustiti ili šta novo može naučiti!

Kada je u pitanju lifestyle scena u BiH, gdje vidiš sebe, a gdje Bonjour.ba?

Kao neko koga je Bonjour.ba podržavao i prije mog rada na ovom portalu, mogu kristalno čisto da se prisjetim sreće i vala uzbuđenja kada bih vidjela članak o svom radu.

Danas, ja želim biti ta koja će svojim člancima dati vjetar u leđa malim poduzetnicima i kreativcima i s njima dijeliti radost pri svakom novom i uspješnom članku, te naravno kreirati što zanimljivije priče iz svijeta mode. Bonjour.ba je zasigurno lifestyle magazin koji može parirati i nekim svjetskim, a smatram da kreativnu scenu Bosne i Hercegovine uzdižemo na viši nivo i dajemo prijeko potrebnu podršku svim ženama i malim biznisima. Raduje me činjenica da smo prvi koji će vam donijeti novu vijest s red carpeta, sa revije poznatog brenda, dati preporuku za knjigu, film ili seriju ali i upoznati sve Vas sa ljudima koji zajedno s nama kreiraju pozitivne promjene na polju kulture.

***

Naslovna fotografija: Ilda Lihić-Isović

Sarajevske ulice ovih dana nisu samo prometne arterije one su platna koja pričaju priče grada. FASADA festival, koji od 2021. godine spaja umjetnost, zajednicu i ekologiju, mijenja lice Sarajeva, pretvarajući fasade u galerije pod vedrim nebom. 

Više od 3.000 m² javnih površina, 29 murala i dvije otvorene galerije ulične umjetnosti sada svjedoče transformaciji grada i zajednice, dok svaka boja i lik postaje dio trajnog dijaloga sa publikom. 



Tokom užurbanih dana FASADA festivala, razgovarali smo s Benjaminom Čengićem i Adnom Muslijom u Galeriji Manifesto, prostoru koji je odavno prerastao samo zidove i postao zajednica. 

Benjamin dijeli kako street art transformiše grad, kako umjetnici komuniciraju sa zajednicom i kako svaki mural postaje odraz duha Sarajeva, koji istovremeno diše i raste kroz boje. Adna Muslija, umjetnica, kustosica i suosnivačica Manifesto galerije, vodi nas kroz ove ulice i murale, otkrivajući male trenutke iza kulisa festivala koji rijetko ko vidi, a koji uvijek inspirišu. 

Od odabira lokacija i umjetnika do rituala koji festival svake godine čine posebnim, njen ženski pogled oblikuje energiju projekta i umjetničke scene Sarajeva.



Nakon susreta, odlučili smo prošetati i pogledati radove ovogodišnjih umjetnika na sarajevskim fasadama. Posjetili smo lokacije gdje su murali nastajali i one gdje se tek crtaju, i saznajemo detalje koji rijetko izlaze izvan ateljea i galerija.

Dok prolazimo Prusačkovom ulicom, Sarajevo izgleda kao da diše kroz boje. Svaki zid, svaka linija i svaki ton pričaju priču i Benjamin i Adna nas vode kroz priču iza festivala ovog šarenog grada.




 Svaki festival ima svoje rituale i male tradicije.   

Adna, postoji li neki ritual, trenutak ili običaj koji se uvijek ponavlja i daje posebnu energiju FASADA festivalu?

Druženje tima i gostiju poslije napornog festivalskog dana uvijek je činilo FASADA festival posebnim, zato što na taj način kolege postaju prijatelji koji postaju šira porodica. Benjamin često o FASADA-i govori kao o “porodičnom festivalu”. Ja iskreno osjećam da je to tako. 

Umjetnici i umjetnice kao što su Endo, Zmaja, ThisOne, Nush, Tizer, Simian ili Bahek i Lina svake godine dolaze na festival, bez obzira na to da li učestvuju u nekim od aktivnosti ili ne. U okolnostima kada su i vrijeme i novac za takve “izlete” veliki luksuz, njihov dolazak ukazuje na vrijednost povezanosti koja se uspostavila.



 

Još jedan ritual, a koji prati takva druženja, jeste hrana! Svake godine barem jednu večer uživamo u kulinarskoj umjetnosti našeg druga Nede u restoranu Grappa. 

Drugi neizostavni kulinarski ritual je večera na vikendici naših prijatelja, a koju “kulinarski kurira” i priprema naš drug, profesionalni kuhar s iskustvom u Michelinovim restoranima, Amor. Znate kako kažu, ljubav ide kroz stomak.





Benjamine, kako bi opisao energiju FASADA festivala jednom emocijom koju bi svako prolaznik mogao osjetiti?  

Zadovoljstvo je zasigurno emocija koja koja preovladava ovogodišnjim festivalom. Umjetnici su zadovoljni, komšije su zadovoljne, prolaznici su zadovoljni, publika također. Tim je zadovoljan, a zasad sam, za promjenu, i ja zadovoljan.


 

Postavljanje izložbi nije uvijek savršeno.   

Koji ti je bio najneobičniji ili najizazovniji zahtjev umjetnika tokom postavki izložbi?

Adna: Kvalitetna savremena umjetnost ne suzdržava se od formalnih i tehničkih izazova. To znači da i ono što će se naći na spisku produkcijskih potreba varira u spektru “od igle do lokomotive”. 

Za potrebe izložbi u Galeriji Manifesto nabavljali smo i vreće pijeska i medicinske zavoje i dim mašine i zaleđene teleće mozgove. 

Imali smo čak i tu čast da produciramo rad Kemila Bektešija, a koji je podrazumijevao stomatološke zahvate i ugradnju zlatnog zuba. 

Srećom, uvijek postoje osobe poput dr. stomatologije Azre Pirović i ordinacije Pirović koje prihvate izazov sa istim uzbuđenjem kao i mi. 



Ipak, moram naglasiti da mnoge izazove prihvatam zato što znam koliko i šta sve može izvesti Manifesto tim, ali i moj suprug i naš drug Erol, koji nerijetko nastave tamo gdje smo mi zapeli. 

Puno je drugarica i drugova, članova naših porodica koji nam pomažu i čiji je rad u Manifestu publici nevidljiv.



Da li postoji trenutak kada si shvatio da Manifesto galerija znači više od prostora za umjetnost, da je postala zajednica?   

Benjamin: Nikad nisam smatrao Manifesto samo prostorom. Manifesto je stvorila zajednica i bez nje on nikad nije postojao.

Energija, svjetlo i pokret pretvaraju ulice u galeriju kada padne mrak. 




Dok šetamo Prusačkovom, lako je zaboraviti da su ovi murali nekada bili obični zidovi.  

Benjamine, šta je kod ovogodišnje lokacije učinilo da osjetiš da je savršeno mjesto za FASADA festival?  

Originalna lokacija FASADA festivala za ovu godinu bila je ulica Tina Ujevića zbog neposredne blizine Velikog parka. Upravo zbog toga sam mislio da je idealna za ovo izdanje Festivala, koje se bavi ugroženim životinjskim i biljnim vrstama. 

 

Prušćakova ulica je alternativa kojoj smo se okrenuli uslijed nemogućnosti dobijanja dozvola za četiri murala. Iskreno, mislim da je savršena ulica jer je i ona u blizini Parka, a i sama ima dosta zelenila.

Svaka galerija, svaki mural nosi neispričane priče.   

Kada gledaš kroz prozor galerije Manifesto ili šetaš gradom, koji trenutak ti najviše snagu ulične umjetnosti i njen uticaj na Sarajevo?

Adna: Nekada je izuzetno teško, gotovo nemoguće vidjeti, osjetiti, ili spoznati stvarni uticaj onoga što radite. Mislim da svi vrlo često, a pogotovo radnice i radnici u kulturi, pokazatelje uticaja tražimo na pogrešnim mjestima. 

Sarajevo svaki godine postaje “šarenije” – iako se inače ježim od takve patronizacije ulične umjetnosti, ali smatram da se stvarni uticaj umjetnosti u javnom prostoru ne ogleda u vizuri grada, već u ljudima koji u tom gradu žive. 

Zbog toga sam mišljenja da naš uticaj na Sarajevo nije vidljiv koliko se on da osjetiti, te da je upravo u tom osjećaju snaga umjetnosti.





Gledajući FASADU kroz prethodne četiri godine, koje promjene u urbanom kulturološkom pejzažu Sarajeva ti se najviše ističu?  

Benjamin: Ne mogu baš odgovoriti na to pitanje onako kako mislim da biste voljeli. Najviše mi se ističu promjene na Višnjiku i Mejtašu i smatram da je odluka da svake godine oslikavamo murale u novom naselju bila ispravna i sjajna. 

Promjena koju stvaramo tim pristupom i uticaj koji ona ima na lokalno stanovništvo, te lakoća kojom posjetioci Sarajeva mogu da istražuju manje popularne dijelove grada je baš ono što je trebalo našem gradu.





U timovima gdje žene oblikuju kreativni proces, često se rađaju posebni trenuci, a murali mogu nositi snažne poruke.   

Koji trenutak ili mural ti je pokazao koliko je važno da ženski pogled bude prisutan i prepoznatljiv u kolektivu?

Adna: FASADA festival uvijek je nastojao da u selekciji insistira na rodnoj ravnopravnosti. Bez obzira na uvjete grantovskih shema, a nekada i unatoč njima, uspijevali smo da osiguramo prostor za umjetnice. 

Njihovi pogledi i glasovi uvijek su nam bili važni. U kvalitet i relevantnost ženskih praksi ulične umjetnosti se uvjerimo svake godine.


 

Mlade umjetnice stalno traže svoj glas i prostor za izražavanje, a festival FASADA ove godine u Manifesto galeriji prikazuje i film Girl Power, koji prati žene u uličnoj umjetnosti.   

Koju poruku bi poslala mladim ženama koje žele ući u kreativnu industriju i izražavati svoj pogled?

Adna: Da nauče odmarati. Borba s mizoginim okruženjem je neminovna, bez obzira na polje djelovanja. Nema uspješne borbe bez odmora. Ovo govorim i kao poruku samoj sebi, jer ja uporno padam na istom ispitu.



Ulična umjetnost postoji na raskrsnici ličnog izraza i javnog dijaloga. Zašto smatraš da je street art danas važan za kulturni pejzaž Sarajeva?   

 Benjamin: Osim što bukvalno mijenja pejzaž, street art je vrsta umjetnosti koja ne bira publiku i koju publika ne bira. Samim tim stvara novu dimenziju u kulturnom pejzažu. 

Ljudi koji ne posjećuju galerije, imaju priliku da iskuse umjetnička djela u svakodnevnom životu i to besplatno. 



Ta promjena dešava se godinama. Ipak, postoji promjena koja puno brže dolazi. Sve više turista putuje kako bi vidjelo uličnu umjetnost u razlicitim gradovima, a oni su ti posjećuju i druge muzeje, galerije i kulturne sadržaje. 

Na taj način, stimuliše i rad državnih institucija kulture. Naravno, ljudi će jesti i lokalni hranu, piti lokalna pića, kupovati lokalne suvenire i proizvode malih biznisa i na taj način se dalje upoznavati s našom kulturom. 



Svake godine nam se javi otprilike pedesetak umjetnika/ca iz svih dijelova svijeta. Većina njih su zapravo jako dobri umjetnici/ce koji su od svojih kolega koje su učestvovale u FASADA Festivalu čuli da radimo jedan od najboljih festivala na svijetu i žele da dođu i stvaraju ovdje. 

Kad bismo imali više sredstava, ugošćavali bi više umjetnika/ca, onda bi street art u našem gradu još više mijenjao kulturni pejzaž raznovrsnošću kultura i stilova koje oni donose.



Sarajevo je bogato umjetničkom scenom koja traži više vidljivosti.   

Kako vidiš trenutno stanje savremene umjetnosti u gradu, i na koji način FASADA doprinosi njenom rastu i prepoznatljivosti?

Adna: Mislim da FASADA Festival pruža divnu priliku da se prevaziđe izvjesna distanca između savremene i ulične umjetnosti. 

Kako ulična umjetnosti nikada nije u potpunosti institucionalizirana, te zahvaljujući svojoj prirodi, vrlo vjerovatno nikada i neće biti, mislim da ono što radimo kroz uspostavljanje veze između Festivala i Galerije Manifesto jeste omogućavanje prostora za rekontekstualizaciju kojom se pak mnoge zanemarene vrijednosti i jednoga i drugoga čine vidljivijima. 




Volim da vjerujem da je FASADA uticala na to da se u našem društvu i na našoj sceni ulična umjetnost prihvati kao legitiman domen savremene kulture, te da je Manifesto zajedno s njom učinio savremenu umjetničku scenu potentnijom i produktivnijom.




 
Festivali imaju svoje nevidljive trenutke, haos iza smirenosti. Možeš li podijeliti trenutak iz organizacije FASADA festivala kada si pomislio „ovo je nemoguće“ i kako si to prevazišao?  

Benjamin: Ja vrlo često govorim da živimo u državi u kojoj logika nema smisla.

Na dnevnoj bazi nam se dogodi bar pet takvih situacija a prevaziđem ih razmišljanjem, konsultacijama s timom i saradnicima i mojom super moći prevazilaženja.



Publika može potpuno promijeniti energiju murala kroz svoj doživljaj.   

Kako doživljavaš ulogu publike u festivalu i šta ti najviše znači u interakciji s prolaznicima i posjetiocima?

Adna: Festival nastaje zbog naše publike. Ako ih niko ne vidi i ne doživljava, murali kao i da ne postoje. Murali nastaju kroz inkluziju zajednice u proces umjetničkog oblikovanja. 

Za svaku dozvolu za oslikavanje potrebna je saglasnost stanara, ne samo za oslikavanje, već i za skicu samog murala. 




Interakcija sa sugrađanima koji žive na lokacijama oslikvanja ima izuzetnu vrijednost, jer nam daje uvid u kulturne potrebe naše zajednice, ali i njeno razumijevanje i doživljaj umjetnosti. 

Komunikacija sa publikom koja posjećuje festivalske događaje otkriva prava mjerila našeg uspjeha ili neuspjeha. Zadovoljstvo publike ključna je validacija našeg rada.





Ako bi mogao prenijeti jednu energiju ili ritual iz Medellína u Sarajevo, šta bi to bilo i zašto?  

Benjamin: Lakoća stvaranja i javnom prostoru. Ljudi nose merdevine pod rukom i crtaju grafite na sprat. Imao sam osjećaj kao da je u cijelom gradu ne samo dozvoljeno, već i poželjno crtati.





FASADA je projekat koji spaja urbanu scenu, galeriju i mlade umjetnike.   

Kako vidiš njegov uticaj na Sarajevo i njegovu sposobnost da poveže različite dijelove kreativne zajednice?

Adna: Jedan segment mota Festivala kaže “we collaborate”. Suradnja sa organizacijama koje djeluju na polju savremene, ulične ili bilo koje druge umjetnosti uvijek je bila dio naše strategije rasta. 

Mi nastojimo povezati ne samo različite dijelove kreativne zajednice, već i lokalnu zajednicu u kojoj radimo. Niko nije naučio hodati sam. Nijedna velika priča nema samo jednog lika.




Javni zidovi pričaju priče koje privatne galerije ne mogu. Ako bi mogao stvoriti jedan mural koji govori o budućnosti Sarajeva, koju bi priču ispričao?   
Benjamin: Mit o Sizifu. Šalim se, naravno. Moj pristup muralima nije pričanje priče, već motivisanje publike na razmišljanje, ali bih vjerovatno pokušao nagovoriti ljude da se zapitaju “Šta mogu uraditi da doprinesem ovom društvu i na neki način ga popravim?”


 
Festivali ostavljaju tragove na grad i umjetnike koji ih stvaraju. Možeš li se sjetiti trenutka kada je neki mural ili projekat promijenio način na koji gledaš vlastiti rad?  

Pokušao sam, ali u glavi mi je hiljadu takvih trenutaka i mislim da je svaki od njih jednako bitan. Nažalost, nemam baš često mogućnost da stvaram u posljednje vrijeme, pa vlastiti rad rijetko gledam.



Svaki grad ima svoj ritam, a umjetnici su njegovi tumači. Kako osjećaš da ulice Sarajeva komuniciraju drugačije nego u drugim gradovima u kojima si radio?  

Benjamin: Sarajevo je poseban grad. Za mene je to najljepši grad na svijetu, ali još uvijek se u njemu osjeti bol, patnja i tegoba.
 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Bonjour.ba (@bonjour.ba)

 

Produkcija: Bonjour.ba

Lokacija: Galerija Manifesto