U potrazi za naslovima koji će dodatno obogatiti naše vrijeme uz topli napitak i omiljenu slasticu ove jeseni, Alis Marić, osnivačica popularnog bloga Čitaj knjigu za BONJOUR. čitatelje otkrila je 5 knjiga koje će vam se pridružiti u jesenskoj idili, od novog hit izdanja autorice kultne knjige „Jedi, moli, voli“ do autobiografije Olivere Balašević za koju Alis kaže da će vas osvojiti toplinom.

Njene preporuke donosimo u nastavku.

Alis Marić

***

Jesen je doba kad se i mi i priroda nekako počinjemo smirivati. Putovanja, ljetne aktivnosti i neprestano kretanje prestaju. Najljepše nam je doma, u udobnim foteljama, pod dekicom, uz toplu čokoladu ili čaj. To je idealno vrijeme za pročitati nekoliko dobrih knjiga koje će nas oplemeniti i pripremiti za nadolazeću zimu. Čitanje je najbolja terapija za ljude. Opušta, vodi u neke druge svjetove, uči nas novim stvarima i povezuje, a ima li boljeg vremena za posvetiti se novim naslovima od jesenskih dana i večeri. Pripremila sam vam pet dobrih naslova.

AMERIČKA PRAŠINA -  JEANINE CUMMINS (ZNANJE)

Foto: čitajknjigu

Knjiga koja je zapalila  svjetsku knjišku scenu do usijanja i o kojoj priča cijeli svijet i mene je oduševila i oduzela mi dvije noći sna.  Priča je to o prisilnom  bijegu majke i osmogodišnjeg sina od narko kartela, od ubojica koji su im pobili kompletnu obitelji za vrijeme rođendanske proslave u njihovom domu, u kojem su njih dvoje čudom preživjeli. Majka i sin nisu imali puno vremena, već su nakon par minuta trebali skupiti sve najpotrebnije stvari i krenuti na opasan i dug put od skoro četiri tisuće kilometara prema slobodi kako bi spasili  gole živote. Lydia i Luca su likovi za koje navijate od prve sekunde. Želite da im se na tom opasnom putu ništa ne dogodi, da što manje pate i da prežive. Lydia je do jučer imala predivnu knjižaru u Acapulcu, bila je sretna i zaljubljena do ušiju u svog supruga, novinara. Do jučer su još bili obitelj koja se voljela i poštivala. Imali su skladan brak, divnog sinčića i dovoljno svega. A onda je ostao samo osmogodišnji Luca za kojeg se Lydia želi i mora boriti. Za njega se naoružava najoštrijim nožem na svijetu. Za njega skače na vagone brzog vlaka, za njega je spremna ubiti. Ali, nalazi li dovoljno snage da “dotrče do cilja”? Neustrašivi i očajni, iscrpljeni i s takvim žarom za životom držat će i vas budnima do samog kraja. Ovo je priča koja govori o toliko raznih tema. Govori o patnji, boli, nezamislivom gubitku (ne možemo shvatiti kako u jednoj sekundi netko može ostati bez 16 članova najuže obitelji), o majčinskoj ljubavi, o dobroti, o solidarnosti, o lojalnosti, o ženskoj snazi, o imigrantima i svima onima koji su morali napustiti svoje domove i obitelji, a koji žele “samo” slobodu, pravo na rad i pravo na život. Ovo je roman o želji za preživljavanjem koju svi nosimo u sebi,  o vjeri i nadi u bolje sutra bez obzira na najstrašnije okolnosti.

DJEVOJKA, ŽENA, DRUGO – BERNADINE EVARISTO (PROFIL)

Foto: čitajknjigu

Od Newcastlea do Cornwalla, od prabaka rođenih početkom dvadesetog stoljeća do tinejdžerica iz  dvadeset prvog stoljeća, roman „Djevojka, žena, drugo“ slijedi svojih dvanaest likova na osobnim putovanjima kroz prostor i vrijeme tijekom proteklih stotinu godina. Svaka od njih u potrazi je za nečim – bila to zajednička povijest, neočekivana budućnost, mjesto koje bi mogla nazvati domom, osjećaj pripadnosti, ljubavnik ili ljubavnica, izgubljena majka ili otac, ili tek tračak nade...

Tijekom čitavog stoljeća promjene i rasta, borbe i života Djevojka, žena, drugo slijedi svoje vrlo različite likove na međusobno isprepletenom putovanju otkrića. Ovo je roman o budućnosti, o prošlosti. On je fikcija, on je povijest. Ovo je roman o tome tko smo danas. Nagrađen je nagradom Booker 2019. godine, a Bernadine Evaristo je prva crnkinja koja je osvojila tu prestižnu književnu nagradu.

GRAD ZA DJEVOJKE – ELIZABETH GILBERT (BUYBOOK) 

Foto: čitajknjigu

Novi hit moje omiljene autorice kultne knjige „Jedi, moli, voli“, Elizabeth Gilbert,  koji je jednako živahan, mudar i seksi.  Ovo je roman o ljubavi, slobodi i pronalaženju vlastite sreće. Godine 1940. devetnaestogodišnja Vivian Morris upravo je izbačena s koledža Vassar. Njeni bogati roditelji šalju je na Manhattan gdje živi s tetom Peg koja vodi oronulo kazalište. Vivian upoznaje cijeli niz nekonvencionalnih i karizmatičnih likova. Time se njezin svijet okreće naglavačke i trebat će joj godine da u potpunosti shvati razmjere tog sraza. Na kraju je to ipak pokrene i vodi do novog razumijevanja one vrste života za kojim žudi ali i do ljubavi njezinog života koja se izdvaja od svih ostalih.

OKRUŽENI LOŠIM ŠEFOVIMA – THOMAS ERIKSON (POETIKA)

Foto: poetika.eu

Nakon Okruženi idiotima i Okruženi psihopatima stigla je i treća uspješnica švedskog komunikologa Thomasa Eriksona, ponovno intrigantne naslovnice i privlačne naslovnice  -  Okruženi lošim šefovima. Eriksonove  knjige prevedene su na tridesetak jezika i  postale su bestseleri, kako kod nas tako i u svijetu. Očito nas sve žuljaju isti problemi i manipulacije bez obzira na nacionalnost, vjeru ili boju kože. Radnici su danas u raljama psihopata i sociopata potpuno indiferentnih prema ljudskoj patnji i mukama. To bi se moglo promijeniti nakon čitanja Eriksonovih knjiga. Nije riječ o naputcima o tome kako manipulirati ljudima, već nam ove knjige  mogu pomoći da prepoznamo obrasce ponašanja ljudi oko sebe, ali i sebe samih, i zahvaljujući tome naučimo lakše živjeti. U knjizi su obrađeni žuti, plavi, zeleni i crveni tipovi ljudskoga karaktera, točnije, načini na koji ti tipovi ljudi komuniciraju.

PLANETA DVORIŠTE – OLIVERA BALAŠEVIĆ

Foto: čitajknjigu

Poznato je da volim čitati autobiografije i biografije. Pogotovo kad ih pišu žene i kad uključuju obitelj i obiteljske uspomene. Upravo nas takve vraćaju u vlastito djetinjstvo, u majčin zagrljaj, u naše dvorište. “Planeta dvorište” odiše iskrenošću i autentičnošću autorice, nekad vrsne gimnastičarke, majke dviju djevojčica i jednog dječaka te žene poznatog vojvođanskog kantautora Đorđa Balaševića.

Olivera u ovoj knjizi opisuje putovanje u svoje najranije djetinjstvo koje je provela u rodnom Zrenjaninu, u gradu na Begeju. Njezino odrastanje je bilo  poput varljive bajke koja je tužna kad se priča, ali sretna kad se živi. Otac je Oliveru i njezinog starijeg  brata ostavio u najranijem djetinjstvu,  a njihova majka Pelka  se bez formalnog obrazovanja požrtvovno i hrabro borila kako bi im omogućila mirno i zdravo djetinjstvo, sigurno odrastanje i kasnije školovanje usprkos siromaštvu koje ih je okruživalo. Kroz dirljivo sjećanje na Oliverino djetinjstvo i njezinu hrabru majku kojoj je u konačnici ova knjiga i posvećena upoznajemo način života u tadašnjoj poslijeratnoj Jugoslaviji, upoznajemo ljude iz toga vremena za koje Olivera misli da su bili bolji prepoznavajući se po poslijeratnoj muci i nevolji te se nisu puno libili podijeliti ih s drugima. Bilo je to vrijeme kada se solidarno vodilo računa o tome da se djeca ni po čemu puno ne razlikuju jedno od drugoga i kad se društvo očito najviše primaklo humanizmu nego li ikad prije. Obitelj Savić možemo danas najbolje opisati pridjevima – pošteni, siromašni i sretni.

Ova knjiga me je doslovno osvojila svojom toplinom, prekrasnim obraćanjem i sjećanjem na majku, iskazivanjem poštovanja i divljenja prema majci, sjećanjem na male ljude koji u jednom periodu života obilježavaju naše živote a onda zauvijek iščeznu iz njih, opisom godišnjih doba, karakterističnih jela i običaja, a sve to uz dovoljnu dozu humora.  Čitanje koje osim što vam grije srce, mami i osmijeh na lice.

Foto: čitajknjigu

***

Naslovna fotografija: @aloprofile
Za BONJOUR.piše: Alis Marić

London ovog juna ponovo potvrđuje zašto ga mnogi smatraju jednom od najuzbudljivijih evropskih prijestolnica umjetnosti.

Dok se širom grada otvaraju nove izložbe, sajmovi i kulturni programi, pažnju nam je privukla jedna priča koja počinje mnogo bliže kući.   

Večeras se u Ambasadi Bosne i Hercegovine u Londonu otvara grupna izložba HOME: Mapping the Horizon, koja okuplja sedam bosanskohercegovačkih umjetnica čiji su životni i profesionalni putevi isprepleteni između Sarajeva, Bosne i Hercegovine i Ujedinjenog Kraljevstva.

Već nakon prvog susreta s vizualima izložbe bilo je jasno da ovo nije još jedna priča o migracijama ili nostalgiji. Kroz slikarstvo, ilustraciju, skulpturu, fotografiju i arhitekturu umjetnice istražuju šta zapravo znači osjećaj doma kada se život odvija između različitih gradova, jezika i kultura.   



 

Kada dom postane pitanje, a ne mjesto  

Polazeći od ideje da dom nije nužno fizički prostor nego iskustvo koje se stalno iznova gradi, izložba HOME: Mapping the Horizon istražuje život između onoga što ostavljamo iza sebe i onoga što stvaramo na novim horizontima.   

Kustosica Tatjana Palinkašev okuplja sedam umjetnica koje dijele iskustvo života između Bosne i Hercegovine i Velike Britanije, ali svaka od njih toj temi pristupa iz potpuno drugačijeg ugla.   



U središtu izložbe nalaze se pitanja pripadnosti, identiteta, kontinuiteta i kulturnog nasljeđa. Umjesto jednog odgovora, posjetioce očekuje sedam različitih interpretacija doma.  
 

Između igre i pripadanja: Svijet Davorke Anđelić    
 

Umjetnica Davorka Anđelić kroz fotografiju i ručno izrađene figure Tilly i Milly istražuje kako izgleda potraga za mjestom kojem pripadamo. Njene male junakinje pojavljuju se u pejzažima Bosne i Hercegovine i Velike Britanije, uvijek pomalo između dva svijeta.  

Kroz motive igre, djetinjstva i mašte, Anđelić otvara pitanja identiteta koja su istovremeno vrlo lična i univerzalna. Njeni radovi djeluju nježno na prvi pogled, ali ispod površine nose slojeve iskustva, izmještanja i potrebe za povezivanjem. U njima dom postaje nešto što tražimo, a ne nešto što nam je unaprijed dato.  




 

Jasna Bell i most koji povezuje vrijeme    
 

Za Jasnu Bell dom se pojavljuje kroz sjećanje, pejzaž i simbol Latinske ćuprije u Sarajevu. Nakon što je početkom rata napustila grad, slikarstvo postaje njen način povratka mjestima koja više ne može doživjeti na isti način kao nekada.   

U njenim djelima most nije samo arhitektonski element nego simbol kontinuiteta i veze između prošlosti i sadašnjosti. Kroz bogate slojeve boje i svjetla Bell istražuje kako uspomene mijenjaju naš odnos prema prostoru.   

Njeni radovi podsjećaju da ponekad najduže putovanje nije ono kroz geografiju nego kroz vlastito sjećanje.  



 

Aida Bratović o domu kao prostoru koji se gradi životom  

Jedina arhitektica među umjetnicama, Aida Bratović dom promatra kroz prostor, atmosferu i način na koji ljudi nastanjuju interijere. Njeni projekti, od londonskih rezidencija do međunarodnih realizacija, pokazuju kako dom nastaje kroz slojeve iskustava, predmeta i priča.   

Njen rad dobro je poznat i našim čitateljima jer smo i zavirili iza vrata londonskog studija STUDIOAida i razgovarali s njom o filozofiji stvaranja prostora koji spajaju arhitekturu, umjetnost i lične priče klijenata.  

Na jednoj strani nalaze se bogato uređeni interijeri ispunjeni umjetninama i naslijeđem, a na drugoj minimalistički prostori u kojima materijali sami pričaju priču.   

U oba slučaja fokus ostaje na čovjeku i emociji koju prostor stvara. Bratović nas podsjeća da dom nikada nije samo dizajn, nego način života.  

Foto: Michael Sinclair, Rachael Smith Photography, Mark Bolton, Duško Miljanić  
 

Aleksandra Nina Knežević i novi život stećaka  

Grafička dizajnerica i ilustratorica Aleksandra Nina Knežević inspiraciju pronalazi u jednom od najvažnijih simbola bosanskohercegovačke kulturne baštine: stećcima.   

Njihove motive prevodi u savremeni vizualni jezik kroz seriju radova koji spajaju tradiciju i savremenost. Crna, bijela i crvena boja, pojednostavljene forme i simboli ljubavi stvaraju prepoznatljiv autorski rukopis.   

Umjesto da prošlost posmatra kao nešto završeno, Knežević je koristi kao polazište za nove priče. U njenim radovima dom postaje kulturno sjećanje koje možemo nositi sa sobom bez obzira gdje živimo.  




 

Aleksandra Kokotović i predmeti koji pamte  

Skulpture i instalacije Aleksandre Kokotović nastaju transformacijom svakodnevnih predmeta u snažne nosioce značenja. Klupko vune, ibrik ili fragmenti urbanog pejzaža pretvaraju se u umjetnička djela koja govore o sjećanju, izdržljivosti i identitetu.   

Kroz metal, konstrukciju i materijalnu transformaciju umjetnica istražuje šta ostaje kada funkcija nestane, a ostane samo trag iskustva. Njeni radovi djeluju istovremeno poznato i pomalo uznemirujuće, upravo zato što preispituju naše razumijevanje doma. U njima je dom nešto što preživljava promjene oblika.  

Foto: Željko Jovanović  
 

Nina Pirić i mapa mjesta kojima se vraćamo  

Slikarica Nina Pirić stvara male vizualne zapise mjesta koja su joj tokom života pružila osjećaj pripadanja. Njeni pejzaži i apstraktne kompozicije ne prikazuju konkretne lokacije koliko emocije koje su uz njih vezane.   

Kroz boju, svjetlo i atmosferu nastaje svojevrsna emocionalna kartografija. Svaka slika djeluje kao kratko zaustavljanje na putu, uspomena koju ne želimo zaboraviti.   

Njeni radovi podsjećaju da dom ponekad postoji samo u trenutku koji želimo sačuvati.  



 

Sonya Radan i niti koje povezuju generacije  

U radu Sonye Radan centralno mjesto zauzimaju žene, ručni rad, naslijeđe i svakodnevni rituali koji se prenose generacijama. Umjetnica u svoje slike ugrađuje stvarnu čipku i druge tekstilne elemente, pretvarajući ih u nosioce porodične memorije.   

Motivi tkanja, šivanja i zajedništva postaju metafora za načine na koje gradimo identitet. Njeni radovi govore o otpornosti, nježnosti i kontinuitetu koji opstaje uprkos promjenama.   

Dom se ovdje ne nalazi u prostoru nego u rukama koje nastavljaju prenositi priče dalje.  



 

Izložba koju možete istražiti i nakon Londona  

Iako se izložba otvara večeras u Londonu i traje do 1. jula, njena priča ne završava unutar zidova Ambasade Bosne i Hercegovine. Posjetioci će putem QR koda moći pristupiti i digitalnom katalogu koji detaljnije predstavlja kustoski koncept, umjetnice i njihove radove.   

To znači da ovu priču o domu, pripadanju i identitetu možete istražiti bez obzira nalazite li se u Londonu, Sarajevu ili bilo kojem drugom gradu.  




Možda je upravo to i najljepši zaključak izložbe HOME: Mapping the Horizon. Dom nije uvijek mjesto na koje se vraćamo. Ponekad je to priča koju nosimo sa sobom.  


 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Fotografije su ustupljene od strane umjetnica, osim gdje je drugačije naznačeno