Ines Delić kroz foto dnevnik s Čvrsnice otkriva zašto je planinarenje inspirativan način kako provesti vikend
Tekst:Bonjour.kolumnistica
PUTOVANJAU BiH sportsko penjanje i alpinizam ima jako važno mjesto, a uz prekrasnu prirodu, sve je veći broj i onih koji se odluče priključiti i planinarskim školama kako bi se uz tim profesionalaca kroz izlete detaljnije upoznali s ljepotom bh. planina i iskusili čari planinarenja.
Motivi su različiti - izazov, poboljšanje kondicije, druženje, fotografiranje ili želja za odmakom od užurbanog tempa. No, jedna stvar je zajednička, a to je svakako ljubav prema prirodi.
Osim potpunog zaljubljivanja u ljepote koje nas okružuju, planinarenje nosi sa sobom i novi način života. Čini vas odgovornijim prema sebi i prirodi, izdržljivijim i prilagodljivijim. Ako i vi razmišljajte o upisivanju u planinarsku školu i znatiželjni ste kako izgleda jedan izlet, onda je ovaj foto dnevnik idealan za vas.
Što jedan planinarski izlet podrazumijeva, koju opremu zahtIjeva, koliko je važna fizička sprema i što nas sve može naučiti jedan dan na planini, otkrila nam je Ines Delić, pravnica, nova članica HPD Prenj 1933. Mostar i dama koja je jedan slobodan dan odlučila rezervirati upravo za planinarenje. Zašto je planinarenje (možda) idealno i za vas, otkriva u nastavku.
***
Izađite iz svoje komfor zone.
U zadnjih nekoliko godina ta rečenica se može pročitati na skoro svakoj društvenoj mreži. No, kada ste vi uistinu zadnji put uradili nešto novo, drugačije, onako samo za sebe?
Čekajući da u medijima pročitate što se novo dogodilo, možda je sada pravo vrijeme da svoju energiju i slobodan dan uložite u nešto novo. Prečesto se uljuljamo u ritmu svakodnevnice, između posla i obaveza, kako poslovnih, tako i privatnih. Kad se okrenemo, svi ti dani jednostavno počinju sve više podsjećati jedan na drugi. Živim u Bosni i Hercegovini, zemlji koja mnogo toga nema, no jedno definitivno ima, a to je savršenu klimu i prirodu. Uvijek me je zanimalo kakva je sve priroda na mjestima do kojih naš pogled ne dopire, niti se može do njih lako doći prijevoznim sredstvom, nego moramo izaći iz svoje komfor zone i doći do njih sami, pješice.
Mostarska Bijela
Upravo me je to potaknulo da se pridružim maloj skupini ljudi koja koristi svaki svoj slobodan vikend, da bi uživali u onome što nam priroda nesebično daje. Ta skupina ljudi je okupljena pod imenom HPD Prenj 1933. Mostar, koji već dugi niz godina okuplja ljude različitih profesija i godina te im pruža potpuno novu percepciju na svijet koji nas okružuje.
Stvari koje (ni)sam znala prije planinarenja:
Polaznica sam dvanestog izdanja Planinarske škole u HPD Prenj 1933. Mostar te ovom prilikom je bitno da naglasim da se nikad nisam popela pješice ni na jednu planinu te samim tim nisam ni znala što me očekuje. Samo sam htjela vidjeti sve te prirodne ljepote kojima obiluje naša zemlja te je to bila prva motivacija i razlog što sam se upisala u Planinarsku školu. Ono što vam planinarenje pruža je puno više od onoga što vi uložite, budući da je nevjerojatno koliko čovjek može pomaknuti granice kada je ovaj hobi u pitanju. Na prvom izletu na Mostarsku Bijelu, gdje smo prelazili preko ledene vode te proveli duže vrijeme u špilji u vodi, bila sam sigurna da ću se sutra probuditi s upalom pluća i da možda ovo sve nije za mene. Ali ta misao nije dugo trajala, budući da sam već sljedeći dan za naredni izlet kupovala stvari za koje nisam nikad ni mislila da će mi trebati, kao što je npr. čeona lampa. Također, prilikom izleta na Velež, točnije Botin koji broji 1963 metara nadmorske visine izmijenjala su se sva godišnja doba. Izlet smo počeli u poprilično ljetnoj odjeći, a na vrhu sam imala dvije jakne, kapu i rukavice.
Vrh Botin, Velež
No, bez obzira na to što planinarenje iziskuje napor, definitivno je jedan od najboljih načina da iskoristite dan i napunite baterije.
Kako izgleda jedan naš izlet?
Mjesto na koje vas vodim jeste: Čvrsnica, Tise. 1380 metara nadmorske visine.
Za ovaj izlet će vam biti potrebna malo čvršća obuća, ruksak, ručnik, hrana, 1,5 l vode je sasvim dovoljno, budući da ćete proći pored dva izvora pitke vode i po mogućnosti štapovi, koji će vam olakšati silazak s planine.
BONJOUR.preporuka: Vikend navike uz koje ćete imati superproduktivan radni tjedan
Nedjelja. 7h ujutro. Sunčan dan. Polazimo sa standardnog mjesta, stadion pod Bijelim Brijegom u Mostaru i idemo prema zacrtanom cilju. Dok se vozimo prema polaznoj točki odakle ćemo započeti s našom avanturom, pred nama se pružaju nepregledne zelene površine i vegetacija koja se budi.
Nakon tridesetak minuta vožnje stigli smo na odredište odakle počinjemo s planinarenjem zajedno sa visoko specijaliziranim vodičima i osobama koje vode planinarsku školu. Na putu do zacrtanog cilja, što je u ovom slučaju Tise, nalaze se dva izvora pitke vode, gdje se možete osvježiti i odmoriti za vrijeme sunčanog dana kao što je ovaj. Upravo na ta dva mjesta pravimo pauzu, odmaramo te nastavljamo dalje prolazeći kroz grabovu, bukovu i borovu šumu.
Nakon neka dva sata dolazimo do mjesta Žlijeb - 1092 metara nadmorske visine na kojem se nalazi Planinarska kuća. Oduševljava me čistoća i urednost mjesta, budući da se nalazi usred planine. No, svi posjetioci drže do čistoće i održavanju samog mjesta, kako bi i sljedeći posjetioci uživali. Nadomak kuće nalazi se prekrasan vidikovac s klupom na koju možete sjesti i uživati u pogledu koji se pruža ispred vas na prekrasne proplanke, dok vam se kroz misli provlači spoznaja da niste ni sanjali da se ovako magičan krajolik krije upravo nadomak našeg doma, u Bosni i Hercegovini.
Nakon duže pauze nastavljamo put prema našem cilju. Od Žlijeba do planinarske kuće Tise, potrebno je nešto manje od dva sata. Tisa se nalazi na 1380 metara nadomorske visine, a uz planinarsku kuću, ovdje vas čeka i prekrasan vidikovac.
Prvo što me obuzima na samom vidikovcu jeste mir, tišina te spoznaja koliko smo u biti mali naspram svega što nas okružuje. Pogled mi seže do samih vrhova dok gledam prema Hajdučkim vratima prekrivenim snježnim pokrovom. Organizatori nam upravo tada govore kako ćemo za vrijeme zadnjeg izleta škole prespavati upravo blizu Hajdučkih vrata.
Nakon što smo upili pogledom sve što nas okružuje i odmorili, već je bilo vrijeme za povratak kući. Prilikom povratka štapovi su bili prijeko potrebni budući da ima određenih dijelova koji su strmiji i klizaviji te vam ih toplo preporučujem da ih ponesete za ovaj izlet.
Lekcije koje sam naučila:
Ono što vas planinarenje nauči jeste da morate uvijek biti organizirani i spremni na sve situacije u planini. Ova navika vam može vrlo dobro doći i u svakodnevnici. Također vam pokaže da niste jedini na ovoj planeti i probudi vam svijest o važnosti svega što vas okružuje.
„Čuvajmo Zemlju i prirodu na njoj, jer ih nismo naslijedili od svojih djedova i očeva, nego smo ih posudili od svojih potomaka“ - Poglavica Bik koji sjedi.
Čvrsnica
Kako znati je li planinarenje idealno za vas?
Ukoliko ste se zasitili svakodnevnice, rutine u koju često ljudi upadnu u brzini današnjeg načina života te ste željni nečega drugačijeg, pozitivnijeg, uz druženje s novim ljudima, onda vam svakako preporučujem da se odvažite i priključite planinarskoj školi u vašem gradu. Čitav jedan svijet čeka na vas, a dijeli vas samo jedan korak i poziv Planinarskom društvu.
Čabulja
Do narednog izleta...
XOXO