TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 19.2.2026.
U trenutku kada Banja Luka dobija novi gastronomski prostor, razgovarali smo s autoricom interijera koji redefiniše pojam elegancije u savremenom kontekstu.
Novi restoran SO u Banjoj Luci ne otvara samo vrata gostima, već i novo poglavlje u savremenoj interpretaciji klasične elegancije. Interijer koji potpisuje Svjatlana Prole balansira između bezvremenske sofisticiranosti i pažljivo orkestrirane atmosfere.
Mramorne plohe, teksturalni zidovi, duboke draperije i dramatična rasvjeta grade prostor koji ne insistira na trendu, već na karakteru. Svaki sloj, od rasvjete do detalja na stolovima, djeluje kao promišljeni dio veće prostorne kompozicije.
U trenutku lansiranja ovog projekta razgovarali smo s autoricom o njenom pristupu, granici između arhitekture i interijera te savremenom jeziku prostora koji nastaje u bh. kontekstu.
U razgovoru za Bonjour.DESIGN Svjetlana Prole govori o autorskom procesu, odnosu konstrukcije i “oblačenja” prostora te o tome šta danas znači graditi sofisticiran, savremen arhitektonski izraz u Bosni i Hercegovini. Posebno se osvrće na restoran SO kao projekat koji artikulira njen trenutni profesionalni smjer.
U kojem trenutku u vašem procesu arhitektura prestaje biti konstrukcija, a kada, po vašem mišljenju, počinje interijer?
Kako u svom radu balansirate između strukture prostora i njegovog slojevitog oblikovanja kroz namještaj, tekstil, rasvjetu i druge taktilne elemente?
Koliko vam je važno da interijer ne preuzme primat nad arhitekturom, već da je produži i nadogradi bez narušavanja njene suštine?
Vaš rad nosi jasan i prepoznatljiv autorski rukopis. Kako biste ga sami definisali, kroz vrijednosti, principe ili osjećaj koji želite da prostor prenese? 
U novom projektu, restoranu SO, na koji način ste promišljali odnos arhitekture, atmosfere i identiteta mjesta, te šta ovaj prostor govori o vašem trenutnom autorskom pravcu?
Šta za vas danas znači graditi savremeni arhitektonski jezik u Bosni i Hercegovini između lokalnog konteksta, globalnih uticaja i vlastite autorske odgovornosti? 
TEKST: Ada Ćeremida
Godinama već pišemo o onim tihim, pametno osmišljenim stanovima širom BiH koje volite otkrivati jednako koliko ih mi volimo pronaći.
Onim interijerima koji ne osvajaju kvadraturom, nego idejom. Sada takve priče dobivaju svoje prirodno mjesto unutar nove vertikale Bonjour.DESIGN, gdje prostoru pristupamo malo sporije, analitičnije i s više arhitektonskog fokusa.
Ovaj mostarski apartman upravo je takav primjer. Smješten u zgradi iz 1904. godine, nekadašnjem domu glumaca Narodnog pozorišta Mostar, on pokazuje kako savremena intervencija može postojati unutar historijskog konteksta bez imitacije i bez nostalgije.
Njegova ključna odluka nije dekorativna, već prostorna: ugradnja galerije ili mezzanina koja mijenja način na koji se stan koristi, šireći njegov funkcionalni kapacitet bez širenja tlocrta.
Galerija kao arhitektonska odluka, ne dekorativni dodatak
Mezzanin u ovom stanu nije estetski trik, već konstruktivni odgovor na ograničenu kvadraturu. Čelična konstrukcija s drvenim gazištima i podnicom uvodi dodatni nivo bez vizualnog zagušenja. Otvoreno stepenište omogućava svjetlu da cirkuliše, dok tamnosivi metalni nosači unose industrijski akcenat koji balansira toplinu drveta.
Vertikalnost kao produžetak tlocrta
Umjesto širenja horizontalno, stan se širi vertikalno. Time dnevna zona ostaje otvorena i protočna, s jasnim zoniranjem između kuhinje, trpezarije i dnevnog boravka.
Visoki prozori s drvenim okvirima dodatno naglašavaju osjećaj visine, dok prirodno svjetlo omekšava čeličnu konstrukciju galerije. Ova igra između težine metala i lakoće svjetla daje prostoru dinamiku bez viška elemenata.
Rezultat je interijer koji djeluje veći nego što zapravo jeste, bez optičkih iluzija ili agresivnih trikova.
Materijali koji balansiraju historiju i savremenost
Paleta materijala je svjesno suzdržana: svijetli drveni pod, mat sive kuhinjske fronte, crni detalji rasvjete i metalne konstrukcije. Geometrijski zidni uzorak u kuhinji unosi suptilnu grafičku dinamiku, dok perzijski tepih u dnevnoj zoni diskretno referira na lokalni kontekst.
Spavaći prostor na galeriji ima nizak plafon i bez mogućnosti stajanja, ali upravo ta svjesna redukcija pretvara ga u intimnu zonu odmora. Funkcija je precizno definisana, bez pokušaja da se prostor bude nešto što nije.
Ovakav pristup podsjeća na skandinavsku racionalnost, gdje je svaki centimetar promišljen, a forma direktno proizlazi iz potrebe.
Ništa nije prenaglašeno, ali ništa nije ni slučajno. Ovaj balans između topline i minimalizma čini prostor prilagodljivim dovoljno neutralan da bude funkcionalan za kratkoročni boravak, ali dovoljno karakteran da ostavi dojam.
Kupatilo, s teraco podom i pastelno plavim zidovima, nastavlja istu logiku: mali prostor tretiran ozbiljno.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
