TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 5.3.2026.
U trenutku kada Banja Luka dobija novi gastronomski prostor, razgovarali smo s autoricom interijera koji redefiniše pojam elegancije u savremenom kontekstu.
Novi restoran SO u Banjoj Luci ne otvara samo vrata gostima, već i novo poglavlje u savremenoj interpretaciji klasične elegancije. Interijer koji potpisuje Svjatlana Prole balansira između bezvremenske sofisticiranosti i pažljivo orkestrirane atmosfere.
Mramorne plohe, teksturalni zidovi, duboke draperije i dramatična rasvjeta grade prostor koji ne insistira na trendu, već na karakteru. Svaki sloj, od rasvjete do detalja na stolovima, djeluje kao promišljeni dio veće prostorne kompozicije.
U trenutku lansiranja ovog projekta razgovarali smo s autoricom o njenom pristupu, granici između arhitekture i interijera te savremenom jeziku prostora koji nastaje u bh. kontekstu.
Svjetlana Prole, interijer dizajnerica
U razgovoru za Bonjour.DESIGN Svjetlana Prole govori o autorskom procesu, odnosu konstrukcije i “oblačenja” prostora te o tome šta danas znači graditi sofisticiran, savremen arhitektonski izraz u Bosni i Hercegovini. Posebno se osvrće na restoran SO kao projekat koji artikuliše njen trenutni profesionalni smjer.
Svjetlana, u kojem trenutku vašeg procesa arhitektura prestaje biti konstrukcija, a kada, po vašem mišljenju, počinje interijer?
Za mene arhitektura nikada nije samo konstrukcija, kao što enterijer nikada nije samo dekoracija. To je jedan kontinuirani proces. Arhitektura postavlja funkcionalnu i modularnu bazu prostora, njegovu mjeru, proporciju i ritam. Enterijer počinje upravo tu, ali se zaista rađa tek kroz dijalog.
Volim to objasniti kroz kretanje na skali od minimalizma do maksimalizma. U početku postoji čista arhitektonska osnova. Zatim dolazi intervju sa klijentom, faza u kojoj dobijamo ključne ulazne podatke za personalizaciju i autentičnost prostora.
Taj razgovor unosi život u nacrt. Daje mu karakter, tempo i ličnu priču. To je, po mom mišljenju, presudni trenutak.
Nakon toga slijedi stilska gradacija, materijalizacija i, na kraju, stilizovanje. Prostor se gradi slojevito, kroz materijal, teksturu, svjetlo i detalje, sve dok se svi elementi ne dovedu u skladnu cjelinu.
U tom procesu arhitektura i enterijer nisu suprotstavljene kategorije, već faze istog promišljenog toka. Jedno bez drugog ne može.
Kako u svom radu balansirate između strukture prostora i njegovog slojevitog oblikovanja kroz namještaj, tekstil, rasvjetu i druge taktilne elemente?
Balans u prostoru tražim vrlo jednostavno, kroz ono što nazivam bezvremenskim filterom. To je moj unutrašnji kriterij kroz koji prolaze svi odabrani elementi, od formi do materijala.
Svaku liniju, teksturu i detalj analiziram i pitam se imaju li trajnu kategoriju vrijednosti. Ako prođu taj filter, znači da nose stabilnost i da je moj osjećaj za mjeru pobijedio. A mislim da u ovom poslu osjećaji moraju biti važna smjernica, ali i cilj.
Koliko vam je važno da interijer ne preuzme primat nad arhitekturom, već da je produži i nadogradi bez narušavanja njene suštine?
Snažna arhitektonska osnova već nosi identitet, proporciju i ritam, i ona postavlja granice unutar kojih se dalje krećemo.
Prostor uvijek posmatram u njegovim krajnostima, zamišljam ga ogoljenog do minimalizma i, s druge strane, zasićenog do maksimalizma. Podjednako je teško zadovoljiti obje forme. Upravo između te dvije slike nalazi se mjera.
Taj optimalni interval, u kojem su elementi personalizovani i provučeni kroz bezvremenski filter, određuje karakter prostora. U toj mjeri enterijer ne preuzima primat, već postaje produžetak arhitekture.
Vaš rad nosi jasan i prepoznatljiv autorski rukopis.
Kako biste ga sami definisali, kroz vrijednosti, principe ili osjećaj koji želite da prostor prenese?
Moj autorski rukopis nastaje iz personalizacije prostora. Upravo kroz taj proces najviše učim. Svaki klijent donosi vlastitu priču i doživljaj prostora, ali način na koji ga interpretiram oblikuje moj senzibilitet.
Svaki autor, na neki način, čita scenario koji mu klijent povjeri. Razlika nastaje u načinu tumačenja. Upravo ta sposobnost da prepoznam suštinu čini moj pristup prepoznatljivim.
Vrijednosti koje me vode su trajnost i osjećaj tihe elegancije.
U novom projektu, restoranu SO, na koji način ste promišljali odnos arhitekture, atmosfere i identiteta mjesta, te šta ovaj prostor govori o vašem trenutnom autorskom pravcu?
Zanimljivo je da je restoran SO nastajao paralelno sa uređenjem mog stana. Upravo zbog te podudarnosti, u njemu je na neki način sabrana moja trenutna autorska faza.
Vjerujem da će u narednom periodu moj stilski i autorski istup biti još jasniji, ali već sada se kroz ovaj projekat prepoznaje smjer u kojem razmišljam.
Koncept enterijera počinje na savremenoj interpretaciji klasičnog salona. Restoran SO ima prostor koji odiše utiskom kontinuiteta, kao da je sazrijevao kroz vrijeme, a ne nastao odjednom. Njegova elegancija nije demonstrativna, već kultivisana; gradi se kroz slojeve, plemenite materijale i pažljivo kontrolisanu toplinu svjetla.
Šta za vas danas znači graditi savremeni arhitektonski jezik u Bosni i Hercegovini između lokalnog konteksta, globalnih uticaja i vlastite autorske odgovornosti?
Graditi savremeni arhitektonski jezik u Bosni i Hercegovini danas znači razumjeti gdje stvaramo. Naš prostor ima svoje naslijeđe, mjeru i emociju. To ne treba ignorisati, nego njegovati.
Za mene savremenost ne znači prekid sa prošlosti, već njenu nadogradnju.
Autorska odgovornost, po mom mišljenju, podrazumijeva da se trendovi ne preuzimaju bez kritičkog odmaka, već da se prevode kroz lokalni senzibilitet.
Globalni uticaji su dobrodošli, ali prostor mora ostati iskren prema svom podneblju i kulturi. Tek tada ima trajanje. A prostor koji ima trajanje, uvijek je savremen.
TEKST: Ada Ćeremida
U našoj rubrici Interijer i Dizajn uvijek tražimo stanove koji nude konkretne ideje one koje možete odmah prepoznati i prilagoditi vlastitom prostoru.
Posebno kada je riječ o garsonjerama i manjim kvadraturama, gdje skladištenje često postaje najveći izazov.
Ovaj mali stan u Mostaru, smještena u samom centru grada, pokazuje kako se upravo kroz ugrađena rješenja može dobiti više reda, više funkcije i jasnije zone.
Umjesto klasičnih komada namještaja, prostor se gradi kroz elemente koji su prilagođeni tačno ovom stanu i upravo zato funkcionišu tako dobro.
Najveća snaga ovog stana leži u načinu na koji su skladišni elementi integrisani u arhitekturu prostora. Ormari, kuhinjski elementi i niše ne djeluju kao dodatak, već kao prirodan dio tlocrta.
Time se izbjegava vizualna zagušenost, a svaki centimetar dobija svoju svrhu. Ovo je dobar primjer kako u malim stanovima skladištenje ne mora biti vidljivo da bi bilo efikasno.
Paleta boja je suzdržana, ali promišljena neutralna osnova nadopunjena toplim tonovima drveta i zelenim akcentima. Upravo ta kombinacija daje prostoru karakter, a da ga ne vizualno ne smanjuje.
Boja ovdje nije dekoracija, već sredstvo povezivanja različitih zona stana. U malim kvadraturama, ovakav pristup pomaže da prostor djeluje skladno i dugoročno održivo.
Umjesto klasičnih zidova, ovaj stan koristi elemente skladištenja i lagane drvene pregrade za jasno, ali nenametljivo zoniranje. Spavaći dio je zaštićen i intimniji, dok dnevna zona ostaje otvorena i povezana sa ostatkom stana.
Ovakva rješenja su idealna za garsonjere jer ne zahtijevaju građevinske zahvate, a donose osjećaj reda i strukture. To je jedan od onih trikova koji vrijedi zapamtiti i primijeniti.
*Interijer je predstavljen na temelju javno dostupnih informacija s Airbnb platforme. Autor projekta nije bio naveden u dostupnim podacima. Ukoliko ste vi radili projekat, rado ćemo dopuniti članak uz odgovarajući kredit.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
