Koncert jedinstvenih Arsena i Matije Dedića - Poseban valentinovski poklon za mostarsku publiku

Srdačno. Intimno. Kratko. Tri su riječi koje opisuju sinoćnji koncert Arsena i Matije Dedića u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače.

Arsen. Gospodin u crnom koji je obojio hladni prostor Velike dvorane toplim bojama glazbe i u svakoj pjesmi nama, svojoj publici, darovao komadić sebe. Matija. Gospodin-sin, čovjek koji priča sa glasovirom na način koji možete čuti i razumjeti samo srcem. Kombinacija oca i sina. To je uistinu bio dar čuti.

Na pozornici je bio glasovir, barska stolica, note i čaša vina. I veliki gospodin za mikrofonom. Koncert je započeo izvedbom pjesme Tvoje tijelo – moja kuća. Red pjesme, red priče, red recitacija poezije, red pošalica. Čak je pozvao one glazbeno obrazovane iz publike da mu se slobodno jave ako budu imali kakve zamjerke na njegovo pjevanje, jer kaže, on će pjevati i po kućama, ako treba. Skromnost u veličini.


Ono sve što znaš o meni, Otkako te ne volim, Djevojka iz moga kraja, Amigo, Tamo da putujem... samo su neke od izvedbi u kojima smo sinoć imali priliku uživati. Dok je između pjesama otac Arsen odmarao, sin Matija nas je oduševljavao svojim performansima za klavirom, od balada do jazz verzija poznatih klasičnih djela.

Koncert je trajao oko 80 minuta. Ako publiku pitate, uistinu kratko. No, s obzirom na uvjete u dvorani, koji su temperaturom gotovo odgovarali onima vanka, za umjetnika u poznim godinama, i više nego dovoljno.

Za kraj, na presici, ne obraćajući pažnju na uvjete nedostojne jednog velikog umjetnika, Arsen je bez pogovora odgovarao na pitanja novinara. Podijelio je s nama svoja razmišljanja o kolegama umjetnicima, posljednjem albumu, svojoj supruzi Gabi Novak i općenito životu u glazbi. Budući da je stihove jedne pjesme posvetio „Istosti“ i zabrinutosti o čestoj pojavi iste u svijetu, naše pitanje za njega je bilo, kako opstati u poslu koji radiš i voliš, a da ne preraste u „istost“. Njegov savjet je neprestani rad kako bi se oduprli onomu što nam svakodnevno drugi nametljivo serviraju kao imperativ.



A za kraj smo dobili obećanje. Sljedeći put će doći u Mostar šetati sa svojom suprugom, ne pjevati. Kaže da je prošao pola svijeta i da nekad ima osjećaj da ga bolje poznaje nego svoju domovinu. Stoga, kada stavi „ključ u bravu“ i prestane nastupati, planira tu grešku ispraviti.

Bolji dar za Valentinovo mostarska publika nije mogla poželjeti. Do nekog sljedećeg puta, nadamo se da ćemo i kulturno narasti i prepoznati standarde koji trebaju biti ispunjeni kada dočekujemo velika imena. Arsen i Matija to zaista jesu.

Hvala im na njihovom jedinstvenom daru.



Foto: MODAMO.info