Glorija je edukatorica za odgoj i za nas otkriva odgovore na najčešće roditeljske izazove

Kad smo se prvi put sreli sa Glorijinim Instagram profilom brzo smo primijetili njezin profesionalni pristup, pozitivan stav, otvorenost i stručnost, a za ovaj intervju i za nas pripremila je jednaku posvećenost.

Na Instagramu ćete ju pronaći pod korisničkim imenom @edukatorica.za.odgoj, a njeno puno ime je Glorija Peranić. Magistrica je edukacijske rehabilitacije, kao i prvostupnica ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Nakon stečene edukacije i prakse, odlučila se posvetiti prenošenju svojih znanja tako što će s drugima podijeliti odgojne tehnike i pokazati roditeljima kako održati dobar odnos sa svojom djecom.

 

Foto: Glorija Peranić

Glorija Peranić, edukatorica za odgoj
 

Upravo zato Gloriju biramo kao sugovornicu na temu odgoja i odgojnih metoda. U razgovoru s njom saznali smo kako izgledaju njena predavanja i tečajevi, kao i koja pitanja najčešće dobije od roditelja. Htjeli smo da s nama podijeli i što bi poručila svim roditeljima, ali i djeci, a zašto ćete rado htjeti iskoristiti njene savjete, otkrijte u nastavku.

 

Što biste rekli da su najveći izazovi u odgoju danas kad se čini da imamo previše informacija iz različitih izvora?
 

Nekoliko je izazova koji se zaista izdvajaju u današnjem odgoju. Prije svega moramo uzeti u obzir specifičnost trenutne generacije mladih roditelja. Pojmovi poput “rad na sebi” i uopće shvaćanje važnosti toga da roditelj radi na sebi je nešto što još uvijek ulazi u sferu odgoja.

Ova generacija roditelja nije tako odgajana i na neki način možemo reći da je zapravo ovo razdoblje prijelaz onog tradicionalnog i ovog modernog odgoja.

Upravo to nas dovodi i do sljedećeg izazova, a to je pogrešno tumačenje modernog odgoja. Mnogi pod pojmom modernog odgoja podrazumijevaju djetetovu slobodu bez granica, što je pogrešno i potencijalno vrlo opasno.

 

Foto: Glorija Peranić
 

Osim toga, ja bih izdvojila i način života, a pod time mislim da se danas živi vrlo ubrzano i da su roditelji i djeca često pretrpani aktivnostima. U svemu tome ostaje premalo: vremena, prisutnosti, strpljenja, čak bih rekla i prilika za izgradnjom odnosa roditelj - dijete.

Kao što ste u pitanju naveli - informacije su nam danas dostupne iz raznih izvora i možemo reći da je danas lakše “znati”, odnosno dobiti informaciju, ali ju je u ovom tempu života teže primijeniti (a to je ono što čini razliku).

 

Koja su tri najčešća upita od roditelja koja dobijete i kako zvuče odgovori na te upite?
 

Najčešći upiti svode se na teme djetetove nesuradnje. Vezani su na brojne teme poput: nepoštivanje roditeljeve granice, pružanje otpora oko svakodnevnih aktivnosti (poput higijene, pospremanja, vrtića, hrane..) te agresivna ponašanja.

Zanimljivo je to da moji odgovori vrlo često preokrenu smjer razgovora, odnosno, roditelj najčešće dođe s temom djetetovog ponašanja, a moj odgovor uglavnom vraća korak unatrag: na odnos.

Moje uvjerenje je da je djetetovo ponašanje posljedica (bilo trenutne razvojne faze ili djetetovih dosadašnjih iskustava). Na taj način i prilazim izazovu s kojim roditelji dolaze.

Izbjegavam davati općenite i kratke korake do rješenja - njihova je učinkovitost uglavnom vrlo kratkotrajna ako temelj (dakle odnos) nije “na čvrstim nogama”. To znači da svakoj obitelji nastojim pristupiti maksimalno moguće individualizirano.

 

Vaše vrijeme često je ispunjeno predavanjima i tečajevima za roditelje. Kako to izgleda i što je po vama najveći izazov kad je u pitanju prijenos vašeg znanja prema roditeljima?
 

Većina mojih predavanja i programa odvija se online. Predavanja na određenu temu su dostupna za brojnije grupe roditelja, dok na tečajevima i treninzima radim s ograničenim brojem obitelji kako bi ih mogla upoznati i ponuditi im maksimalnu moguću podršku u odnosu na njihov specifičan kontekst. To je upravo razlika onih “općenitih koraka” i dubljeg rada s klijentima.

 

Foto: Unsplash
 

Osim rada s klijentima, kreiram puno sadržaja dostupnog svim roditeljima: tu su podcast epizode, YouTube kanal, newsletter, blog i Instagram profil.

Najveći izazov je to što osim znanja kojeg ja prenesem roditeljima, u njihovoj primjeni djeca osjete roditeljevo unutarnje stanje. To znači da nije dovoljno samo reći djetetu nešto što ja preporučam (primjerice primijeniti empatičko reflektiranje) već je od presudne važnosti način na koji to prenosimo, kao i onaj dio koji nije izrečen, već se naprosto “osjeti”.

Djeca osjete puno više nego što to mislimo.

 

Koje knjige biste preporučili za čitanje roditeljima djece različite uzrasti?
 

Preporučila bih roditeljima da se upoznaju s djetetovom sljedećom fazom razvoja. Kad govorimo o bebama, roditelji češće prate razvojne faze, prvenstveno motorički razvoj. Tako npr. pratimo kad bi se dijete urednog razvoja trebalo moći samostalno okrenuti.

Ono što primjećujem da roditelji rjeđe proučavaju odnosi se na segment emocionalnog razvoja. Najčešći dokaz tome su emocionalni ispadi s kojima se roditelji vrlo često ne znaju nositi, odnosno pripisuju ih djetetovom namjernom manipuliranju.

 

Foto: Glorija Peranić
 

Kad znamo koje je ponašanje razvojno očekivano, puno se lakše s time nosimo.

Za sve one kojima ne ostaje dovoljno vremena za čitanje stručne literature i koji preferiraju konkretnije smjernice kreiram prethodno spomenute sadržaje.

 

Što je jedna stvar koju biste htjeli poručiti svim roditeljima?
 

Jako zanimljivo pitanje. :) Na svojim društvenim mrežama u zadnje dvije i pol godine svakodnevno prenosim poruke koje bi htjela da dopru do njih, a posljedično do njihove djece. Kad bih baš morala izdvojiti jednu, to bi bila sljedeća:

Djeca žele surađivati s nama, a na nama je da pronađemo način.

 

Foto: Unsplash
 

Djeca u najranijoj dobi ovise o svom roditelju i stoga ne čudi da je njima suradnja s roditeljem, odnosno pripadnost roditelju i roditeljevo odobravanje od tolike važnosti. Ono što se često događa je da mi pogrešno tumačimo djetetova ponašanja. Djeca nemaju razvojne kapacitete na nivou da mogu s nama voditi otvorene, konstruktivne razgovore. Njihov jezik je njihovo ponašanje, a mi im taj “jezik” vrlo često “gasimo” kaznama, vikanjem itd. jer ga ne razumijemo. Umjesto da pokušamo razumjeti što nam poručuju, roditelji često zaključe da dijete jednostavno ne želi surađivati s njime.

I za kraj, kad biste mogli savjetovati nešto svoj djeci, što biste im rekli?
 

Rekla bih im da su dovoljni i vrijedni ljubavi baš takvi kakvi jesu.

 

Foto: Unsplash
 

Nastavno na prethodno pitanje, djeca jako često baš iz silne potrebe da pripadaju, krenu udovoljavati drugima (kako bi dobili odobravanje, pohvalu, kako bi se svidjeli svom roditelju). Ono što se nažalost u tome često dogodi je da izgube kontakt sa sobom. U odrasloj dobi to uglavnom znači da više nisu sigurni što je njihova želja, a što tuđa; da ne razumiju zašto su nezadovoljni kad su sve napravili kako treba, ne sluteći da ispunjavaju neka tuđa, a ne svoja unutarnja očekivanja.

***
Foto: Glorija Peranić, Unsplash