Top 5: Umjetnički direktor festivala Mostar Summer Fest izdvaja domaće albume koji su obilježili godinu
Tekst:Bonjour.ba
BONJOUR.CLUBI dok smo godinu počeli uz Eda Sheerana i zvukove pjesme Shape of you i uz ritmove pjesme Despacito, kraj godine smo dočekali uz brojne glazbene novitete, kako na stranoj, tako i na domaćoj glazbenoj sceni. Kada govorimo o regionalnim imenima, svi ljubitelji ljubavnih stihova, popa i electro popa mogli su uživati u itekako zanimljivim glazbenim radovima. O albumima koji su vrijedni naše pažnje i koje biste u ovom (a i narednim) mjesecima trebali uvrstiti na svoje playliste, razgovarali smo s art managerom poznatog bh.festivala Mostar Summer Fest, Milenkom Margetom.
***
Nakon odlične 2015., pa nešto slabije 2016., glazbena 2017. zvuči odlično. Tkogod bi se dao u razmišljanje i ovlaš zaključio da se dobra glazba radi svake neparne godine. Taj varljiv zaključak ostavimo statističarima, a mi krenimo kroz listu onoga što je uhu u 2017. bilo najbolje.
5. Damir Avdić – Amerika
Najoporiji i najveći pjesnik naših prostora. Čovjek sa srcem na izvol'te! Nakon dva nešto slabije probavljiva albuma (Human reich, 2013; Manjina, 2015), Damir je s Amerikom ponovno zarezao u srž. Najveća novost Amerike nisu nove teme, jer to su dobro poznati motivi s one iste linije fronta koju je Damir još 2004. zaposjeo prvim albumom, već je to gitara s delayom, a taj je efekt donekle bio nagoviješten lanjskim singlom 51. Učinak delaya je da mijenja doživljaj Damirove glazbe iz dosadašnje rif-rafalne paljbe u meditaciju nad tamo-negdje-daleko eksplodiranim rifovima. No, Damir se ni s delayom nije primirio (i neka nije), dapače, lako može biti da je najoštriji ikad. Na albumu se ističe pjesma Detroit, kratka autobiografska priča od 10 i kusur minuta – epohalan komad uglazbljene proze.
Najbolje s albuma: Detroit, Gospode, Čovjek na trapezu
4. Mara – Kovilje
S Koviljem je Mara, opet, dokazao da je glazbenik izuzetne forme i formata. Za razliku od vaSduha na kojem je uglazbio stare pjesnike, na Kovilju se većinom pozabavio stihovima mladih bosanskohercegovačkih pjesnika. Baš kao na vaSduhu, ljubav je i na Kovilju središnji motiv. Ljubavnu priču Mara gradi kroz magičnost, prolongiranje zadovoljenja žudnje i odgađanje vrhunca emocije, a sve fino istkano empatijom svog vokala. Kovilje je još jedan nadasve odličan uradak mostarskog 'genija iz sjene', kojeg i dalje poznaje samo njegova mahala i šačica glazbenih entuzijasta porazbacanih diljem bivše države. Nažalost da je tako jer Mara je i s ovim albumom zaslužio reflektore najboljih pozornica u regiji.
Najbolje s albuma: Noći su dani moji, Planine Paname, Grad
3. Bitipatibi – Lešnici divlji 2
Una Gašić je personifikacija za dream pop na ovim prostorima, ujedno za bend Bitipatibi. Čudan je put taj bend imao i sudbina mu je godinama visjela o niti. Malotko je, naime, tih prvih godina postojanja uopće ikad bio čuo za bend, a još manje ljudi je znalo da li bend aktivno nastupa ili je tek tako izbacio album prvijenac (Lešnici divlji, 2013) bez namjere nastupiti ikad igdje. Sve je bilo velika misterija, a onda je Una u jednom momentu i ugasila bend, itd., da bi tek 2017. sve sjelo na svoje mjesto. Napokon! Una je u bend posložila odlične muzičare, snimila nastavak prvijenca koji je i bolji od njega te je bend počeo koncertirati regijom. Početni stihovi iz uvodne pjesme (Mali Betmeni) su dovoljni da se instant zaljubite u ovaj kolaž ljubavnih peripetija i prešućenih noćnih priča beogradskih ulica koje Una kazuje u asocijacijama. A ti stihovi idu ovako: 'u tvojoj kosi zaspalo je sunce, u tvojoj kosi zaspali su talasi, (...) weltschmerz ima oblik tvojih očiju'. Poezija. Ljubav.
Najbolje s albuma: Pesma Beogradu, Mali Betmeni, Dušo
2. Natali Dizdar – Iluzije
Natali je jedino dobro koje je ikad izašlo iz nekog regionalnog TV glazbenog showa. Posprdna i duža od desetljeća potraga za novom glazbenom zvijezdom tako je rezultirala tek jednim nalaskom, a i taj nalazak je sve samo ne onakvog formata kakav su producenti zamišljali. Od djevojke kojoj je predviđana karijera pjevačice bezličnih pjesmuljaka nikad ništa sličnog nismo čuli ni na jednom od dosadašnja dva studijska albuma. Toga, dakako, nema ni na Iluzijama, albumu koji hodi electro-pop formulama bez da ijednom posrne u klišeje, a povrh electro-popa su u potpunom skladu porazbacani jazzy elementi. Klišeja nije ni moglo biti kad su na albumu, između ostalih, radili Vlado Mirčeta, Jure Ferina, Pavle Miholjević, Petar Beluhan i Dino Šaran. Seksualno senzualan, a ni na moment seksistički, ovaj album je još jedan korak na Natalijinom putu ka poziciji dive. Ako itko taj šlif ima, onda je to Natali.
Najbolje s albuma: Danima, Mjesto za jedno, Nećeš me, zar ne
1. Mayales – Simbol za Sunce
Simfonija. Vanvremensko i nad-žanrovsko remek-djelo.
Trošiti riječi na glazbu koja svakom notom progovara na hiljade njih uzaludno je. Ovaj album treba slušati i slušati i slušati i pritom uživati i uživati. A onda opet slušati i uživati, slušati i uživati. Šteta samo što će tek malobrojni to i učiniti, no šačica koja to učini osnovat će vlastiti bend. Jer pavši u majalestičnu glazbenu ekstazu svi će oni poželjeti stvoriti vlastito remek-djelo.
Najbolje s albuma: Roadie, Malena, Što je ostalo od nas
Naramak zanimljivih:
1. Magnifico – Charlatan de Balkan, zato jer je nesvakidašnje zabavan i plesan (najbolje s albuma: Goodbye Devushka).
2. Bojana Vunturišević – Daljine, zato jer je produkcijski moderan, usto, razigran k'o dijete u lunaparku (najbolje s albuma: Daljine).
3. Crvi – Piše nam se dobro, zato jer na momente podsjeća na Sonic Youth (najbolje s albuma: Sestra, majka, ja).
4. Japanski Premijeri – Mirëmëngjes (EP), zato jer fuziraju jazz i electronicu (najbolje s albuma: Gjirokastër).
BH singl godine:
Ketpool – Blue Boogie, zato jer ima urođeni lijepak za repeat.
Za MODAMO.info piše: Milenko Margeta, art manager Mostar Summer Festa