Samira Poričanin-Petrešin: Sve što možeš danas, ostavljaj za sutra

Svjesni vremena u kojem živimo, ponekad se mnogima od nas čini da je činjenica da dan ima samo 24 sata naš najgori neprijatelj. Bezbroj obveza koje nas tjeraju da nam dan prolazi pod stalnom vožnjom u petoj brzini, koja uključuje bezbroj gužvi u prometu zbog kojih nam ponovno nedostaje vremena, svakodnevna su pustolovina. Uz sve to, moramo se prikazati savršenim (ili najbliže tomu) na poslu, doma, u krugu suradnika, u društvu.

Društvene mreže su uzele veliki mah u svemu tome i pred nas nametnule trend kreiranja savršenog dana popraćenog zanimljivim fotoisječcima istog.
Sa sličnim (ne)zgodama se sreće i sama Samira, koja s nama već duže vrijeme preko svog bloga piše o svim onim malim problemima i izazovima s kojima se susreće modernna žena. I upravo je njen posljednji post nazvan Sve što možeš danas, ostavljaj za sutra naša današnja inspiracija. Vjerujem da će njegovo čitanje utjecati na kreiranje vaših vikend odluka u čiju ćete realizaciju krenite jako brzo. Možda čak i od ponedjeljka.

„Lakše i jednostavnije se opravdati mužu za stoti par kupljenih cipela nego poznanici koja te u 23:45h pita zašto si SEEN njenu poruku, a nisi odgovorila ODMAH u 23:46h!
Valjda, odgovor na pitanje u koliko se sutra prikazuje neki film ne može sačekati  do sutra. I onda poslije milion takvih poruka i besmislenih očekivanja da djelujem promptno, akumuliram toliki stres i napetost da mi jedino pomaže da popijem Aloru. Na prirodnoj je bazi i ne stvara ovisnost, pa nakon ovakvih poruka popijem čak i dvije odjednom, da brzo utonem u carstvo snova.   
Odluka je bila teška, ali sam na kraju hrabro i odlučno rekla - NIKOME VIŠE NEĆU BITI DOSTUPNA 24/7. Jednostavno, do sutra svijet neće stati. (Darkec, op. a muž, ako ovo čitaš, ne brini za tebe sam uvijek tu).
Stalno provjeravanje poruka, mailova, zvuk notifikacija, počelo je da mi stvara stres i nelagodu. Društvene mreže su, ne tako davno, bile mjesto na kojem smo „sretali“ drage ljude koje godinama nismo vidjeli, mjesto razonode i zabave. Ali sada, na toj „zabavi“ su nam i muž, bivši dečko, mama, tata, svekrva, komšinica i šef. I kako onda biti opušten?
Koliko čujem, kompanije sve češće na osnovu naših profila prave procjene kakvi bismo bili (ne)radnici, istražuje se naš internet background. Povezujemo se sa ljudima koje smo željeli držati na distanci. Baš nedavno gledam ljude koje mi jedna društvena mreža preporučuje kao  potencijalne prijatelje pod opcijom «Ljudi koje možda poznajete» ... Uzdahnem i pomislim - da, nažalost poznajem.
Osim što su kradljivci vremena, društvene mreže nas i frustriraju. Svoj život uspoređujemo sa nečijim fotošopiranim, zavidimo ljudima čiji život smatramo idealnim... Vjerovali ili ne prema najnovijim istraživanjima stres uzrokovan gubitkom konekcije opasno pretenduje da prestigne čak i onaj do sada najgori uzrokovan razvodom ili smrću bliske osobe. I, šta nam sve to treba?
Je li vrijeme da usporimo? Da li je život samo peta brzina? Užurbani način života svakako nam donosi umor, nervozu, tjeskobu, pa zar na sve to sami sebi trebamo stvarati i dodatni stres?
Isključite se, ugasite sve! Pokušajte bar jedan dan mobitel zaboraviti kad krenete iz kuće, nemojte provjeravati mailove kad izadjete sa posla, isključite notifikacije, mobitel nemojte držati pored kreveta već u drugoj sobi - pojednostavite život. Dovoljno za početak. I kraj!“