Nedim Šuta, suosnivač WOOF.ba i brenda LAVA+ otkrio nam je par praktičnih savjeta o karijeri i kućnim ljubimcima
Tekst:Ilda Lihić-Isović
LJUBIMCI
Zanimljiv odabir karijere, inspirativni projekti, ali i preslatke fotografije životinja koje dijeli na društvenim mrežama, razlog su što smo za današnji razgovor odabrali Nedima Šutu.
Naime, Nedim je 'glavni krivac' zašto naše njuškice udobno spavaju, suosnivač je i prvog bosanskohercegovačkog brenda koji se bavi proizvodnjom visokokvalitetnih jastuka za spavanja pasa, kao i suosnivač prvog bosanskohercegovačkog online pet lifestyle magazina WOOF.ba.
Kako navodi, sebe smatra najvećim zaljubljenikom u pse pa mu je prirodno što se bavim današnjim pozivom. Put koji ga je doveo do #dreamjob odabira, koji su to njegovi svakodnevni mali rituali, gdje pronalazi inspiraciju i zašto smatra uživanje u sadašnjem trenutku ključnim saznajte u nastavku.
***
Kako biste se najbolje opisali našim čitateljicama? Tko je zapravo Nedim Šuta?
Ako biste pitali moju majku, rekla bi vam da sam luđak koji je od malih nogu skupljao pse sa ulice i skrivao ih ispod jorgana. Kad ne bacam lopticu i ne provodim vrijeme sa šapicama, svoje znanje i ljubav prema životinjama dijelim novim generacijama biologa i biologinja u univerzitetskim klupama. Doktor biološih nauka, specijalista za filogeniju i ponašanje životinja, internacionalni kinološki sudac priznat od Svjetske kinološke organizacije (FCI), Američkog kinološkog kluba (AKC) i Japanskog kinološkog kluba (JKC), te najponosniji uzgajivač pasmina Američka akita i Shiba inu.
Nedim Šuta
Što ste željeli biti kao dijete?
Kao i sva djeca, bio sam jako maštovit, kreativan, ali pomalo i neodlučan. Dvorište, a i našu kuću uvijek su krasile šapice koje sam udomljavao, sklanjao sa ulice i brinuo se o njima, tako da mi je iz ove perspektive jako prirodno što se bavim današnjim pozivom. Međutim, oduvijek sam bio veliki zaljubljenik u umjetnost, muziku, ples i glumu, tako da je moje odrastanje, pored životinja, uvijek bilo praćeno scenom, svjetlima reflektora, nastupima i mikrofonom. Recimo da je muzika bila jedna od mojih najvećih želja tokom odrastanja.
Možete li nam ispričati kako i gdje je krenula vaša poveznica sa njuškicama, koja je bila prijelomna točka za odabir karijere?
Životni putovi su ponekad čudni, ali su u konačnici zaista onakvi kakvi moraju i trebaju biti. Sjećam se trenutka kad mi je saopšteno da zbog gubitka vida i pojave slabovidosti se neću moći baviti mikrobiologijom, za koju sam proglašen jedinim od najuspješnijih studenata magistarskog studija na Odsjeku za biologiju Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
Profesor Suvad Lelo, koji je bio mentor moje doktorske disertacije, inače istaknuti je zoolog u naučnim krugovima, u toku studentskih dana je prepoznavao moju osobnost i tvrdio je i tada i danas, da posjedujem urođeni talent za razumijevanje životinjskih emocija.
U tom periodu sam to ignorisao jer je meni samom dosta toga bilo neopiljivo, ali kasnije sjajnim pedagoškim i naučnim pristupom mi je otškrinuo vrata bihevioralne biologije. U toku tog nemilog događaja sam imao dva izbora.
Da oplakujem sebe i svoju sudbinu ili da prigrlim sebe u onom obliku kakav jesam. Gubitkom vida sam zapravo otvorio oči i shvatio da životinjske emocije su stvarne, opipljive, žive i nemjerljivo čistije od naših, ljudskih. Stoga, danas nemam žal za mikrosvijetom, dapače svjestan sam da je i to bio dio puta pomoću kojeg sam ugasio svijetlo da bi u konačnici zasjao.
U čemu pronalazite svoje male rituale? Možete li nas provesti kroz svoju svakodnevicu?
Ustajem jako rano, oko pet svakog jutra I to je dio dana koji posvetim sebi. Prije svakodnevnih aktivnosti sa psima i studentima, najprije popričam malo sam sa sobom. Nakon toga idu uobičajne aktivnosti za mene.
Šetnja sa psima, igra i sve što je potrebno. Nakon posla, obično je tu nezaobilazna kafa sa prijateljima ili teretana. Dan obično završim sa nekom dobrom knjigom.
Viši Asistent (uskoro Docent) ste na Odsjeku za biologiju Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu, doktor bioloških nauka u oblastima Filogenije i Bihevioralne biologije i specijalista za ponašanje životinja. Vlasnik ste svjetski poznatog kinološkog brenda Dr. Wolf Kennel, internacionalni kinološki sudac? Koliko je teško uskladiti sve te različite obaveze?
Vjerovatno će zvučati kao klišej, ali kada istinski volite ono što radite onda ništa nije teško.
Ja sam imao sreću u nesreći da sam relativno rano prepoznao ono što zaista volim, u čemu uživam i da to bude moj životni poziv. Sve što radim je na neki način povezano i na kraju dana se svodi na pse, tako da je u mojoj svakodnevnici ljubav prema mojoj krznenoj porodici najveća motivacija i vodilja. Istina, idealno bi bilo da dan traje par sati duže, ali sve se stigne.
Što vam je najviše izazovno u poslu kojim se bavite, a što biste mogli izdvojiti kao divno iskustvo?
Ljudi su mi najveći izazov jer sa životinjama je puno lakše. U životinjskim emocija nemate borbu sa egom i raznoraznim uvjerenjima koja ne služe, ali na kraju budem jako sretan kada mi se jave bivši studenti, danas jako uspješni ljudi u zemljama širom svijeta i potvrde da ono što sam ih učio ima veliki smisao.
Najveći izazov mi je mladim ljudima promijeniti negativna uvjerenja i dokazati im da je u životu sve moguće ako to zaista dovoljno želite.
Suosnivač ste prvog bosanskohercegovačkog brenda koji se bavi proizvodnjom visokokvalitetnih jastuka za spavanja pasa, ali i ostalih njuškica. Koliko je bilo teško izgraditi brend iz nule i pozicionirati se na tržištu? Možete li nam reći nešto više o tome?
LAVA+ The Pet Collection je prvi bosanskohercegovački brend koji se bavi proizvodnjom jastuka i krevetića za spavanje pasa i mačaka, a ideja za pokretanjem tog biznisa javila se iz čiste potrebe. Inspirisani ličnom izazovom stalnog kompenziranja modernog izgleda proizvoda za pse zarad njihove udobnosti i funkcionalnosti, uz nedostatak kvalitetnih, hipoalergenskih proizvoda na našem tržištu, suosnivač, Senad Alibegović i moja malenkost odlučili smo da na tržište izbacimo najudobnije, najljepše i najkvalitetnije jastuke i krevete za naše šapice.
Pokretanje bilo kakve poduzetničke priče u Bosni i Hercegovini vječiti je je izazov. Napraviti dovoljno dobar brend iza kojeg možete staviti svoje ime, testirati svaki proizvod kako bi istinski odgovorio potrebama prije svega ljubimaca, a zatim vlasnika i vlasnica te voditi poduzetničku bitku sa vjetrenjačama u zemlji u kojoj je jako teško pokrenuti bilo šta jeste ogroman izazov, ali je motivacija mnogo veća kada na policama ugledate proizvod u koji ste uložili jako puno kreativnosti i vremena, ali i kada svakodnevno dobijate feedback prezadovoljnih kupaca i sretnih šapica. Mi smo imali sreću što smo u psećem svijetu izuzetno dobro pozicionirani kao vlasnici jednog od najpoznatnijih kennela u svijetu, Dr. Wolf Kennela, tako da smo od samog početka imali puno veće mogućnosti da naše jastuke gledamo na međunarodnom tržištu.
Što vas pokreće, čini sretnim i daje inspiraciju svakog jutra iznova?
Ljubav u svim oblicima. Volite sebe, volite sve oko sebe i da bi bili ono što želite biti, jednostavno budite. Budite ljubav i budite zahvalni za to.
Koje su prednosti psa u domu?
Mnogo je prednosti u svakom segment od socijalnog do emotivnog. Za mene kuća nije dom ako pas nije tu. Kada znate da svaki put kada se vraćate kući nakon radnog dana neko vas čeka i onako istinski se obraduje što vas vidi, zar to nije prednost ispred svih prednosti?
5 artikala bez kojih ne izlazite iz kuće?
Bez mobitela, punjača i novčanika ne idem nigdje. E sad uvijek se tu u džepu mora naći neki kolačić za pse jer nikad ne znate da li ćete sresti neku krznenu lopticu. Bez svega ostalog mogu nekako preživjeti. :)
Također, suosnivač ste i WOOF.ba prvog bosanskohercegovačkog online pet lifestyle magazina za vlasnike šapica. U dosadašnjem iskustvu možete li nam reći koliko su ljudi u Bosni i Hercegovini generalno upoznati sa brigom i ponašanju psa?
WOOF.ba je također nastao iz potrebe. Pobjednički tim rijetko mijenjam, tako da smo Senad i ja iz vlastite želje da znanja i iskustva stečena u radu sa psima i mačkama, u nedostatku kvalitetnog i korisnog sadržaja o istima, podijelimo sa bosanskohercegovačkom publikom i odlučili da pokrenemo prvi bosanskohercegovački pet lifestyle magazin.
Neko će reći pioniri u svemu što radimo, neko luđaci koji imaju višak vremena, ali mi smo zaista željeli da svi zaljubljenici i zaljubljenice pasa i mačaka te ljudi koji cijene kvalitetan i koristan sadržaj dobiju platformu koja može biti dio njihove čitalačke svakodnevnice. Nismo pogriješili jer već od prvog dana od pokretanja cijele te priče brojimo publiku u ogromnim brojevima te već imamo pokazatelje kako je WOOF.ba zaista bio potreban našem tržištu. Sasvim je jasno da čovjek svakodnevno uči nove stvari, pogotovu u vezi sa psima, tako da je idealna kompenzacija bila da se taj nedostatak znanja ili izvora informacija o brizi i ponašanju pasa artikuliše kroz korisne i stručne članke na WOOF.ba.
Koja je bila vaša filozofija prije pokretanja online lifestyle magazina i je li se vizija u međuvremenu promijenila?
Pa glavna motivacija je podizanje svijesti o životinjima. U ljudskoj je prirodi da se ljudi često ponašaju kao da je nešto što nije poput nas manje vrijedno poštovanja od onoga što jeste. Stoga, naša filozofija u suštini ima za cilj postaknuti prestanak stigmatizacije svega onoga što je drugačije od nas samih, uključujući i životinje. Što je jedna i od mojih životnih filozofija. Smatram da će to, bez dvojbe, za izravnu posljedicu imati dublju emocionalnu vezu među nama samima, za bliskost i sudjelovanje u sferi osjećanja i tek tada ćemo dobiti materijalnu potvrdu pravog prijateljstva životinja sa ljudima.
Možete li nam preporučiti nekoliko dobrih knjiga sa tematikom o psima?
Ima ih jako mnogo koje volim i rado ih ponovo čitam, ali ovaj put bi izdvojio: “ Inside of a Dog“ autorice Alexandre Horowitz zatim, “How Dogs Love Us” autora Gregorya Bernsa i naravno nezaobilaznu “A Dog’s Purpose” autora W. Bruce Camerona.
Što čovjek dobije od psa, a što pas od čovjeka?
Kada pogledamo kroz historiju i evoluciju, veza između pasa sa ljudima je uvijek postojala. Danas je već jasno da je uticaj kućnih ljubimaca na mentalno i socijalno zdravlje čovjeka ogroman, upravo zbog mogućnosti međusobne razmjene emocija. Svaki vlasnik kućnog ljubimca je mjerodavan tumač osjećanja svojih ljubimaca i benefita koji ima od njih. Međutim, društvo u kojem živimo nerado raspravlja o tome, osim kao o sentimentalnoj zabludi i antropomorfizmu. Za razliku od životinjskih, ljudske emocije su često suzdržane, inhibirane različitim utjecajima. U odnosu na ljude, kod životinja je pristup emocijama izravan. Zadovoljite li psa on će mahati repom i prisloniti se uz vas i doima se iskreno sretnim što vas vidi, mnogo više od bilo kojeg čovjeka bez obzira na vašu prirodu odnosa. Spoznaje o vlastitim osjećanjima jedan su od načina kojim možemo prosuditi osjeća li i životinja nešto slično. Stoga odgovorno tvrdim da je odnos između ljudi i životinja simbiotski baziran na emocijama kao subjektivnim iskustvima. Životinje nam pomažu da se vratimo izvoru i prirodi iz koje smo evoluirali.
Kada pogledate unatrag na što ste posebno ponosni? Što vam je ostalo posebno u sjećanju tijekom svih ovih godina? Za što smatrate da je vaša najveća snaga?
Kada bih sreo mlađu verziju sebe rekao bih: “Hej prijatelju, preživjeli smo sve ono što nam je život donio i postali smo puno jači i bolji”. Jako sam ponosan što sam ipak uprkos svim nedaćama uz pomoć i podršku meni dragih ljudi uspio pronaći svoju svrhu. Svaka životna priča je bitna i snovi su ostvarivi ako snažno vjerujete u njih. Danas nakon skoro petnaest godina suživota i bavljenja sa psima mogu reći da pored svih titula i priznanja koje sam dobio najviše sam ponosan na svoje pse koji čine veliku Dr. Wolf porodicu rasprostranjenu širom Evrope, Australije, Azije i Amerike. Oni su moja najveća motivacija i snaga.
Gleda li Nedim daleko u budućnost? Gdje se vidite za pet ili deset godina?
Nekako sam kroz život naučio da pogled u budućnost je bespotrebno rasipanje energije. Za mene sadašnjost odnosno sadašnji trenutak je jedini trenutak koji postoji. Vrlo jednostavan i kao takav bezuvjetan može kreirati buduće vrijeme. Mi na Balkanu rođeni smo u sistemu, odnosno društvu, koje mentalno živi u prošlom ili budućem vremenu. Prošlost nas uvijek drži emocijama žala, krivici ili pak u ulozi žrtve drugih ljudi ili okolnosti, dok sa druge strane budućnost za sobom uvijek nosi nadu i čekanje za poboljšanje kradeći nam uživanje u sadašnjem trenutku. Stoga, ne razmišljam o budućnosti jer za mene jedini trenutak koji postoji i u kojem se odvija cijelo naše životno iskustvo je upravo ovaj sad.