Lana Pudar je plivačica, ima 15 godina i njen uspjeh upisan je u povijest bh.sporta. Proveli smo jutro s njom u Mostaru.

Već nekoliko tjedana pozitivna sportska priča iz Mostara u fokusu je brojnih medija budući da donosi nevjerojatno inspirativnu priču o upornosti, timskom radu i snažnoj želji za uspjehom.

Lana Pudar članica je plivačkog kluba 'Orka Mostar', ide u 9. razred 'JU VI. osnovne škole' u Mostaru i prije nešto više od dva tjedna je svojim rezultatom na plivačkom meetingu u Beogradu oduševila sportski svijet.

Naime, Lana je tada isplivala A olimpijsku normu u disciplini 100 metara delfin, ostvarila i najbolji rezultat u bh.plivanju te je njeno vrijeme drugo najbolje u ovoj godini na svjetskoj razini. 
Njena priča potaknula je i razgovor o izgradnji olimpijskog bazena u Mostaru, budući da trenutno Lana, iako ima sjajan tim trenera s kojima se povezanost vidi već na prvom susretu, trenira na bazenu koji svojoj veličinom nije odgovarajući disciplini u kojoj se natječe, što njihov uspjeh čini još više posebnim. 

Kada smo ju u subotu posjetili upravo na bazenima kluba Orka Mostar, Lana je naše simpatije ukrala vedrim duhom, svojom strasti prema plivanju i pristupačnošću, ali i posvećenosti treninzima.

Dijana Ćavar, urednica BONJOUR.ba s Lanom u šetnji kampusom u Mostaru gdje Lana svakodnevno trenira

U razgovoru s njenom trenericom, Alenom Ćemalović, vidljiva je uzbuđenost koja je uslijedila zbog njenog putovanja na Olimpijske igre, ali i koliku ulogu upravo treneri imaju u njenoj pripremi, kako fizičkoj, tako i emocionalnoj.
Pred njima su sada velike pripreme, a predsjednik kluba Damir Đedović otkrio nam je i da ih čeka mnoštvo putovanja, natjecanja i treninga. Lana nam je otkrila kako usklađuje sve obveze, započinje jutro, ali i što bi preporučila svim djevojakama svoje dobi koje žele ostvariti svoje snove. 

Koje su tri stvari koje uvijek napraviš ujutro?

Prvo obavim ličnu higijenu. Nakon toga doručkujem. Ako imam rani jutarnji trening onda su to pahuljice ili neka lagana kaša, a ako nemam jutarnji trening onda je doručak malo obimniji. Uglavnom, moji jutarnji obroci moraju da sadrže složene ugljene hidrate, proteine, kao i esencijalne masti kako bi mogla izdržati sve napore koje imam tokom dana. Jer doručak je ipak najvažniji obrok u danu i on mora biti kvalitetan. Također, odmah ujutro krenem da konzumiram vodu, jer voda je ključna za dobro zdravlje i visoku razinu energije koja mi je potrebna tijekom dana i za sve napore koji me očekuju.Treću stvar koju uradim ujutro je najčešće vezana za moje školske obaveze, pa često znam ponoviti neke lekcije koje sam prethodnog dana učila.

Kako izgleda jedan tvoj dan? 

Ustajanje u 06:00 sati, doručak, trening od 07:00h do 08:30h. Odlazak u školu, gdje budem do 12:30h otprilike. Onda dođem kući nešto jedem, malo se odmorim, i imam kondiconi trening oko 14:00 sati. Potom imam drugi trening u vodi koji traje od 16:00 do 18:00 sati. Kada se vratim kući sa treninga malo se odmorim večeram i onda završavam svoje školske obaveze.

Kako se rodila tvoja ljubav prema ovom sportu?

Iskreno, sasvim slučajno. Roditelji su me upisali u školu plivanja da naučim plivati, jer su preko ljeta planirali ići na more sa mnom i s bratom. Već nakon par treninga treneri su rekli mojim roditeljima da ću se ja vrlo kratko zadržati u školi plivanja i da me planiraju prebaciti u klub. U međuvremenu meni se svidjelo plivanje, zavoljela sam društvo, trenere, klub i tako je to krenulo.

Kako izgleda jedan tvoj trening i što je još potrebno napraviti kako bi imala još bolje uvjete za razvoj i napredak?

O treninzima se brinu moji treneri i oni su zaduženi za taj dio. Treninzi su raznovrsni i dosta teški, ali tako mora da bude ako želim da napredujem. Sigurno da bi napredovala još više kada bi se u Mostaru izgradio olimpijski bazen i kada ne bi bila prisiljena boraviti van grada puno vremena na pripremama. Ali opet i to ima svoju draž i dodatni mi je motiv i izazov to što u našem gradu nemamo zatvoreni olimpijski bazen, da pravim što bolje rezultate. Time dokazujem da ništa nije nemoguće, te da uz pravilan rad i vjeru u sebe sve mogu postići, pa i nadoknaditi lošije infrastrukturalne uvjete u kojima radim.

Lana s trenericom Alenom Ćemalović

Pred tobom je i put na Olimpijadu što nosi dozu uzbuđenja, zabave, ali i stresa. Kakve su bile tvoje prve reakcije na ovaj rezultat i kako će teći tvoje pripreme?

Ma osjećaj bio fenomenalan i još uvijek je. Polako i sama postajem svjesna kakav smo rezultat ja i moji treneri napravili i samim tim to me čini još ponosnijom. Pripreme će sasvim sigurno biti vrlo teške, ali o tome će se brinuti i razmišljati moji treneri. Moje će biti da dam sve od sebe i da ispunim sve ono što treneri stave pred mene.

Damir Đelović, Alena Ćemalović, Lana Pudar & Deni Mandić

Planiramo da dosta vremena provedemo van države u najboljim svjetskim plivačkim kompleksima, jer pored Olimpijskih igara u Tokiju preda mnom je i seniorsko prvenstvo Evrope u petom mjesecu i juniorsko prvenstvo Evrope početkom sedmog mjeseca. Sigurno niti jedno od ovih takmičenja ne mislimo posjetiti turistički, već ćemo na svakom od ovih takmičenja pokušati dati svoj maksimum i samim tim dobar rezultat neće izostati.

Organizacija je za tvoj svakodnevni tempo ključna. Kako uspijevaš organizirati sportske, školske i privatne obveze?

To ne bi mogla sama da nemam pomoć prije svega svoje porodice, pa onda svojih trenera, razrednice, nastavnika i mojih prijatelja. Tako da se uz dobru organizaciju sve može postići.

Podrška obitelji itekako je važna za svaki uspjeh. Koji je savjet ili vještina koju si naučila od roditelja?

Najvažniji savjeti od mojih roditelja koje sam dobila i zapamtila su da nikada ne odustajem kada naiđem na prepreke i da budem uporna i istrajna šta god da radim i čime god da se bavim. Inače kako i dolazim iz sportske porodice, oni imaju veliko razumijevanje za moje sportske obaveze i odlično znaju kako da mi pomognu i olakšaju moje svakodnevno funkcionisanje.

Kako bi opisala sportsku scenu u BiH? Što misliš kako su žene u sportu pozicionirane u BiH? 

Sportska scena u našoj državi s obzirom na situaciju kakva je u našoj državi, po meni je sasvim dobra. Sport i sportaši spadaju u bolji dio društva i drago mi je da i ovaj moj rezultat ide u prilog ovoj tvrdnji. Žene pomjeraju granice i davno su razbile mnoge predrasude po pitanju učešća žena u svim sportovima. Iako sam još uvijek veoma mlada, mogu da zapazim da u određenim sportovima u našoj državi, ali i u svijetu u kojima sportašice postižu zapažene rezultate, njihov uspjeh se često ne mjeri kao i uspjeh muškaraca u tim sportovima. U plivanju srećom nema tih problema i mogu sasvim sigurno reći da su u plivanju žene i muškarci potpuno ravnopravni i drago mi je što sam dio ovog sporta i što i sama svojim primjerom pokazujem, ne samo da možemo isto kao i muškarci, već ponekad i više. 

Koje su vrijednosti koje po tebi mora imati dobra sportašica?

Iste one vrijednosti kakve imaju i muškarci. Tu nema nikakve razlike. Težak i mukotrpan rad, disciplina, organizovanost, jak karakter su vrijednosti koje su univerzalne za sve koji se bave sportom.

Vjerujem da si se u svojoj karijeri već susrela i s nekim neuspjehom. Kako se nosiš s njim i što ti pomaže da zadržiš motivaciju?

Uspjeh i neuspjeh sastavni su dio života sportaša. Moji treneri i moji roditelji su mi davno objasnili da su neuspjeh i poraz sastavni dio sporta i da ako se desi neki poraz ili loš rezultat, to prihvatim na pravi način i iz toga izađem još jača. Ja vjerujem u sebe i u svoje sposobnosti, tako da zaista nemam problem sa tim kako da se motivišem nakon nekog rezultata koji me ne zadovolji. Ja volim izazove, volim se takmičiti, uživam u napetim situacijama i upravo tada u pravilu dajem najbolje i najviše od sebe. Ako se ne znate nosit s porazom, onda se ne znate nositi ni s pobjedom. Moja trenerica mi je prije često znala reći da djela ne čine čovjeka pa tako niti porazi i pobjede. Već su i jedno i drugo sastavni dio moga razvoja, na putu do uspjeha. 

Što ti pomaže da zadržiš samopouzdanje, kako karijerno, tako i privatne?

Prije svega vjera u sebe i svoje sposobnosti. Ali isto tako i moji roditelji i moj brat, koji su mi najveća podrška u mom životu.

Koji je najveći benefit koji ti donosi sport?

Pored uspjeha koje ostvarujem, moje najveće bogatstvo su moji prijatelji, koje ne bi upoznala da se ne bavim sportom, odnosno plivanjem. Isto tako putovanja i upoznavanje novih zemalja, krajeva, ljudi i kultura, nešto je što mi puno znači i što me ispunjava.

Omiljeni odjevni artikl u ormaru?

Definitivno šorcevi i majice kratkih rukava. Volim ljeto, uživam u njemu i u skladu sa tim volim se tako i oblačiti.

Omiljeno mjesto u Mostaru za druženje s prijateljima?

Nemam neko određeno mjesto, ali svakako da posebno uživam u starom dijelu grada i Starom mostu, koji ima posebno mjesto u srcima svih Mostaraca, pa tako i u mom. Generalno, volim Mostar i volim svaki njegov dio, a sa svojim prijateljima izlazim na ona mjesta koja su primjerena mom uzrastu i gdje moji vršnjaci najčešće borave.

Omiljeni film?

Nemam neki određeni film koji bi izdvojila kao omiljeni, ali volim filmske klasike i kada imam vremena, a to nije baš često, volim se opustiti uz neki dobar film.

Omiljena hrana?

Iako će ovaj intervju vjerovatno čitati i moji treneri i neće im biti drago ovo pročitati, moja omiljena hrana su palaćinke su Nutellom i plazmom. Ali sada ih vrlo rijetko jedem, jer moram paziti na kalorijski balans između kalorija unijetih u organizam i kalorija potrošenih na treninzima. 

Dijana Ćavar, urednica BONJOUR.ba i Lana Pudar

Što trenutno slušaš?

Nemam neki poseban žanr muzike koji preferiram. Sve zavisi od trenutnog raspoloženja. Kako smo prije takmičenja u Beogradu morali ranije krenuti iz Mostara kako bi se mogla dovoljno odmoriti i pripremiti za svoj nastup, ja, trenerica i predsjednik kluba krenuli smo iz Mostara dva dana ranije i proveli smo dosta vremena u automobilu vozeći se do Beograda, po Beogradu i vraćajući se za Mostar. Predsjednik kluba Damir Đedović je većinom u svom automobilu puštao pjesme iz osamdesetih i devedesetih godine prošlog vijeka i u uho mi je „ušla“ Bajagina pjesma „Daljina dim i prašina“, koju pjevušim evo već ima skoro deset dana. Čak sam je pjevala u sebi i koji momenat i prije trke u kojoj sam isplivala A olimpijsku normu.

Najljepša uspomena u 2021.godini?

12.03.2021. je dan kada sam isplivala A olimpijsku normu i to je nešto što je obilježilo dosadašnji period u ovoj godini, i sigurno je dan koji ću uvijek s posebnim emocijama nositi u svom srcu.

Što se uvijek krije u tvojoj torbici?

Pošto sam više sportski tip, možda bi bolje pitanje u mom slučaju bilo šta se uvijek krije u mom ruksaku. Pored moje trenažne opreme, mobitela i nekih ličnih stvarčica, boca vode ili neka tekućina uvijek mora biti uz mene.

Svojom pričom utječeš i na brojne buduće generacije. Što bi preporučila svakoj 15-godišnjakinji koja još uvijek nije sigurna što je njena strast i nema hrabrosti okušati se u nečemu novom?

Ne bi željela da zvuči kao neki kliše, ali zaista bi im poručila da vjeruju u sebe, da rade na sebi i onda ništa nije nedostižno i nemoguće. Ako će nekome ovaj moj rezultat biti nadahnuće i motiv da se suoči sa svojim strahovima i da proba nešto novo u svom životu, onda će mi biti drago i bit ću ponosna što sam i na taj način pozitivno utjecala na mlade ljude.

***
Razgovarala: Dijana Ćavar
Foto: Marko Šotra za BONJOUR.ba