Blic intervju: Razgovarali smo s Tomislavom Cvitanušićem, bh.ironmanom

Tomislav je svestran sportaš, nastupio je na prestižnoj Ironman triathlon utrci, jedan je od osnivača sarajevskog polumaratona, predan je otac i suprug, a naš tim je ponosan što je upravo Tomislav zaštitno lice novog humanitarnog projekta kojeg ćemo sutra premijerno predstaviti na MODAMO.info. Tomislavu smo kroz set pitanja zavirili u svakodnevnicu, saznali smo što ga čini ponosnim, ali i pitali kako mu se dopada nova titula zaštitnog lica projekta koji će potaknuti cijelu Bosnu i Hercegovinu da se (više) grli.

Na početku, recite nam kako izgleda jedan radni dan u životu Tomislava Cvitanušića?

Obično je ustajanje između 5 i 6 ujutro, u zavisnosti od toga da li sam planirao jutarnji trening. Ostatak dana do negdje 17:00h provodim na poslu i nakon posla pokušavam da ispunim vrijeme posjetama pozorištu, kinu ili jednostavno uradim trening trčanja ili funkcionalni trening s tegovima. Nekada ostanem kuci i čitam, kako beletristiku tako i stručnu literaturu koja se bavi sportom, triatlonom i alpinizmom.

Krasi vas titula Ironmana, velikog ljubitelja ekstremnih sportova kao i muškarca godine. Kako biste vi sebe opisali u tri riječi?

To je prilično teško pitanje jer imam na raspolaganju samo tri riječi. «Želim pobijediti sebe» su te tri riječi, jer smo sami sebi najteži i najljući protivnici.

Što vas čini ponosnim?

Kada mi se ukaže prilika da uradim nešto za nekoga drugog.

Koje ste lekcije naučili radeći na raznim projektima? Vjerujemo da su škola trčanja, ali i polumaraton s Mustafom Mehićem i vas i vaše suradnike naučili puno toga.

Na kraju mog «putovanja» sa slijepim sportistom Mustafom Mehićem nisam više bio siguran ko je od koga više učio za tih 6 mjeseci. Vrijeme provedeno na treninzima s Mustafom me podsjetilo na riječ «zahvalnost». Svi mi se žalimo i kukamo i imamo loših dana. Škola trčanja je divan projekat kroz koji je u posljednjih 5 godina prošlo više od 500 rekreativnih trkača. Samo vidjeti njihovo zadovoljstvo kada prvi put na treningu istrče 10 kilometara. Neprocjenjivo.

Što vas motivira i kako vi druge motivirate da se bave sportom?

Ja imam omiljeni citat od Henrija Forda koji kaže:»Ako mislite da nešto možete ili ne možete, vjerojatno ste u pravu.» Mislim da je u tome sadržano puno toga što ima veze sa motivacijom. Mene potiče želja da svakog dana budem bar malo bolji nego jučer i pokušavam to da prenesem i svojim prijateljima.

Što smatrate svojom najvažnijom odgovornošću?

Uloga oca je za mene izuzetno važna i odgovorna. Imam sina od 18 godina i još uvijek sam odgovoran za njega i za njegov razvoj.

Što se treba naći u ormaru svakog modernog muškarca?

2-3 bijele košulje...

Naš tim dodijelio vam je i titulu zaštitnog lica novog humanitarnog projekta koji spaja sport, borbu protiv raka dojke, poznati lanac marketa u BiH i jedan MADE in BiH artikl koji nas motivira da se grlimo još više. Što za vas znači zagrljaj?

Zagrljaj je za mene razlog zašto imamo ruke, toplota, bliskost, odanost…..

Na snimanju za kampanju smo se sjajno zabavili, a vizuali nam svaki put izmame osmijeh na lice. Što biste vi preporučili svakoj osobi koja nam se pridruži u ovoj humanitarnoj akciji?

Osim da se grle jer im zato ruke i služe, zamolio bih sve one koji kupe ceker da malo zastanu, osvrnu se oko sebe, te provjere da li im je neko blizu ko treba pomoć. Možda na taj način dobiju priliku da unesu malo svjetlosti u nečiji život, a kineska poslovica kaže da svi oni koji unesu svjetlost u tuđe živote nikada neće hodati u mraku.            

Foto: Aida Redžepagić