Oni koji uslikaju vs. oni koji stvaraju fotografiju

BONJOUR.CLUB
29.3.2011.

 Foto kolumna by Vanja LisacKao što vidimo, u zadnje vrijeme fotografija je počela da se kreće u drugom pravcu. Digitalna era je donijela svoje i danas svi mogu biti fotografi.Koliko je nama olakšala život (nama – 'običnim' ljudima), toliko je fotografima zadala glavobolju.Svatko je počeo da se miješa u posao fotografa, zahvaljujući digitalnim fotoaparatima, aparatima na mobitelima itd.Iako mi kao fotografu, nekada smeta da svako želi da bude baš to i da misli da je spreman/na postati fotograf, ipak nekada razmišljam i počinjem da shvatam da su većinom ljudi počeli gledati fotografiju iz drugog ugla. Pozitivnijeg ugla, barem meni.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Počeli su da razmišljaju o kompoziciji, o kadru. Fotoaparat im je uvijek pri ruci (pa makar bio i onaj na mobitelu). I tako kroz praksu ljudi su počeli da obraćaju pažnju na kadrove, svjetlo, kompoziciju...

Kad se digitalizacija fotografije pojavila, bilo je mnogo priče i špekulacije o tome. Neki fotografi (moje kolege) su osjećali neku vrstu prijetnje – možda su se bojali za svoj posao, a možda zbog činjenice da smo svi svjesni da ti za fotografiju treba 20% talenta, a ostalo je praksa, praksa i jaka, strašno jaka volja za učenjem.
„Takmičarski duh“ jednostavno mora biti prisutan, o tome nema dvojbe.

Mnogi su tada radili s filmom i moram vam reći, to je jedna skroz, ali totalno skroz druga priča i strana fotografije.
Neki 'novi' fotografi nisu ni svjesni kako je bilo biti fotograf „onda“.Ja sam zadnja generacija koja je izašla iz škole učeći sve strogo o filmu. Filmovi svih formata, izrada filma, izrada fotografija, biranje fotografskog papira, biranje samog filma...kako ga razviti? Da li je bolje ostaviti film da se razvije malo duže u developeru ili ne?

O tome kako će fotografija izgledati ovisilo je samo o sekundama razvijanja filma ili nekim drugim stvarima (da vas sada s time ne zamaram).

Odraditi takav jedan posao stvarno je zadivljujući i svaki bi se fotograf osjetio potpunim kada prođe kroz takvo nešto. Od samog početka, znači snimanja fotografije pa do izrade filma, onda transfer tog 'imagea' na papir. Stavljanje papira u prvi 'lavor' s kemikalijama. I onda taj finalni trenutak kada fotografija počne da se polako pojavljuje, da polako dobiva 'život'. Takvi trenutci su sasvim drugačiji od trenutaka današnje fotografije. Žao mi je što nemam tamnu komoru da se opet počnem baviti s tim. Možda to i uradim u skorije vrijeme, ali skup je taj posao. Treba vam živaca, novca, prostora, a posebno ljubavi prema tome.

No dosta o staroj školi fotografije...šta je s novom?

Ja se mogu (sebi barem) pohvaliti da sam se snašla jako dobro u ovoj novoj (digitalnoj) eri fotografije. Mnogi fotografi 'stare škole' nisu htjeli da pređu na digitalnu, nisu htjeli da podlegnu tom nekom, njima, novom šundu. Nisu učili i nisu se prilagodili. Isto tako nisu više ni dobro zarađivali. Život je takav, ide dalje, a za nas je najvažnije ' to go with the flow' jer druge opcije nemamo.
I tako sam se odlučila da prihvatim sve nove zakone i regulacije fotografije u digitalnom dobu.

 

Image 

Fotografija manipulirana filterima, nebo dodatno ubačeno.

Na kraju ručno crtanje po fotografiji (obratite pažnju na kosu).

 

 

E sada, koliko god sam prije vremena trošila na razvijanje filmova i fotografija u mračnoj komori, sada sve to mogu da uradim jednim klikom. Sada to vrijeme mogu da posvetim pravljenu Imagea razmišljajući o drugim smjerovima u kojima fotografija može da ide.
Shvatila sam da se danas fotografi dijele na one koji 'uhvate momenat' (image taking) i na one koji prave fotografiju samo kao dobru i kvalitetnu podlogu da bi ostalih 50% doradili u photoshopu ili lightroomu - daju im taj zadnji 'touch' i atmosferu u obradi fotografije (image making).
Tako sam se prilagodila tržištu i ponudi klijenata. Danas radim malo drugačije.
Nemam više strahova da se neću snaći u digitalnom svijetu fotografije, jer sam se snašla čak i bolje nego u svijetu filmske fotografije. Počela sam da gledam fotografiju kroz novu dimenziju. Digitalna fotografija me natjerala da postanem manipulator fotografije, a ne samo fotograf. Biti školovan fotograf i znati napraviti tehnički kvalitetnu fotografiju je jako bitno – bitno je da je ta podloga kvalitetna i da onda kroz foto manipulaciju ona dobije život i postane ono što ja želim da postane.

 

Image 

Filteri, ubačeno nebo sa avionom 

 

 

Ovo je neka linija gdje čovjek koji se bavi fotografijom postane ili jako dobar manipulator fotografije ili ostane samo dobar fotograf.
Ja sam se odlučila za ovo prvo, jer s obzirom da je sve već nekako viđeno moraš uvijek biti dosjetljiv i napraviti nešto interesantno i drugačije – moraš uvijek misliti korak naprijed.
Kroz praksu i iskustvo sam shvatila da se ne treba bojati konkurencije. Pozitivna konkurencija je dobra stvar i dobro je da postoji. Znam gdje je moje mjesto u svijetu fotografije i dobro je to znati.

U zadnje vrijeme su me ljudi počeli pitati da li mogu da mi dostave par fotografija da ih obradim, pa da oni vide sviđa li im se ili ne. Ako im se svidi – dobijem posao, a ako ne – ne dobijem. Očigledno je da me prepoznaju po mojoj post produkciji, ali neke stvari se ne mogu tako raditi. Fotografije nisu bojanka, te ih ja neću tako tretirati. Posao se dobiva na osnovu prezentacije portfolia ili preporukom. Do klijenta je da vidi vjeruje li mojoj viziji i da li želi da me zaposli, ali nikakve 'primjere' obrade ne prilažem.

Ja sam manipulator fotografije u novoj eri digitalizacije i to me pravi Image Makerom, a ne samo Image teakerom.

Granice su se definitivno pomjerile, posebno u umjetnosti fotografije.
Da li to neki razumiju ili ne….to se uvijek da primijetiti.

Freeze the moment
Vanja

BONJOUR.CLUB , 29.3.2011.

Klik i saznajte više o sljedećim pojmovima:

    Sviđa ti se članak? Podijeli ga s prijateljima.

    Povezani članci

    Članci iz rubrike

    Tekst by:

    BONJOUR.ba

    Podijeli:

    Posljednje objavljeno