TEKST: Dragana Rauš
DATUM OBJAVE: 18.7.2025.
Evo šta smo prvo primijetili… Besprijekorno postavljeni stolovi. Tim mladih, složnih ljudi. Logo izvezen na platnenoj salveti. Nenametljiv i uredan enterijer. Ukratko: sklad koji naslućuje da je Milunka mjesto na kojem stvari funkcionišu baš kako treba.
Prvi predstavnik ovog pozitivnog primjera ugostiteljstva je mladi chef Saša Stanivuković. Donio je znanje iz inostranstva, ali ono što je još važnije - vratio ga je kući. Slovenija ga je naučila koliko je važno da sve što izađe iz kuhinje bude jednako iskreno i precizno. Ono što je već imao u sebi su kreativnost, hrabrost i ljubav prema ovom poslu.
Mi smo uživali u večeri u slijedovima. Jela su na meniju dostupna i pojedinačno, ali zajedno pričaju posebnu priču.
Evo kako je to izgledalo: carpaccio s mikrobiljem i biberom, zatim tatarski biftek s wasabi majonezom i uljem od vlasca. Ravioli, nestvarno bogatog ukusa, punjeni pistacijom i tijestom od čak 48 žumanaca. Glavno jelo i favorit mnogih: juneći obrazi, sporo pripremani 12 sati, na kremi od krompira, celera i mrkve. Hrskavo pecivo bez aditiva, sa divljim kvascem, detalj koji možda ni ne primijetiš, ali tvoje tijelo hoće.
Ako ste iz Banjaluke, velika je šansa da ste bar jednom probali neki desert iza kojeg stoji Stefan Ilić. Njegovi su prepoznatljivi po tome što izgledaju kao male skulpture, sa neočekivanim i interesantnim ukusima. Zbog tog posebnog, gotovo umjetničkog pristupa, bilo je prirodno da postane dio tima Milunke.
Enterijer jasno komunicira šta možeš očekivati na tanjiru. Moderan i uredan, čini da se gost osjeća ugodno, bez da pretjerano odvlači pažnju od glavne teme: kuhinje koja ostavlja najveći utisak.
Osvjetljenje poziva na romantičnu večeru u dvoje, a lokacija je takva da kad završiš, vrlo lako možeš prošetati jednim od najljepših banjalučkih šetališta pored Vrbasa. Dodatan savjet: za najbolji doživljaj rezerviši večeru i posmatraj zalazak sunca iz bašte.
Još jedna interesantna informacija - Milunka nije statična. Vole da uvode tematske večeri, da gosti probaju nešto novo, da svaka posjeta bude drugačija. Japan, Grčka, Španija… Dovoljno je da ih zapratite na Instagramu i uhvatite novo iznenađenje.
Takođe, kuhinja stalno osluškuje potrebe gostiju. Meni koji je sada aktuelan važi do kraja ljeta, a onda stiže novi, skrojen po sezoni i željama onih koji se vraćaju.
Jedino što se ovdje ne mijenja je tim koji dijeli iste vrijednost i ideja da ugostiteljstvo znači da se svako osjeća dobrodošlo.
Foto: Dragana Rauš za Bonjour
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Baščaršija zna imati svoja pravila koja se ne pišu, ali se žive. Jedno od njih, koje svi koji dolaze odavno znaju, glasi: Ko se jednom napije vode sa Baščaršije... opet se vrati.
A tu negdje, među kamenim ulicama, čini se da je dodano još jedno pravilo… sasvim tiho, bez velikih riječi: Ko baklavu iz Baklava Dućana ne proba, kao da nije ni prošao.
Ne treba vam velika tabla ni miris koji se osjeti pola ulice dalje. Dovoljno je da pogledate izlog: crvene kutije, zlatna slova i unutra složene baklave, tanane kore, sirup koji se sjaji taman koliko treba.
Jedna ulica, jedan sto, jedan zalogaj
Pred dućanom drveni sto i dvije-tri stolice s ćilim motivom. Tu sjednu oni što ne vole jesti baklavu s nogu i oni koji znaju da dobra baklava traži čašu vode pored i da je najbolje pojesti je polako, u sjeni tende, gledajući kako Baščaršija živi.
Na kutiji piše: 100% tradicionalno, ručno rađeno, vrhunski kvalitet, autentično. I stvarno je tako. Ovdje nema varanja. “Nema folova." - što bi rekli lokalci. Samo čista priča o tome kako se baklava pravi kad je ne praviš zato što moraš, nego zato što želiš da ostane upamćena.
Dok sjedite ispred Baklava Dućana, čini se da sve drugo stane. Negdje iz ulice dopire glas Amire Medunjanin, sevdalinka u pozadini kao tiha pratnja. Miriše agda iz izloga, slatko, ali ne prejako.
Baklava je ritam Sarajeva. Pod zubima komadići: taman kako treba… pola orah mljeven, pola nasjeckan, da se osjeti. Ni premekano, ni pregrubo. Isto kao i Sarajevo samo: slatko kao agda, slojevito, s mekanim i grubim trenucima.
Nekad vas uhvati miris, nekad zvuk sevdalinke u prolazu, nekad okus, ali uvijek ostane isto. Ko jednom to osjeti, uvijek će znati gdje da se vrati.
Za kraj ne morate ponijeti kutiju, ali bi bilo šteta da ne uzmete bar jednu
Sarajevo ima puno baklava, ali ova ima nešto što se ne može zapakovat: onu pravu mjeru starog zanata, mirnog tempa i okusa koji se pamti.
Foto: Bonjour.ba produkcija
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
